Član 1.
Ovim zakonom uređuju se uslovi i postupak ulaska i boravka stranaca u Bosni i Hercegovini (u daljem tekstu: BiH), razlozi za odbijanje ulaska i boravka, razlozi za otkaz boravka i za protjerivanje stranaca s teritorije BiH, postupak podnošenja zahtjeva za azil, odobrenja azila i prestanak azila u BiH, nadležnosti organa vlasti u primjeni ovog zakona, kao i druga pitanja u vezi sa azilom, boravkom i kretanjem stranaca u BiH.
Član 2.
U skladu s ovim zakonom i podzakonskim aktima donesenim na osnovu ovog zakona, postupak provode i odluke donose sljedeći organi: a) Vijeće ministara BiH, b) Ministarstvo sigurnosti BiH (u daljem tekstu: Ministarstvo), c) Ministarstvo vanjskih poslova BiH (u daljem tekstu: MIPBiH), d) Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice, e) ministarstva unutrašnjih poslova entiteta i Policija Brčko Distrikta BiH (u daljem tekstu: MUP).
Član 3.
U cilju primjene i provođenja odredbi ovog zakona Ministarstvo će, uz pribavljeno mišljenje Vijeća ministara BiH, a u skladu sa Zakonom o upravi BiH ("Službeni glasnik BiH", broj 32/02), Zakonom o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 19/02) i Odlukom o načelima za utvrđivanje unutrašnje organizacije ministarstava i drugih organa uprave BiH, utvrditi potreban broj osnovnih i unutrašnjih organizacionih jedinica, njihova sjedišta, sistematizaciju radnih mjesta, kao i druga pitanja od značaja za njihovo funkcioniranje.
Član 4.
U smislu ovog zakona: a) stranac je svako lice koje nema državljanstvo BiH, ili lice bez državljanstva, b) lice bez državljanstva je svako lice koje nije državljanin BiH, niti je državljanin neke druge države, a prema zakonima druge države, c) pod uobičajenim mjestom boravka stranca smatra se država porijekla ili država stalnog boravišta stranca, d) važeća putna isprava je važeći pasoš ili drugi putni dokument izdat od nadležnih stranih organa vlasti koji priznaju BiH, kao i lična karta ili drugi dokument s fotografijom, kojim se nosilac ovlašćuje da putuje u inozemstvo, a priznat je međunarodnim ugovorom u kojem je BiH ugovorna strana, kao i putna isprava izdata strancima u skladu s ovim zakonom, e) podnosiocem zahtjeva za azil smatra se svaki stranac koji traži azil, bez obzira da li je stranac zatražio azil na graničnom prijelazu ili po ulasku na teritoriju BiH.
Član 5.
(1) Ulazak, boravak, kretanje i izlazak stranaca mogu biti ograničeni pod uslovima propisanim ovim zakonom. (2) Stranci koji borave u BiH, pod uslovima koje određuje ovaj zakon, uživaju pravo na slobodno kretanje unutar zemlje i slobodan izbor mjesta svog boravka, ako nije drugačije određeno ovim ili drugim posebnim zakonom.
Član 6.
Prema strancima se ne smije ispoljavati diskriminacija po bilo kojim osnovama, uključujući spol, rasu, boju kože, jezik, vjeroispovijest, političke i druge stavove, nacionalno i socijalno porijeklo, pripadnost nacionalnoj manjini, imovinski status, dob, psihičku ili fizičku invalidnost, status koji se stiče rođenjem ili neki drugi status.
Član 7.
Stranci u BiH moraju poštivati ustavni poredak i pridržavati se propisa i odluka državnih organa BiH, entiteta i Brčko Distrikta BiH.
Član 8.
(1) Stranci moraju u propisanom roku predočiti nadležnim organima dokumenta, informacije i potvrde potrebne za provođenje postupka odobrenja boravka, kako je određeno ovim zakonom. (2) U svim fazama postupka stranci će biti obaviješteni o pravima i obavezama koje proističu iz ovog zakona, o pravu na žalbu, o svim eventualnim potraživanjima za nadoknadu štete, kao i o svim potrebnim uslovima za ostvarivanje njihovih prava. (3) Organ koji vodi postupak dužan je strancu omogućiti da tok postupka prati preko tumača (prevodioca), ukoliko ne zna jezik na kojem se postupak vodi.
Član 9.
Za vrijeme svog boravka na teritoriji BiH, stranci moraju posjedovati dokumente u svrhu dokazivanja i potvrde svog identiteta i prava na ulazak i boravak u BiH, te ih pokazati nadležnom organu.
Član 10.
POGLAVLJE II - ULAZAK I BORAVAK Odjeljak A - Opći uslovi za ulazak (1) Stranci mogu preći granicu BiH samo na graničnim mjestima otvorenim za međunarodni saobraćaj ili na mjestima namijenjenim za saobraćaj između dvije države, osim ako sporazumima između BiH i susjednih država nije određeno drugačije. (2) Stranac koji želi ući ili izaći iz BiH podvrgava se kontroli od strane službenog lica ovlaštenog za kontrolu prelaska državne granice, a dužan je kontroli podvrgnuti i svoj prtljag i prijevozno sredstvo. (3) Dužnost je stranca koji želi ući ili izaći iz BiH tačno i potpuno odgovoriti na sva pitanja i predati svu dokumentaciju na zahtjev lica iz stava 2. ovog člana, te popuniti i dodatne upitnike, ukoliko to službeno lice traži od njega.
Član 11.
(1) Strancu može biti odobren ulazak u BiH ako ispunjava sljedeće uslove: a) da posjeduje važeću putnu ispravu ili drugi dokument na osnovu odluke Vijeća ministara BiH, b) da posjeduje važeću vizu za ulazak, boravak ili prelazak preko teritorije BiH, odnosno odobrenje boravka propisano ovim zakonom, c) da posjeduje sredstva za izdržavanje za ulazak, boravak i izlazak iz zemlje, uključujući sredstva za zdravstvenu zaštitu, propisane članom 14. ovog zakona, d) da ima ulaznu vizu susjedne države u koju putuje ili preko čije teritorije nastavlja putovanje, ukoliko je viza potrebna, e) da mu nije izrečena mjera protjerivanja, otkaza boravka ili zabrane ulaska na teritoriju BiH, u vrijeme trajanja izrečene mjere, f) da njegovo prisustvo na teritoriji BiH ne predstavlja prijetnju nacionalnoj sigurnosti, pravnom poretku i javnom redu BiH. (2) Vijeće ministara BiH može propisati posebne uslove za ulazak stranaca, kada to zahtijevaju razlozi zaštite nacionalne sigurnosti i pravnog poretka BiH ili drugi razlozi koji proističu iz međunarodnih obaveza.
Član 12.
Strancu se može odobriti ulazak i kad ne ispunjava uslove iz člana 11. tač. a) i b) ovog zakona, ako je tako propisano međunarodnim ugovorom, u kojem je BiH ugovorna strana, ili posebnim propisom Vijeća ministara BiH.
Član 13.
(1) Vijeće ministara BiH, na prijedlog Ministarstva i MIP-a, određuje države čijim građanima nije potrebna viza za ulazak u BiH (u daljem tekstu: zemlje bezviznog režima), kao i države čiji građani mogu ući u BiH s drugom putnom ispravom osim pasoša. Vijeće ministara BiH je također nadležno da oslobodi od pribavljanja vize lica kojima su druge zemlje priznale status izbjeglice u skladu s Konvencijom o pravima izbjeglica iz 1951. godine. (2) Stranci koji su, u skladu s ovim zakonom, oslobođeni pribavljanja vize za ulazak na teritoriju BiH imaju pravo na boravak u zemlji (u daljem tekstu: bezvizni boravak) u trajanju do tri mjeseca, ukoliko kraći rok nije određen međunarodnim ugovorom u kojem je BiH ugovorna strana, ili posebnim propisom Vijeća ministara BiH, donesenim u skladu sa članom 12. ovog zakona. (3) Stranci nemaju obavezu pribavljanja vize za ulazak u BiH ako u pasošu imaju naljepnicu odobrenja privremenog ili stalnog boravka, za vrijeme važenja tog odobrenja.
Član 14.
Odjeljak B - Sredstva za izdržavanje Postojanje sredstava za izdržavanje stranca iz člana 11. stav 1. tačka c) dokazuje se na jedan od sljedećih načina: a) posjedovanjem gotovog novca u domaćoj ili stranoj konvertibilnoj valuti, b) posjedovanjem vidova bezgotovinskog plaćanja prihvaćenih od bankarskog sistema BiH, kao i garancije banke iz BiH koja priznaje bezgotovinske vidove plaćanja koje stranac posjeduje, c) garantnim pismom ili pozivom, d) prezentiranjem dokaza o smještaju uplaćenom posredstvom turističke agencije, ili e) posjedovanjem drugih sredstava (nepokretne imovine u BiH na osnovu koje je moguće osigurati sredstva za izdržavanje prilikom boravka u BiH, sredstva po osnovu direktnih stranih ulaganja, proizvodno-tehničke saradnje i kooperacije, itd...).
Član 15.
(1) Garantno pismo za ulazak stranca u BiH može izdati državljanin BiH ili stranac kojem je odobren stalni boravak u BiH. Garantno pismo može biti prihvaćeno kao potvrda o posjedovanju sredstava za izdržavanje ako sadrži izjavu da izdavalac garantnog pisma na sebe preuzima obavezu da osigura smještaj, pokrije troškove liječenja, osigura izdržavanje i druge troškove koji mogu biti prouzrokovani boravkom stranca u BiH, kao i troškove izlaska stranca iz BiH. (2) Potvrda (garancija) iz prethodnog stava mora biti ovjerena od nadležnog organa uprave i organizacione jedinice Ministarstva po mjestu prebivališta, odnosno poslovnog sjedišta davaoca garancije.
Član 16.
