Član 1.
(1) Ovim zakonom utvrđuju se pravila krivičnog postupka po kojima su dužni postupati općinski sudovi, kantonalni sudovi i Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Vrhovni sud Federacije), tužilac i drugi sudionici u krivičnom postupku predviđeni ovim zakonom, kada postupaju u krivičnim stvarima. (2) Pravila utvrđena ovim zakonom treba da osiguraju da niko nevin ne bude osuđen, a da se krivcu izrekne krivična sankcija pod uvjetima koje predviđa Krivični zakon Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Krivični zakon Federacije), drugi zakoni Federacije, zakoni kantona i zakoni Bosne i Hercegovine u kojima su propisana krivična djela i na temelju zakonito provedenog postupka. (3) Prije donošenja pravomoćne presude okrivljeni može biti ograničen u svojoj slobodi i drugim pravima, samo pod uvjetima koje određuje ovaj zakon.
Član 2.
Krivičnu sankciju može učinitelju krivičnog djela izreći samo nadležan sud u postupku koji je pokrenut i proveden po ovom zakonu.
Član 3.
Svako se smatra nevinim za krivično djelo dok se pravomoćnom presudom ne utvrdi njegova krivnja.
Član 4.
(1) Građanin od koga ovlašteni dužnosnik organa unutrašnjih poslova prikuplja izvještaje koji bi mogli biti korisni za uspješno vođenje krivičnog postupka nije dužan dati bilo kakvu izjavu ili odgovoriti na bilo koje pitanje koje mu postavi ovlašteni dužnosnik, osim podataka o svom identitetu o čemu ga je dužan poučiti ovlašteni dužnosnik organa unutrašnjih poslova. (2) Osumnjičeni za kojega postoje osnovi sumnje da je počinio krivično djelo ima pravo uzeti branioca i da branilac bude prisutan njegovu ispitivanju koje vrši ovlašteni dužnosnik. (3) Ako je osumnjičeni lišen slobode, on ima pravo da mu se, na njegov zahtjev, imenuje branilac, ukoliko prema svom imovnom stanju ne može snositi troškove odbrane. (4) Prije nego što ovlašteni dužnosnik organa unutrašnjih poslova pristupi prikupljanju izvještaja od osumnjičenog iz stava 2. ovog člana, dužan je osumnjičenog poučiti o pravima iz st. 1. i 2. ovog člana. (5) Prije nego što ovlašteni dužnosnik organa unutrašnjih poslova pristupi prikupljanju izvještaja od osumnjičenog iz stava 3. ovog člana, dužan je osumnjičenog poučiti o njegovim pravima iz st. 1., 2. i 3. ovog člana. (6) Okrivljeni već na prvom ispitivanju mora biti izvješten o djelu za koje se tereti i o osnovama optužbe. (7) Okrivljenom se mora omogućiti da se izjasni o svim činjenicama i dokazima koji ga terete i da iznese sve činjenice i dokaze koji mu idu u korist.
Član 5.
U krivičnom postupku u ravnopravnoj su upotrebi bosanski jezik i hrvatski jezik, a službeno pismo je latinica.
Član 6.
(1) Krivični postupak se vodi na jednom od jezika iz člana 5. ovog zakona. (2) Stranke, svjedoci i druge osobe koje sudjeluju u postupku imaju pravo pri izvođenju istražnih ili drugih sudskih radnji ili na glavnom pretresu upotrebljavati svoj jezik. Ako se sudska radnja, odnosno glavni pretres ne vodi na jeziku te osobe, osigurat će se usmeno prevođenje onoga što ona, odnosno drugi iznosi, kao i isprava i drugog pisanog dokaznog materijala. (3) O pravu na prevođenje poučit će se osoba iz stava 2. ovog člana, koja se može odreći tog prava ako zna jezik na kome se vodi postupak. U zapisniku će se zabilježiti da je data pouka i izjava sudionika. (4) Prevođenje obavlja tumač.
Član 7.
(1) Tužbe, žalbe i drugi podnesci upućuju se sudu na jeziku iz člana 5. ovog zakona, a na jednom od tih jezika sud upućuje pozive, odluke i druga sudska pismena. (2) Okrivljenom koji je u pritvoru, na izdržavanju kazne ili na obaveznom psihijatrijskom liječenju i čuvanju u zdravstvenoj ustanovi, dostavit će se i prijevod pismena iz stava 1. ovog člana, na jeziku kojim se služi u postupku.
Član 8.
(1) Zabranjeno je od osumnjičenog, okrivljenog ili bilo koje druge osobe koja sudjeluje u postupku iznuđivati priznanje ili kakvu drugu izjavu. (2) Sud ne može zasnovati svoju odluku na dokazima pribavljenim povredama ljudskih prava i sloboda propisanih ustavom i međunarodnim ugovorima, niti na dokazima koji su pribavljeni povredama ovog zakona.
Član 9.
(1) Okrivljeni ima pravo braniti se sam ili uz stručnu pomoć branioca koga sam izabere iz reda advokata. (2) Ako okrivljeni ili osobe iz člana 63. stav 3. ovog zakona, u slučaju obavezne odbrane ne uzme branioca, sud će radi osiguranja odbrane postaviti okrivljenom branioca po službenoj dužnosti kad je to određeno ovim zakonom. (3) Okrivljenom se mora osigurati dovoljno vremena za pripremanje odbrane.
Član 10.
Osoba koja je neopravdano osuđena za krivično djelo ili je bez temelja lišena slobode ima pravo biti rehabilitirana, pravo na naknadu štete iz budžetskih sredstava, kao i druga prava utvrđena zakonom.
Član 11.
Okrivljenog ili drugu osobu koja sudjeluje u postupku, koje bi iz neznanja mogle propustiti neku radnju u postupku, ili da se zbog toga ne koriste svojim pravima, sud će poučiti o pravima koja im po ovom zakonu pripadaju i o posljedicama propuštanja radnje.
Član 12.
Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja pripadaju osobama koje sudjeluju u postupku.
Član 13.
(1) Sud, nadležni tužilac i organ unutrašnjih poslova dužni su istinito i potpuno utvrditi činjenice koje su važne za donošenje zakonite odluke. (2) Oni su dužni da s jednakom pažnjom ispituju i utvrde kako činjenice koje terete osumnjičenog ili okrivljenog, tako i one koje im idu u korist te da prije početka postupka i u toku postupka osumnjičenom i okrivljenom odnosno njihovim braniocima, stave na raspolaganje sve činjenice i dokaze koji im idu u korist.
Član 14.
Pravo suda, nadležnog tužioca i organa unutrašnjih poslova da ocjenjuju postojanje ili nepostojanje činjenica nije vezano ni ograničeno posebnim formalnim dokaznim pravilima.
Član 15.
(1) Krivični postupak pokreće se po zahtjevu ovlaštenog tužioca. (2) Za djela za koja se goni po službenoj dužnosti, ovlašteni tužilac je nadležni tužilac, a za djela za koje se goni po privatnoj tužbi ovlašteni tužilac je privatni tužilac. (3) Ako nadležni tužilac zaključi da nema osnova za pokretanje ili produženje krivičnog postupka, na njegovo mjesto može stupiti oštećeni kao tužilac pod uvjetima određenim ovim zakonom.
Član 16.
Nadležni tužilac je dužan preduzeti krivično gonjenje ako postoje dokazi da je učinjeno krivično djelo za koje se goni po službenoj dužnosti.
Član 17.
(1) U krivičnom postupku sudovi sude u zbornom sastavu, u skladu s ovim zakonom. (2) U prvostepenim sudovima za lakša krivična djela sudi sudija pojedinac.
Član 18.
Kad je propisano da pokretanje krivičnog postupka ima za posljedicu ograničenje određenih prava, ove posljedice, ako zakonom nije drukčije određeno, nastupaju stupanjem optužnice na pravnu snagu, a za krivična djela za koja je propisana kao glavna kazna novčana kazna ili zatvor do tri godine - od dana kad je donesena osuđujuća presuda, bez obzira na to je li postala pravomoćna.
Član 19.
(1) Ako primjena krivičnog zakona ovisi od prethodnog rješenja kakvog pravnog pitanja za čije je rješenje nadležan sud u kojem drugom postupku ili neki drugi državni organ, sud koji sudi u krivičnom predmetu može sam riješiti i to pitanje po odredbama koje važe za dokazivanje u krivičnom postupku. Rješenje ovog pravnog pitanja od strane krivičnog suda ima učinak samo za krivični predmet koji ovaj sud raspravlja. (2) Ako je o takvom prethodnom pitanju već donio odluku sud u kojem drugom postupku ili drugi državni organ, takva odluka ne veže krivični sud u pogledu ocjene je li učinjeno određeno krivično djelo.
Član 20.
II - NADLEŽNOST SUDOVA 1. Stvarna nadležnost i sastav suda Vrhovni sud Federacije i sudovi u kantonima sude u krivičnim stvarima u granicama svoje stvarne nadležnosti određene federalnim, odnosno kantonalnim zakonom.
