Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici, održanoj 30. novembra 2004. godine, donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 563/04, rješavajući apelaciju M. B., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu:

Mato Tadić, predsjednik

Ćazim Sadiković, prof. dr., potpredsjednik

Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik

Hatidža Hadžiosmanović, sudija

Valerija Galić, sudija

Odbija se kao neosnovana apelacija M. B., podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Rev-304/03 od 11. marta 2004. godine i presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj Gž-1441/02 od 24. oktobra 2002. godine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".

I - Uvod

  • 1.
    M. B. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa I. M., advokat iz Sarajeva, podnijela je, 5. jula 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Rev- 304/03 od 11. marta 2004. godine i presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-144/02 od 24. oktobra 2002. godine.

II - Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Ustavni sud je, 27. augusta 2004. godine, na osnovu člana 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, zatražio od Vrhovnog suda i učesnika u postupku DP "Geoistrage" Sarajevo da dostave odgovore na apelaciju.
  • 3.
    Odgovori na apelaciju nisu dostavljeni.

III - Činjenično stanje

  • 4.
    Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.
  • 5.
    Presudom Općinskog suda I u Sarajevu broj Pr-109/92 od 30. aprila 2002. godine, usvojen je apelanticin tužbeni zahtjev i stavljena je van snage Odluka tužene DP"Geoistrage" Sarajevo broj 2211/91 od 22. maja 1991. godine i Rješenje direktora tužene broj 2214/91 od 23. maja 1991. godine, kojima je izvršena dodjela stana u ulici Hamdije Čemerlića broj 3/4, stan broj 23 u Sarajevu.
  • 6.
    Presudom Kantonalnog suda broj Gž-144/02 od 24. oktobra 2002. godine uvažena je žalba tako što je prvostepena presuda preinačena i tužbeni zahtjev odbijen.
  • 7.
    Vrhovni sud je Rješenjem broj Rev-304/03 od 11. marta 2004. godine odbio kao neosnovanu apelanticinu reviziju, izjavljenu protiv presude Kantonalnog suda broj Gž-144/02 od 24. oktobra 2002. godine. U obrazloženju ove odluke Vrhovni sud je naveo da su Odluka i Rješenje koji su predmet tužbe doneseni u skladu sa Pravilnikom o stambenim odnosima tužene. Revizijski prigovor koji se odnosio na povredu Zakona o stambenim odnosima zbog toga što je zaključen ugovor o korištenju stana na osnovu Odluke i Rješenja koji su predmet spora, a da lice na čije ime su glasili nikada nije uselilo u predmetni stan, te da mu je, u međuvremenu, prestao radni odnos kod tužene, Vrhovni sud nije prihvatio jer se radilo o novim činjenicama zbog kojih se revizija ne može izjavljivati u smislu Zakona o parničnom postupku.

IV - Relevantni propisi

  • 8.
    Zakon o stambenim odnosima ("Službeni list SRBiH", br. 14/84, 12/87, 36/89, "Službeni list Republike BiH", broj 2/93 i "Službene novine Federacije BiH", br. 11/98, 38/98 i 19/99)

" III - DAVANJE STANA NA KORIŠTENJE

Član 24. st. 1., 2. i 4.

Davalac stana na korištenje dodjeljuje stan na korištenje u skladu sa samoupravnim općim aktom.

Samoupravnim općim aktom utvrđuju se kriteriji i mjerila za dodjelu stana na korištenje, kao i druga pitanja koja se odnose na rješavanje stambenih potreba radnika.

Samoupravnim općim aktom iz stava 1. ovog člana utvrđuju se uvjeti i način dodjele stanova radnicima koji vrše značajne poslove i zadatke i radnicima koji u procesu proizvodnje odnosno rada u organizacijama udruženog rada ili drugim samoupravnim organizacijama i zajednicama predstavljaju deficitaran kadar (kadrovski stanovi) ako zakonom nije drukčije određeno."