(1) Poziv je oblik garantnog pisma (garancije) kojim domaće ili strano pravno lice, registrirano u BiH, poziva u poslovnu posjetu, u određenom vremenskom intervalu, stranog partnera. (2) Poziv sadrži izjavu o snošenju troškova u smislu člana 15. ovog zakona. (3) Poziv mora biti ovjeren od Privredne komore BiH i od nadležnog organa uprave i organizacione jedinice Ministarstva po poslovnom sjedištu davaoca garancije (poziva).
Član 17.
(1) Strancu koji želi ući u BiH sa ciljem da radi ili obavlja druge profitabilne djelatnosti podložne oporezivanju može se odobriti ulazak ako ima dozvolu za rad ili drugi ekvivalent, izdat od nadležnog organa uprave, a u skladu s posebnim propisima koji reguliraju oblast zapošljavanja, bankarsku, investicionu ili politiku direktnih stranih ulaganja, kao i poslovno-tehničku saradnju, proizvodnju i kooperaciju. (2) Smatra se da stranac koji posjeduje dozvolu za rad zadovoljava uslove koji se odnose na posjedovanje sredstava za izdržavanje.
Član 18.
(1) Postojanje garancije za izlazak stranca iz zemlje može se dokazivati posjedovanjem važeće putne karte za nastavak putovanja ili za povratak, kao i time što stranac zakonito posjeduje prijevozno sredstvo. (2) Kad god je potrebno može se zahtijevati viza koja omogućava strancu da nastavi putovanje na teritoriju druge države, kao i drugi dokazi na osnovu kojih se može nedvosmisleno utvrditi da će stranac napustiti teritoriju BiH u skladu s ovim zakonom.
Član 19.
(1) Stranci koji su, u skladu s ovim zakonom, oslobođeni pribavljanja vize za ulazak na teritoriju BiH, dokumente i potvrde propisane članom 14. Zakona moraju posjedovati pri ulasku u BiH i pokazati ih na zahtjev službenog lica ovlaštenog za kontrolu prelaska državne granice. (2) Stranci koji za ulazak u BiH moraju posjedovati vizu, potvrde i dokumenta propisane članom 14. Zakona moraju podnijeti uz zahtjev za izdavanje vize. (3) Stranci kojima je u važeću putnu ispravu uneseno odobrenje privremenog ili stalnog boravka u BiH, u periodu važenja odobrenja, nisu obavezni pri ulasku u BiH posjedovati potvrde i dokumente propisane članom 14. Zakona.
Član 20.
(1) Strancu će biti odbijen ulazak u BiH ako ne ispunjava uslove iz člana 11. Zakona. (2) Strancu može biti odbijen ulazak u BiH i kada ispunjava uslove za ulazak propisane članom 11. ovog zakona ako: a) prilikom ulaska izbjegava organu nadležnom za kontrolu prelaska državne granice pokazati tražene podatke ili popuniti određene upitnike, ili namjerno da pogrešne podatke koji se tiču njegovog prava na ulazak u BiH, ili namjerno izbjegava svaku takvu situaciju, ili b) postoji osnovana sumnja da će obavljati djelatnosti za koje je potrebna radna dozvola, a takvu dozvolu ne posjeduje, a posebno u odnosu na stranca kojem je iz navedenih razloga već odbijen ulazak u BiH. (3) Stranac kome je ulaz odbijen u skladu s prethodnim stavovima ovog člana ne može ući u BiH najmanje 24 sata od momenta odbijanja ulaska, iako je poslije donošenja rješenja o odbijanju ulaska ispunio uslove za ulazak.
Član 21.
(1) O odbijanju ulaska na granici odlučuje rješenjem organizaciona jedinica Ministarstva nadležna za kontrolu prelaska državne granice. (2) Protiv rješenja o odbijanju ulaska na granici dozvoljena je žalba Ministarstvu u roku od 15 dana od dana prijema. (3) Žalba ne odgađa izvršenje rješenja.
Član 22.
POGLAVLJE III - DOZVOLE ZA ULAZAK I BORAVAK I PUTNI LIST Dozvole kojima se stranac ovlašćuje za ulazak i boravak u BiH, osim u slučaju iz člana 12. ovog zakona, su: a) viza, b) odobrenje privremenog boravka, c) odobrenje stalnog boravka.
Član 23.
(1) Viza je dozvola kojom se dopušta ulazak i boravak na teritoriji BiH, kao i prelazak preko teritorije BiH u ograničenom vremenskom periodu. (2) Strancu će se izdati viza ukoliko ispunjava uslove propisane članom 11. tač. a), c), d), e) i f) ovog zakona i ukoliko se ne vodi u evidencijama nadležnih organa, a posebno kao međunarodni prijestupnik. (3) Vizom se dozvoljava boravak u roku koji je u njoj naveden, ali najduže 90 dana. Viza kojom se dozvoljava jedan ulazak važi najduže 90 dana. (4) Viza kojom se dozvoljava više ulazaka važi najduže godinu dana, s tim da svaki pojedinačni boravak na teritoriji BiH ne može biti duži od 90 dana. (5) Za vrijeme važenja vize za jedan ulazak, iz opravdanih razloga, period boravka naveden u vizi može se produžiti. (6) Viza se produžava izdavanjem nove vize u skladu s pravilima koja važe za izdavanje vize, i to najduže na period od 90 dana od dana ulaska.
Član 24.
(1) Vize izdaju DKP-i BiH. (2) Zahtjev za izdavanje vize podnosi se unaprijed i lično. (3) Zahtjev za izdavanje vize može se iz izuzetnih razloga, koje će podzakonskim aktom propisati MIP, podnijeti prije ulaska u BiH, na granici, a o njemu, na preporuku MIP-a, odlučuje organizaciona jedinica Ministarstva, nadležna za kontrolu prelaska državne granice. (4) Izuzetno od odredbe prethodnog stava, organizaciona jedinica Ministarstva, nadležna za kontrolu prelaska državne granice, može samostalno, po potrebi, izdati vizu strancu radi tranzita preko teritorije BiH. (5) Odluku o produženju vize i izdavanje vize, u smislu člana 23. st. 5. i 6. ovog zakona, donosi i vrši MIP u sjedištu. (6) Protiv odluke kojom je riješeno o zahtjevu za izdavanje (produženje) vize žalba nije dozvoljena, a odluka se ne mora obrazložiti.
Član 25.
(1) Ministarstvo će podzakonskim aktom detaljnije urediti uslove i procedure za ulazak, kao i druga pitanja od značaja za ulazak stranaca, izdavanje viza na granici, sadržaj i oblik garancija za ulazak u BiH. (2) MIP će, u saradnji s Ministarstvom, podzakonskim aktom propisati bliže uslove i procedure za izdavanje (produženje) vize, tipove viza, oblik i sadržaj naljepnice za vize, kao i druga pitanja od značaja za izdavanje viza.
Član 26.
(1) Viza će biti poništena ako se naknadno utvrdi da je izdata protivno uslovima propisanim ovim zakonom (član 23. stav 2. i član 25. stav 2.). (2) Viza se poništava na osnovu pravosnažne sudske odluke ili na osnovu rješenja o poništenju vize, koje donosi MIP u sjedištu. (3) Vizu poništava organ koji je donio odluku o poništenju, odnosno nadležna organizaciona jedinica Ministarstva ili MUP-a, na čijem području stranac boravi, a na osnovu obavještenja i dostavljanja pravosnažne odluke od strane organa koji je vizu poništio. Viza se poništava tako da se preko naljepnice vize u putnoj ispravi stranca otisne štembilj sa naznakom "PONIŠTENO". (4) Ako prilikom kontrole ulaska stranca na granici organizaciona jedinica Ministarstva, nadležna za kontrolu prelaska državne granice, utvrdi da je viza falsificirana, dužna je vizu odmah poništiti. (5) Protiv odluke o poništenju vize žalba nije dozvoljena, a odluka se ne mora obrazložiti.
Član 27.
(1) Viza će se ukinuti pod sljedećim uslovima: a) ako stranac ne poštuje ustavni poredak i propise BiH, njenih entiteta i Brčko Distrikta BiH ili poduzima aktivnosti kojim narušava ustavni poredak ili sigurnost BiH, ili je član organizacije koja poduzima te aktivnosti, b) ako stranac svojim djelovanjem ugrožava nacionalne interese BiH tako što se bavi krijumčarenjem naoružanja i vojne opreme, radioaktivnih i drugih opasnih materija, ili narkotičkih sredstava, ili nedozvoljenim prijevozom i trgovinom materijalima za proizvodnju naoružanja, ili drugih sredstava za masovno uništenje, ili ako proizvodi ili posjeduje u svrhu prodaje narkotička sredstva i psihogene materije, ili je član organizacije koja se bavi navedenim aktivnostima, c) ako organizira ili je u vezi s organiziranjem ilegalnog ulaska, boravka ili izlaska pojedinaca i grupa u i iz BiH, ili ako organizira ili učestvuje u trgovini ljudima, d) ako je prekršio ili pokušao prekršiti propise kojima se regulira prelazak državne granice BiH, bez obzira da li je povreda nastala pri ulasku ili izlasku iz BiH, e) ako su se okolnosti na osnovu kojih je izdata viza u toj mjeri izmijenile da bi sada isključile svaku mogućnost izdavanja vize, f) ako stranac namjerno da pogrešne podatke ili prikrije okolnosti od važnosti za izdavanje vize, g) ako stranac obavlja djelatnosti za koje je potrebna radna dozvola, a ne posjeduje takvu dozvolu, h) ako prisustvo stranca predstavlja prijetnju javnom redu i nacionalnoj sigurnosti BiH, a na način koji će podzakonskim aktom propisati Ministarstvo. (2) Osnova za utvrđivanje razloga za ukidanje vize propisanih u tač. a), b), c) i d) prethodnog stava je postojanje međunarodne potjernice, pravosnažne sudske odluke, odnosno operativnih saznanja kojima raspolaže Ministarstvo i MUP.
Član 28.