Član 21.
(1) U prvom stepenu sudovi sude u vijećima sastavljenim od dvojice sudija i trojice sudija porotnika za krivična djela za koja se po zakonu može izreći kazna zatvora u trajanju od petnaest godina ili teža kazna, a u vijećima sastavljenim od jednog sudije i dvojice sudije porotnika - za krivična djela za koja je propisana blaža kazna. Za krivična djela za koja je propisana kao glavna kazna novčana kazna ili kazna zatvora do jedne godine, u prvostepenom sudu sudi sudija pojedinac. (2) U drugom stepenu sudovi sude u vijećima sastavljenim od pet sudija za krivična djela za koja se po zakonu može izreći kazna zatvora u trajanju od petnaest godina ili teža kazna, a u vijećima sastavljenim od trojice sudija - za krivična djela za koja je propisana blaža kazna. Kad sud sudi u drugom stepenu na pretresu, vijeće je sastavljeno od dvojice sudija i trojice sudija porotnika. (3) U trećem stepenu sudovi sude u vijećima sastavljenim od pet sudija. (4) Radnje u istrazi obavlja sudija prvostepenog suda (u daljnjem tekstu: istražni sudija). (5) Predsjednik suda i predsjednik vijeća odlučuju u slučajevima predviđenim u ovom zakonu. (6) Prvostepeni sudovi, u vijeću sastavljenom od trojice sudija, odlučuju o žalbama protiv rješenja istražnog sudije i drugih rješenja kad je to određeno ovim zakonom, donose odluke u prvom stepenu izvan glavnoga pretresa, provode postupak, donose presudu po odredbama člana 502. st. 2. do 6. ovog zakona, i stavljaju prijedloge u slučajevima predviđenim u ovom ili u drugom zakonu. (7) Vrhovni sud Federacije odlučuje o zahtjevu za zaštitu zakonitosti u vijeću sastavljenom od pet sudija, a u slučaju odlučivanja o zahtjevu za zaštitu zakonitosti protiv presuda Vrhovnog suda Federacije taj sud odlučuje u općoj sjednici. (8) Ako ovim zakonom nije drukčije određeno, sudovi višeg stepena odlučuju u vijeću sastavljenom od trojice sudija, kao i u slučajevima koji nisu predviđeni u odredbama st. 1. do 7. ovoga člana.
Član 22.
2. Mjesna nadležnost (1) Mjesno nadležan je sud na čijem području je krivično djelo izvršeno ili pokušano. (2) Ako je krivično djelo izvršeno ili pokušano na područjima raznih sudova ili na granici tih područja, ili je neizvjesno na kojem je području izvršeno ili pokušano, nadležan je onaj od tih sudova koji je po zahtjevu ovlaštenog tužioca prvi započeo postupak, a ako postupak još nije započet - sud kome je prvo podnesen zahtjev za pokretanje postupka.
Član 23.
Ako je krivično djelo učinjeno na domaćem brodu ili domaćem vazduhoplovu dok se nalazi u domaćem pristaništu, nadležan je sud na čijem se području nalazi to pristanište. U ostalim slučajevima kad je krivično djelo učinjeno na domaćem brodu ili domaćem vazduhoplovu, nadležan je sud na čijem se području nalazi matična luka broda, odnosno vazduhoplova ili domaće pristanište u kome se brod, odnosno vazduhoplov prvi put zaustavi.
Član 24.
(1) Ako je krivično djelo učinjeno putem štrampe, nadležan je sud na čijem je području informacija štampana. Ako to mjesto nije poznato ili je informacija štampana u inozemstvu, nadležan je sud na čijem se području rastura štampana informacija. (2) Odredbe stava 1. ovog člana sukladno će se primijeniti i ako je informacija objavljena putem radija ili televizije.
Član 25.
(1) Ako nije poznato mjesto izvršenja krivičnog djela ili ako je to mjesto izvan teritorija Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federacija), nadležan je sud na čijem području okrivljeni ima prebivalište ili boravište. (2) Ako je sud na čijem području okrivljeni ima prebivalište ili boravište već započeo postupak, ostaje nadležan i ako se saznalo za mjesto izvršenja krivičnog djela. (3) Ako nije poznato mjesto izvršenja krivičnog djela, a niti prebivalište ili boravište okrivljenog, ili se oba mjesta nalaze izvan teritorija Federacije, nadležan je sud na čijem se području okrivljeni uhiti ili se sam prijavi.
Član 26.
Ako je neka osoba učinila krivična djela u Federaciji i izvan teritorija Federacije, a između tih djela postoji međusobna veza i isti dokazi, nedležan je sud koji je nadležan za krivično djelo učinjeno u Federaciji.
Član 27.
Ako se prema odredbama ovog zakona ne može ustanoviti koji je sud mjesno nadležan, Vrhovni sud Federacije odredit će jedan od stvarno nadležnih sudova pred kojim će se provesti postupak.
Član 28.
3. Spajanje i razdvajanje postupka (1) Ako je ista osoba okrivljena za više krivičnih djela, pa je za neka od tih djela nadležan niži, a za neka viši sud, nadležan je viši sud, a ako su nadležni sudovi iste vrste, nadležan je onaj sud koji je po zahtjevu ovlaštenog tužioca prvi započeo postupak, a ako postupak još nije započet - sud kome je prvo podnesen zahtjev za pokretanje postupka. (2) Prema odredbama stava 1. ovog člana određuje se nadležnost i u slučaju ako je oštećeni istodobno učinio krivično djelo prema okrivljenom. (3) Za saizvršitelje, po pravilu je nadležan sud koji je kao nadležan za jednog od njih prvi započeo postupak. (4) Sud koji je nadležan za izvršitelja krivičnog djela nadležan je po pravilu i za saučesnike, prikrivače, osobe koje su pomogle učinitelju poslije izvršenja krivičnog djela, kao i za osobe koje nisu prijavile pripremanje krivičnog djela, izvršenje krivičnog djela ili učinitelja. (5) U svim slučajevima iz st. 1. do 4. ovog člana, provest će se, po pravilu, jedinstveni postupak i donijeti jedna presuda. (6) Sud može odlučiti provesti jedinstveni postupak i donijeti jednu presudu i u slučaju kad je više osoba okrivljeno za više krivičnih djela, ali samo ako između izvršenih krivičnih djela postoji međusobna veza i ako postoje isti dokazi. Ako je za neka od ovih krivičnih djela nadležan viši, a za neka niži sud, jedinstveni postupak može se provesti samo pred višim sudom. (7) Sud može odlučiti provesti jedinstveni postupak i donijeti jednu presudu ako se pred istim sudom vode odvojeni postupci protiv iste osobe za više krivičnih djela, ili protiv više osoba za isto krivično djelo. (8) O spajanju postupka odlučuje sud koji je nadležan za sprovođenje jedinstvenog postupka. Protiv rješenja kojim je određeno spajanje postupka ili kojim je odbijen prijedlog za spajanje nije dopuštena žalba. (9) Po odredbama ovog člana postupit će se i ako jedinstveni postupak treba provesti za više krivičnih djela za koja su nadležni sudovi u raznim kantonima.
Član 29.
(1) Sud koji je po članu 28. ovog zakona nadležan može iz važnih razloga ili iz razloga svrsishodnosti do završetka glavnog pretresa odlučiti da se postupak za pojedina krivična djela ili protiv pojedinih okrivljenih razdvoji i posebno dovrši ili preda drugom nadležnom sudu. (2) Rješenje o razdvajanju postupka donosi nadležni sud po saslušanju stranaka i branioca. (3) Protiv rješenja kojim je određeno razdvajanje postupka ili kojim je odbijen prijedlog za razdvajanje postupka nije dopuštena žalba.
Član 30.
4. Prenošenje mjesne nadležnosti (1) Kad je nadležni sud iz pravnih ili stvarnih razloga spriječen da postupa, dužan je, po saslušanju stranaka i branioca, o tome izvijestiti neposredno viši sud koji će odrediti drugi stvarno nadležan sud na svom području. (2) Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba.
Član 31.
(1) Sud određen kantonalnim zakonom može za vođenje postupka odrediti drugi stvarno nadležan sud koji će na svom području ako postoje važni razlozi. (2) Vrhovni sud Federacije može za vođenje postupka odrediti drugi stvarno nadležan sud na teritoriju drugog kantona ako postoje važni razlozi. (3) Rješenje u smislu st. 1. i 2. ovog člana, može se donijeti na prijedlog istražnog sudije, sudije pojedinca ili predsjednika vijeća, ili na prijedlog jedne od stranaka ili branioca.
Član 32.
