Aktio

Zakon o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice sa djecom Kantona Sarajevo

Verzija 2

Izmjene i dopune
Objavljeno
16. 01. 2006.
Stupila na snagu
16. 01. 2006.
Glasilo
Sl. novine KS 2/2006
Broj članova
174 člana

Akt: ZAKON O DOPUNAMA ZAKONA O SOCIJALNOJ ZAŠTITI, ZAŠTITI CIVILNIH ŽRTAVA RATA I ZAŠTITI PORODICE SA DJECOM

Algoritamski rekonstruisano - nije zvanični prečišćeni tekst.

Član 1.

Ovim zakonom uređuje se: - djelatnost socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom; - iznosi novčanih i drugih davanja na osnovu prava iz socijalne zaštite utvrđenih Zakonom o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom ("Službene novine Federacije BiH", broj 36/99... i 54/04)) - (u daljem tekstu: Federalni zakon) i ovim zakonom, uvjeti i postupak za sticanje tih prava i njihovo finansiranje; - uvjeti, način i postupak ostvarivanja prava i finansiranje civilnih žrtava rata utvrđenih Federalnim zakonom i ovim zakonom; - uvjeti, način, postupak ostvarivanja prava i finansiranje osnovnih prava porodice sa djecom utvrđenih Federalnim zakonom i ovim zakonom; - ustanove socijalne zaštite i uvjeti za njihovo osnivanje; - rad i finansiranje invalidskih udruženja; - nadzor nad provođenjem ovog zakona; - i druga pitanja od značaja za ostvarivanje prava iz oblasti socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom.

Član 2.

Na pitanja koja nisu uređena ovim zakonom primjenjuje se Federalni zakon.

Član 3.

U postupku za ostvarivanje prava po ovom zakonu primjenjuju se odredbe Zakona o upravnom postupku, ako Federalnim zakonom nije drugačije uređeno.

Član 4.

Poslove iz oblasti socijalne zaštite u prvom stepenu obavlja Javna ustanova Kantonalni centar za socijalni rad Sarajevo (u daljem tekstu: Centar) putem službi socijalne zaštite (u daljem tekstu: Služba). Za obavljanje poslova uprave iz oblasti zaštite civilnih žrtava rata i oblasti zaštite porodice sa djecom u prvom stepenu općinski načelnik organizuje Službu za upravu u skladu sa propisom Vlade Kantona, kojim se propisuje organizacija općinskih službi za upravu.

Član 5.

U drugostepenom postupku o pravima i obavezama po osnovu ovog zakona rješava Ministarstvo za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice Kantona Sarajevo (u daljem tekstu: Kantonalno ministarstvo).

Član 6.

Prava po osnovu ovog zakona mogu ostvariti osobe koje imaju prebivalište najmanje godinu dana u Kantonu Sarajevo (u daljem tekstu: Kanton), ukoliko ovim zakonom nije drugačije propisano. Izuzetno od prethodnog stava, prava po ovom zakonu mogu ostvariti osobe koje su 30. 04. 1992. godine imale prebivalište na području Kantona, pod uvjetom da im je utvrđen status povratnika.

Član 7.

Pravo na određeni oblik socijalne zaštite ne može ostvariti osoba koja ispunjava uvjete za ostvarivanje istog prava po nekom drugom osnovu.

Član 8.

Ukupan prihod domaćinstva kao uvjet za ostvarivanje prava po ovom zakonu, čine prihodi koje članovi domaćinstva ostvaruju po osnovu: 1. plaća i drugih primanja iz radnog odnosa; 2. starosne, invalidske i porodične penzije; 3. poljoprivredne djelatnosti; 4. primanja po propisima iz invalidsko-boračke zaštite i zaštite civilnih žrtava rata; 5. prihoda ostvarenih po osnovu imovinskih prava; 6. prihoda ostvarenih po osnovu autorskih prava; 7. prihoda ostvarenih po osnovu privrednih, uslužnih i drugih djelatnosti; 8. prihoda po osnovu registrovane dopunske djelatnosti.

Član 9.

Prihodom od poljoprivredne djelatnosti u smislu tačke 3. člana 8. ovog zakona, smatra se katastarski prihod iz prethodne godine koji se dijeli sa 12 mjeseci i brojem članova domaćinstva.

Član 10.

Prihodom ostvarenim po osnovu imovinskog prava u smislu tačke 5. člana 8. ovog zakona, smatra se prihod ostvaren prodajom imovine, davanjem imovine u zakup ili najam.

Član 11.

Prihod u smislu tačke 7. člana 8. ovog zakona je godišnji prihod koji se dijeli sa 12 mjeseci i brojem članova domaćinstva.

Član 12.

Osnov za utvrđivanje novčanih i drugih materijalnih davanja je prosječna neto plaća ostvarena u Kantonu Sarajevo u prethodnoj kalendarskoj godini pomnožena sa odgovarajućim koeficijentom (u daljem tekstu: prosječna plaća). Vlada Kantona Sarajevo će svojim aktom utvrditi visinu koeficijenta, s tim da osnov ne može biti manji od onog utvrđenog u prethodnoj godini

Član 13.

II - SOCIJALNA ZAŠTITA 1. Korisnici socijalne zaštite Korisnici socijalne zaštite, pored korisnika utvrđenih Fede- ralnim zakonom, su i: - osobe i porodice koje bi svoju socijalnu sigurnost trebale ostvariti od primanja u skladu sa članom 8. ovog zakona, a ta primanja nisu dovoljna za podmirenje njihovih osnovnih životnih potreba; - osobe izložene zlostavljanju i nasilju u porodici.

Član 14.

Koje osobe se smatraju zlostavljanim kao i njihova prava, utvrdit će se posebnim propisom.

Član 15.

2. Prava iz socijalne zaštite Obim prava korisnika iz člana 12. Federalnog zakona i člana 13. stav 1. alineja 1. ovog zakona koja nisu regulirana Federalnim zakonom i ovim zakonom, kao i način i uvjeti njihovog ostvarivanja uređuju se uredbom Vlade Kantona u skladu sa raspoloživim budžetskim sredstvima.

Član 16.

Osobe koje su na osnovu ovog zakona ostvarile pravo na stalnu novčanu pomoć ili novčanu naknadu za njegu i pomoć od strane druge osobe i osobe koje imaju binauralni gubitak sluha od 95-100% po Fowler-Sabine, imaju pravo na rješavanje stambenih potreba u skladu sa propisima i kriterijima koje na prijedlog Vlade utvrđuje Skupština Kantona.

Član 17.

3. Stalna novčana pomoć Iznos najnižeg primanja domaćinstva koji se smatra dovoljnim za izdržavanje jednočlanog domaćinstva je 20% prosječne plaće, koji se za svakog slijedećeg člana domaćinstva uvećava sa 10% od ovog iznosa. Ukoliko su jedan ili više članova domaćinstva osobe sa invaliditetom, koje su ostvarile pravo na novčanu naknadu za njegu i pomoć od strane druge osobe u skladu sa članom 27. ovog zakona, ukupan iznos iz prethodnog stava uvećava se za 20% iznosa dovoljnog za izdržavanje jednočlanog domaćinstva.

Član 18.

Stalna novčana pomoć utvrđuje se u mjesečnom iznosu u visini razlike ukupnih prihoda članova domaćinstva i iznosa najnižeg primanja domaćinstva koji se smatra dovoljnim za izdržavanje u smislu člana 17. ovog zakona. Za osobe iz člana 27. ovog zakona iznos stalne novčane pomoći uvećava se za 30% iznosa koji se smatra dovoljnim za izdržavanje jednočlanog domaćinstva.

Član 19.

Srodnik nije u mogućnosti u smislu člana 22. Federalnog zakona izdržavati člana porodice sa kojim ne živi u zajedničkom domaćinstvu, ako mu prihodi, uključujući i člana porodice kojeg je obavezan izdržavati, ne prelaze iznos utvrđen članom 17. ovog zakona uvećanim za iznos novčanog dodatka.

Član 20.

Za ostvarivanje prava na stalnu novčanu pomoć, osim uvjeta propisanih Federalnim zakonom i ovim zakonom, korisnik ne smije biti vlasnik nekretnina (kuće, stana i druge nekretnine) koje svojom veličinom prelaze potrebe domaćinstva, odnosno čijom bi se prodajom ili davanjem u zakup mogla ostvariti sredstva potrebna za izdržavanje ili bi se po osnovu te imovine izdržavanje moglo obezbijediti ugovorom o doživotnom izdržavanju, što u svakom konkretnom slučaju procjenjuje stručni tim Službe. Korisnik ili domaćinstvo koji su ostvarili sredstva prodajom imovine ili su darovali svoju imovinu nemaju pravo na stalnu novčanu pomoć za razdoblje za koje iznos pomoći odgovara visini osnovice za plaćanje poreza na promet nekretnina.

Član 21.

Pravo na stalnu novčanu pomoć ne mogu ostvariti domaćinstva u kojima je jedan od članova vlasnik preduzeća ili samostalne radnje ili ima registriranu dopunsku djelatnost, odnosno domaćinstva u kojima su jedan ili više članova vlasnici ili posjednici automobila, osim ako su u pitanju osobe sa invaliditetom koje po propisima iz oblasti poreske i carinske politike mogu uvesti ili na domaćem tržištu kupiti motorno vozilo kao ortopedsko ili drugo pomagalo.

Član 22.

Domaćinstva koja su ostvarila pravo na stalnu novčanu pomoć imaju pravo na novčani dodatak na ime plaćanja komunalnih usluga (u daljem tekstu: novčani dodatak). Visinu novčanog dodatka utvrđuje Vlada Kantona u skladu sa finansijskim mogućnostima.

Član 23.