(1) Rješenje o ukidanju vize donosi MIP u sjedištu, na zahtjev suda ili Ministarstva, koji ne mora biti posebno obrazložen. (2) Protiv rješenja iz stava 1. ovog člana žalba nije dozvoljena. (3) Strancu kojem je ukinuta viza, a zbog razloga iz člana 27. stav 1. tač. a), b), c), d) i h) nije lišen slobode, otkazuje se daljnji boravak ili se protjeruje, a do napuštanja teritorije BiH stavlja se pod nadzor.
Član 29.
(1) Putni list za strance je putna isprava koja važi za jedno putovanje i izdaje se strancu: a) čija je važeća putna isprava izgubljena ili uništena i ne može se zamijeniti, a država čiji je državljanin nema svoj DKP u BiH, niti njen interes zastupa druga država, kako bi se tom strancu omogućio povratak u državu u kojoj ima uobičajeno mjesto boravka, b) koji je imao odobren azil ili odobrenje boravka iz humanitarnih razloga, ili uživa zaštitu na osnovu člana 85. ovog zakona, kako bi mu se omogućio povratak u matičnu zemlju, ili u državu u kojoj ima uobičajeno mjesto boravka, ili u treću državu koja to lice prihvata, c) koji je dobio otpust iz državljanstva BiH radi putovanja u inozemstvo. (2) Putni list za strance može se izdati i u drugim slučajevima, ukoliko za to postoje opravdani razlozi, u skladu s podzakonskim aktom koji donosi Ministarstvo. (3) Putni list za strance izdaje nadležna organizaciona jedinica Ministarstva kojoj je prijavljen gubitak ili uništenje putne isprave, odnosno na čijem području stranac ima prijavljeno boravište ili prebivalište.
Član 30.
Stranac koji nije prijavljen kod nadležne organizacione jedinice Ministarstva ili MUP-a, a nema putne ili identifikacione isprave, a DKP zemlje državljanstva stranca ili zemlje koja zastupa interese zemlje državljanstva stranca nije mu izdao putnu ispravu, ili drugi identifikacioni dokument, stavlja se pod nadzor do utvrđivanja identiteta i izdavanja putnog lista za strance.
Član 31.
POGLAVLJE IV - BORAVAK STRANACA Pod boravkom stranaca, u smislu ovog zakona, smatra se: vizni, bezvizni, privremeni i stalni boravak: a) vizni boravak je pravo na boravak stranca u BiH u vremenu koje je navedeno u vizi, b) bezvizni boravak je pravo na boravak stranaca koji dolaze iz zemalja bezviznog režima, shodno odredbi člana 13. ovog zakona, c) privremeni boravak je boravak na teritoriji BiH u trajanju do godinu dana, ukoliko nije drugačije određeno dozvolom boravka, d) stalni boravak je boravak na teritorji BiH u neograničenom vremenskom periodu.
Član 32.
Odjeljak A - Privremeni boravak (1) Stranac mora podnijeti zahtjev za odobrenje privremenog boravka ukoliko želi ostati u BiH i nakon roka određenog vizom, odnosno roka određenog za bezvizni boravak. (2) Zahtjev za odobrenje privremenog boravka, u smislu stava 1. ovog člana, podnosi se najkasnije 15 dana prije isteka perioda važenja vize, odnosno bezviznog boravka.
Član 33.
(1) Odobrenje privremenog boravka može se izdati iz opravdanih razloga kao što su: brak s državljaninom BiH, spajanje porodice, obrazovanje, naučnoistraživački i umjetnički rad, rad po osnovu izdate radne dozvole, u poslovne svrhe, u svrhu liječenja, ili iz humanitarnih razloga. Ukoliko stranac boravi u BiH po osnovu turističke vize, o zahtjevu za odobrenje privremenog boravka, koji mora biti posebno obrazložen, odlučuje Ministarstvo u sjedištu. (2) Odobrenje privremenog boravka može se izdati za period do jedne godine ili za period važenja pasoša stranca, ukoliko pasoš vrijedi za period kraći od jedne godine. (3) Privremeni boravak iz humanitarnih razloga, u slučaju propisanom članom 35. stav 1. tačka a) ovog zakona, odobrava se na vrijeme do tri mjeseca. (4) Strancu koji je ušao u BiH kao turista ne može se odobriti privremeni boravak po osnovu rada. (5) Odobrenje privremenog boravka može se produžavati na zahtjev stranca pod istim uslovima koji su propisani za odobrenje boravka čije se produženje traži.
Član 34.
(1) Privremeni boravak odobrit će se strancu pod uslovima da: a) raspolaže dokazima kojim opravdava postojanje osnove za odobrenje privremenog boravka, b) raspolaže sredstvima za izdržavanje, uključujući sredstva za zdravstvenu zaštitu, c) posjeduje ljekarsko uvjerenje, izdato najviše tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva, iz kojeg je vidljivo da ne boluje od oboljenja visokog rizika po okolinu, odnosno da je poslovno sposoban. (2) Pod dokazima, u smislu tačke a) stava 1. ovog člana, smatraju se: a) izvod iz matične knjige vjenčanih ili drugi odgovarajući dokaz o zaključenom braku, b) radna dozvola izdata od nadležnog organa za zapošljavanje, c) prijava kod nadležnog fonda penzijsko-invalidskog osiguranja, d) rješenje o upisu u sudski registar pravnog lica, uz dokaz o solventnosti, e) potvrda o upisu na obrazovnu ustanovu za tekuću godinu, f) nalaz s preporukom zdravstvene ustanove o neophodnosti dugotrajnijeg liječenja u BiH, g) dokumenti o završenoj školi i stečenom zvanju, h) drugi dokaz koji je podoban da potvrdi opravdanost boravka stranca u zemlji, a čiju će valjanost, na osnovu člana 55. ovog zakona, cijeniti nadležna organizaciona jedinica Ministarstva.
Član 35.
(1) Privremeni boravak iz humanitarnih razloga izuzetno će se odobriti strancu koji ne ispunjava uslove za odobrenje boravka propisane ovim zakonom u sljedećim slučajevima: a) ako je žrtva organiziranog kriminala, odnosno trgovine ljudima, u cilju pružanja zaštite i pomoći u oporavku i povratku u zemlju uobičajenog boravka, b) maloljetnom djetetu stranca ako je napušteno ili žrtva organiziranog kriminala, ili je iz drugih razloga ostalo bez roditeljske zaštite, starateljstva ili bez pratnje, c) licima bez državljanstva, d) strancu za kojeg se utvrdi da su se stekli uslovi iz člana 60. ovog zakona, a kojem, u skladu s ovim zakonom, nije odobren azil, e) iz drugih opravdanih razloga humanitarne prirode, čiju valjanost cijeni nadležna organizaciona jedinica Ministarstva u sjedištu. (2) Privremeni boravak iz humanitarnih razloga izuzetno će se odobriti strancu koji ne ispunjava uslove za odobrenje privremenog boravka propisane ovim zakonom, ako je to u funkciji omogućavanja provođenja sudskog postupka, odnosno u slučaju kad stranac sarađuje s organima vlasti radi otkrivanja krivičnog djela i počinioca, ili je sam žrtva organiziranog kriminala i njegovo prisustvo u BiH je neophodno za provođenje sudskog postupka u kojem se pojavljuje u svojstvu privatnog tužioca, oštećenog ili svjedoka. (3) Stranac kojem je odobren boravak iz humanitarnih razloga, na osnovu tačke d) stava 1. ovog člana, ima pravo na rad i omogućit će mu se obrazovanje, zdravstvena i socijalna zaštita pod istim uslovima kao i državljanima BiH.
Član 36.
(1) Za odobrenje privremenog boravka iz humanitarnih razloga, uz ostale dokaze podobne za ocjenu osnovanosti zahtjeva, neophodna je ocjena organa pred kojim se vodi odgovarajući postupak (sudski, upravni) u smislu člana 35. ovog zakona, ili preporuka drugog nadležnog organa, ili nalaz specijaliste medicinske struke odgovarajuće zdravstvene ustanove o potrebi liječenja ili oporavka. (2) Postupak za odobrenje privremenog boravka iz humanitarnih razloga provodi nadležna organizaciona jedinica Ministarstva u sjedištu.
Član 37.
(1) Ministarstvo je odgovorno za osiguranje posebne zaštite i pomoći žrtvama trgovine ljudima u svrhu njihovog oporavka i povratka u zemlju uobičajenog boravka. (2) Ministarstvo će podzakonskim aktom utvrditi pravila i standarde u postupanju, kao i drugim pitanjima u vezi s prihvatom žrtava trgovine ljudima, njihovog oporavka i povratka (repatrijacije).
Član 38.
(1) Članovima uže porodice državljanina BiH, koji ima prebivalište u BiH, ili stranca koji posjeduje odobrenje privremenog ili stalnog boravka u BiH, u svrhu spajanja porodice, može se odobriti privremeni boravak, pod uslovima da: a) državljanin BiH, odnosno stranac koji ima odobren boravak u BiH ima stalni izvor prihoda, odnosno raspolaže sredstvima za izdržavanje podnosioca zahtjeva u BiH, b) ne postoje razlozi koji isključuju odobrenje boravka propisani ovim zakonom. (2) Članovima uže porodice, u smislu ovog zakona, smatraju se: a) bračni drug, b) djeca do 18 godina života ili izdržavana djeca koja žive u zajedničkom domaćinstvu, c) izdržavani roditelji. (3) Privremeni boravak odobren po ovoj osnovi produžava se pod istim uslovima pod kojim je izdato i odobrenje boravka.
Član 39.
(1) Ako je brak razveden za vrijeme trajanja privremenog boravka odobrenog u svrhu spajanja porodice, bivši supružnik koji je odobrenje privremenog boravka dobio kao član uže porodice, shodno odredbi člana 38. Zakona, ne stiče pravo na produženje privremenog boravka, izuzev ako: a) ima pravo starateljstva nad maloljetnim djetetom koje ima državljanstvo BiH, a rođeno je u braku s državljaninom BiH, ili b) po osnovu privremenog boravka odobrenog u svrhu spajanja porodice boravi u BiH neprekidno već tri godine i ispunjava posebne uslove propisane ovim zakonom za odobrenje privremenog boravka po drugoj osnovi, ili c) ističe razloge podobne za odobrenje privremenog boravka iz humanitarnih razloga u smislu člana 35. ovog zakona. (2) Odredba stava 1. ovog člana primjenjuje se i ako je brak prestao smrću supružnika, državljanina BiH, odnosno stranca koji je imao odobrenje privremenog ili stalnog boravka u BiH.