5. Posljedice nenadležnosti i sukob nadležnosti (1) Sud je dužan paziti na svoju stvarnu i mjesnu nadležnost i čim primijeti da nije nadležan, oglasit će se nenadležnim i po pravnomoćnosti rješenja uputit će predmet nadležnom sudu. (2) Ako u toku glavnoga pretresa sud ustanovi da je za suđenje nadležan niži sud, neće dostaviti predmet tom sudu nego će sam provesti postupak i donijeti odluku. (3) Nakon što optužnica stane na pravnu snagu, sud se ne može oglasiti mjesno nenadležnim niti stranke mogu isticati prigovor mjesne nenadležnosti. (4) Nenadležan sud je dužan preduzeti one radnje u postupku za koje postoji opasnost od odlaganja.
Član 33.
(1) Ako sud kome je predmet ustupljen kao nadležnom smatra da je nadležan sud koji mu je predmet ustupio ili neki drugi sud, pokrenut će postupak za rješavanje sukoba nadležnosti. (2) Kad je povodom žalbe protiv odluke prvostepenog suda kojom se ovaj oglasio nenadležnim odluku donio drugostepeni sud, za tu odluku vezan je u pitanju nadležnosti i sud kome je predmet ustupljen ako je drugostepeni sud nadležan za rješavanje sukoba nadležnosti između tih sudova.
Član 34.
(1) Sukob nadležnosti između sudova rješava zajednički neposredno viši sud. (2) Prije nego što donese rješenje povodom sukoba nadležnosti, sud će zatražiti mišljenje nadležnog tužioca koji postupa pred tim sudom, okrivljenog ili branioca. Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba. (3) Prilikom odlučivanja o sukobu nadležnosti, sud može istodobno po službenoj dužnosti donijeti odluku o prenošenju mjesne nadležnosti ako su ispunjeni uvjeti iz člana 31. ovog zakona. (4) Dok se ne riješi sukob nadležnosti između sudova, svaki od njih je dužan preduzeti one radnje u postupku za koje postoji opasnost od odlaganja.
Član 35.
III - IZUZEĆE Sudija ili sudija-porotnik ne može vršiti sudske dužnosti: 1) ako je oštećen krivičnim djelom; 2) ako mu je okrivljeni, njegov branilac, tužilac, oštećeni, njihov zakonski zastupnik ili punomoćnik, bračni odnosno vanbračni drug ili srodnik po krvi u prvoj liniji do bilo kojeg stepena, u pobočnoj liniji do četvrtog stepena, a po tazbini do drugog stepena; 3) ako je s okrivljenim, njegovim braniocem, tužiocem ili oštećenim u odnosu staratelja, staranika, usvojitelja, usvojenika, hranitelja ili hranjenika; 4) ako je u istom krivičnom predmetu vršio istražne radnje, ili je sudjelovao u ispitivanju optužnice ili je sudjelovao u postupku kao tužilac, branilac, zakonski zastupnik ili punomoćnik oštećenog odnosno tužioca, ili je saslušan kao svjedok ili kao vještak; 5) ako je u istom predmetu sudjelovao u donošenju odluke nižeg suda ili ako je u istom sudu sudjelovao u donošenju odluke koja se pobija žalbom; 6) ako postoje okolnosti koje izazivaju sumnju u njegovu nepristrasnost.
Član 36.
(1) Sudija ili sudija-porotnik čim sazna za pokretanje kojeg od razloga za izuzeće iz člana 35. tač. 1. do 5. ovog zakona, dužan je da prekine svaki rad na tom predmetu i o tome izvijesti predsjednika suda koji će mu odrediti zamjenu. Ako se radi o izuzeću predsjednika suda, on će odrediti sebi zamjenika između sudija tog suda, a ako to nije mogućno zatražit će od predsjednika neposredno višeg suda da odredi zamjenu. (2) Ako sudija ili sudija-porotnik smatra da postoje druge okolnosti koje opravdavaju njegovo izuzeće (član 35. tačka 6.), izvijestit će o tome predsjednika suda.
Član 37.
(1) Izuzeće mogu tražiti i stranke. (2) Stranke mogu podnijeti zahtjev za izuzeće do početka glavnog pretresa, a ako su za razlog izuzeća iz člana 35. tač. 1. do 5. ovog zakona saznale kasnije, zahtjev podnose odmah po saznanju. (3) Zahtjev za izuzeće sudije višeg suda stranka može staviti u žalbi ili u odgovoru na žalbu. (4) Stranka može tražiti izuzeće samo poimenično određenog sudije ili sudije-porotnika koji u predmetu postupa, odnosno sudije višeg suda. (5) Stranka je dužna u zahtjevu navesti okolnosti zbog kojih smatra da postoji neki od zakonskih osnova za izuzeće. U zahtjevu se ne mogu ponovno navoditi razlozi koji su isticani u ranijem zahtjevu za izuzeće koji je odbijen.
Član 38.
(1) O zahtjevu za izuzeće iz člana 37. ovog zakona odlučuje predsjednik suda. (2) Ako se traži izuzeće samo predsjednika suda, ili predsjednika suda i sudije ili sudije-porotnika, odluku o izuzeću donosi predsjednik neposredno višeg suda, a ako se traži izuzeće predsjednika Vrhovnog suda Federacije odluku o izuzeću donosi opća sjednica toga suda. (3) Prije donošenja rješenja o izuzeću pribavit će se izjava sudije, sudije-porotnika, odnosno predsjednika suda, a po potrebi, provest će se i drugi izviđaji. (4) Protiv rješenja kojim se usvaja zahtjev za izuzeće nije dopuštena žalba. Rješenje kojim se zahtjev za izuzeće odbija može se pobijati posebnom žalbom, a ako je takvo rješenje doneseno poslije podignute optužbe, onda samo žalbom na presudu. (5) Ako je zahtjev za izuzeće iz člana 35. tačka 6. ovog zakona podnesen poslije početka glavnog pretresa ili ako je postupljeno protivno odredbama člana 37. st. 4. i 5. ovog zakona, zahtjev će se odbaciti u cjelini, odnosno djelimično. Protiv rješenja kojim se zahtjev odbacuje nije dopuštena žalba. Rješenje kojim se zahtjev odbacuje donosi predsjednik suda, a na glavnom pretresu - vijeće. U donošenju tog rješenja može sudjelovati sudija čije se izuzeće traži.
Član 39.
Kada sudija ili sudija-porotnik sazna da je stavljen zahtjev za njegovo izuzeće, dužan je odmah obustaviti svaki rad na predmetu, a ako se radi o izuzeću iz člana 35. tačka 6. ovog zakona, može do donošenja rješenja o zahtjevu preduzimati samo one radnje za koje postoji opasnost od odlaganja.
Član 40.
(1) Odredbe o izuzeću sudije i sudije-porotnika sukladno će se primjenjivati i na nadležne tužilace i osobe koje su na temelju Zakona o tužilaštvu ovlaštene da nadležnog tužioca zastupaju u postupku, zapisničare, tumače i stručne osobe, kao i na vještake, ako za njih nije šta drugo određeno (član 239). (2) Nadležni tužilac odlučuje o izuzeću osoba koje su na temelju zakona o tužilaštvu ovlaštene da ga zastupaju u krivičnom postupku. O izuzeću nadležnog tužioca odlučuje neposredno viši nadležni tužilac, o izuzeću federalnog tužioca odlučuje kolegij zamjenika federalnog tužioca. (3) O izuzeću zapisničara, tumača, stručne osobe i vještaka odlučuje vijeće, predsjednik vijeća ili sudija. (4) Kad ovlaštene službene osobe organa unutrašnjih poslova preduzimaju istražne radnje na temelju ovog zakona, o njihovom izuzeću odlučuje istražni sudija. Ako prilikom preduzimanja ovih radnji sudjeluje zapisničar, o njegovom izuzeću odlučuje službena osoba koja preduzima radnju.
Član 41.
IV - NADLEŽNI TUŽILAC (1) Osnovno pravo i osnovna dužnost nadležnog tužioca je gonjenje počinitelja krivičnih djela. (2) Za krivična djela za koja se goni po službenoj dužnosti nadležni tužilac ima pravo i dužan je: 1) preduzeti potrebne mjere u vezi s otkrivanjem krivičnih djela i pronalaženjem počinitelja i radi usmjeravanja prethodnog krivičnog postupka te nadzirati aktivnosti organa unutrašnjih poslova koje se odnose na otkrivanje krivičnih djela i njihovih počinitelja; 2) zahtijevati sprovođenje istrage; 3) podizati i zastupati optužnicu, odnosno optužni prijedlog pred nadležnim sudom; 4) izjavljivati žalbe protiv nepravomoćnih sudskih odluka i podnositi izvanredne pravne lijekove protiv pravomoćnih sudskih odluka. (3) Nadležni tužilac obavlja i druge radnje određene ovim zakonom.
Član 42.
Federalni tužilac, odnosno nadležni tužilac u kantonu postupa pred sudovima sukladno federalnom, odnosno kantonalnom zakonu.
Član 43.
Mjesna nadležnost nadležnog tužioca određuje se prema odredbama koje važe za nadležnost suda onog područja za koje je tužilac postavljen.
Član 44.
