Aktio

Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine

Presuda suca prof. dr. Kasima Trnke u predmetu broj: u-12/04

Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući o zahtjevu za utvrđivanje ustavnosti Zakona o građenju, na temelju članka IV.C.10. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, nakon provedene javne rasprave, na sjednici održanoj dana 26. listopada 2004. godine, donio je

PRESUDU
SUCA PROF. DR. KASIMA TRNKE U PREDMETU BROJ: U-12/04

Utvrđuje se da Zakon o građenju ("Službene novine Federacije BiH", broj 55/02) nije u suglasnosti s odredbama čl. III. 1. i III.4. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.

Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH".

Obrazloženje

Predsjednik Federacije Bosne i Hercegovine, na temelju članka IV.C. 10.(2) a) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, podnio je dana 15. 4. 2004. godine zahtjev Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine za utvrđivanje ustavnosti federalnog Zakona o građenju.

U zahtjevu je navedeno da za donošenje ovog zakona nije postojala ustavna osnova. Ističe se da je člankom III. 1. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine utvrđena isključiva nadležnost Federacije u kojoj Šod točke a) do točke j)Ć nigdje nije propisana nadležnost Federacije u oblasti građenja, iako se točkom d) propisuje nadležnost Federacije za utvrđivanje ekonomske politike, uključujući planiranje i obnovu i politiku korištenja zemljišta na federalnoj razini, ali se oblast građenja ne spominje. Člankom III. 2. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine propisana je zajednička ili podijeljena nadležnost Federacije i kantona, pa se točkom c) propisuje uređenje zaštite čovjekovog okoliša, a točkom d) uređenje oblasti komunikacija i transportne infrastrukture. Pitanje zaštite okoliša Federacija je uredila donošenjem posebnog seta zakona, tako da se može preispitati samo zajednička nadležnost Federacije i kantona u oblasti komunikacija i transportne infrastrukture, što ne spada u oblast građenja. Člankom III. 4. d), f) i h) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine propisano je da su kantoni pored ostalog nadležni za:

  • -
    utvrđivanje stambene politike, uključujući donošenje propisa koji se tiču uređivanja i izgradnje stambenih objekata;
  • -
    donošenje propisa o korištenju lokalnog zemljišta uključujući zoniranje;
  • -
    donošenje propisa o lokalnim postrojenjima za proizvodnju energije i osiguranje njihove dostupnosti.

Na temelju navedenog podnositelj zahtjeva traži da Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine donese odluku kojom će se utvrditi da Zakon o građenju nije sukladan članku III. 1. i 4. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.

Prema članku 39. stavak 1. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije BiH ("Službene novine Federacije BiH", br. 6/95 i 37/03), stranke u ovom postupku utvrđivanja ustavnosti su podnositelj zahtjeva i tijelo federalne vlasti koji je donio sporni zakon, pa je Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine podneseni zahtjev predsjednika Federacije, na temelju čl. 10. i 16. istog zakona, dostavio dana 20.4.2004. godine Domu naroda i Zastupničkom domu Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, da se kao stranke u ovom postupku izjasne o navodima podnositelja zahtjeva, koji u ostavljenom roku nisu dali bilo kakav odgovor na navode zahtjeva.

U ovom ustavno-sudskom predmetu održana je javna rasprava dana 26. 10. 2004. godine.

Raspravi su prisustvovali punomoćnik podnositelja zahtjeva i punomoćnik Zastupničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, dok se predstavnik Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine nije odazvao na uredan poziv Suda, niti dostavio pismeni odgovor na zahtjev do zaključenja rasprave.

Punomoćnik podnositelja zahtjeva na raspravi je ostao u cijelosti pri sadržaju podnesenog zahtjeva, ističući da nije postojala ustavna osnova za donošenje federalnog Zakona o građenju i predložio da Sud donese odluku kojom će utvrditi da taj zakon nije u suglasnosti s odredbama čl. III. 1. i III.4. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.

Punomoćnik Zastupničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine u tijeku rasprave dao je odgovor na zahtjev i navode punomoćnika podnositelja zahtjeva istaknute na raspravi. U odgovoru je istakao da je u redovitoj parlamentarnoj proceduri usvojen set tzv. prostornih i okolišnih zakona u koje spada i sporni Zakon o građenju u oba doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, pri čemu je bilo nesporno da se radi o isključivoj nadležnosti Federacije Bosne i Hercegovine za donošenje tih zakona, obzirom da nije bilo sumnje u postojanje ustavne osnove za njihovo donošenje. Neutemeljeno se u zahtjevu navodi da se radi o građenju kao oblasti društvenih odnosa iz nadležnosti kantona, jer se radi o širokoj oblasti koju svatko može promatrati iz svog kuta. Kao potvrdu ispravnosti stajališta Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine pozvao se na mišljenje Ministarstva prostornog uređenja prema kojem Federacija ima isključivu nadležnost u oblasti građenja i na zaključak sa sjednice Vijeća prostornog plana Kantona Sarajevo kojim se traži da se makroplaniranje prostora odvija na višoj razini i donošenje državnog zakona o građenju. Konačno je predložio da Sud donese odluku kojom će utvrditi da je postojala ustavna osnova za donošenje federalnog Zakona o građenju i da je taj zakon donesen sukladno Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine.

U rješavanju ovog ustavno-sudskog predmeta Sud je pošao od odredaba Ustava Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustav Federacije u odgovarajućem padežu) kojim se regulira podjela nadležnosti između federalne i kantonalne vlasti.