Član 40.
Odjeljak B - Stalni boravak (1) Odobrenje stalnog boravka izdaje se strancu pod uslovima da: a) na osnovu odobrenja privremenog boravka neprekidno živi na teritoriji BiH najmanje pet godina prije podnošenja zahtjeva za odobrenje stalnog boravka, b) raspolaže sredstvima za izdržavanje uključujući i sredstva za zdravstvenu zaštitu, c) posjeduje ljekarsko uvjerenje izdato u posljednja tri mjeseca prije podnošenja zahtjeva, iz kojeg je vidljivo da ne boluje od oboljenja visokog rizika za okolinu, odnosno da je poslovno sposoban. (2) Boravak izvan BiH u trajanju do 90 dana u toku jedne godine ne smatra se prekidom boravka u smislu stava 1. tačka a) ovog člana.
Član 41.
Odjeljak C - Postupak i dokumenti Strancu, koji ispunjava uslove za odobrenje boravka propisane ovim zakonom, zahtjev za odobrenje privremenog ili stalnog boravka odbit će se: a) ako je ušao na teritoriju BiH ne poštujući uslove za ulazak propisane ovim zakonom, izuzev ako postoje uslovi za odobrenje boravka iz humanitarnih razloga u smislu člana 35. ovog zakona, ili b) ako namjerno da pogrešne podatke ili namjerno prikrije okolnosti od važnosti za davanje odobrenja, ili c) ako mu je izrečena mjera protjerivanja, otkaz boravka, ili zabrana ulaska u BiH, za vrijeme trajanja mjere, ili d) ako je registriran kod organa BiH nadležnih za provođenje zakona, a posebno kao međunarodni prijestupnik, ili e) ako postoje drugi prihvatljivi razlozi utvrđeni međunarodnim ugovorima u kojim je BiH ugovorna strana, ili f) ako prisustvo stranca, na osnovu podataka kojima raspolaže Ministarstvo, predstavlja prijetnju javnom redu i nacionalnoj sigurnosti BiH.
Član 42.
(1) Zahtjev za odobrenje boravka podnosi se nadležnoj organizacionoj jedinici Ministarstva. (2) Zahtjev za odobrenje boravka može se podnijeti i iz inozemstva putem DKP-a BiH. (3) Zahtjev se mora podnijeti najmanje 15 dana prije isteka važećeg perioda boravka, odnosno, gdje to odgovara prije ulaska, i uz njega se dostavljaju dokumenti kojima se taj zahtjev opravdava. (4) O zahtjevu za odobrenje boravka odlučuje rješenjem organ iz stava 1. ovog člana, bez nepotrebnog odgađanja i najkasnije u roku od 30 dana od dana prijema zahtjeva. (5) Kada stranac u zahtjevu ističe razloge u vezi sa članom 60. ovog zakona, o osnovanosti zahtjeva i odobrenju privremenog boravka iz humanitarnih razloga, u smislu člana 35. stav 1. tačka d) Zakona, odlučuje Ministarstvo u sjedištu. (6) Podnosiocu zahtjeva izdaje se potvrda da je podnio zahtjev, koja se smatra odobrenjem boravka dok se o zahtjevu ne donese konačno rješenje, izuzev u slučaju iz stava 2. ovog člana.
Član 43.
(1) Protiv rješenja kojim je odlučeno o zahtjevu za odobrenje boravka dozvoljena je žalba Ministarstvu u roku od 15 dana od dana prijema rješenja. (2) Podnosilac zahtjeva za odobrenje boravka ne može se protjerati, ni prisilno udaljiti s teritorije BiH dok ne protekne rok za žalbu, odnosno do donošenja rješenja u postupku po žalbi. (3) Do pravosnažnosti rješenja u postupku po žalbi stranac mora biti na adresi na kojoj ima prijavljen boravak i svaki dan se javljati organu na čijem području boravi. (4) Do okončanja postupka strancu se, uz potvrdu, privremeno oduzima pasoš, osim ako pristane dobrovoljno napustiti BiH prije okončanja postupka iz stava 2. ovog člana.
Član 44.
(1) Protiv rješenja Ministarstva kojim je odlučeno o odobrenju privremenog boravka iz humanitarnih razloga, u smislu člana 35. stav 1. tačka d) ovog zakona, žalba nije dozvoljena. (2) Stranac se ne može protjerati ili prisilno udaljiti s teritorije BiH do pravosnažnosti odluke donesene u smislu člana 35. stav 1. tačka d) ovog zakona.
Član 45.
(1) Naljepnica odobrenja boravka unosi se u važeću putnu ispravu stranca. (2) Stranac je dužan nositi i na zahtjev ovlaštenog lica Ministarstva ili MUP-a pokazati putnu ispravu iz koje je vidljivo da ima odobren boravak na teritoriji BiH.
Član 46.
(1) Strancu, kojem je odobren stalni boravak, nadležni organ uprave mjesta u kojem stranac ima prebivalište izdaje ličnu kartu za stranca. (2) Zahtjev za izdavanje lične karte iz stava 1. ovog člana stranac je dužan podnijeti nadležnom organu u roku od osam dana od dana prijema odluke o odobrenju stalnog boravka u BiH. (3) Lična karta za stranca izdaje se s rokom važenja od pet godina, ako drugačije nije određeno posebnim propisom. (4) Stranac je dužan nositi i na zahtjev ovlaštenog lica iz člana 45. stav 2. ovog zakona pokazati ličnu kartu za stranca.
Član 47.
Odjeljak D - Otkaz boravka (1) Pravo na boravak otkazuje se u sljedećim slučajevima: a) ako stranac ne poštuje ustavni poredak i propise BiH, njenih entiteta i Brčko Distrikta BiH ili poduzima aktivnosti kojim narušava ustavni poredak, ili sigurnost BiH, ili je član organizacije koja poduzima te aktivnosti, b) ako stranac svojim djelovanjem ugrožava nacionalne interese BiH tako što se bavi krijumčarenjem naoružanja i vojne opreme, radioaktivnih i drugih opasnih materija, ili narkotičkih sredstava, ili nedozvoljenim prijevozom i trgovinom materijalima za proizvodnju naoružanja, ili drugih sredstava za masovno uništenje, ili ako proizvodi ili posjeduje u svrhu prodaje narkotička sredstva i psihogene materije, ili je član organizacije koja se bavi navedenim aktivnostima, c) ako organizira ili je u vezi s organiziranjem ilegalnog ulaska, boravka ili izlaska pojedinaca i grupa u i iz BiH, ili ako organizira ili učestvuje u trgovini ljudima, d) ako je prekršio ili pokušao prekršiti propise kojima se regulira prelazak državne granice BiH, bez obzira da li je povreda nastala pri ulasku ili izlasku iz BiH, e) ako su se okolnosti na osnovu kojih je izdato odobrenje boravka u toj mjeri izmijenile da bi sada isključile svaku mogućnost izdavanja odobrenja, f) ako stranac namjerno da pogrešne podatke ili prikrije okolnosti od važnosti za izdavanje odobrenja boravka, g) ako stranac obavlja djelatnosti za koje je potrebna radna dozvola, a ne posjeduje takvu dozvolu, h) ako je viza pravosnažnom odlukom poništena ili ukinuta, i) ako prisustvo stranca predstavlja prijetnju javnom redu i nacionalnoj sigurnosti BiH, a na način koji će podzakonskim aktom propisati Ministarstvo. (2) Osnov za utvrđivanje razloga za ukidanje boravka propisanih tač. a), b), c) i h) prethodnog člana je postojanje međunarodne potjernice, pravosnažne sudske odluke, kao i saznanja kojima raspolažu Ministarstvo i drugi organi za provođenje zakona u BiH. (3) Ako stranac ima odobren stalni boravak tač. d), e) i g) stava 1. ovog člana neće se primjenjivati, a prema strancu će se poduzimati mjere za povredu propisa o kontroli prelaska i sigurnosti državne granice. (4) Ukoliko je stranac, zbog djelatnosti iz stava 1. tač. a), b), c), d) i h) ovog člana, lišen slobode ili osuđen na kaznu zatvora za koju nije moguće izreći uslovnu osudu, a nije protjeran, otkaz boravka mu počinje teći od momenta prestanka razloga za lišenje slobode ili izdržane kazne. (5) Do napuštanja teritorije BiH stranac se stavlja pod nadzor.
Član 48.
Strancu, koji ima odobren stalni boravak u BiH, daljnji boravak otkazuje se: a) ako se utvrdi da stranac duže od jedne godine nije nastanjen u BiH, a o razlozima odsustva nije obavijestio nadležnu organizacionu jedinicu Ministarstva ili MUP-a na čijoj teritoriji ima prebivalište, b) ako stranac boravi van BiH kraće od jedne godine, a na osnovu okolnosti se nedvosmisleno može utvrditi da nema namjeru povratka i stalnog boravka u BiH.
Član 49.
(1) Rješenje o otkazu boravka donosi nadležna organizaciona jedinica Ministarstva po službenoj dužnosti ili na zahtjev druge organizacione jedinice Ministarstva, suda ili MUP-a. (2) Podnosilac, uz zahtjev, mora dostaviti sve podatke i dokumentaciju od značaja za donošenje odluke. (3) Protiv rješenja iz stava 1. ovog člana dozvoljena je žalba. (4) Žalba se izjavljuje Ministarstvu u roku od 15 dana od dana prijema rješenja.
Član 50.