Kad postoji opasnost od odlaganja, radnje u postupku preduzet će i nenadležni tužilac u kantonu, ali o tome mora odmah izvijestiti nadležnog tužioca.
Član 45.
Nadležni tužilac preduzima sve radnje u postupku za koje je po zakonu ovlašten sam ili preko osoba koje su na temelju zakona o tužilaštvu ovlaštene da ga zastupaju u krivičnom postupku.
Član 46.
Sukob nadležnosti između nadležnih tužioca rješava zajednički neposredno viši tužilac.
Član 47.
Nadležni tužilac može odustati od zahtjeva za gonjenje do završetka glavnog pretresa pred prvostepenim sudom, a pred višim sudom - u slučajevima predviđenim u ovom zakonu.
Član 48.
V - OŠTEĆENI I PRIVATNI TUŽILAC (1) Za krivična djela za koja se goni po privatnoj tužbi, tužba se podnosi u roku od tri mjeseca od dana kad je osoba ovlaštena na podnošenje privatne tužbe saznala za krivično djelo i učinitelja. (2) Ako je podignuta privatna tužba zbog krivičnog djela uvrede, okrivljeni može do završetka glavnog pretresa i poslije proteka roka iz stava 1. ovog člana, podići tužbu protiv tužioca koji mu je uvredu nanio istom prilikom (protutužba). U ovakvom slučaju sud donosi jednu presudu. (3) Ako se u roku iz stava 1. ovog člana, oštećeni obratio za posredovanje mirovnom vijeću ovlaštenom za posredovanje u mirenju, rok za podnošenje privatne tužbe počinje teći od dana kada je postupak pred mirovnim vijećem okončan, a ako postupak nije okončan u roku od tri mjeseca - protekom toga roka. Ako je u postupku pred mirovnim vijećem došlo do izmirenja, oštećeni gubi pravo na podnošenje privatne tužbe.
Član 49.
(1) Privatna tužba podnosi se nadležnom sudu. (2) Kad je oštećeni podnio krivičnu prijavu, a u toku postupka se utvrdi da se radi o krivičnom djelu za koje se goni po privatnoj tužbi, prijava će se smatrati kao blagovremena privatna tužba, ako je podnesena u roku predviđenom za privatnu tužbu.
Član 50.
(1) Za maloljetnike i osobe koje su potpuno lišene poslovne sposobnosti privatnu tužbu podnosi njihov zakonski zastupnik . (2) Maloljetnik koji je navršio šesnaest godina može i sam podnijeti privatnu tužbu.
Član 51.
Ako privatni tužilac umre u toku roka za podnošenje privatne tužbe ili u toku postupka, njegov bračni, odnosno vanbračni drug, djeca, roditelji, usvojenici, usvojitelji, braća i sestre mogu u roku od tri mjeseca poslije njegove smrti podnijeti tužbu, odnosno dati izjavu da postupak produžuju.
Član 52.
Ako je krivičnim djelom oštećeno više osoba, gonjenje će se preduzeti, odnosno produžiti, po privatnoj tužbi svakog oštećenog.
Član 53.
Privatni tužilac može svojom izjavom sudu pred kojim se vodi postupak odustati od privatne tužbe do završetka glavnog pretresa. U tom slučaju on gubi pravo da ponovno podnese privatnu tužbu.
Član 54.
(1) Ako privatni tužilac ne dođe na glavni pretres iako je uredno pozvan ili mu se poziv nije mogao uručiti zbog neprijavljivanja sudu promjene adrese ili boravišta, smatrat će se da je odustao od tužbe, ako ovim zakonom nije što drugo određeno (član 424). (2) Predsjednik vijeća dopustit će povraćaj u prijašnje stanje privatnom tužiocu koji iz opravdanog razloga nije mogao doći na glavni pretres ili da blagovremeno izvijesti sud o promjeni adrese ili boravišta, ako u roku od osam dana po prestanku smetnje podnese molbu za povraćaj u prijašnje stanje. (3) Poslije proteka tri mjeseca od dana propuštanja ne može se tražiti povraćaj u prijašnje stanje. (4) Protiv rješenja kojim se dopušta povraćaj u prijašnje stanje nije dopuštena žalba.
Član 55.
(1) Oštećeni i privatni tužilac imaju pravo da u toku istrage ukažu na sve činjenice i da predlažu dokaze koji su od važnosti za utvrđivanje krivičnog djela, pronalaženje učinitelja krivičnog djela i utvrđivanje njihovih imovinskopravnih zahtjeva. (2) Na glavnom pretresu oni imaju pravo predložiti dokaze, postavljati pitanja optuženom, svjedocima i vještacima, iznositi primjedbe i objašnjenja u pogledu njihovih iskaza i davati druge izjave i stavljati druge prijedloge. (3) Oštećeni, oštećeni kao tužilac i privatni tužilac imaju pravo razmatrati spise i razgledati predmete koji služe kao dokaz. Njima se izuzetno može privremeno uskratiti razmatranje pojedinih spisa, odnosno razgledanje predmeta ako to zahtijevaju posebni razlozi odbrane ili sigurnosti zemlje, ali za oštećenog kao tužioca i privatnog tužioca ovo uskraćivanje može trajati samo dok ne budu izviješteni da je istraga završena (član 168.). Oštećenom se može uskratiti razmatranje spisa i dok ne bude saslušan kao svjedok. Protiv rješenja o uskraćivanju dopuštena je žalba vijeću (član 21. stav 6.), koja ne zadržava izvršenje rješenja. (4) Istražni sudija i predsjednik vijeća upoznat će oštećenog i privatnog tužioca s pravima navedenim u st. 1. do 3. ovog člana.
Član 56.
(1) Kad nadležni tužilac nađe da nema temelja da preduzme gonjenje za krivično djelo za koje se goni po službenoj dužnosti ili kad nađe da nema temelja da preduzme gonjenje protiv nekog od prijavljenih saučesnika ili kad se po ovom zakonu smatra da je odustao od gonjenja, dužan je u roku od osam dana o tome izvijestiti oštećenog i uputiti ga da može sam preduzeti gonjenje. Ovako će postupiti i sud ako je donio rješenje o obustavi postupka uslijed odustanka nadležnog tužioca od gonjenja ili kad se po ovom zakonu smatra da je nadležni tužilac odustao od gonjenja. (2) Oštećeni ima pravo preduzeti, odnosno nastaviti gonjenje u roku od osam dana od kada je primio izvješće iz stava 1. ovog člana. (3) Ako je nadležni tužilac odustao od optužnice, oštećeni može preuzimajući gonjenje ostati pri podignutoj optužnici ili podići novu. (4) Oštećeni koji nije izviješten da nadležni tužilac nije poduzeo gonjenje ili da je odustao od gonjenja može svoju izjavu da produžuje postupak dati pred nadležnim sudom u roku od tri mjeseca od dana kada je nadležni tužilac odbacio prijavu, odnosno od dana kad je doneseno rješenje o obustavi postupka. (5) Kad nadležni tužilac, odnosno sud izvještava oštećenog da može preduzeti gonjenje, dostavit će mu i pouku koje radnje može preduzeti radi ostvarivanja ovog prava. (6) Ako oštećeni kao tužilac umre u toku trajanja roka za preduzimanje gonjenja ili u toku trajanja postupka, njegov bračni odnosno vanbračni drug, djeca, roditelji, usvojenici, usvojioci, braća i sestre mogu u roku od tri mjeseca od dana njegove smrti preduzeti gonjenje, odnosno dati izjavu da postupak produžuju.
Član 57.
(1) Kad nadležni tužilac odustane od optužnice na glavnom pretresu, oštećeni je dužan odmah se izjasniti hoće li produžiti gonjenje. Ako oštećeni nije prisutan na glavnom pretresu, a uredno je pozvan ili mu se poziv nije mogao uručiti zbog neprijavljivanja sudu promjene adrese ili boravišta, smatrat će se da neće da produži gonjenje. (2) Predsjednik vijeća prvostepenog suda dopustit će povraćaj u prijašnje stanje oštećenom koji nije uredno pozvan ili je uredno pozvan, a iz opravdanih razloga nije mogao doći na glavni pretres, na kome je donesena presuda kojom se optužba odbija zbog odustanka nadležnog tužioca od optužnice, ako oštećeni u roku od osam dana od prijema presude podnese molbu za povraćaj u prijašnje stanje i ako u toj molbi izjavi da produžuje gonjenje. U ovom slučaju zakazat će se ponovno glavni pretres i presudom donesenom na osnovu novoga glavnog pretresa ukinut će se ranija presuda. Ako uredno pozvan oštećeni ne dođe na novi glavni pretres, ranija presuda ostaje na snazi. Odredbe člana 54. st. 3. i 4. ovog zakona, primijenit će se i u ovom slučaju.
Član 58.
