USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici, održanoj 19. travnja 2004. godine, donio
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA JE OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 40/04.
OBRAZLOŽENJE
Ustavni je sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca, u predmetu broj AP 12/02, rješavajući apelaciju N. Z., na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 2. točka 9. članka 59. stavak 2. točka 2. članka 61. st. 1. i 2. i članka 64. stavak 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik
Ćazim Sadiković, prof. dr., dopredsjednik
Miodrag Simović, prof. dr., dopredsjednik
Hatidža Hadžiosmanović, sutkinja
Jovo Rosić, sudac
Usvaja se apelacija N. Z. iz Livna u odnosu na povredu prava iz članka II/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 3. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a odbacuje kao nedopuštena u odnosu na članak 6. stavak 1. (razuman rok) Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Utvrđuje se povreda prava iz članka II/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 3. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Nalaže se Općinskom sudu u Livnu da odmah poduzme zakonom predviđene mjere i radnje za okončanje kaznenog postupka u predmetu broj K-81/01.
Nalaže se Općinskom sudu u Livnu da u roku od najkasnije tri mjeseca od dana dostave ove odluke izvijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama sukladno članku 75. stavak 5. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
U smislu članka 77. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda, određuje se N. Z. naknada za nematerijalnu štetu u visini od 2.000 KM koju će isplatiti Federacija Bosne i Hercegovine u roku od 30 dana od dana objave ove odluke u "Službenom glasniku BiH".
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
I - Uvod
- 1.N. Z. (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Livna, koju zastupa Z. P., odvjetnik iz Sarajeva, podnijela je, 24. siječnja 2002. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nerazumno dugog trajanja istrage protiv Dž. R. iz Sarajeva.
II - Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na temelju članka 21. stavak 1. Poslovnika Ustavnog suda, od Općinskog suda u Livnu i Kantonalnog tužiteljstva u Livnu zatraženo je, 18. ožujka 2004. godine, dostavljanje odgovora na apelaciju.
- 3.Općinski je sud u Livnu dostavio odgovor 29. ožujka 2004. godine.
- 4.Na temelju članka 21. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovor Općinskog suda u Livnu je, 7. travnja 2004. godine, dostavljen apelantici.
III - Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na sljedeći način.
- 6.Od posljedica prometne nezgode do koje je došlo na magistralnom putu Livno-Grahovo, 21. listopada 1996. godine, smrtno je stradao H. Z. - apelanticin suprug. U momentu nezgode, apelanticin suprug se nalazio kao suputnik u vojnom vozilu marke "Golf A3", koje je sletjelo izvan kolovoza i prevrnulo se, a kojim je upravljao Dž. R. iz Sarajeva.
- 7.Uviđaj je na mjestu prometne nezgode izvršio istražni sudac Općinskog suda u Livnu, 22. listopada 1996. godine, i predmet je registriran pod brojem Kri-59/96. Prema naredbi istražnog suca, 24. je listopada 1996. godine u prosekturi Kliničke bolnice Split izvršena obdukcija poginulog.
- 8.Od vozača i ostalih preživjelih suputnika u vozilu uzela je, 22. listopada 1996. godine, izjave kriminalistička vojna policija 2. bojne Livno.
- 9.Apelantica je, kao supruga poginulog, saslušana pred Općinskim sudom II u Sarajevu u svojstvu oštećene i to po zamolnici Osnovnog suda u Livnu, broj Ki-19/96, u predmetu registriranom pod brojem Kr-1/98.
- 10.Kantonalni je sud u Sarajevu, zbog istog događaja, pokrenuo istragu protiv Dž. R., u predmetu broj Ki-28/98, i 26. svibnja 1998. godine saslušao apelanticu u svojstvu oštećene.
- 11.Općinsko je javno tužiteljstvo u Livnu spojilo oba navedena istražna predmeta i 11. lipnja 2001. godine podiglo optužnicu protiv Dž. R., zbog kaznenog djela teško djelo protiv sigurnosti javnog prometa iz članka 320. stavak 2. u svezi članka 315. stavak 1. Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 43/98 i 23/99) i kazneni postupak se vodi kod tog suda pod brojem K-81/01.
- 12.U postupku pred Općinskim sudom u Livnu zatražena je adresa prebivališta optuženog, a nakon pribavljene adrese zakazivani su glavni pretresi za 10. prosinac 2001., 17. travanj 2002. i 24. svibanj 2002. godine, ali nijedan nije održan jer se optuženi nije odazvao pozivu. Optuženom je optužnica dostavljena preko branitelja, odvjetnika iz Sarajeva, koji je izjavio prigovor na optužnicu 16. svibnja 2002. godine, a o kojem sud nije odlučivao.