(1) Po pravosnažnosti rješenja o otkazu boravka naljepnicu odobrenja boravka poništava nadležna organizaciona jedinica Ministarstva u putnoj ispravi stranca ili u drugom identifikacionom dokumentu priznatom u BiH, unošenjem otiska štembilja "PONIŠTENO" preko naljepnice. (2) Rješenje o otkazu boravka izvršava organizaciona jedinica Ministarstva koja je donijela rješenje, a po potrebi, u saradnji s drugim organizacionim jedinicama Ministarstva ili MUP-a, u skladu s ovim zakonom.
Član 51.
Odjeljak E - Prijava boravka stranaca (1) Stranac je dužan prijaviti i odjaviti boravište, kao i promjenu adrese stana, te prijaviti, odnosno odjaviti prebivalište. (2) Prijave i odjave iz prethodnog stava podnose se nadležnim organizacionim jedinicama Ministarstva ili MUP-a.
Član 52.
(1) Boravište, u smislu ovog zakona, mjesto je u kojem stranac privremeno boravi. (2) Prebivalište, u smislu ovog zakona, mjesto je u kom se stranac, koji ima odobren stalni boravak na teritoriji BiH, nastanio s namjerom da u njemu stalno živi.
Član 53.
(1) Stranac, kojem je odobren stalni boravak, dužan je prijaviti prebivalište i promjenu adrese stana u mjestu prebivališta u roku od 8 dana od dana prijema odluke o odobrenju stalnog boravka, odnosno od dana dolaska u mjesto prebivališta, odnosno od dana promjene stana. (2) Stranac, kojem je odobren privremeni boravak, dužan je prijaviti boravište i promjenu adrese stana u roku od 48 sati od dana prijema odluke o odobrenju privremenog boravka, odnosno od dana dolaska u mjesto boravka, odnosno od dana promjene adrese stana.
Član 54.
(1) Pravna i fizička lica koja pružaju usluge smještaja strancima dužna su nadležnoj organizacionoj jedinici Ministarstva ili MUP-a prijaviti boravište stranca najkasnije u roku od 12 sati od trenutka davanja smještaja. (2) Pravna i fizička lica iz stava 1. ovog člana dužna su voditi evidenciju o strancima (u daljem tekstu: knjiga stranaca) kojim pružaju usluge smještaja. Ova lica u obavezi su čuvati knjige stranaca najmanje tri godine od dana zaključenja knjige. Knjiga stranaca ovjerava se u nadležnoj organizacionoj jedinici Ministarstva ili MUP-a po mjestu prebivališta, odnosno poslovnog sjedišta davaoca usluga smještaja strancima. (3) Stranac koji ne koristi usluge smještaja pravnih i fizičkih lica iz stava 1. ovog člana ili fizičko lice kod koga je stranac u posjeti dužno je nadležnoj organizacionoj jedinici Ministarstva ili MUP-a prijaviti boravak najkasnije u roku od 24 sata od trenutka dolaska u mjesto boravka. (4) Sve podatke u vezi s prijavom ili odjavom prebivališta, ili boravišta stranaca, odnosno promjenu adrese stana MUP je dužan dostaviti nadležnoj organizacionoj jedinici Ministarstva u roku od 24 sata od trenutka prijema prijave. (5) Pravna i fizička lica iz stava 1. ovog člana dužna su OSL Ministarstva ili MUP-a dati na uvid knjigu stranaca, te pružiti sve potrebne podatke o strancima, njihovom boravku i kretanju.
Član 55.
Ministarstvo će podzakonskim aktom detaljnije urediti uslove i procedure izdavanja odobrenja boravka, oblik i sadržaj naljepnice odobrenja boravka u BiH, kao i druga pitanja od značaja za boravak i kretanje stranaca.
Član 56.
POGLAVLJE V - UDALJENJE STRANCA IZ ZEMLJE Odjeljak A - Protjerivanje (1) Protjerivanje je mjera kojom se nalaže strancu izlazak iz BiH i zabranjuje ulazak i boravak u BiH u određenom vremenskom periodu koji ne može biti kraći od jedne, niti duži od deset godina. (2) Rješenje o protjerivanju stranca s teritorije BiH donosi nadležna organizaciona jedinica Ministarstva po službenoj dužnosti, na prijedlog suda, druge organizacione jedinice Ministarstva ili MUP-a. (3) Vrijeme trajanja protjerivanja računa se od dana donošenja konačne odluke, s tim da se vrijeme provedeno u zatvoru (pritvoru), ili pod nadzorom, ne uračunava u vrijeme trajanja ove mjere. (4) Rješenjem o protjerivanju određuje se rok za dobrovoljno izvršenje rješenja koji ne može biti duži od 15 dana.
Član 57.
(1) Strancu može biti izrečena mjera protjerivanja iz BiH iz sljedećih razloga: a) ako je ostao u BiH nakon isteka roka važenja vize, ili odobenja boravka, ili nakon proteka perioda važenja prava na bezvizni boravak, b) ako je viza pravosnažnom odlukom poništena ili ukinuta a strancu nije otkazan boravak, c) ako je ostao u BiH nakon prestanka važenja azila ili nakon što je zahtjev za azil odbijen pravosnažnom odlukom, a nije ostvario pravo na boravak u skladu s ovim zakonom, niti je stekao državljanstvo BiH, d) što je odluka o oduzimanju ili otpustu iz državljanstva BiH postala pravosnažna, a nije ostvario pravo na boravak u skladu s ovim zakonom, e) ako je prekršio ili pokušao prekršiti propise o prelasku državne granice BiH, bez obzira na okolnost da li je povreda nastala pri ulasku ili izlasku iz BiH, f) ako je pravo na boravak stranca ili odobrenje boravka pravosnažno otkazano u skladu s ovim zakonom, a u navedenom roku nije napustio teritoriju BiH, g) ako je pravosnažnom sudskom odlukom oglašen krivim zbog krivičnih djela koja imaju obilježja trgovine narkoticima, oružjem, ljudima, krijumčarenja ljudi, terorizma, pranja novca, ili bilo kojeg oblika organiziranog, prekograničnog i transnacionalnog kriminala, a sud mu uz kaznu nije izrekao i mjeru sigurnosti protjerivanja s teritorije BiH, h) ako ga sud u BiH osudi za drugo krivično djelo i kazni s više od četiri godine zatvora, a sud mu uz kaznu nije izrekao mjeru sigurnosti protjerivanja s teritorije BiH, i) ako prisustvo stranca predstavlja prijetnju javnom redu ili nacionalnoj sigurnosti BiH. (2) Pri ocjeni da li će strancu izreći mjeru protjerivanja s teritorije BiH, odnosno prilikom donošenja odluke o dužini trajanja te mjere, nadležna organizaciona jedinica Ministarstva dužna je sa istom pažnjom ocijeniti sve okolnosti, dokaze i činjenice bitne za donošenje odluke, a u skladu s načelima Zakona o upravnom postupku BiH ("Službeni glasnik BiH", broj 29/02).
Član 58.
(1) Protiv rješenja o protjerivanju dozvoljena je žalba Ministarstvu u roku od 15 dana od dana prijema rješenja. (2) Konačno rješenje o protjerivanju izvršava nadležna organizaciona jedinica Ministarstva koja je donijela prvostepeno rješenje, poduzimanjem mjera za prisilno udaljenje stranca iz BiH, po potrebi uz saradnju drugih organizacionih jedinica Ministarstva ili MUP-a, a u skladu s ovim zakonom.
Član 59.
(1) Vijeće ministara BiH može izuzetno, na obrazložen prijedlog državnog ministarstva ili nadležnog MUP-a, rješavajući u pojedinačnim slučajevima, donijeti odluku o protjerivanju stranca iz BiH, ako ocijeni da je protjerivanje nužno u interesu javnog poretka ili se zasniva na razlozima nacionalne sigurnosti, u smislu odredbe člana 1. stav 2. Protokola broj 7. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda. (2) Odluka iz stava 1. ovog člana ne može se izvršiti suprotno zahtjevima iz člana 60. ovog zakona.
Član 60.
Odjeljak B - Zaštitne odredbe Stranci neće, ni na koji način, biti vraćeni ili protjerani na granicu teritorije gdje bi im život ili sloboda bili ugroženi zbog njihove rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj grupi, ili zbog političkog mišljenja, bez obzira da li su zvanično dobili azil. Zabrana vraćanja ili protjerivanja odnosi se i na lica za koja postoji osnovana sumnja da bi bila u opasnosti da budu podvrgnuta mučenju ili drugom nehumanom ili ponižavajućem postupanju, ili kažnjavanju. Stranci se, također, ne mogu poslati u zemlju u kojoj nisu zaštićeni od slanja na takvu teritoriju.
Član 61.
(1) Kada stranac navede razloge vezane za član 60. ovog zakona, organ u postupanju upućuje predmet Ministarstvu radi pokretanja postupka utvrđivanja osnovanosti navoda i postojanja uslova za odobrenje azila u smislu člana 76., ili za odobrenje privremenog boravka iz humanitarnih razloga u smislu člana 79. ovog zakona. (2) Rješenje o protjerivanju može se izvršiti tek po pravosnažnosti odluke donesene u smislu stava 1. ovog člana.
Član 62.
Odjeljak C - Prisilno udaljenje stranca iz zemlje (1) Stranac se može prisilno udaljiti iz BiH. (2) Prisilno udaljenje stranca iz BiH poduzima, po službenoj dužnosti, organizaciona jedinica Ministarstva koja je donijela rješenje o protjerivanju stranca ili organizaciona jedinica na čijem području je zatečen, priveden i zadržan stranac čiji je boravak nezakonit, donošenjem zaključka o dozvoli izvršenja. (3) Zaključak o dozvoli izvršenja donosi se bez odgađanja, a najkasnije u roku od sedam dana od dana kada je rješenje postalo izvršno i bez odgađanja se dostavlja strancu. (4) Zaključkom se određuje način, vrijeme i mjesto izvršenja rješenja. (5) Protiv zaključka dozvoljena je žalba Ministarstvu u roku od 15 dana od dana prijema. (6) Žalba ne odgađa izvršenje zaključka.
Član 63.