(1) Ako oštećeni u zakonskom roku ne pokrene ili ne produži gonjenje, ili ako oštećeni kao tužilac ne dođe na glavni pretres iako je uredno pozvan, ili mu se poziv nije mogao uručiti zbog neprijavljivanja sudu promjene adrese ili boravišta smatrat će se da je odustao od gonjenja. (2) U slučaju nedolaska oštećenog kao tužioca na glavni pretres na koji je bio uredno pozvan primijenit će se odredbe člana 54. st. 2. do 4. ovog zakona.
Član 59.
(1) Oštećeni kao tužilac ima ista prava koja ima nadležni tužilac, osim onih koja pripadaju nadležnom tužiocu kao državnom organu. (2) U postupku koji se vodi po zahtjevu oštećenog kao tužioca, nadležni tužilac ima pravo da do završetka glavnog pretresa sam preuzme gonjenje i zastupanje optužbe.
Član 60.
(1) Ako je oštećeni maloljetnik ili osoba koja je potpuno lišena poslovne sposobnosti, njegov zakonski zastupnik je ovlašten davati sve izjave i preduzimati sve radnje na koje je po ovom zakonu ovlašten oštećeni. (2) Oštećeni koji je navršio šesnaest godina ovlašten je sam davati izjave i preduzimati radnje u postupku.
Član 61.
(1) Privatni tužilac, oštećeni i oštećeni kao tužilac, kao i njihovi zakonski zastupnici, mogu svoja prava u postupku obavljati i preko punomoćnika. (2) Oštećenom kao tužiocu, kad se postupak vodi po njegovu zahtjevu za krivično djelo za koje se po zakonu može izreći kazna zatvora preko pet godina, postavit će se, na njegovo traženje, punomoćnik ako oštećeni kao tužilac, prema svom imovnom stanju ne može snositi troškove zastupanja. Punomoćnika postavlja predsjednik suda iz reda advokata. O snošenju troškova zastupanja sud će odlučiti naknadno, sukladno ovom zakonu. Ako u sjedištu suda nema dovoljno advokata, za punomoćnika se može postaviti osoba koja je diplomirani pravnik i sposobna je oštećenom kao tužiocu pružiti stručnu pomoć.
Član 62.
Privatni tužilac, oštećeni kao tužilac i oštećeni, kao i njihovi zakonski zastupnici i punomoćnici, dužni su o svakoj promjeni adrese ili boravišta izvijestiti sud.
Član 63.
VI - BRANILAC (1) Osumnjičeni za kojeg postoje osnovi sumnje da je učinio krivično djelo ima pravo na branioca (član 4). (2) Okrivljeni može imati branioca u toku cijelog krivičnog postupka. Okrivljeni se prije prvog ispitivanja mora poučiti da ima pravo uzeti branioca i da branilac može biti prisutan njegovu ispitivanju. (3) Ukoliko osumnjičeni odnosno okrivljeni sam ne uzme branioca, osumnjičenom odnosno okrivljenom mogu branioca uzeti njegov zakonski zastupnik, bračni odnosno vanbračni drug, srodnik po krvi u pravoj liniji, usvojitelj, usvojenik, brat, sestra i hranitelj. (4) Za branioca se može uzeti samo advokat, a njega može zamijeniti odvjetnički pripravnik. Ako se postupak vodi za krivično djelo za koje se po zakonu može izreći kazna zatvora u trajanju preko pet godina ili teža kazna, advokata može zamijeniti odvjetnički pripravnik samo ako ima položen pravosudni ispit predviđen federalnim zakonom. Pred Vrhovnim sudom Federacije branilac može biti samo advokat. (5) Ako u sjedištu suda nema dovoljno advokata, predsjednik suda će, na zahtjev okrivljenog ili osobe iz stava 3. ovog člana, odobriti da se za branioca uzme diplomirani pravnik sposoban da okrivljenom pruži pomoć u obrani. (6) Branilac je dužan da podnese punomoćje organu unutrašnjih poslova odnosno sudu pred kojim se vodi postupak. Okrivljeni može dati braniocu i usmeno punomoćje na zapisnik kod organa unutrašnjih poslova odnosno suda pred kojim se vodi postupak.
Član 64.
(1) Više okrivljenih mogu imati zajedničkog branioca samo ako se protiv njih ne vodi krivični postupak za isto krivično djelo ili ako to nije u suprotnosti s interesima njihove odbrane. (2) Jedan okrivljeni može imati više branioca, a smatra se da je odbrana osigurana kad u postupku sudjeluje jedan od branioca.
Član 65.
(1) Branilac ne može biti oštećeni, bračni, odnosno vanbračni drug oštećenog ili tužioca, niti njihov srodnik po krvi u pravoj liniji do bilo kog stepena, u pobočnoj liniji do četvrtog stepena ili po tazbini do drugog stepena. (2) Branilac ne može biti ni osoba koja je kao svjedok pozvana na glavni pretres, osim ako je po ovom zakonu oslobođena dužnosti svjedočenja i izjavila je da neće svjedočiti ili ako se branilac saslušava kao svjedok u slučaju iz člana 221. tačka 2. ovog zakona. (3) Branilac ne može biti ni osoba koja je u istom predmetu postupala kao sudija ili nadležni tužilac.
Član 66.
(1) Ako je okrivljeni nijem, gluh ili nesposoban da se sam uspješno brani ili ako se postupak vodi zbog krivičnog djela za koje se može izreći kazna dugotrajnog zatvora, okrivljeni mora imati branioca već prilikom prvog ispitivanja. (2) Okrivljeni mora imati branioca odmah nakon što mu je određen pritvor, za vrijeme dok pritvor traje. (3) Poslije podignute optužnice zbog krivičnog djela za koje se po zakonu može izreći deset godina zatvora ili teža kazna, okrivljeni mora imati branioca u vrijeme dostavljanja optužnice. (4) Okrivljeni kome se sudi u odsustvu (član 295.) mora imati branioca čim se donese rješenje o suđenju u odsustvu. (5) Ako okrivljeni u slučajevima obavezne odbrane iz st. 1. do 4. ovog člana, ne uzme sam branioca, predsjednik suda će mu postaviti branioca po službenoj dužnosti za daljnji tok krivičnog postupka do pravomoćnosti presude, a ako je izrečena kazna dugotrajnog zatvora - i za postupak po vanrednim pravnim lijekovima. Kad se okrivljenom po službenoj dužnosti postavi branilac poslije podignute optužnice, izvjestit će se o tome okrivljeni zajedno s dostavljanjem optužnice. Ako optuženi u slučaju obavezne odbrane ostane bez branioca u toku postupka, a sam ne uzme drugog branioca, predsjednik suda pred kojim se vodi postupak postavit će branioca po službenoj dužnosti. (6) Za branioca će se postaviti advokat, ali ako u sjedištu suda nema dovoljno advokata, za branioca se može postaviti i druga osoba koja je diplomirani pravnik i sposobna je da okrivljenom pruži pomoć u obrani, a postupak se vodi za krivično djelo za koje se može izreći kazna zatvora do pet godina.
Član 67.
(1) Kad ne postoje uvjeti za obaveznu odbranu, a postupak se vodi za krivično djelo za koje se može izreći kazna zatvora tri godine ili teža kazna, okrivljenom će se, na njegov zahtjev, postaviti branilac, ako prema svom imovnom stanju ne može snositi troškove odbrane. O ovom pravu okrivljeni će se poučiti prije prvog ispitivanja. (2) Ako nisu ispunjeni uvjeti za postavljanje branioca iz stava 1. ovog člana, okrivljenom će se postaviti branilac ako sud ocijeni da to zbog složenosti slučaja zahtijevaju interesi odbrane. (3) Zahtjev za postavljanje branioca po stavu 1. ovog člana može se staviti u toku cijelog krivičnog postupka. Branioca postavlja predsjednik suda, s tim da će o snošenju troškova sud odlučiti naknadno, sukladno ovom zakonu. U pogledu određivanja branioca primijenit će se odredba stava 6. člana 66. ovog zakona.
Član 68.
(1) Umjesto postavljenog branioca (čl. 66. i 67.) okrivljeni može sam uzeti drugog branioca. U tom slučaju razriješit će se postavljeni branilac. (2) Postavljeni branilac može samo iz opravdanih razloga tražiti da bude razriješen. (3) O razrješenju branioca u slučaju iz st. 1. i 2. ovog člana, odlučuje prije glavnog pretresa istražni sudija, odnosno predsjednik vijeća, na glavnom pretresu vijeće, a u žalbenom postupku predsjednik prvostepenog vijeća, odnosno vijeće nadležno za odlučivanje u postupku po žalbi. Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba. (4) Predsjednik suda može, na traženje okrivljenog ili uz njegovu saglasnost, razriješiti postavljenog branioca koji neuredno vrši dužnost. Umjesto razriješenog branioca predsjednik suda će postaviti drugog branioca. O razrješenju branioca koji je advokat izvijestit će se advokatska komora.
Član 69.