IV - Relevantni propisi
- 13.U Zakonu o kaznenom postupku ("Službene novine Federacije BiH", br. 43/98 i 23/99), koji se primjenjuje u ovom slučaju, relevantne odredbe glase:
"Članak 139.
(1) Pojedini izrazi uporabljeni u ovom zakonu imaju ovo značenje:
Š...Ć
- 6)Oštećeni je osoba čije je kakvo osobno ili imovinsko pravo kaznenim djelom povrijeđeno ili ugroženo.
Članak 167.
(1) Ako se istraga ne završi u roku od šest mjeseci, istražni sudac je dužan izvijestiti predsjednika suda o razlozima zbog kojih istraga nije okončana.
(2) Predsjednik suda će, po potrebi, poduzeti mjere da se istraga okonča.
Članak 173.
(1) Stranke, branitelj i oštećeni mogu se uvijek obratiti pritužbom predsjedniku suda pred kojim se vodi postupak, zbog odugovlačenja postupka i drugih nepravilnosti u tijeku istrage.
(2) Predsjednik suda ispitat će navode u pritužbi, a ako je podnositelj zahtijevao, obavijestit će ga o tome što je poduzeto.
Članak 174.
(1) Mjere koje se mogu poduzeti prema okrivljenom za osiguranje njegove prisutnosti i za uspješno vođenje kaznenog postupka jesu poziv, dovođenje, obećanje okrivljenog da neće napustiti boravište, jamstvo i pritvor.
Š...Ć
Članak 295.
(1) Ako je optuženi uredno pozvan, a ne dođe na glavni pretres niti svoj izostanak opravda, vijeće će narediti da se prinudno dovede. Ako se dovođenje ne bi moglo odmah izvršiti, vijeće će odlučiti da se glavni pretres ne održi i narediti da se optuženi na idući pretres prinudno dovede. Ako do privođenja optuženi opravda izostanak, predsjednik vijeća će opozvati naredbu o prinudnom dovođenju.
(2) Ako optuženi koji je uredno pozvan očigledno izbjegava da dođe na glavni pretres, a ne postoje razlozi za pritvor predviđen u članku 183. ovog zakona, vijeće može odrediti pritvor radi osiguranja prisutnosti optuženog na glavnom pretresu. Š...Ć"
V - Apelacija
- a)Navodi iz apelacije
- 14.Apelantica navodi da je u konkretnom slučaju razuman rok iz članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) prešao sve razumne vremenske granice, u kojem se istraga vodi preko četiri godine, da joj je nanesena duševna patnja, kako zbog pogibije supruga, tako i zbog beznadežnosti da će dočekati okončanje postupka. Ujedno, zahtijeva da se Federacija Bosne i Hercegovine obveže na naknadu štete u iznosu od 25.000 KM, nastale uslijed nanesene duševne patnje prouzročene nepoduzimanjem odgovarajućeg postupka nadležnih sudskih organa, kako bi se izrekla sankcija osobi odgovornoj za prometnu nezgodu i pogibiju njenog supruga.
- 14.
- b)Odgovor na apelaciju
- 15.Općinski je sud u Livnu, između ostalog, naveo da je predmet, u međuvremenu, dodijeljen drugom predsjedniku vijeća, te da će, obzirom na težinu kaznenog djela i duljinu trajanja kaznenog postupka, navedeni predmet uzeti u rad i dati mu prioritet radi žurnosti okončanja postupka.
- 15.
VI - Dopustivost
- 16.Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 17.Sukladno članku 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
- 18.Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan za ispitivanje nižestupanjske odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje hoće li koristiti pravni lijek, bez obzira radi li se o redovitom ili izvanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana, propisan člankom 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda (vidi rješenje Ustavnog suda, U 15/01, od 4. i 5. svibnja 2001. godine).
- 19.Iako to apelantica nije izričito navela, Ustavni sud smatra da ovaj predmet pokreće pitanja prava da nitko ne bude izložen nehumanom postupku i prava na pravično suđenje iz čl. 3. i 6. Europske konvencije. Uz to, apelantica traži nematerijalnu kompenzaciju za njenu duševnu patnju prouzročenu nepoduzimanjem odgovarajućeg postupka nadležnih sudskih organa, kako bi se izrekla sankcija osobi odgovornoj za prometnu nezgodu i pogibiju njenog supruga.