(1) Ukoliko je pokrenut sudski postupak protiv stranca, rješenje o protjerivanju ne može se izvršiti prije nego što je predmet pravosnažno okončan. (2) Rješenje o protjerivanju ne može se izvršiti prije nego što je stranac izdržao kaznu zatvora na koju je pravosnažno osuđen, izuzev u slučaju kada mu je izrečena uslovna osuda. (3) Ako postoje uslovi za prisilno udaljenje stranca propisani ovim zakonom, stranac neće biti prisilno udaljen iz zemlje ukoliko je to u interesu provođenja sudskog postupka, a stranac se pojavljuje u svojstvu privatnog tužioca, oštećenog ili svjedoka, kao žrtva trgovine ljudima, ili drugog oblika organiziranog, prekograničnog, ili transnacionalnog kriminala, ili sarađuje s organima vlasti u pogledu otkrivanja krivičnih djela ili počinilaca. Dok te okolnosti postoje, strancu se odobrava boravak propisan članom 35. stav 2. ovog zakona. (4) Prisilnom udaljenju stranca iz zemlje neće se pristupiti ukoliko stranac odluči napustiti teritoriju BiH samostalno ili uz pomoć međunarodnih vladinih ili nevladinih organizacija i da odgovarajuću garanciju za tu odluku, a u roku navedenom u rješenju o protjerivanju.
Član 64.
(1) Ukoliko izvršenje odluke ne podliježe ograničenjima iz člana 60. ovog zakona, stranac koji je protjeran šalje se u zemlju porijekla ili u zemlju iz koje je došao u BiH. (2) Strancu se saopćava u koju zemlju će biti upućen.
Član 65.
(1) Stranac je dužan platiti troškove svog putovanja do mjesta u koje se šalje. (2) Ukoliko se utvrdi da stranac ne posjeduje potrebna novčana sredstva za plaćanje troškova putovanja do mjesta u koje se šalje, troškove putovanja snosit će: a) lice koje je izdalo garantno pismo ili poziv u svrhu ulaska stranca, b) fizičko ili pravno lice, udruženje ili radnja koja je strancu dala zaposlenje iako nije posjedovao radnu dozvolu, c) fizičko ili pravno lice koje je uposlilo stranca po osnovu radne dozvole, d) organ koji je izdao radnu dozvolu, e) banka koja je dala garanciju na sredstva bezgotovinskog plaćanja, f) privredna komora koja je ovjerila poslovni poziv, g) turistička organizacija ili udruženje koje izdalo vaučer, h) BiH. (3) Obavezu podmirivanja troškova iz stava 2. ovog člana rješenjem utvrđuje Ministarstvo u sjedištu po službenoj dužnosti. Rješenje je konačno u upravnom postupku. (4) Do napuštanja teritorije BiH stranac se stavlja pod nadzor, a sve troškove vezane za realizaciju nadzora snose subjekti iz stava 2. ovog člana, koji su dali garancije za ulazak i boravak stranca u BiH. (5) Ukoliko nijedan subjekat iz stava 2. tač. a)-g) ovog člana nije u mogućnosti podmiriti troškove, njih će snositi BiH, angažiranjem sredstava za posebne namjene Ministarstva. Sredstva utrošena za navedene namjene Ministarstvo će od subjekata, iz stava 2. tač. a)-g) ovog člana, potraživati u odgovarajućem postupku.
Član 66.
Ministarstvo će podzakonskim aktom detaljnije regulirati način, postupak i procedure udaljenja stranaca iz BiH, kao i snošenja troškova vraćanja.
Član 67.
POGLAVLJE VI - PRIHVATANJE STRANACA I NADZOR Odjeljak A - Specijalizirane ustanove za prihvatanje stranaca (1) Radi provođenja ovog zakona mogu se osnovati imigracioni centri, azilantski centri, centri za smještaj žrtava trgovine ljudima, kao i druge ustanove specijalizirane za prihvatanje stranaca. (2) Vijeće ministara BiH, na prijedlog Ministarstva, podzakonskim aktima utvrđuje naziv i vrstu specijalizirane ustanove za prihvatanje stranaca, način upravljanja, uslove finansiranja, standarde funkcioniranja, način osiguranja posebnih uslova za korisnike specijalizirane ustanove, osiguranje nadzora nad strancima kojima je izrečena mjera stavljanja pod nadzor, kao i druga pitanja od značaja za rad određene vrste specijalizirane ustanove. (3) Propisani posebni uslovi u specijaliziranim ustanovama za prihvatanje stranaca ispunjavat će zahtjeve koji proizilaze iz Ustava i međunarodnih standarda za postupanje s korisnicima specijaliziranih ustanova. (4) Nadzor nad radom specijalizirane ustanove za prihvatanje stranaca obavlja Ministarstvo.
Član 68.
Odjeljak B - Stavljanje stranca pod nadzor (1) Strancu se može odrediti nadzor u svrhu osiguranja izvršenja rješenja o protjerivanju, otkazu boravka ili iz drugih razloga propisanih ovim zakonom. (2) Strancu će se odrediti nadzor ako postoji osnovana sumnja: a) da će stranac pobjeći ili na drugi način onemogućiti izvršenje odluka iz stava 1. ovog člana, b) da bi slobodno i neograničeno kretanje stranca moglo ugroziti nacionalnu sigurnost ili javni red i poredak u BiH, c) radi provođenja radnji iz člana 28. stav 3., 30., 47. stav 4. i 65. stav 4. ovog zakona. (3) Iz istih razloga može se staviti pod nadzor stranac koji je prihvaćen na osnovu međunarodnog sporazuma o saradnji u predaji i prihvatu lica čiji je boravak nezakonit.
Član 69.
(Rješenje o stavljanju stranca pod nadzor) (1) Rješenje o stavljanju stranca pod nadzor donosi nadležna organizaciona jedinica Ministarstva i uručuje se strancu bez odgađanja, istovremeno sa izvršenjem rješenja. (2) Rješenje iz stava 1. ovog člana sadrži odluku o stavljanju stranca pod nadzor, odluku o smještaju stranca u specijaliziranu ustanovu, dan, sat i planirano vrijeme smještaja, te odluku o obvezniku snošenja troškova smeštaja i troškova prisilnog udaljenja iz zemlje. Svaka od odluka iz izreke rješenja mora biti posebno i potpuno obrazložena i sadržavati sve razloge od značaja za donošenje odluke. (3) Na osnovu rješenja nadležne organizacione jedinice Ministarstva, stranac se može zadržati pod nadzorom najduže 30 dana.
Član 70.
(1) Protiv rješenja o stavljanju stranca pod nadzor može se izjaviti žalba Ministarstvu u roku od tri dana od dana prijema rješenja. (2) Žalba ne odgađa izvršenje rješenja. (3) Ministarstvo je dužno odluku po žalbi donijeti u roku od sedam dana od dana prijema žalbe.
Član 71.
(1) Mjera stavljanja pod nadzor izvršava se smještajem stranca u ustanovu specijaliziranu za prihvat stranaca. (2) Stranac ostaje pod nadzorom do trenutka prisilnog udaljenja iz zemlje ili dok se razlozi koji su bili osnov za stavljanje stranca pod nadzor značajno ne izmijene. (3) Po proteku roka iz člana 69. stav 3. ovog zakona, stranac se može zadržati pod nadzorom samo na osnovu rješenja rukovodioca osnovne organizacione jedinice u sjedištu Ministarstva nadležne za strance i azil. Nadzor se može produžiti najviše za tri mjeseca, ukoliko postoje uslovi za određivanje nadzora iz člana 68. ovog zakona, tako da ukupno trajanje nadzora izrečenog strancu ne može biti duže od četiri mjeseca. (4) Osnovna organizaciona jedinica Ministarstva u sjedištu nadležna za strance i azil će za vrijeme trajanja nadzora poduzeti sve neophodne mjere da se trajanje nadzora svede na minimum. (5) Protiv odluke o produženju nadzora nad strancem žalba nije dozvoljena.
Član 72.
POGLAVLJE VII - AZIL Odjeljak A - Uslovi za sticanje azila Prema ovom zakonu, azil se odobrava: a) strancu koji se, prema definiciji izbjeglice iz člana 1.A (2) Konvencije o statusu izbjeglica iz 1951. godine i člana 1. Protokola iz 1967. godine, zbog opravdanog straha od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti nekoj društvenoj grupi ili svojih političkih mišljenja, nađe izvan zemlje čije državljanstvo ima i koji ne može ili zbog straha neće da traži zaštitu te zemlje, ili b) strancu ako nema državljanstvo, a nalazi se izvan zemlje u kojoj je imao svoje uobičajeno mjesto boravka, uslijed takvih događaja, ne može ili se zbog straha ne želi u nju vratiti.
Član 73.
(1) Odredbe člana 72. ovog zakona ne primjenjuju se na stranca za kojeg se osnovano može vjerovati da je: a) počinio zločin protiv mira, ratni zločin ili zločin protiv čovječnosti kao što je definirano u međunarodnim dokumentima koji sadrže odredbe u vezi s takvim zločinima, b) počinio težak nepolitički zločin izvan zemlje izbjeglištva prije nego što mu je odobren ulazak u tu zemlju, ili c) kriv za djela koja su u suprotnosti sa ciljevima i načelima Ujedinjenih naroda. (2) Azil može biti odbijen strancu kojem je status izbjeglice priznat u drugoj zemlji ili je našao djelotvornu zaštitu druge zemlje i u mogućnosti je vratiti se u tu zemlju i ponovo tu zaštitu koristiti.
Član 74.
Odjeljak B - Postupak i nadležni organi (1) Zahtjev za azil stranac može podnijeti nadležnoj organizacionoj jedinici Ministarstva ili MUP-a. (2) Zahtjev s prilozima mora se bez odgađanja dostaviti Ministarstvu u sjedištu. (3) Ministarstvo izdaje podnosiocu zahtjeva potvrdu da je podnio zahtjev za azil, koja se smatra odobrenjem boravka do donošenja pravosnažne odluke o njegovom zahtjevu. (4) Potvrda iz prethodnog stava ne može se koristiti za prelazak državne granice.
Član 75.