Korisnicima stalne novčane pomoći obezbjeđuje se pravo na zdravstvenu zaštitu, ukoliko je ne mogu ostvariti po nekom drugom osnovu.

Član 24.

Izuzetno od člana 6. ovog zakona pravo na stalnu novčanu pomoć mogu ostvariti i raseljene osobe ako prema ocjeni nadležnih organa ne postoje uvjeti za siguran povratak u mjesto prebivališta a pod uvjetom da nisu ostvarili pravo na smještaj i prehranu u skladu sa propisima kojima se regulišu pitanja raseljenih osoba i izbjeglica.

Član 25.

Nalaz i mišljenje o nesposobnosti za samostalan rad i privređivanje osoba iz člana 23. tačka 1. Federalnog zakona u prvom i drugom stepenu daje stručna institucija sa kojom Kantonalno ministarstvo zaključi ugovor (u daljem tekstu: Stručna institucija).

Član 26.

4. Novčana naknada za pomoć i njegu od strane druge osobe Pravo na novčanu naknadu za pomoć i njegu od strane druge osobe imaju stare i nemoćne osobe u smislu čl. 16. i 26. Federalnog zakona, kojima je zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju, a koje nisu nastale kao posljedica ometenosti u fizičkom ili psihičkom razvoju, prijeko potrebna pomoć i njega od strane druge osobe za zadovoljavanje njihovih osnovnih životnih potreba, pod uvjetom da im prihod po članu domaćinstva mjesečno ne prelazi 30% prosječne plaće. Za osobe iz prethodnog stava visina novčane naknade utvrđuje se u iznosu 10% prosječne plaće.

Član 27.

Pravo na novčanu naknadu za pomoć i njegu od strane druge osobe, bez obzira na imovinske prihode iz člana 8. ovog zakona ostvaruju osobe sa invaliditetom koje su ometene u fizičkom ili psihičkom razvoju u smislu člana 14. Federalnog zakona, a prema težini invaliditeta razvrstavaju se u dva stepena.

Član 28.

Osobe sa teškim stepenom invaliditeta, u smislu člana 27. ovog zakona, imaju pravo na novčanu naknadu za pomoć i njegu od strane druge osobe, prvog stepena, ako su: a) osobe sa potpunim gubitkom vida ili osobe kod kojih je vid na boljem oku sa korekcijom vida manji od 5% (0,05); b) osobe koje zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju ne mogu u potpunosti udovoljiti osnovnim životnim zahtjevima, jer se ni uz subjektivne poteškoće, ni uz korištenje ortopedskih pomagala ne mogu samostalno kretati, uzimati hranu, oblačiti se i svlačiti, održavati ličnu higijenu, te samostalno obavljati druge osnovne fiziološke potrebe prijeko potrebne za održavanje života; c) osobe sa trajnim oštećenjem mentalnih funkcija ili sa teškim promjenama u psihičkom stanju, zbog čega ne mogu kontrolirati postupke oko samostalnog obavljanja osnovnih životnih potreba; d) osobe kojima je za odlazak i povratak sa posla prijeko potrebna pomoć druge osobe, jer ni uz korištenje ortopedskih pomagala nisu u stanju da koriste sredstva javnog prevoza putnika ili nisu u stanju bez pomoći druge osobe na drugi način savladati relaciju od mjesta stanovanja do mjesta rada. Novčana naknada za pomoć i njegu od strane druge osobe prvog stepena, utvrđuje se u visini 30% od prosječne plaće.

Član 29.

Osobe sa težim stepenom invaliditeta, u smislu člana 27. ovog zakona, imaju pravo na novčanu naknadu za pomoć i njegu od strane druge osobe, drugog stepena, ako su: a) osobe koje su jako slabovidne, čiji je ostatak vida na boljem oku sa korekcijom manji od 10% (0,1); b) osobe koje zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju, ne mogu potpuno, nego samo djelimično udovoljavati osnovnim životnim potrebama, te koje se ne mogu kretati samostalno izvan stana, radi zadovoljavanja osnovnih životnih potreba; c) osobe koje zbog trajnih oštećenja mentalnih funkcija ili promjena u psihičkom stanju mogu samo djelimično kontrolirati postupke oko samostalnog obavljanja osnovnih životnih potreba. Novčana naknada za pomoć i njegu od strane druge osobe drugog stepena utvrđuje se u visini 15% od prosječne plaće.

Član 30.

Potrebu za pomoći i njegom od strane druge osobe u prvom i drugom stepenu utvrđuje Stručna institucija iz člana 25. ovog zakona.

Član 31.

Osobe koje su u skladu sa članom 27. ovog zakona ostvarile pravo na novčanu naknadu za pomoć i njegu od strane druge osobe imaju pravo na određena ortopedska, tiflotehnička i druga pomagala čije ostvarenje nije predviđeno propisima iz oblasti zdravstvenog osiguranja. Uvjeti, vrsta pomagala i način ostvarivanja prava iz prethodnog stava propisat će se pravilnikom koji donosi ministar za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice u Kantonu Sarajevo (u daljem tekstu: ministar).

Član 31a.

Za osobe koje u skladu sa članom 18.a stav 1. alineja 2. Federalnog zakona, ostvare pravo na dodatak za njegu i pomoć od druge osobe, prestaje pravo na novčanu naknadu za pomoć i njegu od strane druge osobe priznato u skladu sa Federalnim zakonom i ovim zakonom. Rješenje o priznavanju prava na dodatak za njegu i pomoć od druge osobe i rješenje o prestanku prava na novčanu naknadu za pomoć i njegu od strane druge osobe, u postupku provedenom po službenoj dužnosti, donosi JU "Kantonalni centar za socijalni rad" Sarajevo -Služba socijalne zaštite. Ministarstvo za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice Kantona Sarajevo u drugostepenom upravnom postupku rješava po žalbama na rješenja o prestanku prava na novčanu naknadu za pomoć i njegu od strane druge osobe.

Član 31b.

U predmetima koji se nalaze u drugostepenom upravnom postupku i u postupku upravnog spora, a odnose se na ostvarivanje prava na novčanu naknadu za pomoć i njegu od strane druge osobe, po okončanju ovih postupaka, postupiće se u skladu sa članom 31 a. ovog zakona.

Član 32.

5. Druge materijalne pomoći Jednokratna novčana pomoć se dodjeljuje najviše do visine 20% prosječne plaće.

Član 33.

Pravo na jednokratnu novčanu pomoć može se dodijeliti korisniku u okviru jednog domaćinstva, najviše tri puta u toku kalendarske godine.

Član 34.

Jednokratna novčana pomoć se može dodijeliti i u naturi, ukoliko postoji sumnja da bi se novčana sredstva mogla nenamjenski utrošiti, što procjenjuje stručni tim Službe.

Član 35.

Osobi koja se nađe u stanju izuzetne socijalne potrebe može se dodijeliti izuzetna novčana pomoć. Izuzetna socijalna potreba je potreba koja se ne može zadovoljiti jednokratnom novčanom pomoći.

Član 36.

Visina izuzetne novčane pomoći utvrđuje se do visine 40% prosječne plaće i može se dodijeliti istom korisniku samo jedanput u toku kalendarske godine. Odluku o dodjeli pomoći donosi Služba.

Član 37.

6. Osposobljavanje za život i rad Pravo na osposobljavanje za život i rad obezbjeđuje se djeci ometenoj u fizičkom ili psihičkom razvoju i djeci kod kojih postoji invalidnost prouzrokovana povredom ili bolešću, do navršenih 15 godina života kroz osnovno školovanje u redovnim školama ili školama specijalnog tipa koje mogu imati internatski smještaj. Izuzetno od prethodnog stava, pravo na školovanje i os- posobljavanje za život i rad ostvaruju djeca do navršenih 18 godina života ukoliko zbog fizičkih ili psihičkih smetnji nisu bila u stanju završiti osnovno školovanje i osposobljavanje za život i rad u predviđenom roku.

Član 38.

Djeca ometena u fizičkom ili psihičkom razvoju sa navršenih 15 godina odnosno 18 godina života ostvaruju pravo na školovanje i osposobljavanje za samostalan život i rad kroz redovne srednje škole ili srednje škole specijalnog tipa koje mogu imati internatski smještaj, ako su ispunjeni sljedeći uvjeti: - da je dijete završilo osnovno obrazovanje; - da postoji vjerovatnost da se dijete, s obzirom na ometenost u fizičkom ili psihičkom razvoju i stepen preostale sposobnosti, može primjenom ovog prava osposobiti za samostalan život i rad; - da postoji vjerovatnoća da se osposobljavanje djeteta može postići u trajanju do četiri godine. Pravo na školovanje i osposobljavanje za život i rad obezbjeđuje se djetetu do navršenih 26 godina života, odnosno i poslije navršenih 26 godina života, ukoliko je to pravo ranije uspostavljeno, a najkasnije do navršenih 29 godina života.

Član 39.

Pravo na rehabilitaciju u cilju osposobljavanja za život i rad imaju i odrasle osobe koje to pravo nisu mogle ostvariti u skladu sa stavom 2. člana 38. ovog zakona ili kod kojih je onesposobljenost nastupila poslije 26. godine života, ako to pravo ne mogu ostvariti po nekom drugom osnovu, a najkasnije do navršenih 40 godina života.

Član 40.

Utvrđivanje postojanja osnova za ostvarivanje prava na školovanje i osposobljavanje za život i rad za osobe iz člana 37. ovog zakona vrši Stručna komisija za utvrđivanje sposobnosti i razvrstavanje djece i omladine ometene u fizičkom ili psihičkom razvoju (u daljem tekstu: Stručna komisija), a za osobe iz čl. 38. i 39. ovog zakona Stručna institucija. Postupak za utvrđivanje činjenica iz prethodnog stava, način rada stručne komisije, način ostvarivanja saradnje sa drugim učesnicima u postupku, ocjenjivanje radne sposobnosti, medicinska i druga dokumentacija potrebna za ocjenjivanje radne sposobnosti, sadržaj nalaza, ocjene i mišljenja, obrasci koji se upotrebljavaju i druga pitanja od značaja za ostvarivanje ovih prava regulisat će se posebnim pravilnikom koji donosi ministar.

