Član 1.
Danom stupanja na snagu ovog zakona na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija) prestaje primjena Zakona o privremeno napuštenim nekretninama u svojini građana ("Službeni list RBiH", br. 11/93 i 13/94 - u daljem tekstu - Zakon) i propisa koji uređuju pitanja privremeno napuštenih nekretnina u svojini građana u periodu od 30. aprila 1991. godine do dana stupanja na snagu ovog zakona.
Član 2.
Danom stupanja na snagu ovog zakona organi i vlasti Federacije i druga tijela u Federaciji (u daljem tekstu: nadležni organi) prestaju sa preduzimanjem novih radnji kojima se nekretnine u svojini građana proglašavaju napuštenim ili se stavljaju pod upravu opštine.
Član 3.
Nekretnine koje su proglašene napuštenim i stavljene pod upravu opštine na osnovu Zakona o privremeno napuštenim nekretninama u svojini građana ostaju pod upravom opštine do vraćanja nekretnine vlasniku u posjed u skladu sa odredbama ovog zakona.
Član 4.
Vlasnik nekretnine koja je proglašena napuštenom ima pravo u svako vrijeme podnijeti zahtjev za vraćanje nekretnine u posjed.
Član 5.
Pod pojmom vlasnik u smislu ovog zakona smatra se osoba koja je u trenutku proglašenja nekretnine napuštenom bila po važećim propisima vlasnik te nekretnine. Vlasnik nekretnine može ovlastiti drugo lice da podnese zahtjev za vraćanje nekretnine u posjed.
Član 6.
Korisnik kome je nekretnina dodijeljena na privremeno korištenje na osnovu Zakona o privremeno napuštenim nekretninama (u daljem tekstu: privremeni korisnik), nastavlja da koristi nekretninu pod uslovima i na način kako je bilo predviđeno Zakonom o privremeno napuštenim nekretninama, sve do donošenja rješenja iz člana 12. ovog zakona.
Član 7.
Ukoliko privremeni korisnik kome je u skladu sa odredbama ovog zakona naloženo iseljenje, nema mogućnost da se vrati u stan u kojem je živio do 30. aprila 1991. godine i nije mu omogućeno useljenje u drugi stan koji zadovoljava uslove nužnog ili odgovarajućeg smještaja, nadležna služba opštine na čijoj teritoriji je imao zadnje prebivalište odnosno boravište će mu u roku koji je određen aktom za njegovo iseljenje obezbijediti nužni smještaj ili odgovarajući smještaj, ukoliko, prema članu 8. stav 4. Zakona o stambenim odnosima, to lice ne može biti smješteno u nužni smještaj. Nadležni organi za obezbjeđenje nužnog smještaja nisu dužni da obezbijede ni nužni ni odgovarajući smještaj osobi koja stan koristi bez valjanog pravnog osnova. Neispunjenje obaveze predviđene stavom 1. ovog člana od strane opštine ni u kom slučaju neće dovesti do odgode prava vlasnika da stupi u posjed svoje nekretnine.
Član 8.
Nužnim smještajem u smislu ovog zakona smatra se nužni smještaj saglasno članu 8. Zakona o stambenim odnosima ("Službeni list SRBiH", br. 4/84, 12/87 i 36/89).
Član 9.
Strankama u postupku koji se vodi po zahtjevu vlasnika nekretnine za vraćanje u posjed nekretnine smatraju se vlasnik nekretnine i lice koje se nalazi u posjedu nekretnine u vrijeme podnošenja zahtjeva.
Član 10.
II - VRAĆANJE NEKRETNINE VLASNIKU Vlasnik nekretnine ima pravo u svako vrijeme nadležnom organu podnijeti zahtjev za vraćanje u posjed nekretnine koja je proglašena napuštenom ili koja je data na privremeno korištenje.
Član 11.
Zahtjev za vraćanje u posjed nekretnine u smislu člana 10. ovog zakona podnosi vlasnik nadležnom opštinskom, gradskom, odnosno kantonalnom-županijskom organu uprave nadležnom za imovinsko-pravne poslove. Zahtjev se podnosi pismeno, uz potpis vlasnika ili usmeno, lično ili putem punomoćnika. Zahtjev treba da sadrži: 1. sve potrebne podatke o nekretnini; 2. dokaze kojim podnosilac zahtjeva raspolaže, a koji ukazuju na činjenicu da je on vlasnik nekretnine; 3. datum kada vlasnik namjerava da stupi u ponovni posjed nekretnine. Pravo na traženje vraćanja nekretnine u posjed, u smislu stava 1. ovog člana, ne podliježe zastari.