Protiv podnosioca zahtjeva za azil, koji dolazi direktno s teritorije gdje mu je bio ugrožen život ili sloboda, ne primjenjuju se sankcije zbog nelegalnog ulaska ili prisustva u zemlji, pod uslovom da se bez odgađanja prijavi organima iz člana 74. stav 1. ovog zakona i izloži valjane razloge za bespravan ulazak ili prisustvo.
Član 76.
(1) Zahtjeve za azil razmatra i odluku u formi rješenja donosi osnovna organizaciona jedinica nadležna za azil, koja je potpuno osposobljena u oblasti azila i izbjegičkog prava, u sjedištu Ministarstva. (2) Rješenje se donosi neovisno, pojedinačno, objektivno i nepristrano nakon obavljenog potpunog ispitnog postupka u kojem se utvrđuju sve činjenice, okolnosti i dokazi od značaja za donošenje odluke. Podnosiocu zahtjeva mora se omogućiti da iznese sve okolnosti koje su mu poznate, da ima pristup svim raspoloživim dokazima, kao i da predloži izvođenje pojedinih dokaza. (3) Strancu će se omogućiti da tok postupka prati preko tumača (prevodioca), ukoliko ne zna jezik na kojem se postupak vodi, kao i da koristi usluge pravnog ili drugog savjetnika. Dužnost je voditelja postupka da podnosioca zahtjeva obavijesti o svim pravima i obavezama koje proizilaze iz zakona. (4) Priznanje statusa izbjeglice ne zavisi od iznošenja posebnog formalnog razloga. (5) Rješenje kojim je odlučeno o osnovanosti zahtjeva za azil mora sadržavati potpuno obrazloženje i dostavlja se podnosiocu zahtjeva lično. (6) Rješenjem se mora jasno ukazati na pravo na tužbu i rokove.
Član 77.
U stvarima azila javnost je isključena i sve informacije koje su u vezi s ovim postupkom smatraju se povjerljivim.
Član 78.
(1) Protiv rješenja iz člana 76. ovog zakona žalba nije dozvoljena. (2) Tužba odgađa izvršenje rješenja.
Član 79.
Podnosiocu zahtjeva za azil, koji je prethodno iscrpio sve pravne lijekove i čiji je zahtjev odbijen pravosnažnim rješenjem, ali za kojeg se utvrdi da i pored toga ne može biti udaljen s teritorije BiH iz razloga propisanih članom 60. Zakona, izdaje se dozvola za privremeni boravak iz humanitarnih razloga u smislu člana 35. stav 1. tačka d) Zakona.
Član 80.
Ministarstvo osigurava odgovarajuće uslove za prijem stranaca koji traže azil, naročito u oblasti smještaja, ishrane, zdravstvene zaštite i obrazovanja.
Član 81.
Odjeljak C - Prava i obaveze izbjeglice (1) Stranac kojem se odobri azil stiče status izbjeglice i prava prema odredbama čl. od 3. do 34. Konvencije o statusu izbjeglica iz 1951. godine. (2) Odredbe ovog i drugih posebnih domaćih zakona ili međunarodnih dokumenata, koji su na snazi, a čija je strana ugovornica i BiH, imat će prednost u odnosu na odredbe Konvencije o statusu izbjeglica iz 1951. godine, ukoliko su povoljnije u odnosu na strance kojim je priznat status izbjeglice. (3) Stranac sa statusom izbjeglice ima pravo boraviti na teritoriji BiH za vrijeme važenja azila i u tu svrhu se izdaje odobrenje boravka za izbjeglice. Status izbjeglice se, u principu, dodjeljuje i bračnom drugu i maloljetnoj djeci, kao i drugim članovima uže porodice, ukoliko žive u istom domaćinstvu, na teritoriji BiH. Članovima porodice stranca kojem je odobren azil izdaju se ulazne vize. Strancu sa priznatim statusom izbjeglice omogućit će se rad, obrazovanje, zdravstvena i socijalna zaštita pod istim uslovima kao i državljanima BiH. (4) Ministarstvo će, u saradnji s Ministarstvom za ljudska prava i izbjeglice BiH i Ministarstvom civilnih poslova BiH, licima, kojima je utvrđen izbjeglički status, osigurati pristup pravima iz čl. 81. i 82. ovog zakona.
Član 82.
(1) Strancu sa statusom izbjeglice, koji se nalazi na teritoriji BiH, izdaje se identifikacioni dokument. (2) Strancu sa statusom izbjeglice, koji nema važeću putnu ispravu ili nije u mogućnosti dobiti putnu ispravu iz zemlje uobičajenog boravka, može se izdati putna isprava za izbjeglice radi putovanja u inozemstvo i povratka na teritoriju BiH, osim ako se tome ne protive imperativni razlozi nacionalne sigurnosti ili javnog poretka. (3) Putna isprava strancu sa statusom izbjeglice izdaje se s rokom važenja koji ne može biti kraći od dvije godine i može se produžavati.
Član 83.
Odjeljak D - Prestanak važenja azila (1) Azil odobren u BiH prestat će važiti za stranca: a) koji dobrovoljno ponovo koristi zaštitu zemlje čije državljanstvo ima, ili b) koji je, nakon što je izgubio državljanstvo druge zemlje, dobrovoljno ponovo stekao to državljanstvo, ili c) koji je stekao novo državljanstvo i uživa zaštitu zemlje čije je državljanstvo stekao, ili d) koji se dobrovoljno vratio radi nastanjenja u zemlji koju je napustio ili izvan koje je živio iz straha da će biti progonjen, ili e) koji, uslijed prestanka okolnosti na osnovu kojih je priznat status izbjeglice, ne može i dalje odbijati koristiti zaštitu zemlje čiji je državljanin, ili f) koji je bez državljanstva, a uslijed prestanka okolnosti na osnovu kojih je priznat status izbjeglice ne može odbiti koristiti zaštitu zemlje ranije uobičajenog mjesta boravka, g) koji je stekao državljanstvo BiH. (2) Ukoliko stranac može navesti ubjedljive razloge vezane za ranije proganjanje protiv korištenja zaštite zemlje čiji je državljanin u slučaju pod tačkom e) stava 1., odnosno zemlje ranijeg uobičajenog boravka, u slučaju pod tačkom f) stava 1. ovog člana, navedene tačke neće se primijeniti.
Član 84.
(1) Rješenje o prestanku važenja azila donosi osnovna organizaciona jedinica nadležna za pitanja azila iz člana 76. ovog zakona po službenoj dužnosti, na zahtjev organizacionih jedinica Ministarstva ili MUP-a. (2) Protiv rješenja iz stava 1. ovog člana žalba nije dozvoljena. (3) Tužba stranca izjavljena nadležnom sudu odgađa izvršenje rješenja. (4) Stranac ne može biti protjeran ili prisilno udaljen s teritorije BiH prije pravosnažnosti odluke iz stava 1. ovog člana.
Član 85.
Odjeljak E - Masovni priliv (1) U slučaju masovnog priliva ili očekivanog masovnog priliva stranaca, kojima je potrebna međunarodna zaštita, Vijeće ministara BiH može, u konsultacijama s UNHCR -om, donijeti posebne propise za njihovu zaštitu. (2) Vijeće ministara BiH će, u konsultacijama s UNHCR-om, ukinuti posebne propise iz stava 1. ovog člana, nakon što prestanu razlozi koji opravdavaju njihovo postojanje, što ne utiče na prava stranaca koji su tim propisom bili zaštićeni tražiti azil.
Član 86.
Odjeljak F - Saradnja s UNHCR-om (1) Podnosiocima zahtjeva za azil će se u svim fazama postupka omogućiti komunikacija s UNHCR-om ili s drugim organizacijama za pitanja izbjeglica koje mogu djelovati u ime UNHCR-a i obrnuto. Predstavnik UNHCR-a bit će obavještavan o toku postupka, o odlukama nadležnih organa i imat će mogućnost iznijeti sopstvena zapažanja. (2) Nadležni organi vlasti sarađivat će s UNHCR-om u skladu sa članom 35. Konvencije o statusu izbjeglica iz 1951. godine.
Član 87.
(1) Ministarstvo će podzakonskim aktom detaljnije regulirati pitanja uređena Poglavljem VII. ovog zakona, a u saradnji s Ministarstvom za ljudska prava i izbjeglice BiH i Ministarstvom civilnih poslova BiH. (2) Metod i postupak registracije izbjeglica, kao i principi zaštite podataka u vezi sa izbjeglicama utvrdit će se aktom iz stava 1. ovog zakona.
Član 88.
POGLAVLJE VIII - POSEBNE ODREDBE Nijednom odredbom ovog zakona neće se spriječiti ostvarivanje i zaštita prava bilo kojeg lica na koje se ovaj zakon odnosi, pred bilo kojim nadležnim organom prema Ustavu i zakonima BiH, entiteta i Brčko Distrikta BiH.
Član 89.
(1) Odredbe ovog zakona, sa izuzetkom poglavlja koje se odnosi na azil, ne primjenjuje se na diplomatske i konzularne predstavnike ili druga lica na koja se odnosi Konvencija o privilegijama i imunitetu. (2) Strani državljani, koji u BiH privremeno borave po osnovu službovanja u diplomatsko-konzularnim i drugim predstavništvima stranih zemalja u BiH, svoj boravak u BiH rješavaju putem MIP-a BiH. (3) MIP će, u saradnji s Ministarstvom, podzakonskim aktima detaljnije urediti uslove i procedure za reguliranje pitanja boravka lica iz stava 2. ovog člana.
Član 90.
Poglavlja II., III., IV., V., VI. i IX., osim čl. 21., 29., 35. stav 1. tačka d), 51., 53., 60., 67. i člana 75. ovog zakona ne primjenjuju se na podnosioce zahtjeva za azil, dok se ne donese pravosnažna odluka o odbijanju njihovog zahtjeva, na lica kojim je odobren azil, niti na lica kojim je odobren privremeni boravak iz humanitarnih razloga u skladu sa članom 79. ovog zakona.
Član 91.