Član 41.

Djeca i odrasle osobe koje se nalaze na specijalnom školovanju imaju pravo na dnevni boravak u specijalnim ustanovama ili smještaj u ustanovama internatskog tipa ukoliko je takav boravak ili smještaj preporučen mišljenjem Stručne komisije, odnosno Stručne institucije.

Član 42.

Troškove dnevnog boravka ili smještaja u internat za osobe iz čl. 37., 38. i 39. ovog zakona snosi Centar u cijelosti, u visini ekonomski utvrđene cijene troškova dnevnog boravka ili smještaja.

Član 43.

Pravo na osposobljavanje za život i rad prestaje ako kod osobe nastupe takve promjene u fizičkom ili psihičkom stanju koje onemogućavaju njeno osposobljavanje i više ne postoji vjerovatnoća da se osoba može osposobiti za samostalan život i rad, što se utvrđuje ponovnom ocjenom Stručne komisije, odnosno Stručne institucije.

Član 44.

Djeci i odraslim osobama koji su u skladu sa Federalnim zakonom i ovim zakonom osposobljeni za život i rad, pripada pravo na novčanu naknadu za vrijeme čekanja na zaposlenje. Osobe iz prethodnog stava po završetku osposobljavanja za život i rad imaju pravo na novčanu naknadu do trenutka zaposlenja, pod uvjetom da se redovno javljaju Službi za zapošljavanje. Novčana naknada za vrijeme čekanja na zaposlenje utvrđuje se u visini 20% prosječne plaće, a isplaćuje se mjesečno preko Centra.

Član 45.

Pravo na novčanu naknadu za vrijeme čekanja na zaposlenje korisniku prestaje: - ako se zaposli, - ako odbije posao za koji je osposobljen.

Član 46.

Zaposlena osoba koja je ranije koristila ili je mogla koristiti novčanu naknadu za vrijeme čekanja na zaposlenje, a koja izgubi posao bez svoje krivice, može istu ponovo ostvariti nakon što iskoristi prava po osnovu propisa iz radnog zakonodavstva.

Član 47.

7. Smještaj u drugu porodicu Drugom porodicom u smislu ovog zakona ne smatraju se osobe iz člana 5. stav 1. Federalnog zakona. Hraniteljska porodica koja preuzima brigu o smještenoj osobi (u daljem tekstu: hranitelj) mora biti državljanin BiH, psihički i tjelesno zdrav, imati sposobnosti potrebne za zaštitu, čuvanje, njegu, odgoj i zadovoljavanje drugih potreba smještene osobe. Pravo na smještaj u drugu porodicu mogu ostvariti osobe na način i pod uvjetima utvrđenim Federalnim zakonom i ovim zakonom.

Član 48.

Mjesna nadležnost Službe iz člana 4. ovog zakona ne mijenja se smještajem osobe u drugu porodicu čije je prebivalište na području druge općine. Za dijete čiji roditelji žive odvojeno mjesna nadležnost Službe određuje se prema prebivalištu roditelja kome je dijete povjereno odlukom suda ili organa starateljstva. Do donošenja odluke nadležna je Služba prema prebivalištu roditelja kod kojeg dijete živi.

Član 49.

Ako je dijete smješteno u porodicu koja ne živi na području općine čiji je vršilac zaštite zaključio ugovor o smještaju, ovaj vršilac zaštite dostavit će jedan primjerak ugovora Službi na čijem području živi porodica u kojoj je dijete smješteno.

Član 50.

Ako je dijete smješteno u porodicu na području druge općine, a vršilac zaštite na čijem je području dijete smješteno utvrdi da je nužno u interesu djeteta da prestane ugovor o smještaju, dužan je o tome bez odlaganja obavijestiti vršioca zaštite koji je zaključio ugovor o smještaju i poduzeti po potrebi hitne mjere radi zaštite djeteta.

Član 51.

O smještaju djece ili odraslih osoba u drugu porodicu Služba donosi rješenje. Rješenje se donosi na osnovu zaključka stručnog tima koji obrazuje Služba kojim se utvrđuje postojanje uvjeta iz čl. 34. i 35. Federalnog zakona. Osim uvjeta predviđenih čl. 34. i 35. Federalnog zakona dijete se ne može smjestiti u porodicu koja u domaćinstvu ima više od dvoje djece mlađe od 15 godina.

Član 52.

Na osnovu rješenja o određivanju smještaja u drugu porodicu, Centar sa hraniteljem zaključuje pismeni ugovor o smještaju.

Član 53.

Ugovor o smještaju sa hraniteljem mora da sadrži: - ime i prezime bračnih drugova kod kojih se dijete smješta i adresu; - početak i po potrebi trajanje smještaja; - obaveze porodice u koju se dijete smješta, u pogledu njegovog odgoja, školovanja i uopće osposobljavanja za samostalan život i rad kao i u pogledu ishrane i smještaja; - visinu i način plaćanja naknade za smještaj; - vrijeme i način obavještavanja Službe o svim okolnostima koje su od značaja za razvoj djeteta, odgoj i školovanje, kao i o okolnostima od značaja za uslove života odraslog lica u porodici; - razlog za raskid ugovora; - način kontrole od strane Službe; - otkazni rok.

Član 54.

Naknada za smještaj u drugu porodicu utvrđuje se u visini 80% cijene smještaja u odgovarajuću ustanovu socijalne zaštite.

Član 55.

Troškovi smještaja padaju na teret Centra koji je odlučio o smještaju.

Član 56.

Centar ima pravo na potpunu ili djelimičnu naknadu troškova iz člana 55. ovog zakona iz imovine smještene osobe ili od osoba koje su po odredbama Porodičnog zakona dužne izdržavati smještenu osobu.

Član 57.

Smještaj u drugu porodicu prestaje: - sporazumom ugovornih strana, - istekom ugovorenog roka, - otkazom ugovora, - raskidom ugovora, - punoljetstvom djeteta, - usvojenjem djeteta, - smrću osobe koja je zaključila ugovor, - smrću osobe na smještaju, - stupanjem u brak osobe smještene u drugu porodicu.

Član 58.

8. Smještaj u ustanovu socijalne zaštite Smještaj osoba u ustanove socijalne zaštite vrši se u skladu sa Federalnim zakonom i ovim zakonom. Cijenu usluga koje pruža ustanova utvrđuje Vlada Kantona na prijedlog ustanove. Smještaj u ustanovu socijalne zaštite neće se osigurati osobi, kojoj po odredbama Porodičnog zakona srodnici obavezni na izdržavanje, mogu obezbijediti uvjete za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba, o čemu zaključak donosi Stručni tim Službe.

Član 59.

Ukoliko porodica ne može obezbijediti uvjete za zadovolja- vanje osnovnih životnih potreba donosi se rješenje o smještaju u ustanovu, kojim se utvrđuje: - potreba smještaja, - ustanova u koju se smještaj, - početak i eventualno trajanje smještaja, - troškovi smještaja.

Član 60.

O smještaju u ustanove socijalne zaštite zaključuje se ugovor između ustanove i Centra. Centar zaključuje ugovor sa korisnikom, odnosno srodnici- ma koji su po zakonu obavezni da ga izdržavaju. Ugovorom iz prethodnog stava može se utvrditi da, ukoliko korisnik koji je vlasnik pokretne ili nepokretne imovine, nije u mogućnosti da plaća troškove smještaja ili osobe koje su po odredbama Porodičnog zakona obavezne da ga izdržavaju odbiju da plaćaju troškove smještaja ili ne uplaćuju ugovorenu cijenu smještaja, Centar troškove smještaja može namiriti iz njegove imovine.

Član 61.

Osobama smještenim u ustanovu socijalne zaštite daje se mjesečno u novcu na ime ličnih potreba 10% od cijene smještaja.

Član 62.

9. Kućna njega i pomoć u kući Usluge kućne njege i pomoći u kući mogu pružati ustanove, Crveni križ i nevladine organizacije koje ispunjavaju uvjete propisane Federalnim zakonom i ovim zakonom.

Član 63.

Pomoć i njega u kući može se odobriti osobi kojoj je zbog tjelesnog ili mentalnog oštećenja ili trajnih promjena u zdravstvenom stanju ili starosti prijeko potrebna pomoć i njega druge osobe pod uvjetom: - da nije ostvarila pravo na novčanu naknadu za pomoć i njegu od strane druge osobe; - da nema mogućnosti da joj pomoć i njegu osiguraju roditelji, bračni drug i djeca; - da nema mogućnosti da pomoć i njegu osigura na temelju ugovora o doživotnom izdržavanju; - da prihod po članu domaćinstva ne prelazi 30% prosječne plaće. Potrebu za pomoć i njegu u kući utvrđuje Stručna institucija.

Član 64.

Aktima ustanova, a u skladu sa Federalnim zakonom i ovim zakonom, bliže se reguliše način pružanja i korištenja usluga kućne njege.

Član 65.

Troškove kućne njege i pomoći snose pravne i fizičke osobe u skladu sa Federalnim zakonom.

Član 66.

Ugovor o vršenju usluga kućne njege i pomoći u kući i visinu naknade za usluge, zaključuje se između korisnika i njegovih srodnika, odgovarajuće ustanove koja ispunjava propisane uvjete i Centra.

Član 67.