V - Apelacija

a) Navodi iz apelacije

  • 9.
    Apelantica smatra da je donesenim odlukama povrijeđeno njezino pravo na pravično suđenje i pravo na dom, te da su sudovi pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili materijalno pravo. Apelantica ističe da su primijenjene zakonske i podzakonske odredbe kojima su direktno povrijeđena njezina prava zaštićena Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica tvrdi da su se kadrovske potrebe mogle rješavati samo kroz obezbjeđenje novčanih sredstava, a ne dodjelom iz postojećeg kontingenta stanova. Apelantica posebno ističe da su sudovi propustili procijeniti činjenicu da su istovremeno postojala dva pravilnika o stambenim odnosima kod tužene, u kojima su suštinske odredbe različite. Nadalje, apelantica ističe da su sudovi zanemarili i činjenicu da je predmetni stan Odlukom Komisije za stambena pitanja tužene, broj 979/92 od 18. marta 1992. godine, dodijeljen njoj. Apelantica predlaže usvajanje apelacije, ukidanje pobijanih sudskih odluka i vraćanje predmeta na ponovni postupak.

VI - Dopustivost

  • 10.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 11.
    U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
  • 12.
    U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Vrhovnog suda broj Rev-304/03 od 11. marta 2004. godine, protiv kojeg se ne mogu izjaviti efektivni pravni lijekovi. Apelantica je ovo rješenje primila 5. maja 2004. godine, a apelaciju podnijela 5. jula 2004. godine, odnosno u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.
  • 13.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII - Meritum

  • 14.
    Apelantica pobija navedene odluke, smatrajući da su joj njima povrijeđena prava iz člana II/3.e) i f) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 6. i 8. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

  • 15.
    Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

(...)

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."
    • 16.
      Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u svom relevantnom dijelu, glasi:

"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"

  • 17.
    Povredu prava na pravično suđenje apelantica vidi u tome što su sudovi pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili materijalno pravo.
  • 18.
    Ustavni sud napominje da nije nadležan da vrši provjeru utvrđenih činjenica i načina na koji su nižestepeni sudovi protumačili pozitivnopravne propise, osim ukoliko odluke nižih sudova krše ustavna prava. To će biti slučaj kada odluka redovnog suda ne uključuje ili pogrešno primjenjuje ustavno pravo, kad je primjena pozitivnopravnih propisa bila očigledno proizvoljna, kad je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je došlo do povrede osnovnih procesnih prava, kao što su pravo na pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na efektivan pravni lijek i u drugim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 29/02, od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 31/03).
  • 19.
    Pravičnost postupka se ocjenjuje na osnovu postupka kao cjeline (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava, Barbera, Messeque i Jabardo protiv Španije, od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146, stav 68. i Odluku Ustavnog suda broj U 63/01, od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 38/03).
  • 20.
    Ustavni sud smatra da je tokom cjelokupnog postupka apelantici bilo omogućeno da iznosi sve dokaze u cilju utvrđivanja činjeničnog stanja odlučnog za donošenje sudskih odluka. Nadalje, sudovi su uzeli u obzir sve navode i tvrdnje i ispitali apelanticine zahtjeve na osnovu primjenjivih zakonskih odredbi i dovoljno jasno obrazložili svoje odluke. Ustavni sud ocjenjuje da ne postoje indikacije da je postupak vođen na nepravičan način, niti je došlo do procesnih povreda koje bi bile od važnosti za poštivanje principa pravičnog suđenja.
  • 21.
    Na osnovu navedenog, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nema kršenja apelanticinih prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na poštivanje doma

  • 22.
    Član II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

(...)

  • f)
    Pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku".
    • 23.
      Član 8. Evropske konvencije glasi:

"1. Svako ima pravo na poštivanje svog privatnog i porodičnog života, doma i prepiske.