Poslije donošenja rješenja o provođenju istrage ili poslije neposrednog podnošenja optužnice (član 152.), a i prije toga ako je neka osoba ispitana u svojstvu okrivljenog, branilac ima pravo razmatrati spise i razgledati pribavljene predmete koji služe kao dokaz.
Član 70.
(1) Ako se okrivljeni nalazi u pritvoru, branilac se može s njim dopisivati i razgovarati bez nadzora. Tokom razgovora, okrivljeni i branilac se mogu promatrati, ali se ne može slušati njihov razgovor izravno ili neizravno od strane ovlaštene službene osobe. (2) Prava iz stava 1. ovog člana pripadaju i ombudsmanima Federacije.
Član 71.
(1) Branilac je ovlašten da u korist okrivljenog preduzima sve radnje koje može preduzeti okrivljeni. (2) Prava i dužnosti branioca prestaju kad okrivljeni opozove punomoć.
Član 72.
VII - PODNESCI I ZAPISNICI (1) Privatne tužbe, optužnice i optužni prijedlozi oštećenog kao tužioca, prijedlozi, pravni lijekovi i druge izjave i priopćenja podnose se pismeno ili se daju usmeno na zapisnik. (2) Podnesci iz stava 1. ovog člana moraju biti razumljivi i sadržavati sve što je potrebno da bi se po njima moglo postupiti. (3) Ako u ovom zakonu nije drukčije određeno, sud će podnositelja podneska koji je nerazumljiv ili ne sadrži sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupati pozvati da podnesak ispravi, odnosno dopuni, a ako on to ne učini u određenom roku, sud će podnesak odbaciti. (4) U pozivu za ispravku, odnosno dopunu podneska podnositelj će se upozoriti na posljedice propuštanja.
Član 73.
(1) Podnesci koji se po ovom zakonu dostavljaju protivnoj stranci predaju se sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i drugu stranku. (2) Ako ovakvi podnesci nisu predati sudu u dovoljnom broju primjeraka, sud će pozvati podnositelja da u određenom roku preda dovoljan broj primjeraka. Ako podnositelj ne postupi po naređenju suda, sud će potrebne primjerke prepisati o trošku podnositelja.
Član 74.
(1) Sud će kazniti novčanom kaznom do 500 KM, branioca, punomoćnika, zakonskog zastupnika, oštećenog, privatnog tužioca ili oštećenog kao tužioca koji u podnesku ili u usmenoj riječi vrijeđa sud ili osobu koja sudjeluje u postupku. Rješenje o kažnjavanju donosi istražni sudija, odnosno vijeće pred kojim je data izjava, a ako je ona učinjena u podnesku - sud koji o podnesku treba odlučiti. Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba. Ako nadležni tužilac ili osoba koja ga zastupa vrijeđa drugoga, o tome će se izvijestit nadležni tužilac. O kažnjavanju advokata, odnosno advokatskog pripravnika izvjestit se advokatska komora. (2) Kažnjavanje po stavu 1. ovog člana ne utječe na gonjenje i izricanje kazne za krivično djelo izvršeno vrijeđanjem.
Član 75.
(1) O svakoj radnji preduzetoj u toku krivičnog postupka sastavit će se zapisnik istodobno kad se radnja obavlja, a ako to nije moguće, onda neposredno poslije toga. (2) Zapisnik piše zapisničar. Samo kad se obavlja pretresanje stana ili osobe, ili se radnja preduzima van službenih prostorija organa, a zapisničar se ne može osigurati, zapisnik može pisati osoba koja preduzima radnju. (3) Kad zapisnik piše zapisničar, zapisnik se sastavlja na taj način što osoba koja preduzima radnju kazuje glasno zapisničaru što će unijeti u zapisnik. (4) Osobi koja se ispituje dopustit će se da sama kazuje odgovore u zapisnik. U slučaju zloupotrebe ovo pravo mu se može uskratiti.
Član 76.
(1) U zapisnik se unose: naziv državnog tijela pred kojim se vrši radnja, mjesto gdje se obavlja radnja, dan i sat kad je radnja započeta i završena, imena i prezimena prisutnih osoba i u kojem svojstvu prisustvuju, kao i naznačenje krivičnog predmeta po kojem se preduzima radnja. (2) Zapisnik treba da sadržati bitne podatke o toku i sadržini preduzete radnje. U zapisnik se u obliku pripovijedanja ubilježava samo bitna sadržina datih iskaza i izjava. Pitanja se unose u zapisnik samo ako je potrebno da se razumije odgovor. Ako je potrebno, u zapisnik će se doslovno unijeti pitanje koje je postavljeno i odgovor koji je dat. Ako su prilikom preduzimanja radnje oduzeti predmeti ili spisi, to će se naznačiti u zapisniku, a oduzete stvari će se priključiti zapisniku ili će se navesti gdje se nalaze na čuvanju. (3) Prilikom preduzimanja radnji kao što je uviđaj, pretresanje stana ili osoba, ili prepoznavanje osoba ili predmeta (član 228), u zapisnik će se unijeti i podaci koji su važni s obzirom na prirodu takve radnje ili za utvrđivanje istovjetnosti pojedinih predmeta (opis, mjere i veličina predmeta ili tragova, stavljanje oznake na predmetima i dr.), a ako su napravljene skice, crteži, planovi, fotografije, filmski snimci i sl., to će se navesti u zapisniku i priključiti zapisniku.
Član 77.
(1) Zapisnik se mora voditi uredno, u njemu se ne smije ništa izbrisati, dodati ili mijenjati. Precrtana mjesta moraju ostati čitka. (2) Sva preinačenja, ispravke i dodaci unose se na kraju zapisnika i moraju biti ovjereni od strane osoba koje potpisuju zapisnik.
Član 78.
(1) Ispitana osoba, osobe koje su obavezno prisutne radnjama u postupku, kao i stranke, branilac i oštećeni, ako su prisutni, imaju pravo pročitati zapisnik ili zahtijevati da im se pročita. Na to je dužna da ih upozori osoba koja preduzima radnju, a u zapisniku će se naznačiti je li upozorenje učinjeno i je li zapisnik pročitan. Zapisnik će se uvijek pročitati ako nije bilo zapisničara i to će se naznačiti u zapisniku. (2) Zapisnik potpisuje ispitana osoba. Ako se zapisnik sastoji od više listova, ispitana osoba potpisuje svaki list. (3) Na kraju zapisnika potpisat će se tumač, ako ga je bilo, svjedoci čija je prisutnost obavezna pri preduzimanju istražnih radnji, a pri pretresanju i osoba koja se pretresa ili čiji se stan pretresa. Ako zapisnik ne piše zapisničar (član 75. stav 2.), zapisnik potpisuju osobe koje su prisutne radnji. Ako takvih osoba nema ili nisu u stanju shvatiti sadržinu zapisnika, zapisnik potpisuju dva svjedoka osim ako nije moguće osigurati njihovu prisutnost. (4) Nepismena osoba umjesto potpisa stavlja otisak kažiprsta desne ruke, a zapisničar će ispod otiska upisati njeno ime i prezime. Ako se uslijed nemogućnosti da se stavi otisak desnog kažiprsta stavlja otisak nekog drugog prsta ili otisak prsta lijeve ruke, u zapisniku će se naznačiti od kojeg je prsta i s koje ruke uzet otisak. (5) Ako ispitana osoba nema obje ruke - pročitat će zapisnik, a ako je nepismena - zapisnik će joj se pročitati, i to će se zabilježiti u zapisniku. Ako ispitana osoba odbije da potpiše zapisnik ili da stavi otisak prsta, zabilježit će se to u zapisniku i navest će se razlog odbijanja. (6) Ako se radnja nije mogla obaviti bez prekida, u zapisniku će se naznačiti dan i sat kad je nastao prekid, kao i dan i sat kad se radnja nastavlja. (7) Ako je bilo prigovora u pogledu sadržine zapisnika, navest će se u zapisniku i ti prigovori. (8) Zapisnik na kraju potpisuje osoba koja je preduzela radnju i zapisničar.
Član 79.
(1) Kad je u ovom zakonu određeno da se na iskazu okrivljenog, svjedoka ili vještaka ne može zasnovati sudska odluka, istražni sudija će po službenoj dužnosti ili na prijedlog stranaka donijeti rješenje o izdvajanju zapisnika o ovim iskazima iz spisa odmah, a najkasnije do završetka istrage, odnosno davanja saglasnosti istražnog sudije da se optužnica može podići bez sprovođenja istrage (član 152. stav 1.). Protiv ovog rješenja dopuštena je posebna žalba. (2) Po pravomoćnosti rješenja izdvojeni zapisnici se zatvaraju u poseban omot i čuvaju kod istražnog sudije odvojeno od ostalih spisa i ne mogu se razgledati niti se mogu koristiti u postupku. (3) Poslije završene istrage, kao i poslije davanja saglasnosti da se optužnica može podići bez provođenja istrage (član 152. stav 1.), istražni sudija će postupiti po odredbama st. 1. i 2. ovog člana i u pogledu svih izvještaja koje su u smislu člana 143. ovog zakona, organima unutrašnjih poslova dali okrivljeni, svjedoci ili vještaci. Kad nadležni tužilac podigne optužnicu bez provođenja istrage (član 152. stav 6.), postupit će sukladno članu 150. stav 5. ovog zakona.