10. Postupak za ostvarivanje prava Postupak za ostvarivanje prava iz socijalne zaštite pokreće se na zahtjev osobe u stanju socijalne potrebe, člana domaćinstva ili po službenoj dužnosti.

Član 68.

Pravo na socijalnu zaštitu pripada korisniku od prvog dana narednog mjeseca po podnošenju zahtjeva, odnosno pokretanja postupka po službenoj dužnosti. Pravo na socijalnu zaštitu traje dok postoje uvjeti za korištenje tog prava, u skladu sa Federalnim zakonom i ovim zakonom.

Član 69.

Korisnik prava iz socijalne zaštite dužan je u roku od 15 dana obavijestiti nadležni organ o svakoj promjeni koja bi mogla uticati na obim i visinu stečenih prava.

Član 70.

Osobi koja se nađe u stanju socijalne potrebe sa područja drugog kantona pružit će se potreban oblik socijalne zaštite od strane Službe i omogućiti joj povratak u mjesto prebivališta. Osoba kojoj se ne može utvrditi prebivalište, odnosno boravište ostvaruje potrebne oblike socijalne zaštite putem Službe gdje je zatečena, a najduže dok se ne utvrdi njeno prebivalište odnosno posljednje boravište.

Član 71.

III - USTANOVE SOCIJALNE ZAŠTITE 1. Opće odredbe Kantonalne ustanove socijalne zaštite kao javne ustanove osniva Skupština Kantona. Ustanove se osnivaju radi: - obavljanja stručnih i drugih poslova iz oblasti socijalne zaštite, - zbrinjavanja određenih kategorija korisnika socijalne zaštite, - proučavanja pojava i problema u oblasti socijalne zaštite. Skupština Kantona na prijedlog Vlade Kantona, može osnovati u okviru postojećih ustanova ili kao samostalne ustanove, zaštićene kuće, sigurne kuće i prihvatne stanice za žensku i mušku djecu i omladinu, kao i druge ustanove, po potrebi proširiti ili promijeniti djelatnost postojećih ustanova, u skladu sa uvjetima predviđenim ovim zakonom i Zakonom o ustanovama.

Član 72.

Ustanova se može osnovati ako su, pored općih uvjeta propisanih za osnivanje ustanove, ispunjeni i sljedeći uvjeti: - da postoji trajna potreba za obavljanje određene djelatnosti socijalne zaštite; - da su utvrđeni osnovni zadaci, dugoročni ciljevi, plan i program rada ustanove; - da je osiguran odgovarajući prostor i oprema za uspješan rad ustanove; - da su osigurani potrebni stručni i drugi radnici; - da je utvrđeno finansiranje i materijalna sredstva potrebna za rad ustanove.

Član 73.

Kantonalno ministarstvo donosi rješenje o ispunjavanju uvjeta za osnivanje ustanove.

Član 74.

Ustanove prestaju sa radom prema uvjetima utvrđenim Zakonom o ustanovama.

Član 75.

Ako se utvrdi da ustanova ne zadovoljava zakonom propi- sane uvjete za obavljanje djelatnosti, Kantonalno ministarstvo odredit će rok u kome je ustanova dužna otkloniti nedostatke.

Član 76.

Ustanove, izuzev Centra, može osnovati građanin, udruženje građana, humanitarna organizacija ili vjerska zajednica, strani državljanin ili strana humanitarna organizacija, pod uvjetima propisanim zakonom. Prenošenje javnih ovlaštenja iz socijalne zaštite iz isključive nadležnosti Kantona na ustanove iz stava 1. može se vršiti samo Kantonalnim zakonom.

Član 77.

Ustanove su dužne na propisani način voditi evidenciju o korisnicima i pruženim uslugama u skladu sa uputstvom o vođenju evidencije o korisnicima i pružanju usluga i o tome dostavljati izvještaje Kantonalnom ministarstvu. Uputstvo iz prethodnog stava donosi ministar.

Član 78.

Kantonalno ministarstvo vodi evidenciju ustanova i drugih organizacija i udruženja koje obavljaju djelatnost socijalne zaštite.

Član 79.

Ustanove su dužne svojim aktom utvrditi organizaciju, sistematizaciju rada u ustanovama i radnim jedinicama, način prijema i otpusta korisnika, kao i normative stručnog kadra u odnosu na broj štićenika i druga pitanja organizovanja rada u skladu sa Zakonom o ustanovama i ovim zakonom. Saglasnost na akte ustanove socijalne zaštite, kao i na propisane normative, daje Kantonalno ministarstvo.

Član 80.

2. Kantonalni centar za socijalni rad Kantonalni centar za socijalni rad je višefunkcionalna ustanova socijalne zaštite, organizirana kao centralna institucija, otvorena za saradnju sa nevladinim organizacijama i drugim organizacijama koje na principima suvremenog, stručnog, socijalnog rada uz angažiranje potrebnih profila stručnjaka, organizira, supervizira i sprovodi ciljeve socijalne zaštite u Kantonu Sarajevo.

Član 81.

Centar za socijalni rad kao javnu ustanovu na koju se prenose javna ovlaštenja, u skladu sa Zakonom o ustanovama, osniva Skupština Kantona i utvrđuje organizaciju, vrstu i stepen stručne spreme stručnih radnika u odnosu na broj stanovnika koje pokriva Centar. Radi efikasnosti u radu, Centar vrši neposrednu socijalnu zaštitu, putem službi koje se osnivaju za područje općina udruženih u Kanton Sarajevo ili službi u sjedištu Centra.

Član 82.

Aktom o osnivanju Centra utvrđuju se međusobna prava, obaveze i odgovornosti osnivača i Centra.

Član 83.

Centar putem službi neposredno obavlja poslove koji su mu stavljeni u nadležnost Federalnim zakonom i ovim zakonom: - otkriva, prati i proučava probleme iz oblasti socijalne zaštite; - objedinjava rad službi; - usaglašava metode i kriterije rada; - neposredno organizira socijalnu zaštitu; - primjenjuje mjere i propise iz oblasti socijalne zaštite, - radi jedinstven program i izvještaj rada za potrebe Kantona; - podstiče i organizira aktivnosti od preventivnog značaja za oblast socijalne zaštite; - neposredno pruža usluge socijalnog rada; - rješava u prvom stepenu zahtjeve za ostvarivanje prava u okviru nadležnosti; - obavlja poslove u oblasti porodične zaštite, zaštite odgojno zanemarene djece, te učestvuje u izvršavanju odgojnih mjera i mjera zaštitnog nadzora; - obavlja poslove i ima ovlaštenja organa starateljstva utvrđene Porodičnim zakonom, drugim zakonima i propisima; - obavlja savjetodavni rad; - sarađuje sa građanima, mjesnim zajednicama, državnim organima i ustanovama, udruženjima građana, pravo- sudnim organima, policijskim upravama i drugim or- ganima koji mogu doprinijeti unapređivanju kvaliteta socijalnog rada i socijalne zaštite; - podstiče dobrovoljni rad, dobrotvorne i druge djelatnosti; - vodi propisanu evidenciju, izdaje uvjerenja i druge potvrde; - prikuplja dokumentaciju o korisnicima socijalne zaštite; - dostavlja podatke Kantonalnom ministarstvu; - obavlja i druge poslove utvrđene ovim zakonom i Pravilima Centra.

Član 84.

Centar organizira i provodi stručni rad, u pravilu multidisciplinarno u timskom radu, u kojem sudjeluju: socijalni radnik, psiholog, pedagog, pravnik, a po potrebi drugi stručni radnici.

Član 85.

Centar ima svojstvo pravnog lica.

Član 86.

Organ upravljanja u Centru je Upravni odbor, a organ rukovođenja direktor. Članove Upravnog odbora imenuje Vlada Kantona, na period od četiri godine. Direktora Centra imenuje Upravni odbor Centra, na osnovu provedenog konkursa, uz prethodnu saglasnost Vlade Kantona. Za direktora Centra ne može se imenovati osoba koja po stručnoj kvalifikaciji ne ispunjava uvjete za člana stručnog tima. Aktom o osnivanju i Pravilima Centra bliže se uređuje djelokrug rada, upravljanja i rukovođenja Centrom.

Član 87.

3. Dom za socijalno-zdravstveno zbrinjavanje osoba sa invaliditetom i drugih osoba Dom za socijalno i zdravstveno zbrinjavanje osoba sa invaliditetom i drugih osoba obavlja poslove socijalno-zdrav- stvenog zbrinjavanja odraslih tjelesno i mentalno invalidnih osoba, osoba sa trajnim smetnjama u fizičkom ili psihičkom razvoju, duševno oboljelih i hronično bolesnih osoba, osoba sa specifičnim oboljenjima, ako ne postoje osnovni uvjeti za smještaj u vlastitoj ili u drugoj porodici ili drugoj ustanovi, a nije im neophodno bolničko liječenje ili je bolničko liječenje završeno.

Član 88.

U Domu za socijalno-zdravstveno zbrinjavanje osoba sa invaliditetom i drugih osoba mogu se, uz prethodnu saglasnost Kantonalnog ministarstva, kao organizaciona jedinica osnovati: - centar za rehabilitaciju, - centar za radno-proizvodne aktivnosti, - dnevni centar.

Član 89.

4. Zaštićene kuće Zaštićena kuća osigurava socijalno-zdravstveno zbrinjavanje osoba koje trpe od određenog hroničnog psihijatrijskog poremećaja, a u stanju su socijalne potrebe. Zdravstveno zbrinjavanje ovih osoba za osnovnu bolest, osigurava najbliži nadležni centar za mentalno zdravlje. U okviru zaštićene kuće mogu se organizovati okupacione i radno-profesionalne aktivnosti.

Član 90.