- 20.Ustavni sud tumači da je jedan od navoda apelantice da je u konkretnom slučaju prekoračen razuman rok trajanja kaznene istrage i postupka i da je time prekršeno njeno pravo na pravično suđenje, zaštićeno člankom 6. Europske konvencije. Ispitujući može li se apelanticin priziv razmatrati u okviru članka 6. stavak 1. Europske konvencije koji osigurava određene procesne garancije u određivanju građanskih prava i obveza ili bilo koje kaznene optužbe, Ustavni sud, prije svega, primjećuje da apelantica traži da se okonča kaznena istraga, odnosno postupak protiv druge osobe. U svezi toga, opravdano se postavlja pitanje spada li pravo oštećenog da se provede i okonča istraga protiv druge osobe u djelokrug članka 6. Europske konvencije.
- 21.Prema jezičnom značenju, članak 6. Europske konvencije, na koji se poziva apelantica, garantira pravičan postupak prilikom "utvrđivanja građanskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve kaznene optužbe protiv" apelanta. Autonomno tumačenje konvencijskih organa teksta članka 6. Europske konvencije ne ukazuje na to da oštećena strana u kaznenom postupku ima opravdan zahtjev za zaštitu sadržanu u tom članku. Samo osobe optužene za izvršenje nekog kaznenog djela imaju pravo na zaštitu iz ovog članka koja važi u kaznenom postupku (vidi odluku Doma za ljudska prava, Unković protiv Federacije Bosne i Hercegovine, predmet broj CH/99/2150, točka 94).
- 22.Ustavni sud primjećuje da Zakon o kaznenom postupku predviđa za oštećenog pravo sudjelovanja u postupku kao oštećene strane jer je ona "osoba čije je kakvo osobno ili imovinsko pravo kaznenim djelom povrijeđeno ili ugroženo (članak 139. stavak 1. točka 6). Međutim, ovo pravo nije obuhvaćeno zaštitom iz članka 6. Europske konvencije.
- 23.Sukladno navedenom, Ustavni sud zaključuje da je u ovom dijelu apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine pa je, imajući u vidu odredbe članka 16. stavak 2. točka 9. Poslovnika Ustavnog suda, u tom dijelu apelacija nedopustiva.
- 24.Međutim, gledeostalih apelanticinih navoda, da trpi duševnu patnju zbog beznadežnosti u okončanje postupka, dolaženja do istine i kažnjavanja krivca za smrt njenog supruga, Ustavni sud zaključuje da u pozitivnim propisima ne postoji niti jedan pravni lijek koji bi apelantici stajao na raspolaganju za otklanjanje posljedica ovakvog postupanja, odnosno za odštetu za duševnu patnju koju ona nastoji nadoknaditi apelacijom pred Ustavnim sudom. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 16. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda. Prema tome, Ustavni sud zaključuje da je apelacija u ovom dijelu dopustiva.
- 25.Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 15. stavak 3. i članka 16. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je sud utvrdio da u ovom dijelu ova apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti.
VII - Meritum
- 26.Apelantica tvrdi da je u konkretnom predmetu prekoračen razuman rok za okončanje sudskog postupka i da je time prekršeno njeno pravo na pravično suđenje iz članka 6. Europske konvencije, te da trpi duševnu patnju kao rezultat beznadežnosti da će doći do istine o događaju i dočekati okončanje sudskog postupka i kažnjavanje odgovorne osobe za smrt njenog supruga. Time ona tvrdi kako je prekršeno njeno pravo da ne bude izložena nehumanom postupku iz članka 3. Europske konvencije, te traži kompenzaciju za svoju duševnu patnju u iznosu od 25.000 KM od Federacije Bosne i Hercegovine zbog nepostupanja nadležnih sudskih organa.
- 27.Članak II/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"3. Katalog prava
Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz. ovog članka, stavak 2., što uključuje:
(...)
(b) Pravo osobe da ne bude podvrgnuta mučenju ili nehumanom ili ponižavajućem postupanju ili kazni.
- 28.Članak 3. Europske konvencije glasi:
"Nitko neće biti podvrgnut torturi, nehumanom ili ponižavajućem postupku ili kažnjavanju."
