USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici, održanoj 19. travnja 2004. godine, donio
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA JE OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 38/04.
OBRAZLOŽENJE
Ustavni je sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca, u predmetu broj U 51/03, rješavajući apelaciju "Extra-šped" d.o.o. Cazin, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 59. stavak 2. točka 2. i članka 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu
Mato Tadić, predsjednik
Ćazim Sadiković, prof. dr., dopredsjednik
Miodrag Simović, prof. dr., dopredsjednik
Hatidža Hadžiosmanović, sutkinja
Valerija Galić, sutkinja
Odbija se kao neutemeljena apelacija "Extra-šped" d.o.o. podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj U-1906/99 od 16. svibnja 2002. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
I - Uvod
- 1."Extra-šped" d.o.o. iz Cazina (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa N. D., odvjetnik iz Cazina, podnio je 12. kolovoza 2002. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj U-1906/99 od 16. svibnja 2002. godine.
II - Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na temelju članka 21. stavak 1. Poslovnika Ustavnog suda, od Vrhovnog je suda 10. ožujka 2004. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju.
- 3.Vrhovni je sud dostavio odgovor na apelaciju 15. ožujka 2004. godine.
- 4.Na temelju članka 25. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je apelantovom opunomoćeniku.
III - Činjenično stanje
Činjenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na sljedeći način.
- 5.Apelant je, kao špediter, prijavio uvoz robe u vrijednosti od 63.960 DM, ali nije predao carinsku deklaraciju, niti je stavio robu pod carinski nadzor iako je prema prijavi bio dužan do 4. ožujka 1997. godine robu predati Carinskoj ispostavi - Željezničkoj postaji Sarajevo. Zbog navedenog apelantovog propusta nije izvršena naplata carine i ostalih carinskih dažbina na uvezenu robu. Također je utvrđeno da je apelant, prilikom uvoza robe na graničnom prijelazu Izačići, podnio odgovarajuće isprave s prilozima i, između ostalog, garanciju Centralne banke Bosne i Hercegovine broj 15/96.
- 6.Rješenjem Carinarnice Bihać, broj Up-385/98 od 19. veljače 1998. godine, u postupku po službenoj dužnosti naloženo je apelantu da na ime carine i ostalih uvoznih pristojbi uplati iznos od 129.983,00 DM, a iz razloga navedenih u obrazloženju ovog rješenja.
- 7.U pravodobno podnesenom prizivu protiv prvostupanjskog rješenja apelant pobija njegovu zakonitost i predlaže da Carinska uprava, Federalno ministarstva financija - Carinska uprava (u daljnjem tekstu: Carinska uprava) poništi pobijano rješenje.
- 8.Carinska je uprava odbila priziv apelanta kao neutemeljen.
- 9.Vrhovni je sud, presudom broj U-1906/99 od 16. svibnja 2002. godine, u upravnom sporu po apelantovoj tužbi, protiv akta broj UP/II-766/98 od 26. srpnja 1999. godine tužene Carinske uprave u upravnoj stvari naplate carine i drugih carinskih obaveza, tužbu odbio kao neutemeljenu sukladno članku 38. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima ("Službene novine Federacije BiH", br. 2/98 i 8/00), jer je našao da pobijanim rješenjem, koje je konačno u upravnom postupku, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja - apelanta.
IV - Relevantni propisi
- 10.Carinski zakon ("Službene novine Federacije BiH", br. 2/95, 9/96, 12/96 i 18/96)
"Članak 94.
(1) Ako se roba koja se uvozi cestovnim prijevoznim ili prijenosnim sredstvima ne carini u pograničnoj carinarnici, vozar mora na ime osiguranja za robu uplatiti carinarnici svotu u visini proračunate carine koja se naplaćuje pri uvozu takve robe ili položiti jamstvo banke, ako posebnim propisima nije određeno drukčije.
(2) Ministar financija propisuje u kojim se slučajevima i pod kojim uvjetima podnositelj deklaracije može osloboditi od davanja osiguranja iz stavka 1. ovog članka.
Članak 228. stavak 2.
(2) Ako je carinska roba stavljena u slobodan promet prije okončanja carinskog postupka i naplate carine, nadležno carinsko tijelo može pokrenuti postupak carinjenja po službenoj dužnosti.
Članak 232.