5. Gerontološki centar Gerontološki centar je javna ustanova koja se teoretski i praktično bavi problemima starenja i starosti, te u tom smislu pruža starim, hronično bolesnim, invalidnim, iznemoglim i drugim osobama, socijalne, zdravstvene i servisne usluge primjenom institucionalnih i vaninstitucionalnih oblika zaštite. U Gerontološkom centru se planiraju i provode stručni poslovi rehabilitacije, resocijalizacije i reintegracije korisnika usluga i preduzimaju mjere organizacije što kvalitetnijeg života u starosti.

Član 91.

U Gerontološkom centru, uz prethodnu saglasnost Kantonalnog ministarstva, kao organizacione jedinice mogu se osnovati: 1. Dom za zaštitu starih osoba u okviru koga se mogu organizovati: - Centar za dnevni boravak, - Služba kućne njege i pomoći u kući, - Prihvatilište za odrasle i stare, - Prihvatilište za skitnice i prosjake, 2. Služba za edukaciju, plan i analizu.

Član 92.

Dom za zaštitu starih lica obavlja poslove socijalne zaštite sa smještajem, odnosno pruža usluge neprekidno tokom dana, starim i drugim kategorijama punoljetnih osoba, koje nisu u stanju da se o sebi staraju i socijalnu zaštitu bez smještaja, što podrazumijeva socijalnu, savjetodavnu i sličnu djelatnost starim i drugim punoljetnim osobama u njihovim domovima, uključujući dnevnu pomoć bolesnicima i ostalim socijalno ugroženium pojedincima i grupama.

Član 93.

Centar za dnevni boravak pruža usluge dnevnog ili poludnevnog boravka, ishranu, stručnu pomoć, servisne usluge i organizaciju slobodnog vremena.

Član 94.

Služba kućne njege i pomoći u kući pruža starim, iznemoglim, hronično bolesnim i invalidnim osobama usluge zdravstvene njege, lične higijene, pomoći u ishrani i nabavci, te pomoći u obavljanju kućnih i drugih poslova.

Član 95.

Prihvatilište za odrasle osobe, u zasebnom objektu, obezbjeđuje prihvat, privremeno zbrinjavanje, ishranu, zdravstvenu njegu, usluge stručnog rada i druge usluge osobama koje su se našle u stanju socijalne potrebe na području Kantona.

Član 96.

6. Dom za djecu bez roditeljskog staranja Dom za djecu bez roditeljskog staranja (u daljem tekstu: Dom za djecu) pruža usluge cjelokupnog zbrinjavanja, odgoja, školovanja, zdravstvene zaštite, djeci bez roditelja i djeci čiji je razvoj ometen porodičnim prilikama. Dom za djecu prima na smještaj i zaštitu djecu iz prethodnog stava od rođenja do navršenih 18 godina života. Izuzetno od stava 2. ovog člana, na prijedlog Centra, Dom za djecu, na smještaj i zaštitu prima i djecu kojoj je potrebno obezbijediti završetak započetkog školovanja. Dom za djecu je dužan pružiti organizovanu i individualnu stručnu pomoć za uspješno savladavanje programa odgoja i obrazovanja štićenika. Dom za djecu može koristiti usluge dječijih vrtića i drugih ustanova, u cilju bolje socijalizacije svojih štićenika.

Član 97.

U Domu za djecu može se, uz prethodnu saglasnost Kantonalnog ministarstva, kao organizaciona jedinica osnovati prihvatilište za trudnice i samohrane majke sa djecom do 6 mjeseci starosti.

Član 98.

7. Porodično savjetovalište Djelatnost Savjetovališta čine: - porodično savjetovanje i tretman; - grupno savjetovanje i tretman; - individualno savjetovanje i tretman; - naučnoistraživačko proučavanje pojava i problema iz oblasti socijalne zaštite; - publikovanje rezultata tih istraživanja, kao i drugih popularnih publikacija (priručnika, brošura, informativ- no-propagandnih materijala). Ove djelatnosti su u funkcijama: - sprečavanje nastanka i suzbijanja sociopsiholoških prob- lema i poteškoća; - harmoniziranja porodičnih i bračnih odnosa; - sticanja pozitivnih navika i formiranja pravilnih životnih stavova i uvjerenja kod djece i mladih; - educiranja građana i profesionalaca iz oblasti socijalne i dječije zaštite; - stručne i profesionalne pomoći institucijama, ustanovama i organizacijama u skladu sa njihovim potrebama. Savjetovalište će obavljati i poslove propisane drugim zakonima i odlukama osnivača.

Član 99.

8. Nadzor nad stručnim radom ustanova socijalne zaštite Nadzor nad stručnim radom ustanova socijalne zaštite ima za cilj unapređivanje stručnog rada, instruktaže i pravovremeno ukazivanje na nepravilnosti i propise u stručnom radu, radi preduzimanja odgovarajućih mjera potrebnih za sprečavanje ili otklanjanje štetnih posljedica (u daljem tekstu: nadzor).

Član 100.

Nadzor se obavlja na osnovu programa koji utvrđuje Kantonalno ministarstvo. Programom iz prethodnog stava obezbjeđuje se stalni i neprekidni nadzor.

Član 101.

Nadzor vrše službenici sa posebnim ovlaštenjima. Službenik sa posebnim ovlaštenjima može biti osoba koja ima VSS i najmanje 5 godina radnog iskustva u struci. Listu službenika sa posebnim ovlaštenjima utvrđuje Kantonalno ministarstvo.

Član 102.

Ustanova socijalne zaštite dužna je da službeniku sa posebnim ovlaštenjima omogući obavljanje nadzora u skladu sa zakonom.

Član 103.

Nadzor se sprovodi neposrednim uvidom u način obavljanja djelatnosti sa stanovišta primjene zakona, drugih propisa i općih akata, organizaciju rada, objekte, prostorije i opremu ustanova socijalne zaštite.

Član 104.

Nakon obavljenog nadzora podnosi se izvještaj Kantonalnom ministarstvu u roku od 8 dana. Izvještaj iz prethodnog stava obavezno sadrži: 1. prikaz utvrđenog stanja, 2. prijedlog mjera i rokovi za otklanjanje nedostataka i 3. prijedlog drugih mjera koje službenik s posebnim ovlaštenjima smatra neophodnim.

Član 105.

Kantonalno ministarstvo je dužno da razmotri izvještaj i utvrdi mjere i rokove za otklanjanje utvrđenih nedostataka, te da o tome obavijesti Vladu Kantona i ustanovu socijalne zaštite u kojoj je nadzor izvršen.

Član 106.

U roku od 15 dana po isteku utvrđenog roka, ustanova socijalne zaštite u kojoj je nadzor izvršen, dužna je da pismeno izvijesti Kantonalno ministarstvo o izvršenju utvrđenih mjera. Ukoliko ustanova socijalne zaštite ne podnese izvještaj u roku iz prethodnog stava ili ne izvrši utvrđene mjere, Kantonalno ministarstvo podnosi zahtjev za pokretanje postupka protiv ustanove socijalne zaštite u skladu sa zakonom.

Član 107.

Sredstva za obavljanje nadzora obezbjeđuju se u budžetu Kantona.

Član 108.

Ustanova socijalne zaštite obavezno organizira i sprovodi nadzor nad stručnim radom svojih radnika koji obavljaju poslove socijalne zaštite. Organiziranje i sprovođenje nadzora iz prethodnog stava vrši se na način utvrđen općim aktom ustanove socijalne zaštite.

Član 109.

9. Supervizija Supervizija ima za cilj kontinuirani stručni razvoj socijalnih radnika i drugih stručnih radnika radi unapređenja socijalnog rada.

Član 110.

Supervizija se obavlja na osnovu uputstva koje donosi Kantonalno ministarstvo.

Član 111.

Superviziju vrše supervizori. Supervizor može biti osoba koja ima diplomu-certifikat o završenoj edukaciji za supervizora. Listu supervizora utvrđuje ministar.

Član 112.

Ustanova socijalne zaštite dužna je socijalnim radnicima i drugim stručnim osobama omogućiti prisustvo superviziji.

Član 113.

IV - INVALIDSKA UDRUŽENJA Invalidska udruženja (u daljem tekstu: uduženja) u smislu ovog zakona smatraju se ona udruženja koja pored uvjeta propisanih u Federalnom zakonu o udruživanju građana i Federalnom zakonu, ispunjavaju i sljedeće uvjete: - da okupljaju i pružaju pomoć osobama sa invaliditetom, čiji je stepen invalidnosti preko 60% i koji u pravilu ostvaruju pravo na novčanu naknadu za njegu i pomoć druge osobe; - da članovi udruženja svakodnevne aktivnosti ne mogu obavljati bez korištenja specijalnih tehničkih pomagala ili da koriste specijalne tehnike u komunikaciji (brajevo pismo, zvučna tehnika, gestovni govor i sl.); - da je djelatnost udruženja usmjerena na pružanje pomoći članovima pri otkrivanju, u školovanju, rehabilitaciji, zapošljavanju, resocijalizaciji, zadovoljavanju kulturnih potreba, informiranju o specijalnim tehnikama, obezbje- đivanju raznih tehničkih pomagala, rješavanju statusnih pitanja članova i sl.

Član 114.

Sredstva za finansiranje rada invalidskih udruženja obezbjeđuju se iz: - članarina, - donacija, - legata, - budžeta Kantona, Grada i općina, - drugih izvora u skladu sa propisima.

Član 115.