Člankom III.l. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine izmijenjenim amandmanima VIII i LXXXIX na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine utvrđena je isključiva nadležnost Federacije, a člankom III.2. Ustava Federacije izmijenjenim Amandmanom IX na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine utvrđena je zajednička nadležnost federalne vlasti i kantona, ali ni jednom od ovih ustavnih odredaba oblast građenja nije dana u isključivu nadležnost Federacije ili u zajedničku nadležnost Federacije i kantona.

Prema odredbama članka III.4. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine "kantoni imaju sve nadležnosti koje nisu izričito povjerene federalnoj vlasti", a djelomice su primjera radi navedene samo neke od tih nadležnosti kantona.

Obzirom na naprijed navedene i interpretirane ustavne odredbe, Ustav Federacije Bosne i Hercegovine po sustavu enumeracije navodi isključive nadležnosti Federacije dok u odnosu na nadležnost kantona polazi od pretpostavke da kantonima pripadaju sve nadležnosti koje nisu izričito povjerene federalnoj vlasti. To je izričita ustavna pretpostavka, bez obzira što su neka pitanja iz oblasti građenja samo primjera radi navedena kod nadležnosti kantona (članak III. A.d), f) i h) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine), pošto po toj ustavnoj pretpostavci nadležnost kantona obuhvata i sva ostala pitanja.

Kako donošenje federalnog Zakona o građenju ne spada u isključivu nadležnost Federacije Bosne i Hercegovine, niti u zajedničku nadležnost Federacije Bosne i Hercegovine i kantona, nego u nadležnost kantona, Parlament Federacije Bosne i Hercegovine nije imao ustavnu osnovu za njegovo donošenje, zbog čega navedeni zakon nije sukladan Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine.

Zbog toga je Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine odlučio kao u izreci presude.

Ovu presudu donio je Ustavni sud u sastavu: predsjednik Suda mr. Mirko Bošković, Sead Bahtijarević, mr. Ranka Cvijić, Muamer Herceglija, Miomir Jočić, Domin Malbašić, prof. dr. Nedjeljko Milićević, Kata Senjak i prof. dr. Kasim Trnka, suci Suda.

ODVOJENO MIŠLJENJE

Uvažavajući tijesno većinsko mišljenje, glasao sam protiv i izdvojio svoje mišljenje iz sljedećih razloga:

Smatram da je Parlament Federacije Bosne i Hercegovine imao ustavnu osnovu u članku III.l.c). Ustava Federacije BiH kada je usvajao osporeni Zakon o građenju. To proizlazi iz ustavne distribucije nadležnosti između federalne i kantonalne vlasti utvrđene u poglavlju III. Ustava Federacije BiH.

Pojam "izgradnja" Ustav u spomenutom poglavlju jasno koristi samo kada u članku III.4.d). exempli causa navodi nadležnosti kantona. Ta odredba glasi: "d) utvrđivanje stambene politike, uključujući donošenje propisa koji se tiču uređivanja i izgradnje stambenih objekata;". Istovremeno, kada utvrđuje isključivu nadležnost federalne vlasti, Ustav u članku III.l.c), između ostalog propisuje: "c) utvrđivanje ekonomske politike, uključujući planiranje i obnovu, te politiku korištenja zemljišta na federalnoj razini;". Dakle, pojam "građenje" Ustav povezuje samo za izgradnju stambenih objekata i to u svezi s korištenjem lokalnog zemljišta sukladno politici korištenja zemljišta na federalnoj razini. U ovoj distribuciji nadležnosti potpuno je razumljiv ratio constitutionis da se opći pojam "građenje" veže za ustavne pojmove kojima se uređuje nadležnost federalne vlasti kao što su: "ekonomska politika", "planiranje", "obnova" i "politika korištenja zemljišta na federalnoj razini". Ovo tim prije ako se ovi pojmovi prihvataju u smislu anglo-američke pravne tradicije koja je dominantno utjecala na kreiranje Ustava Federacije BiH.

Primjenom općeprihvaćenog pravnog standarda lex specialis..., navedene specifične odredbe u ovoj materiji supstitutiraju opću odredbu prema kojoj "Kantoni imaju sve nadležnosti koje nisu izričito povjerene federalnoj vlasti." (uvodna rečenica članka III.4. Ustava Federacije BiH).

Utemeljenost ovog stajališta je još očiglednija ako se ima u vidu materija koja je uređena osporenim zakonom. Članak 1. Zakona o građenju glasi: "Ovim zakonom uređuje se: izradba tehničke dokumentacije (u daljnjem tekstu: projektiranje), gradnja građevine, postupak izdavanja odobrenja za građenje i upotrebne dozvole, vršenje nadzora, održavanje građevine, te određuju tehnička i druga svojstva kojima moraju udovoljiti građevine na teritoriju Federacije Bosne i Hercegovine." Očigledno radi se isključivo o tehničkim standardima i normativima koji se propisuju na razini Europske unije i koje Federacija, pa i država Bosna i Hercegovina, treba da u cijelosti prihvate u interesu procesa pridruživanja ovoj integraciji. O specifičnim interesima i potrebama bilo kojeg od deset kantona Federacije u ovoj materiji ne može biti ni govora.

1. studenoga 2004. godine
Sarajevo

Sudac
prof. dr. Kasim Trnka, v. r.