- 29.Pitanje je li postupak nehuman mora biti procijenjeno prema okolnostima predmeta i prevladavajućim stajalištima. Postupak mora dostići minimalnu razinu ozbiljnosti - da bi potpadao pod opseg članka 3. Europske konvencije. Na temelju primjenjive sudske prakse, posebni faktori koji su razmatrani u svezi apelanta koji tvrdi da postoji povreda članka 3. Europske konvencije za nehumano postupanje su: dimenzije i karakter emotivnog stresa izazvanog kod člana obitelji koji je drukčiji od onoga koji bi bio neizbježan za sve rođake žrtava ozbiljnog kršenja ljudskih prava, mjera do koje je član obitelji bio očevidac događaja povodom kojeg je došlo do kršenja ljudskih prava, ukupan kontekst ovog događaja i uključenost člana obitelji u postupak koji slijedi nakon događaja. Glede ponašanja organa vlasti, posebni faktori koji se uzimaju u obzir su: ponašanje organa vlasti nakon relevantnog događaja, mjera do koje je proveden postupak o događaju (vidi presudu Europskog suda za ljudska prava, Gakici protiv Turske, od 10. svibnja 2001. godine, Odluke i izvješća 2001. IV, stavak 156; Odluka Doma za ljudska prava, predmet broj CH/99/2150, Unković protiv Federacije Bosne i Hercegovine, od 10. svibnja 2002. godine, st. 111-119).
- 30.Primjenjujući ove faktore u slučaju apelantice, Ustavni sud konstatira da je apelantica supruga stradalog u prometnoj nezgodi, povodom koje se vodi kazneni postupak pred sudom protiv optužene osobe. Apelantica nije bila očevidac nezgode, ali polaže pravo na istinu o događaju i na utvrđivanje odgovornosti za njen nastanak, te pravedno kažnjavanje krivca. Na sve pozive u istrazi povodom ovog događaja se odazvala i kontaktirala nadležni sud, izražavajući zainteresiranost za okončanje postupka.
- 31.Ustavni sud uočava da je, iako nakon dugog vremena od pet godina od nastanka prometne nezgode, kao i odgađanja i proceduralnih zapreka, okončana kaznena istraga i podignuta optužnica protiv osobe okrivljene za nezgodu. Međutim, kazneni postupak pred sudom još nije okončan i još nije održan glavni pretres, iako je u tri navrata bio zakazan i odgođen zbog nedolaska optuženog, a posljednje skoro pune dvije godine sud nije poduzimao nikakve radnje u postupku.
- 32.Ustavni sud uzima u obzir činjenicu da je istraga okončana, ali ne može zanemariti činjenicu da je optužnica podignuta tek pet godina nakon prometne nezgode. Sadašnji razlozi odgađanja opravdavaju se time da se okrivljeni nije odazvao pozivu suda. Ustavni sud ne nalazi nikakvo prihvatljivo opravdanje za ovakvo postupanje suda u tako važnom postupku, posebno obzirom na sve okolnosti događaja i to da je poznata osoba koja je upravljala vozilom kritične prilike, da je izvršen uviđaj nezgode, da postoje svjedoci od kojih su uzete izjave neposredno nakon nezgode i da je izvršena obdukcija nastradalog u nezgodi. U tijeku cijelog ovog razdoblja apelantica je patila, sa jedne strane, od stresa zbog pogibije supruga, a sa druge, zbog izostanka istine o događaju i utvrđivanja odgovornosti i kažnjavanja odgovorne osobe. Ustavni sud nalazi da nema razumnog opravdanja za ovu duševnu patnju apelantice koja i dalje traje.
- 33.Dakle, uzimajući sve navedeno u obzir, Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno apelanticino pravo da ne bude izložena nehumanom postupku u razdoblju od nastanka prometne nezgode u kojoj je smrtno stradao njen suprug, do okončanja kaznenog postupka koji se vodi protiv osobe okrivljene za nastanak ove nezgode.
VIII - Zaključak
- 34.Na temelju članka 16. stavak 2. točka 9. članka 61. st. 1. i 2. i članka 64. stavak 1. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 35.Razmatrajući apelanticin zahtjev za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud prihvaća da je apelantica pretrpjela štetu nematerijalne naravi zbog nehumanog i ponižavajućeg postupka prema njoj, a u odnosu na nerazumnu duljinu kaznenog postupka. Zato je temeljem članka 77. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud odredio da se isplati apelantici iznos od 2.000 KM, koji će platiti Federacija Bosne i Hercegovine.
- 36.Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, v. r.