(1) Deklaraciju podnosi osoba na koju glasi prijevozna isprava, osoba na koju su prenijeta prava iz prijevozne isprave ili druge osobe ovlaštene za podnošenje deklaracije (podnositelj deklaracije).
(2) Podnositelj deklaracije može uz odobrenje carinarnice koja carini robu podnijeti deklaraciju i prije prispijeća robe namijenjene izvozu.
Članak 233.
(1) Ako se u postupku carinjenja u ime carinskog obveznika pojave druge osobe (špediter i dr.), te su osobe odgovorne za pravilnost radnji koje poduzmu ili za nepoduzimanje radnji.
(2) Osobe iz stavka 1. ovog članka moraju imati pismeno ovlaštenje ili dispoziciju od carinskog obveznika.
(3) Deklaraciju mora potpisati podnositelj deklaracije.
(4) Uz deklaraciju podnose se i isprave kojima se dokazuju činjenice bitne za carinjenje robe. Ispravom koju treba podnijeti uz deklaraciju smatra se i uvjerenje o porijeklu robe u slučajevima u kojima se, na temelju porijekla robe, ostvaruju posebna prava u carinskom postupku.
(5) Potanje propise o sadržaju i obliku deklaracije, načinu njezina podnošenja i ispravama koje podnositelj deklaracije mora podnijeti uz deklaraciju donosi direktor Carinske uprave.
(6) Vlada Federacije propisat će uvjete i način carinjenja robe za koju nije podnesena potpuna dokumentacija."
- 11.Zakon o preuzimanju Zakona o obligacijskim odnosima ("Službeni list RBiH", br. 2/92, 13/93 i 13/94)
"Članak 835.
Ukoliko ugovorom nije drukčije određeno, nalog za otpremu stvari preko granice sadrži obvezu za otpremnika da provede potrebne carinske radnje i isplati carinske dažbine za račun nalogodavca."
V - Apelacija
- a)Navodi iz apelacije
- 12.Apelant navodi da mu je pobijanom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Predlaže da Ustavni sud, sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, usvoji apelaciju, ukine presudu Vrhovnog suda broj U-1906/99 od 16. svibnja 2002. godine i predmet vrati Vrhovnom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.
- 13.Prema sadržaju apelacije, proizlazi da apelant pobija utvrđeno činjenično stanje i žali se na pogrešnu primjenu materijalnog prava na konkretan slučaj te navodi povrede postupka pred organima uprave i Vrhovnim sudom zbog kojih pobijanu presudu smatra nezakonitom. Apelant, pored ostalog, tvrdi da prema članku 23. stavak 1. Carinskog zakona nema svojstvo carinskog obveznika prema uvoznoj carinskoj deklaraciji broj 6746, jer on ne spada ni u jednu od osoba pobrojanih u navedenom članku da bi bio carinski obveznik. Smatra bitnom povredom postupka i neprihvaćanje njegovog prijedloga za izvođenje relevantnih dokaza. Prema apelantovom mišljenju, na utvrđeno činjenično stanje pogrešno je primijenjen članak 835. Zakona o obligacijskim odnosima, budući da između njega i carinskog obveznika (poduzeća M.A. "Univerzum", iz Jablanice) ne postoji zaključen ugovor o špediciji kako to izričito predviđaju članak 827. Zakona o obligacijskim odnosima i članak 232. st.. 1. i 2. Carinskog zakona. Konačno, apelant se žali da u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama što, uz ostalo, čini predmetni postupak pred organima uprave i Vrhovnim sudom nepravičnim.
- 12.
- b)Odgovor na apelaciju
- 14.Vrhovni sud u odgovoru navodi da ostaje u cijelosti kod razloga danih u presudi broj U-1906/99 od 16. svibnja 2002. godine i predlaže da se apelacija kao neutemeljena odbije.
- 14.
VI - Dopustivost
- 15.Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 16.Sukladno članku 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
- 17.U konkretnom slučaju, predmet pobijanja apelacijom je presuda Vrhovnog suda broj U-1906/99 od 16. svibnja 2002. godine protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, pobijanu je presudu apelant primio 13. lipnja 2002. godine. Obzirom da je apelacija podnesena 14. kolovoza 2002. godine, proizlazi da je podnesena u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 16. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda.
- 18.Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b), članka 15. stavak 3. i članka 16. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je sud utvrdio da apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti.
VII - Meritum
a) Pravo na pravični postupak iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije
Članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz. ovog članka, stavak 2., što uključuje:
(...)