Član 80.
(1) Istražni sudija može odrediti da se izvođenje istražne radnje snimi pomoću magnetofona. O tome će istražni sudija prethodno izvijestiti osobu koja se ispituje, odnosno saslušava. (2) Snimak mora sadržavati podatke iz člana 76. stav 1. ovog zakona, podatke potrebne za identificiranje osobe čija se izjava snima i podatak u kojem svojstvu ta osoba daje izjavu. Kad se snimaju izjave više osoba, mora se osigurati da se iz snimke može jasno razaznati ko je dao izjavu. (3) Na zahtjev saslušane osobe, snimka će se odmah reproducirati, a ispravke ili objašnjenja te osobe će se snimiti. (4) U zapisnik o istražnoj radnji unijet će se da je izvršeno magnetofonsko snimanje, ko je snimanje izvršio, da je osoba koja se saslušava prethodno izvještena o snimanju, da je snimka reproducirana i gdje se magnetofonska vrpca čuva ako nije priložena spisima predmeta. (5) Istražni sudija može odrediti da se magnetofonski snimak u cjelini ili djelimično prepiše. Istražni sudija će prijepis pregledati, ovjeriti i priključiti zapisniku o preduzimanju istražne radnje. (6) Magnetofonska vrpca čuva se u sudu do vremena do kojeg se čuva i krivični spis. (7) Istražni sudija može dopustiti da osobe koje imaju opravdan interes pomoću magnetofona snime izvođenje istražne radnje. (8) Odredbe st. l. do 7. ovog člana, sukladno se primjenjuju i kad se vrši filmsko ili drugo snimanje istražne radnje.
Član 81.
Za zapisnik o glavnom pretresu važe i odredbe čl. 303. do 306. ovog zakona.
Član 82.
(1) O vijećanju i glasanju sastavit će se poseban zapisnik. (2) Zapisnik o vijećanju i glasanju sadrži tok glasanja i odluku koja je donesena. (3) Ovaj zapisnik potpisuju svi članovi vijeća i zapisničar. Odvojena mišljenja priključit će se zapisniku o vijećanju i glasanju, ako nisu unesena u zapisnik. (4) Zapisnik o vijećanju i glasanju zatvorit će se u poseban omot. Ovaj zapisnik može razgledati samo viši sud kad rješava o pravnom lijeku i u tom slučaju dužan je da zapisnik ponovno zatvori u poseban omot i da na omotu naznači da je razgledao zapisnik.
Član 83.
VIII - ROKOVI (1) Rokovi predviđeni ovim zakonom ne mogu se produžavati, osim kad to zakon izričito dopušta. Ako je u pitanju rok koji je ovim zakonom određen radi zaštite prava odbrane i drugih procesnih prava okrivljenog, taj rok se može skratiti ako to zahtijeva okrivljeni pismeno ili usmeno na zapisnik pred sudom. (2) Kad je izjava vezana za rok smatra se da je data u roku ako je prije nego što rok istekne predata onom ko je ovlašten da je primi. (3) Kad je izjava upućena preko pošte preporučenom pošiljkom ili telegrafskim putem, dan predaje pošti smatra se kao dan predaje onome kome je upućena. Predaja vojnoj pošti u mjestima gdje ne postoji redovna pošta smatra se kao predaja pošti preporučenom pošiljkom. (4) Okrivljeni koji se nalazi u pritvoru može izjavu koja je vezana za rok dati i na zapisnik kod suda koji vodi postupak ili je predati upravi zatvora, a osoba koja se nalazi na izdržavanju kazne ili se nalazi u nekoj ustanovi radi primjene mjere sigurnosti ili odgojne mjere može takvu izjavu predati upravi ustanove u kojoj je smještena. Dan kad je sastavljen takav zapisnik, odnosno kad je izjava predata upravi ustanove smatra se kao dan predaje organu koji je nadležan da je primi. (5) Ako je podnesak koji je vezan za rok zbog neznanja ili očigledne omaške podnositelja predat ili upućen nenadležnom sudu prije isteka roka, pa nadležnom sudu stigne poslije isteka roka, uzet će se da je na vrijeme podnesen.
Član 84.
(1) Rokovi se određuju na sate, dane, mjesece i godine. (2) Sat ili dan kad je dostavljanje ili priopćenje izvršeno, odnosno u koji pada događaj od kada treba računati trajanje roka, ne uračunava se u rok već se za početak roka uzima prvi naredni sat, odnosno dan. U jedan dan računa se 24 sata, a mjesec se računa po kalendarskom vremenu. (3) Rokovi određeni po mjesecima, odnosno godinama svršavaju se protekom onog dana posljednjeg mjeseca, odnosno godine koji po svom broju odgovara danu kad je rok otpočeo. Ako nema toga dana u posljednjem mjesecu, rok se završava posljednjeg dana tog mjeseca. (4) Ako posljednji dan roka pada na državni blagdan ili u subotu ili u nedjelju ili u neki drugi dan kada državni organ nije radio, rok istječe protekom prvog narednog radnog dana.
Član 85.
(1) Okrivljenom koji iz opravdanih razloga propusti rok za izjavu žalbe na presudu ili na rješenje o primjeni mjere sigurnosti ili odgojne mjere ili o oduzimanju imovinske koristi, sud će dopustiti povraćaj u prijašnje stanje radi izjave žalbe ako u roku od osam dana poslije prestanka uzroka zbog kojega je propustio rok podnese molbu za povraćaj u prijašnje stanje i ako istodobno s molbom preda i žalbu. (2) Poslije proteka tri mjeseca od dana propuštanja ne može se tražiti povraćaj u prijašnje stanje.
Član 86.
(1) O povraćaju u prijašnje stanje odlučuje predsjednik vijeća koje je donijelo presudu ili rješenje koje se pobija žalbom. (2) Protiv rješenja kojim se dopušta povraćaj u prijašnje stanje nije dopuštena žalba. (3) Kad je okrivljeni izjavio žalbu na rješenje kojim se ne dopušta povraćaj u prijašnje stanje, sud je dužan da ovu žalbu, zajedno sa žalbom na presudu ili na rješenje o primjeni mjere sigurnosti ili odgojne mjere ili o oduzimanju imovinske koristi, kao i s odgovorom na žalbu i svim spisima, dostavi višem sudu na rješavanje.
Član 87.
(1) Molba za povraćaj u prijašnje stanje ne zadržava, po pravilu, izvršenje presude, odnosno rješenja o primjeni mjere sigurnosti ili odgojne mjere ili o oduzimanju imovinske koristi, ali sud nadležan za rješavanje molbe može odlučiti da se s izvršenjem zastane do donošenja odluke po molbi.
Član 88.
IX - TROŠKOVI KRIVIČNOG POSTUPKA (1) Troškovi krivičnog postupka su izdaci učinjeni povodom krivičnog postupka od njegovog pokretanja do njegovog završetka i izdaci za preduzete istražne radnje prije istrage. (2) Troškovi krivičnog postupka obuhvaćaju: 1) troškove za svjedoke, vještake, tumače i stručne osobe, kao i troškove uviđaja; 2) podvozne troškove okrivljenog; 3) izdatke za dovođenje okrivljenog, odnosno osobe lišene slobode; 4) podvozne i putne troškove službenih osoba; 5) troškove liječenja okrivljenog za vrijeme dok se nalazi u pritvoru, kao i troškove porođaja; 6) paušalni iznos; 7) nagradu i nužne izdatke branioca, nužne izdatke privatnog tužioca i oštećenog kao tužioca i njihovih zakonskih zastupnika, kao i nagradu i nužne izdatke njihovih punomoćnika; 8) nužne izdatke oštećenog i njegovog zakonskog zastupnika, kao i nagradu i nužne izdatke njegovog punomoćnika. (3) Paušalni iznos utvrđuje sud u okviru iznosa određenih odgovarajućim propisom, s obzirom na trajanje i složenost postupka i imovno stanje osobe obavezne da plati ovaj iznos. (4) Troškovi iz tač. 1. do 5. stava 2. ovog člana, kao i nužni izdaci postavljenog branioca i postavljenog punomoćnika oštećenog kao tužioca (čl. 67. i 93.), u postupku zbog krivičnih djela za koja se goni po službenoj dužnosti isplaćuju se iz sredstava organa unutrašnjih poslova odnosno suda koji vodi krivični postupak unaprijed, a naplaćuju se kasnije od osoba koje su dužne da ih naknade po odredbama ovog zakona. Organ koji vodi krivični postupak dužan je sve troškove koji su unaprijed isplaćeni unijeti u popis koji će se priložiti spisima. (5) Troškovi prevođenja na jezik stranke, svjedoka i druge osobe koja sudjeluje u krivičnom postupku koji nastaju primjenom odredaba ovog zakona neće se naplaćivati od osoba koje su po odredbama ovog zakona dužne da naknade troškove krivičnog postupka.