Kanton Sarajevo iz svog budžeta finansira rad udruženja čija djelatnost se odnosi na područje Kantona Sarajevo, u visini i na način koji na prijedlog Vlade utvrdi Skupština Kantona. Pri utvrđivanju prijedloga o finansiranju invalidskih udruženja Vlada uzima u obzir program rada udruženja, stvarne troškove koje udruženje ima, stepen i težinu invaliditeta članova udruženja i obim potreba koje se zadovoljavaju na specifičan način. Ako se u Kantonu registruje više invalidskih udruženja sa istim ili sličnim programskim ciljevima, koja su formirale osobe sa istom vrstom invaliditeta, Kanton će iz svog budžeta finansirati samo jedno invalidsko udruženje. Prijedlog za finansiranje udruženja iz prethodnog stava, utvrđuje Kantonalno ministarstvo uzimajući u obzir kriterije utvrđene u Federalnom zakonu i ovom zakonu.

Član 116.

V - ZAŠTITA CIVILNIH ŽRTAVA RATA 1. Opće odredbe O pravima civilnih žrtava rata u prvom stepenu rješava općinski načelnik.

Član 117.

Rješenje donijeto u prvom stepenu o priznavanju prava iz oblasti zaštite civilnih žrtava rata podliježe reviziji koju po službenoj dužnosti vrši Kantonalno ministarstvo. Ako je protiv rješenja prvostepenog organa izjavljena žalba, o reviziji i žalbi rješava se istim rješenjem. Ako protiv rješenja iz stava 1. ovog člana nije izjavljena žalba, organ koji je donio to rješenje, dostavit će ga zajedno sa spisima predmeta Kantonalnom ministarstvu u roku od 8 dana od dana isteka roka za žalbu. Revizija ne odlaže izvršenje rješenja.

Član 118.

Ukoliko nadležni organi utvrde da je kod osobe korisnika prava civilnih žrtava rata, došlo do poboljšanja zdravstvenog stanja, te da nije neophodno korištenje tog prava ili u tom obimu, može pokrenuti postupak revizije prava.

Član 119.

2. Pomoć u troškovima liječenja i nabavci ortopedskih pomagala Pomoć u troškovima liječenja obezbjeđuje se pod uvjetom da ljekarska komisija, na osnovu raspoložive medicinske dokumentacije, a po preporuci ljekara pod čijim nadzorom se liječi civilna žrtava rata, utvrdi da će život ili zdravlje civilne žrtve rata biti ugroženi ukoliko se ne obezbijede sredstva za liječenje. Ljekarsku komisiju iz prethodnog stava formira Stručna institucija.

Član 120.

Ljekarska komisija u postupku i na način propisan za vojne invalide svojim nalazom, ocjenom i mišljenjem utvrđuje: - stepen tjelesnog oštećenja invalida; - potrebu za tuđom njegom i pomoći od strane druge osobe; - potrebu za ortopedskim dodatkom; - potrebu produženja prava odnosno o smanjenju obima prava; - nesposobnost za privređivanje člana porodice civilne žrtve rata; - potrebu za nastavkom liječenja, dužinu trajanja liječenja, institucije, zdravstvene ustanove, banjska lječilišta u kojima će se nastaviti liječenje; - druga pitanja od značaja za ostvarivanje prava.

Član 121.

Pravo na pomoć u obezbjeđivanju ortopedskih pomagala ostvaruje civilna žrtva rata pod uvjetom i na način utvrđen propisima iz obasti zdravstvenog osiguranja. Ljekarska komisija utvrđuje potrebu za ortopedskim pomagalima, a organ koji vodi postupak, visinu iznosa pomoći za nabavku ortopedskog pomagala.

Član 122.

Visina iznosa sredstava za obezbjeđenje ortopedskog pomagala utvrđuje se u visini utvrđenog obaveznog ličnog učešća korisnika u obezbjeđenju ortopedskog pomagala, a u skladu sa propisom o učešću osiguranih lica u troškovima korištenja zdravstvene zaštite na teritoriji Kantona. Visina iznosa sredstava može biti i manja od visine utvrđenog obaveznog ličnog učešća korisnika u obezbjeđenju ortopedskog pomagala, ukoliko organ koji vodi postupak utvrdi da mjesečni prihod po članu domaćinstva civilne žrtve rata prelazi iznos 20% prosječne plaće.

Član 123.

3. Osposobljavanje za rad, profesionalna rehabilitacija, prekvalifikacija i dokvalifikacija Pravo na osposobljavanje za rad, profesionalnu rehabilitaciju, prekvalifikaciju i dokvalifikaciju ostvaruju civilne žrtve rata, pod uvjetima i na način utvrđen propisima o posredovanju u zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih osoba Kantona.

Član 124.

4. Prioritetno zapošljavanje Pravo na prioritetno zapošljavanje ostvaruju civilne žrtve rata, pod uvjetima i na način predviđen aktivnom politikom zapošljavanja, koja se provodi u skladu sa propisima o posredovanju u zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih osoba Kantona.

Član 125.

5. Zdravstvena zaštita i uvjeti za sticanje prava civilnih žrtava rata Civilne žrtve rata i članovi porodice civilne žrtve rata koji su ostvarili pravo na porodičnu invalidninu, imaju pravo na zdravstvenu zaštitu pod uslovom da ne ispunjavaju uslove za ostvarivanje ovog prava po nekom drugom osnovu u skladu sa propisima o zdravstvenom osiguranju.

Član 126.

6. Evidencija o civilnim žrtvama rata Evidencije civilnih žrtava rata i članova porodice civilnih žrtava nosilaca prava na porodičnu invalidninu, sadržaj legitimacije civilnih žrtava rata, statističke podatke o broju, strukturi i vrsti civilnih žrtava rata propisuje ministar. Način isplate i evidencija o izvršenim isplatama civilnim žrtvama rata i članovima porodice civilnih žrtava rata koji su ostvarili pravo na porodičnu invalidninu, propisuje ministar.

Član 127.

VI - ZAŠTITA PORODICE SA DJECOM O pravima u oblasti zaštite porodice sa djecom u prvom stepenu rješava općinski načelnik.

Član 128.

1. Dodatak na djecu Pravo na dodatak na djecu (u daljem tekstu: dječiji dodatak) imaju porodice koje imaju prebivalište ili boravište u Kantonu bez obzira na dužinu trajanja. Ukoliko se pravo na dječiji dodatak ostvaruje po osnovu boravišta, to pravo se može ostvariti samo pod uvjetom da se isto pravo ne ostvaruje u mjestu prebivališta.

Član 129.

Dječiji dodatak obezbjeđuje se porodicama sa djecom čiji prihodi po članu domaćinstva ne prelaze iznos od 20% prosječne plaće. Iznos dječijeg dodatka utvrđuje Kantonalno ministarstvo, s tim da taj iznos ne može biti manji od 5% od prosječne plaće.

Član 130.

Ukupan prihod domaćinstva kao osnov za ostvarivanje prava na dječiji dodatak, čine prihodi iz člana 8. ovog zakona.

Član 131.

Dječiji dodatak ne mogu ostvariti djeca u kojima je jedan od članova zajedničkog domaćinstva vlasnik preduzeća ili samostalne radnje ili ima registriranu dopunsku djelatnost, vlasnik je ili posjednik motornog vozila, osim ako su u pitanju osobe sa invaliditetom koje po propisima iz oblasti poreske i carinske politike mogu uvesti ili na domaćem tržištu kupiti motorno vozilo kao ortopedsko ili drugo pomagalo.

Član 132.

Pravo na dječiji dodatak bez obzira na imovinski cenzus, osim za djecu iz člana 88. stav 2. Federalnog zakona pripada i: - djeci oboljeloj od šećerne bolesti, karcinoma, leukemije, TBC i celijakije; - djeci korisnika stalne novčane pomoći. Djeci iz prethodnog stava pripada dječiji dodatak u iznosu iz člana 129. stav 2. ovog zakona, uvećan za 50%.

Član 133.

Dječiji dodatak pripada djetetu do navršene petnaeste godine života ukoliko ispunjava uvjete predviđene Federalnim zakonom i ovim zakonom. Djeca starija od 15 godina ostvaruju pravo na dječiji dodatak pod uvjetom: - da se nalaze na redovnom školovanju na području BiH, a najkasnije do 27. godine života; - da su nesposobna za privređivanje, dok ta nesposobnost traje, pod uvjetom da je nesposobnost nastupila prije navršenih 15 godina života, odnosno za vrijeme redovnog školovanja, a najkasnije do navršenih 27 godina života. Dječiji dodatak isplaćuje se i za vrijeme školskog raspusta.

Član 134.

Za djecu ometenu u fizičkom i psihičkom razvoju koja se nalaze na specijalnom školovanju, dječiji dodatak pripada za sve vrijeme trajanja školovanja, a najkasnije do navršenih 27 godina života.

Član 135.

Dječiji dodatak isplaćuje se i za vrijeme dok je dijete, usljed bolesti ili liječenja, spriječeno da izvršava svoje obaveze u školi, odnosno fakultetu, a najkasnije do navršenih 27 godina života.

Član 136.

Pravo na dječiji dodatak teče od prvog dana narednog mjeseca po podnošenju zahtjeva za ostvarivanje prava. Pravo na dječiji dodatak ne pripada djeci koja su smještena u ustanove dječije i socijalne zaštite.

Član 137.

Dodatak za djecu ne pripada za dijete koje: - po završetku srednje škole upiše isti stepen obrazovanja drugog smjera; - u toku studija izgubi više od jedne godine na višoj ili visokoškolskoj ustanovi; - nakon završene jedne školske godine upiše istu godinu na istoj ili drugoj višoj ili visokoškolskoj ustanovi; - nakon završenog školovanja na višoj ili visokoškolskoj ustanovi upiše školovanje istog stepena.

Član 138.

Dječiji dodatak prestaje za dijete koje stupi u brak ili sticanjem potomstva.

Član 139.

Ukoliko se utvrdi da se dječiji dodatak nenamjenski koristi, nadležni organ može odrediti da se dječiji dodatak isplaćuje drugom roditelju ili osobi kod koje se dijete nalazi na izdržavanju.