(e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava vezana za krivične postupke".
Članak 6. stavak 1. Europske konvencije, u svom relevantnom dijelu glasi:
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"
Primjenjivost članka 6. stavak 1. Europske konvencije
- 19.Prvo pitanje koje se postavlja jeste pitanje primjenjivosti članka 6. stavak 1. Europske konvencije u konkretnom slučaju i je li postupak koji je u pitanju predstavljao "spor o građanskim pravima i obvezama" u smislu značenja članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
- 20.Članak 6. stavak 1. Europske konvencije utvrđuje proceduralne garancije za presuđivanje u određenim sporovima. Uporaba izraza "građanska prava i obveze" je za tvorce Europske konvencije imala namjeru utvrđivanja granica primjene članka 6. stavak 1. Izraz se ne može primjenjivati na sve sporove u svezi "građanskih prava i obveza" iz domaćeg prava; ovo pravo ili obveza mora biti kvalificirano kao "građansko". Ovaj pojam, međutim, može imati nekoliko značenja.
- 21.Prema praksi Europskog suda za ljudska prava, početna je točka u svakom predmetu karakter koji se daje ovim pravima i obvezama, a prema pravnom sustavu tužene strane. Međutim, ovo ne propisuje više nego početnu naznaku kako je pojam "građanskih prava i obveza" "neovisan" u smislu Europske konvencije i "ne može se tumačiti samo prema domaćem zakonu tužene strane"; "treba li se pravo smatrati građanskim, u smislu značenja tog izraza u Europskoj konvenciji, mora biti utvrđeno u odnosu na suštinski sadržaj i efekte tog prava - a ne njegovom pravnom klasifikacijom - prema domaćem pravu relevantne države" (vidi presudu Europskog suda za ljudska prava u presudi Konig od 28. lipnja 1978. godine, serija A, broj 27. stavci 88-89).
- 22.Europski sud za ljudska prava smatra da izraz "sporovi" o "građanskim pravima i obvezama" uključuje sve postupke čiji je rezultat odlučujući za privatna prava i obveze, čak i ako se postupak tiče spora između pojedinca i javne vlasti koja djeluje neovisno i bez obzira pripadaju li, prema domaćem pravnom sustavu tužene države, u sferu privatnog ili javnog prava ili su doista mješovitog karaktera (vidi presudu Ringeisen od 16. srpnja 1971. godine, serija A, broj 13. stavak 94.; navedenu presudu Konig, serija A, broj 27. stavci 90 i 94.). Štoviše, nije dovoljno da spor ili postupak imaju slabu vezu ili neznatne posljedice koje utiču na građanska prava ili obveze; "građanska prava ili obveze moraju biti predmet - ili jedan od predmeta spora; rezultat postupka mora biti izravno odlučujući za to pravo" (La Compte, Van Leuven i De Meyere presuda od 23. lipnja 1981. godine, serija A, broj 43. stavak 47.).
- 23.U konkretnom predmetu, Ustavni sud zapaža da je upravni spor pred Vrhovnim sudom pokrenut po apelantovoj tužbi protiv akta broj UP/II-766/98 od 26. srpnja 1999. godine, tužene Carinske uprave, u pravnoj stvari naplate carine i drugih carinskih obveza. Prema tome, očito je da je upravni spor bio pokrenut radi odlučivanja o pravima i obvezama apelanta koja proističu iz obveze plaćanja carine i carinskih obveza što razvidno potpada u domenu javnog prava i u kojim slučajevima članak 6. stavak 1. Europske konvencije nije primjenjiv jer se ne radi o "građanskim pravima i obvezama" kako to taj članak propisuje.
- 24.Imajući u vidu činjenično stanje u predmetu i općeprihvaćeni stav da koncept "građanskih prava i obveza" nije primjenjiv u slučajevima naplate poreza i drugih taksi koji potpadaju u domenu javnog prava, Ustavni sud zaključuje da članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 6. Europske konvencije nije primjenjiv u ovom slučaju.
- 25.Glede navoda apelanta koji se odnose na navodnu povredu članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, Ustavni sud, u svjetlu zaključka glede članka 6. stavak 1. Europske konvencije, zaključuje da nije nužno posebno razmatrati ovaj dio apelacije.
VIII - Zaključak
- 26.Polazeći od navedenog, a na temelju članka 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je sud jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 27.Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, v. r.