Član 12.
Nadležni organ je dužan u roku od 30 dana od dana prijema zahtjeva vlasnika za povrat nekretnine, donijeti rješenje kojim se određuje da se nekretnina predaje vlasniku u posjed. Rješenje iz stava 1. ovog člana kojim se udovoljava zahtjevu vlasnika sadrži: 1. odluku o prestanku uprave opštine nad nekretninom sa danom namjeravanog povratka vlasnika; 2. odluku kojom se nekretnina vraća u posjed vlasniku; 3. odluku kojom prestaje pravo privremenog korisnika da koristi nekretninu sa danom namjeravanog povratka vlasnika; 4. rok za iseljenje privremenog korisnika, odnosno lica koje nekretninu koristi bez valjanog pravnog osnova, odnosno rok za predaju zemljišta; 5. odluku o tome da li privremeni korisnik ima pravo na dodjelu nužnog smještaja. Rok za iseljenje iz stava 2. tačka 4. ovog člana ne može biti kraći od 90 dana od dana donošenja rješenja niti duži od dana namjeravanog povratka vlasnika, koji ne može biti kraći od 90 dana od dana podnošenja zahtjeva za vraćanje u posjed nekretnine. U izuzetnim okolnostima rok iz stava 3. ovog člana može biti produžen do godinu dana ako opština koja je nadležna za obezbjeđivanje drugog smještaja u skladu sa članom 7 (1) pruži Federalnom ministarstvu prostornog uređenja i okoliša detaljnu dokumentaciju vezanu za svoje napore da osigura drugi smještaj i nakon što Ministarstvo utvrdi da u opštini postoji dokumentovani nedostatak raspoloživog smještaja. U slučaju vraćanja u posjed obradivog zemljišta, rok za njegovu predaju u smislu stava 2. tačka 4. ovog člana može se izuzetno produžiti do okončanja žetve.
Član 13.
Nadležni organ će svoje rješenje dostaviti vlasniku nekretnine i privremenom korisniku nekretnine. Žalba protiv rješenja iz stava 1. ovog člana podnosi se kantonalnom-županijskom organu uprave nadležnom za imovinsko-pravne poslove u roku od 15 dana od dana prijema rješenja. Žalba ne zadržava izvršenje rješenja.
Član 14.
Stranka na koju se odnosi rješenje iz člana 12. ovog zakona, može u svako vrijeme pokrenuti postupak pred Komisijom za imovinske zahtjeve raseljenih osoba i izbjeglica (Opšti okvirni mirovni sporazum, Aneks VII, u daljem tekstu: Komisija). U slučaju da je postupak iz stava 1. ovog člana pokrenut, svi drugi postupci koji se vode pred nadležnim organima, uključujući i postupak izvršenja rješenja iz člana 12. ovog zakona, će se prekinuti do donošenja konačne odluke od strane Komisije. Odluka Komisije je konačna i obavezujuća. U pogledu određivanja prava i obaveza stranke iz stava 1. ovog člana, odluka Komisije ima istu snagu kao i odluka bilo kojeg drugog nadležnog organa donesena u saglasnosti sa ovim zakonom.
Član 15.
Vraćanje nekretnine u posjed vlasniku vrši se uz prisustvo službenog lica nadležne službe opštine iz člana 11. stav 1. ovog zakona. O vraćanju nekretnine i uvođenju vlasnika nekretnine u posjed vodi se zapisnik koji, pored ostalog, treba da sadrži detaljan opis zatečenog stanja objekta i pokretnih stvari u njemu.
Član 16.
Ukoliko lice koje se nalazi u posjedu nekretnine ne postupi dobrovoljno po rješenju kojim mu se nalaže iseljenje, nadležna služba opštine iz člana 11. stav 1. ovog zakona sprovešće prinudno izvršenje saglasno zakonu. Izvršenje se sprovodi na prijedlog vlasnika nekretnine.
Član 17.
Postupak za vraćanje nekretnine u posjed vlasniku utvrđen ovim zakonom i postupak prinudnog izvršenja u smislu člana 16. ovog zakona, provodi se u skladu sa Zakonom o opštem upravnom postupku ("Službeni list RBiH", br. 2/92 i 13/94) koji se saglasno članu IX. 5. (1) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine primjenjuje na teritoriji Federacije dok nadležni organi vlasti ne odluče drugačije.
Član 18.
Ovaj zakon stupa na snagu narednog dana od dana njegovog objavljivanja u "Službenim novinama Federacije BiH".