(1) U skladu s ovim zakonom, službena evidencija vodi se o: a) strancima koji imaju stalni ili privremeni boravak, b) putnim ispravama za strance izdatim u skladu s ovim zakonom, c) strancima kojima je odbijen ulazak, d) strancima koji su protjerani, kojima je otkazan boravak ili im je izrečena mjera zabrane ulaska u BiH, e) izvršenim mjerama koje se tiču stranaca, f) strancima koji su prisilno udaljeni s teritorije BiH, g) prijavljenim nestalim putnim ispravama stranaca, h) izdatim ličnim dokumentima, i) prijavi boravka, odjavi boravka i promjeni adrese, j) strancima kojima je odobren azil ili koji su podnijeli prijavu za njegovo odobrenje. (2) Službenu evidenciju vodi organ koji je, prema ovom zakonu, nadležan za postupanje u određenoj stvari, a podatke iz evidencije dostavlja Ministarstvu.
Član 92.
(1) Radi evidentiranja i praćenja boravka i kretanja stranaca i lica koja su zatražila ili dobila azil u BiH u Ministarstvu uspostavlja se centralna baza podataka o strancima. (2) MIP, MUP i organizacione jedinice Ministarstva imaju pristup podacima iz evidencije iz stava 1. ovog člana, kada je to u funkciji obavljanja zadataka koje imaju prema ovom zakonu. (3) Na svaku obradu podataka iz ovog zakona primjenjuju se odredbe i principi zaštite podataka koji važe u BiH. (4) Organizacione jedinice Ministarstva nadležne za kontrolu prelaska državne granice vode posebne evidencije u koje se unose podaci u vezi s identitetom, brojem i vrstom putne isprave, kao i svrhom i razlozima ulaska, boravka i izlaska stranaca iz BiH.
Član 93.
Ministarstvo će podzakonskim aktima detaljnije utvrditi pravila o vođenju, korištenju i pristupu evidencijama i centralnoj bazi podataka o strancima.
Član 94.
POGLAVLJE IX - KAZNENE ODREDBE (1) Novčanom kaznom od 200,00 KM do 1.000,00 KM kaznit će se za prekršaj fizičko lice koje pruža usluge smještaja strancima ako: a) u propisanom roku ne podnese prijavu o boravku stranca kojem pruža usluge smještaja (član 54.) b) ne vodi ili neuredno vodi evidenciju stranaca kojima pruža usluge smještaja, ili ne čuva knjige stranaca u roku koji je propisan (član 54.), c) ako OSL Ministarstva ili MUP-a ne omogući uvid u knjigu stranaca i ne pruži podatke o strancima, njihovom boravku i kretanju (član 54. stav 5.) (2) Novčanom kaznom od 500,00 KM do 2.000,00 KM kaznit će se za prekršaj iz stava 1. ovog člana pravno lice koje pruža usluge smještaja strancima. Odgovorno lice u pravnom licu kaznit će se novčanom kaznom od 200,00 KM do 1000,00 KM.
Član 95.
Novčanom kaznom od 100,00 KM do 500,00 KM kaznit će se za prekršaj stranac: a) ako odbije ovlaštenom licu nadležnog organa pokazati ispravu kojom dokazuje svoj identitet, ili pravo na ulazak ili boravak, ili ako nema uz sebe ispravu kojom dokazuje svoj identitet (član 9.), b) ako ne prijavi prebivalište ili boravište, promjenu adrese stana u mjestu prebivališta u propisanom roku, ili ako ne odjavi prebivalište, odnosno boravište prije napuštanja (član 53.), c) ako u zakonom propisanom roku nadležnom organu ne podnese zahtjev za izdavanje lične karte za stranca (član 45. stav 2.).
Član 96.
(1) Novčanom kaznom od 100,00 KM do 1.500,00 KM ili kaznom zatvora do 30 dana kaznit će se za prekršaj stranac: a) ako u BiH uđe protivno uslovima propisnim odredbama čl. 10. i 11. ovog zakona, b) ako boravi u BiH duže od vremena određenog u vizi, odobrenju privremenog boravka, ili članu 13. stav 2. Zakona, c) ako u roku određenim ovim zakonom ili rješenjem nadležnog organa ne napusti teritoriju BiH, d) ako ne postupi po odredbama člana 43. stav 3. ovog zakona. (2) Ovlašteno službeno lice nadležno za kontrolu prelaska državne granice može, na graničnom prijelazu, naplatiti novčanu kaznu u iznosu od po 100,00 KM za svaki dan kašnjenja za prekršaj iz tačke c) stava 1. ovog člana, ako stranac nije zakasnio više od pet dana i u mogućnosti je opravdati razloge kašnjenja.
Član 97.
(1) Novčanom kaznom od 100,00 KM do 1.500,00 KM ili kaznom zatvora do 30 dana kaznit će se za prekršaj fizičko lice: a) koje pruži netačne podatke u vezi sa izdavanjem garantnog pisma, a na osnovu kojih je stranac prekršio odredbe ovog zakona (član 14.). (2) Novčanom kaznom od 500,00 KM do 5.000,00 KM kaznit će se za prekršaj pravno lice koje pruži netačne podatke u vezi sa: a) izdavanjem poziva (član 14.), b) izdavanjem garancije na vidove bezgotovinskog plaćanja (član 14.), c) izdavanjem turističkog vaučera (član 14.). Odgovorno lice u pravnom licu kaznit će se novčanom kaznom od 300,00 KM do 3.000,00 KM ili kaznom zatvora do 60 dana.
Član 98.
(1) Novčanom kaznom od 1.000,00 KM do 3.000,00 KM ili kaznom zatvora do 60 dana kaznit će se za prekršaj fizičko lice: a) ako dobrovoljno ne izvrši obavezu snošenja troškova za putovanje /odlazak stranca u mjesto/državu u koje/u se šalje (član 65.), b) ako, i pored konačnog rješenja Ministarstva iz člana 65. stav 3. Zakona, odbije snositi troškove putovanja stranca. (2) Novčanom kaznom od 5.000,00 KM do 12.000,00 KM kaznit će se pravno lice koje ne izvrši obaveze iz prethodnog stava. Odgovorno lice u pravnom licu kaznit će se novčanom kaznom od 3.000,00 KM do 8.000,00 KM.
Član 99.
Vođenje postupka za prekršaje po odredbama ovog zakona u nadležnosti je sudova za prekršaje ustanovljenih entitetskim, odnosno propisima Brčko Distrikta BiH, dok se drugačije ne odredi posebnim zakonom.
Član 100.
POGLAVLJE X - PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE (1) Svim licima koja su stekla izbjeglički status ili im je odobren privremeni prihvat na teritoriji BiH prije stupanja na snagu ovog zakona, taj status se priznaje i u smislu ovog zakona. (2) Ministarstvo može, uz saglasnost Vijeća ministara BiH, podzakonskim aktima urediti uslove za daljnje reguliranje tog statusa.
Član 101.
Svi predmeti koji, do stupanja na snagu ovog zakona, nisu pravosnažno okončani završit će se po odredbama propisa koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja postupka.
Član 102.
Do početka rada organizacionih jedinica Ministarstva nadležnih za provođenje politike useljavanja i azila, kontrole boravka i kretanja stranaca, sve upravne stvari za koje je, ovim zakonom, propisana nadležnost organizacione jedinice Ministarstva, obavljat će odgovarajuće organizacione jedinice MUP-a.
Član 103.
(1) Ministarstvo se obavezuje da u roku od 6 mjeseci, od dana stupanja na snagu ovog zakona, a u skladu sa Zakonom o ministarstvima i drugim organima uprave BiH ("Službeni glasnik BiH", broj 5/03) i Odlukom o načelima organizacije ministarstava i drugih organa uprave BiH, uspostavi osnovne i unutrašnje organizacione jedinice za provođenje politike useljavanja i azila, boravka i kretanja stranaca u BiH. (2) Ministarstvo preuzima arhivu odgovarajućih jedinica MUP-a, koje, u skladu sa članom 102. ovog zakona, obavljaju poslove iz nadležnosti Ministarstva, a u pogledu preuzimanja opreme i sredstava ovih jedinica može se zaključiti sporazum s nadležnim entitetskim organom, odnosno organom Brčko Distrikta BiH. (3) Zaposleni u MUP-a, koji obavljaju poslove iz nadležnosti Ministarstva, preuzimaju se u organizacione jedinice Ministarstva, ukoliko ispunjavaju posebne uslove propisane Zakonom o državnoj službi u institucijama BiH i podzakonskim aktom iz člana 3. ovog zakona, a ostale zaposlene rasporedit će MUP na radna mjesta prema svojim aktima o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta.
Član 104.
(1) Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje primjena: - Zakona o imigraciji i azilu Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 23/99), - Zakona o kretanju i boravku stranaca ("Službeni glasnik RS", broj 20/92), - Uredbe sa zakonskom snagom o kretanju i boravku stranaca ("Službene novine R BiH", broj 47/95), - Pravilnika o uslovima i načinu ulaska stranaca, izdavanja viza i drugih putnih isprava i izdavanju odobrenja za boravak stranaca u BiH ("Službeni glasnik BiH", broj 29/01), - Odluke o osnivanju i sastavu Žalbenog vijeća ("Službeni glasnik BiH", broj 12/01) i Odluke o uslovima za proglašenje stranaca nepoželjnim u Bosni i Hercegovini ("Službeni glasnik BiH", broj 6/02), - propisa Brčko Distrikta koji reguliraju oblast imigracije i azila, kontrole kretanja i boravka stranaca, - kantonalnih zakona o kontroli kretanja i boravka stranaca, - svih podzakonskih propisa entitetskih i kantonalnih organa kojima su bile regulirane procedure vezane za prijavu, kontrolu kretanja i boravka stranaca. (2) Organi određeni ovim zakonom dužni su u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona donijeti podzakonske akte.
Član 105.
Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku BiH" i objavit će se u službenim glasilima entiteta i Brčko Distrikta BiH. PSBiH broj 79/03 18. jula 2003. godine Sarajevo