Član 140.

Korisnik dječijeg dodatka dužan je u svakoj kalendarskoj godini u periodu od 1. septembra do 31. oktobra tekuće godine, dostaviti dokaze o ispunjavanju uvjeta za ostvarivanje prava, a za djecu koja se nalaze na redovnom školovanju dokaze o nastavku školovanja. Ukoliko korisnik ne dostavi dokaze, prestaje pravo na dječiji dodatak sa 31. 08. za djecu u srednjim školama, odnosno sa 30. 09. tekuće godine za studente na višim i visokoškolskim ustanovama. Korisnik dječijeg dodatka dužan je prijaviti svaku promjenu koja povlači gubitak prava i to u roku od 15 dana od nastale promjene.

Član 141.

Djeci uzrasta do 15 godina, koja su ostvarila pravo na dječiji dodatak, osigurava se pravo na zdravstvenu zaštitu pod uvjetom da to pravo ne mogu ostvariti po drugom osnovu. 2. Naknada umjesto plaće ženi-majci u radnom odnosu, za vrijeme dok odsustvuje sa posla radi trudnoće, porođaja i njege djeteta

Član 142.

Izuzetno od člana 6. ovog zakona pravo na naknadu umjesto plaće ženi-majci u radnom odnosu, za vrijeme dok odsustvuje sa posla radi trudnoće, porođaja i njege djeteta (u daljem tekstu: naknada plaće ženi-majci) mogu ostvariti osobe koje imaju boravište u Kantonu Sarajevo i utvrđen status raseljene osobe.

Član 143.

Naknada umjesto plaće ženi-majci utvrđuje se u iznosu 60% od prosječne plaće. Iznos naknade iz prethodnog stava utvrđuje se u postupku za svaku ženu-majku u radnom odnosu posebno, s tim da taj iznos ne može biti manji od najniže plaće za zaposlenike u skladu sa propisima Vlade Federacije, odnosno Općim kolektivnim ugovorom (u daljem tekstu: najniža plaća). Ukoliko žena-majka u radnom odnosu u periodu od 6 mjeseci prije porođaja ne prima plaću iz opravdanih razloga (nelikvidnost firme i sl.) naknada umjesto plaće ženi-majci isplaćuje se u visini najniže plaće. Ukoliko žena-majka u radnom odnosu nije zasnovala radni odnos najmanje šest mjeseci prije poroda, naknada plaće ženi-majci se obračunava u visini od 50% najniže plaće.

Član 144.

Na iznos naknade plaće ženi-majci uplaćuju se doprinosi PIO, zdravstvo i osiguranje od nezaposlenosti i izmiruju se poreske obaveze u skladu sa zakonom.

Član 145.

Naknada plaće ženi-majci u skladu sa ovim zakonom isplaćuje se za vrijeme trudnoće-porođaja i njege djeteta u trajanju od jedne godine neprekidno, počev od dana stupanja na porodiljsko odsustvo. Na osnovu nalaza ovlaštenog liječenika, žena može da počne porođajno odsustvo 28 dana prije očekivanog porođaja djeteta.

Član 146.

Naknadu plaće ženi-majci može ostvariti otac djeteta, odnosno usvojilac pod uvjetima utvrđenim propisima o radu.

Član 147.

Za vrijeme trajanja ugovora o radu na određeno vrijeme, naknadu plaće žena-majka ostvaruje po osnovu člana 142. ovog zakona. Po isteku ugovora o radu na određeno vrijeme žena-majka do isteka godine dana od dana stupanja na porodiljsko odsustvo ostvaruje pravo na pomoć ženi-majci koja nije u radnom odnosu.

Član 148.

Žena-majka koja rodi mrtvo dijete ili ako dijete umre prije isteka porodiljskog odsustva, ima pravo na naknadu plaće za period utvrđen propisima iz oblasti rada. Visina naknade ostvaruje se u iznosu najniže plaće.

Član 149.

3. Novčana pomoć za vrijeme trudnoće i porođaja žene-majke koja nije u radnom odnosu Novčanu pomoć za vrijeme trudnoće, porođaja i njege djeteta, žena-majka koja nije u radnim odnosu (u daljem tekstu: novčana pomoć ženi-majci) ostvaruje pod uvjetom da ona ili bračni drug imaju prebivalište najmanje godinu dana u Kantonu Sarajevo, odnosno boravište najmanje godinu dana pod uvjetom da ima status raseljene osobe.

Član 150.

Novčanu pomoć žena-majka ostvaruje u iznosu 20% od prosječne plaće. Novčana pomoć iz prethodnog stava isplaćuje se u periodu od godinu dana od dana porođaja.

Član 151.

Žena-majka porodilja koja se nalazi na redovnom školovanju može ostvariti pravo na novčanu pomoć pod istim uvjetima u istom iznosu kao i žena-majka koja nije u radnom odnosu.

Član 152.

Žena-majka koja rodi mrtvo dijete ili dijete umre u toku korištenja prava, ima pravo na novčanu pomoć u trajanju od 45 dana, nakon smrti djeteta.

Član 153.

4. Jednokratna pomoć za opremu novorođenog djeteta Jednokratna pomoć za opremu novorođenog djeteta ostvaruje se u iznosu 35% od prosječne plaće. Pravo iz prethodnog stava ostvaruje se ukoliko su ispunjeni uvjeti za ostvarivanje prava na dječiji dodatak.

Član 154.

5. Pomoć u prehrani djeteta do šest mjeseci i dodatna ishrana za majku-dojilju Pravo na pomoć u prehrani djeteta do šest mjeseci i dodatnu ishranu ostvaruju majke-dojilje ukoliko ispunjavaju uvjete za ostvarivanje prava na dječiji dodatak. Pravo iz prethodnog stava ostvaruje se u vidu mjesečnog naturalnog davanja u prehrambenim proizvodima. Vrijednost naturalnog mjesečnog davanja koje utvrđuje Kantonalno ministarstvo, ne može biti manja od 8% od prosječne plaće. Ostvarivanje prava iz stava 1. ovog člana obezbjeđuje se putem Zavoda za zdravstvenu zaštitu žena i materinstva Kantona Sarajevo.

Član 155.

6. Smještaj djece uz osiguranu ishranu u ustanovama predškolskog odgoja Smještaj djece uz obezbijeđenu ishranu u ustanovama predškolskog odgoja, imaju sva djeca predškolskog uzrasta u Kantonu. Pravo na oslobađanje troškova boravka djece u predškolskoj ustanovi mogu ostvariti porodice: - djece bez oba roditelja, - djece čiji je jedan roditelj sa invaliditetom preko 70% ili osoba oštećenog sluha iz člana 16. ovog zakona, - djece korisnika naknade za pomoć i njegu od strane druge osobe, - djece korisnika prava na stalnu novčanu pomoć, - djece sa invaliditetom, - djece u čijem domaćinstvu ima jedno ili više mentalno retardiranih ili psihički oboljelih lica, - djeca čija su oba roditelja redovni studenti.

Član 156.

Pravo na subvencioniranje dijela troškova smještaja boravka djece u predškolskim ustnovama ostvaruju djeca zaposlenih roditelja ili čiji je jedan roditelj zaposlen, a drugi redovan student, čiji prihod po članu domaćinstva ne prelazi 35% prosječne plaće, pod uvjetom da ispunjavaju ostale kriterije za ostvarivanje prava na dječiji dodatak.

Član 157.

Visinu subvencije smještaja djeteta u predškolsku ustanovu, te prava porodica koje smještaju više od jednog djeteta kao i druge kriterije utvrdit će Vlada Kantona svojim propisom u skladu sa materijalnim mogućnostima Kantona.

Član 158.

7. Osiguranje jednog obroka u vrijeme nastave u školama osnovnog obrazovanja U skladu sa mogućnostima Kantona može se osigurati jedan obrok za vrijeme nastave u školama osnovnog obrazovanja za djecu iz socijalno ugroženih porodica, o čemu svojim propisom odlučuje Vlada Kantona.

Član 159.

8. Školarine i stipendije đacima i studentima Pravo na školarinu i stipendiju imaju prvenstveno: - djeca bez oba roditelja; - djeca čiji je jedan roditelj sa invaliditetom preko 70% ili osoba oštećenog sluha iz člana 16. ovog zakona; - djeca korisnika naknade za pomoć i njegu od strane druge osobe; - djeca korisnika prava na stalnu novčanu pomoć; - djeca sa invaliditetom; - djeca u čijem domaćinstvu ima jedna ili više mentalno retardiranih ili psihički oboljelih osoba. Cenzus za ostvarivanje ovih prava, iznos stipendije i školarine i proširenje kruga korisnika na prijedlog Ministarstva utvrđuje Vlada Kantona.

Član 160.

9. Postupak za ostvarivanje prava Za ostvarivanje prava iz čl. 142. do 154. ovog zakona, zahtjev se podnosi u roku od 60 dana od dana poroda. Ukoliko je zahtjev podnesen po isteku ovog roka, pravo teče od prvog dana u mjesecu u kojem je zahtjev podnesen.

Član 161.

VII - DJEČIJA NEDJELJA Kantonalni ministar nadležan za finansije bliže propisuje način naplate novčanih iznosa za "Dječiju nedjelju", u skladu sa Federalnim zakonom i propisima iz oblasti finansija. Kantonalno ministarstvo sredstva sa pozicije "Dječija nedjelja" raspoređuje organizatorima manifestacija i akcija posvećenih djeci i unapređenju razvoja društvene brige o djeci.

Član 162.