  • 2.
    Javna vlast se ne miješa u vršenje ovog prava, osim ako je takvo miješanje predviđeno zakonom i ako je to neophodna mjera u demokratskom društvu u interesu nacionalne sigurnosti, javne sigurnosti, ekonomske dobrobiti zemlje, sprječavanja nereda ili sprječavanja zločina radi zaštite zdravlja i morala, ili zaštite prava i sloboda drugih."
  • 24.
    Ustavni sud ukazuje na činjenicu da je bitna svrha člana 8. Evropske konvencije zaštita pojedinaca od arbitrarnih miješanja vlasti u njihova prava garantirana ovim članom (Evropski sud za ljudska prava, Kroon protiv Holandije, presuda od 27. oktobra 1994. godine, serija A br. 297-C)
  • 25.
    Da bi se utvrdilo da li se u konkretnom slučaju radi o povredi člana 8. Evropske konvencije, prvo se mora utvrditi da li je sporni stan predstavljao apelanticin "dom" u smislu značenja stava 1. člana 8. Evropske konvencije i da li se mjere na koje se apelantica poziva odnose na "miješanje" javnih vlasti u poštivanje toga "doma".
  • 26.
    Prema sudskoj praksi Evropskog suda za ljudska prava, pojam "dom" obuhvata kako iznajmljen dom, tako i dom u privatnom vlasništvu (vidi presude Evropskog suda za ljudska prava, Gillow protiv Velike Britanije, od 24. novembra 1986. godine, serija A, br. 109, stav 46 f, Kroon protiv Holandije, presuda od 27. oktobra 1994. godine, serija A, br. 297-C, stav 31). U skladu sa ovom interpretacijom, Ustavni sud je proširio domen člana 8. Evropske konvencije na stanove u kojima se stanuje na osnovu stanarskog prava (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 8/99 od 11. maja 1999. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH" broj 24/99).
  • 27.
    Apelantica nikada nije uselila u sporni stan. Dakle, ona u bilo kojem periodu nije u ovom stanu živjela, odnosno obavljala uobičajene aktivnosti i zanimanje. Kako član 8. Evropske konvencije ne zahtijeva postojanje pravne zaštite koja omogućava svakom pojedincu ili porodici da ima dom samo za sebe, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju ovaj stan ne može smatrati apelanticinim domom u smislu značenja člana 8. Evropske konvencije. Ostali aspekti člana 8. Evropske konvencije nisu relevantni u konkretnom slučaju, te ih Ustavni sud nije razmatrao. Ustavni sud podsjeća da član II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 8. Evropske konvencije, pa slijedi da nema kršenja prava iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine.

VIII - Zaključak

  • 28.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 29.
    Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.

Sudska praksa po ovom aktu

6 odluka iz 0 članova

Sentence iz baze sudskapraksa.pravosudje.ba koje citiraju članove ovog akta. Klik otvara odluku.

Općenite reference na ovaj akt (6)

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

AP-2472/19

Odluka o meritumu u predmetu AP-2472/19 (M. L.). Nema povrede: Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine); Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje). Ključne riječi: 6.1.1.1. - Građanski po…

2021

Ishod: Odluka o meritumu

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

AP-1358/19

Odluka o meritumu u predmetu AP-1358/19 (Općina Stari Grad Sarajevo). Povreda: Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje). Ključne riječi: 6.1.17. - pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljn…

2021

Ishod: Odluka o meritumu

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

AP-2817/17

Odluka o meritumu u predmetu AP-2817/17 (D. A.). Nema povrede: Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje); Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine); Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Za…

2019

Ishod: Odluka o meritumu

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

AP-4322/17

Odluka o meritumu u predmetu AP-4322/17 („Sejdić Commerce“ d.o.o. Odžak). Nema povrede: Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje); Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine). Ključne riječi…

2019

Ishod: Odluka o meritumu

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

AP-216/17

Odluka o meritumu u predmetu AP-216/17 (D. Đ.). Nema povrede: Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje). Ključne riječi: 6.1.17. - pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost); Nematerijal…

2019

Ishod: Odluka o meritumu

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

AP-1297/16

Odluka o meritumu u predmetu AP-1297/16 (F. Š.). Nema povrede: Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje); Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine); Član 8. EK i član II/3.f) Ustava BiH (P…

2016

Ishod: Odluka o meritumu