VIII - FINANSIRANJE SOCIJALNE ZAŠTITE, ZAŠTITE CIVILNIH ŽRTAVA RATA I ZAŠTITE PORODICE SA DJECOM Sredstva za finansiranje socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom osiguravaju se u skladu sa Federalnim zakonom i ovim zakonom iz: - budžeta Kantona, - budžeta općina, - ulaganja osnivača, - privrednih i uslužnih djelatnosti ustanova, - ličnog učešća korisnika, - legata, poklona i zavještanja, - i drugih izvora u skladu sa propisima.

Član 163.

Iz Kantonalnog budžeta finansiraju se sljedeći oblici socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom: - stalna novčana pomoć; - novčana naknada za pomoć i njegu od strane druge osobe; - usluge kućne njege i pomoći u kući; - jednokratne, izuzetne pomoći i druge materijalne pomoći; - osposobljavanje za život i rad; - smještaj u drugu porodicu; - smještaj u ustanovu socijalne zaštite; - lična invalidnina; - porodična invalidnina civilnih žrtava rata; - dodatak za njegu i pomoć od strane druge osobe po propisima o civilnim žrtvama rata; - ortopedski dodatak; - pomoć u troškovima liječenja i nabavci ortopedskih pomagala, tiflotehničkih i drugih pomagala; - dječiji dodatak; - naknada umjesto plaće ženi-majci u radnom odnosu za vrijeme dok odsustvuje sa posla radi trudnoće, porođaja i njege djeteta; - novčana pomoć za vrijeme trudnoće, porođaja i njege djeteta ženi-majci koja nije u radnom odnosu; - jednokratna pomoć za opremu novorođenog djeteta; - pomoć u prehrani djeteta do 6 mjeseci i dodatna ishrana za majke dojilje; - smještaj djece uz osiguranu ishranu u ustanovama predškolskog odgoja; - školarine i stipendije đacima i studentima; - osiguranje jednog obroka u vrijeme nastave; - Dječija nedjelja; - rad ljekarskih i drugih stručnih komisija u prvom i drugom stepenu; - finansiranje ustanova socijalne zaštite koje osniva Kanton i invalidska udruženja; - kao i druga prava koja u skladu sa ovim zakonom, svojim propisima utvrdi Skupština ili Vlada Kantona.

Član 164.

Iz općinskog budžeta finansiraju se: - materijalni troškovi i plaće zaposlenicima u ustanovama socijalne zaštite koje osniva općina; - općinska invalidska udruženja, u skladu sa moguć- nostima; - druga prava iz socijalne zaštite, koja svojim propisima utvrđuju općine.

Član 165.

IX - NADZOR NAD SPROVOĐENJEM ZAKONA Nadzor nad sprovođenjem ovog zakona i drugih propisa donesenih za njegovo provođenje, inspekcijski nadzor i poslove revizije vrši Kantonalno ministarstvo.

Član 166.

X - PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE Korisnici koji su ostvarili pravo na naknadu plaće ženi-majci i novčanu pomoć ženi-majci, po propisu koji se primjenjivao na teritoriji Kantona do stupanja na snagu ovog zakona, završit će ostvarivanje započetog prava u skladu sa donesenim rješenjima.

Član 167.

Korisnicima koji su ostvarili ostala prava iz oblasti socijalne zaštite i zaštite porodice sa djecom, nadležni organi iz člana 4. ovog zakona će u roku od 6 mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona, po službenoj dužnosti izvršiti usklađivanje rješenja sa odredbama ovog zakona. Postupci koji su pokrenuti po zahtjevu za ostvarivanje prava po propisima iz oblasti socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom, koji su se primjenjivali u Kantonu do stupanja na snagu ovog zakona, po kojima nije doneseno rješenje, okončaće se po odredbama ovog zakona.

Član 168.

Ministar će u roku od 4 mjeseca, od dana stupanja na snagu ovog zakona, donijeti akta iz svoje nadležnosti utvrđena ovim zakonom. Do donošenja propisa iz prethodnog stava primjenjuju se postojeći propisi, ako nisu u suprotnosti sa ovim zakonom.

Član 169.

Osoba kojoj su njenom krivicom isplaćena novčana primanja na koja nije imala pravo, dužna je vratiti primljeni iznos. Ako to ne učini u roku kojeg odredi nadležni organ, povrat tog iznosa tražit će se tužbom kod nadležnog suda.

Član 170.

Postojeće ustanove koje obavljaju djelatnost socijalne zaštite, dužne su uskladiti svoja normativna akta sa odredbama ovog zakona u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu propisa iz člana 168. ovog zakona.

Član 171.

Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje da važi Zakon o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice sa djecom ("Službene novine Kantona Sarajevo", br. 16/00, 11/01 i 33/01).

Član 172.

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenim novinama Kantona Sarajevo".

Sudska praksa po ovom zakonu

25 odluka iz 8 članova

Sentence iz baze sudskapraksa.pravosudje.ba koje citiraju članove ovog zakona. Klik otvara odluku.

Član 43 odluke
Član 582 odluke
Član 5a1 odluka
Član 71 odluka
Član 191 odluka
Član 561 odluka
Član 591 odluka
Član 1431 odluka
Općenite reference na ovaj zakon (22)

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

U-18/25

Odluka o meritumu u predmetu U-18/25 (Sud Bosne i Hercegovine). Povreda: Član VI/3.a i VI/3.c) Ustava BiH - Ocjena ustavnosti - Saglasnost sa Ustavom/EK. Ključne riječi: P12.1. - Opća zabrana diskriminacije; 6.3.c. - Pitanje koje proslijed…

2025

Ishod: Odluka o meritumu

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

AP-4447/24

Odluka o meritumu u predmetu AP-4447/24 (B.K.). Povreda: Član 5. EK i član II/3.d) Ustava BiH (Pravo na slobodu i sigurnost). Ključne riječi: 5.1.e.2. - zakonito lišenje slobode mentalno oboljelih osoba, alkoholičara, narkomana, skitnica; …

2025

Ishod: Odluka o meritumu

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

AP-940/22

Odluka o meritumu u predmetu AP-940/22 (M.D.). Povreda: Član 5. EK i član II/3.d) Ustava BiH (Pravo na slobodu i sigurnost). Ključne riječi: Vanparnični postupak; 5.1.e.2. - zakonito lišenje slobode mentalno oboljelih osoba, alkoholičara, …

2024

Ishod: Odluka o meritumu

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

AP-2210/19

Odluka o meritumu u predmetu AP-2210/19 (A. K.). Povreda: Član 5. EK i član II/3.d) Ustava BiH (Pravo na slobodu i sigurnost). Ključne riječi: 5.1.e.2. - zakonito lišenje slobode mentalno oboljelih osoba, alkoholičara, narkomana, skitnica;…

2020

Ishod: Odluka o meritumu

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

AP-1086/19

Odluka o meritumu u predmetu AP-1086/19 (S. M.). Povreda: Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije). Ključne riječi: D18.3.h. - Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom; 14.1.2. - Uporedive situacije; 8.1.4. …

2020

Ishod: Odluka o meritumu

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

AP-324/18

Odluka o meritumu u predmetu AP-324/18 (Malika Nora Flici Jurić). Povreda: Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije). Nema povrede: Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje). Ključne riječi: 14. - …

2019

Ishod: Odluka o meritumu

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

AP-3946/16

Odluka o meritumu u predmetu AP-3946/16 (S. M.). Nema povrede: Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije); Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine); Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo…

2018

Ishod: Odluka o meritumu

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

AP-3299/14

Odluka o meritumu u predmetu AP-3299/14 (S. S.). Nema povrede: Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije); Član 1. Protokola 12 uz EK (Opća zabrana diskriminacije); Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek); Član 6.…

2017

Ishod: Odluka o meritumu

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

AP-4922/15

Odluka o meritumu u predmetu AP-4922/15 (B. B.). Povreda: Član 5. EK i član II/3.d) Ustava BiH (Pravo na slobodu i sigurnost). Ključne riječi: 5.4.2. - Sudsko preispitivanje zakonitosti lišenja ili hapšenja; D18.2. - Izuzetna dopustivost -…

2016

Ishod: Odluka o meritumu

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

AP-2510/14

Odluka o meritumu u predmetu AP-2510/14 (H. Š.). Povreda: Član 5. EK i član II/3.d) Ustava BiH (Pravo na slobodu i sigurnost). Ključne riječi: 5.1.e.2. - zakonito lišenje slobode mentalno oboljelih osoba, alkoholičara, narkomana, skitnica;…

2016

Ishod: Odluka o meritumu

+ još 12

Sve verzije zakona

  1. Verzija 15 · 03. 04. 2025. · Službene novine 13/2025
  2. Verzija 14 · 06. 10. 2022. · Službene novine 40/2022
  3. Verzija 13 · 30. 12. 2021. · Službene novine 52/2021
  4. Verzija 12 · 05. 07. 2018. · Službene novine 28/2018
  5. Verzija 11 · 09. 11. 2017. · Službene novine 44/2017
  6. Verzija 10 · 22. 09. 2016. · Službene novine 38/2016
  7. Verzija 9 · 25. 09. 2014. · Službene novine 38/2014
  8. Verzija 8 · 26. 06. 2014. · Službene novine 25/2014
  9. Verzija 7 · 08. 05. 2014. · Službene novine 18/2014
  10. Verzija 6 · 18. 04. 2013. · Službene novine 15/2013
  11. Verzija 5 · 12. 06. 2012. · Službene novine 26/2012
  12. Verzija 4 · 01. 07. 2010. · Službene novine 17/2010
  13. Verzija 3 · 20. 07. 2006. · Službene novine 21/2006
  14. Verzija 2 · 16. 01. 2006. · Službene novine 2/2006
  15. Verzija 1 · 01. 04. 2003. · Službene novine 8/2003
  16. Verzija 0 · 27. 06. 2002. · Službene novine 16/2002