Član 89.
(1) U svakoj presudi i rješenju kojim se obustavlja krivični postupak odlučit će se ko će snositi troškove postupka i koliko oni iznose. (2) Ako nedostaju podaci o visini troškova, posebno rješenje o visini troškova donijet će istražni sudija, sudija pojedinac ili predsjednik vijeća kad se ti podaci pribave. Zahtjev s podacima o visini troškova može se podnijeti najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja pravomoćne presude ili rješenja osobi koja ima pravo da postavi takav zahtjev. (3) Kad je o troškovima krivičnog postupka odlučeno posebnim rješenjem, o žalbi protiv tog rješenja odlučuje vijeće (član 21. stav 6.).
Član 90.
(1) Okrivljeni, oštećeni, oštećeni kao tužilac, privatni tužilac, branilac, zakonski zastupnik, punomoćnik, svjedok, vještak tumač i stručna osoba (član 160.), bez obzira na ishod krivičnog postupka, snose troškove svog dovođenja, odlaganja istražne radnje ili glavnog pretresa i druge troškove postupka koje su prouzročili svojom krivnjom, kao i odgovarajući dio paušalnog iznosa. (2) O troškovima iz stava 1. ovog člana donosi se posebno rješenje osim ako se o troškovima koje snose privatni tužilac i okrivljeni rješava u odluci o glavnoj stvari.
Član 91.
(1) Kad sud okrivljenog oglasi krivim, izreći će u presudi da je dužan naknaditi troškove krivičnog postupka. (2) Osoba koja je okrivljena za više krivičnih djela neće se osuditi na naknadu troškova u pogledu djela za koja je oslobođeno od optužbe, ukoliko se ti troškovi mogu izdvojiti iz ukupnih troškova. (3) U presudi kojom je više okrivljenih oglašeno krivim, sud će odrediti koliki će dio troškova snositi svaki od njih, a ako to nije mogućno, osudit sve okrivljene da solidarno snose troškove. Plaćanje paušalnog iznosa odredit će se za svakog okrivljenog posebno. (4) U odluci kojom rješava o troškovima, sud može osloboditi okrivljenog od dužnosti da naknadi u cjelini ili djelimično troškove krivičnog postupka iz člana 88. stav 2. tač. 1. do 6. ovog zakona, ako bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje izdržavanje okrivljenog ili osoba koje je on dužan izdržavati. Ako se ove okolnosti utvrde poslije donošenja odluke o troškovima, predsjednik vijeća može posebnim rješenjem osloboditi okrivljenog od dužnosti naknade troškova krivičnog postupka.
Član 92.
(1) Kad se obustavi krivični postupak ili kad se donese presuda kojom se okrivljeni oslobađa od optužbe ili kojom se optužba odbija, izreći će se u rješenju, odnosno presudi da troškovi krivičnog postupka iz člana 88. stav 2. tač. 1. do 5. ovog zakona, kao i nužni izdaci okrivljenog i nužni izdaci i nagrada branioca, padaju na teret sredstava suda, osim u slučajevima određenim u sljedećim stavovima. (2) Osoba koja je svjesno podnijela lažnu prijavu snosit će troškove krivičnog postupka. (3) Privatni tužilac je dužan naknaditi troškove krivičnog postupka iz člana 88. stav 2. tač. 1. do 6. ovog zakona, nužne izdatke okrivljenog, kao i nužne izdatke i nagradu njegovog branioca, ako je postupak završen presudom kojom se okrivljeni oslobađa od optužbe ili presudom kojom se optužba odbija ili rješenjem o obustavi postupka, osim ako je postupak obustavljen, odnosno ako je donesena presuda kojom se optužba odbija zbog smrti okrivljenog ili oboljenja od neke trajne duševne bolesti ili zbog toga što je nastupila zastarjelost krivičnog gonjenja uslijed odugovlačenja postupka koje se ne može pripisati u krivicu privatnog tužioca. Ako je postupak obustavljen uslijed odustanka od tužbe, okrivljeni i privatni tužilac mogu se poravnati u pogledu njihovih međusobnih troškova. Ako ima više privatnih tužilaca, svi će snositi troškove solidarno. (4) Kad sud odbije optužbu zbog nenadležnosti, odluku o troškovima donijet će nadležni sud.
Član 93.
(1) Nagradu i nužne izdatke branioca i punomoćnika privatnog tužioca ili oštećenog dužna je platiti zastupana osoba, bez obzira na to ko je po odluci suda dužan snositi troškove krivičnog postupka, osim ako po odredbama ovog zakona nagrada i nužni izdaci branioca padaju na teret sredstava suda. Ako je okrivljenom bio postavljen branilac, a plaćanjem nagrade i nužnih izdataka bi bilo dovedeno u pitanje izdržavanje okrivljenog ili izdržavanje osoba koje je on obavezan izdržavati, nagrada i nužni izdaci branioca isplatit će se iz sredstava suda. Ovako će se postupiti i ako je oštećenom kao tužiocu bio postavljen punomoćnik. (2) Branilac i punomoćnik koji nisu odvjetnici nemaju pravo na nagradu. Oni imaju pravo na nužne izdatke, a branilac i na izgubljenu zaradu.
Član 94.
O dužnosti plaćanja troškova koji nastanu kod višeg suda odlučuje konačno taj sud sukladno odredbama čl. 88. do 93. ovog zakona.
Član 95.
Bliže propise o naknadi troškova krivičnog postupka koji nastanu pred sudom kantona, odnosno općinskog suda donosi nadležan organ kantona, a propise o naknadi troškova krivičnog postupka koji nastanu pred Vrhovnim sudom Federacije - federalni ministar pravde.
Član 96.
X - IMOVINSKOPRAVNI ZAHTJEVI (1) Imovinskopravni zahtjev koji je nastao uslijed izvršenja krivičnog djela raspravit će se na prijedlog ovlaštenih osoba u krivičnom postupku ako se time ne bi znatno odugovlačio ovaj postupak. (2) Imovinskopravni zahtjev može se odnositi na naknadu štete, povraćaj stvari ili poništavanje određenog pravnog posla.
Član 97.
(1) Prijedlog za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva u krivičnom postupku može podnijeti osoba koja je ovlaštena da takav zahtjev ostvaruje u parničnom postupku. (2) Ako su uslijed krivičnog djela oštećena sredstva države Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, grada i općine, organ koji je zakonom ovlašten da se stara o zaštiti tih sredstava može u krivičnom postupku sudjelovati sukladno ovlaštenjima koja ima na temelju toga zakona.
Član 98.
(1) Prijedlog za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva u krivičnom postupku podnosi se organu kome se podnosi krivična prijava ili sudu pred kojim se vodi postupak. (2) Prijedlog se može podnijeti najkasnije do završetka glavnog pretresa pred prvostepenim sudom. (3) Osoba ovlaštena na podnošenje prijedloga dužna je da određeno označi svoj zahtjev i da podnese dokaze. (4) Ako ovlaštena osoba nije stavila prijedlog za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva u krivičnom postupku do podizanja optužbe, izvijestit će se da može taj prijedlog staviti do završetka glavnog pretresa. Ako su uslijed krivičnog djela oštećena sredstva države Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, grada i općine, a prijedlog nije stavljen, sud će o tome izvijestiti organ iz člana 97. stav 2. ovog zakona.
Član 99.
(1) Ovlaštene osobe (član 97.) mogu do završetka glavnog pretresa odustati od prijedloga za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva u krivičnom postupku i ostvariti ga u parničnom postupku. U slučaju odustanka od prijedloga, takav prijedlog se ne može ponovno staviti, osim ako ovim zakonom nije šta drugo određeno. (2) Ako je imovinskopravni zahtjev poslije stavljenog prijedloga, a prije završetka glavnog pretresa prešao na drugu osobu po pravilima imovinskog prava, pozvat će se ta osoba da se izjasni ostaje li kod prijedloga. Ako se uredno pozvani ne odazove, smatra se da je odustao od stavljenog prijedloga.
Član 100.
(1) Sud pred kojim se vodi postupak ispitat će okrivljenog o činjenicama navedenim u prijedlogu i izvidit će okolnosti koje su od važnosti za utvrđivanje imovinskopravnog zahtjeva. Ali i prije nego što je stavljen takav prijedlog sud je dužan prikupiti dokaze i izviditi što je potrebno za odlučivanje o zahtjevu. (2) Ako bi se izviđanjem o imovinskopravnom zahtjevu znatno odugovlačio krivični postupak, sud će se ograničiti na prikupljanje onih podatka čije utvrđivanje kasnije ne bi bilo mogućno ili bi bilo znatno otežano.
Član 101.
(1) O imovinskopravnim zahtjevima odlučuje sud. (2) U presudi kojom okrivljenog oglašava krivim sud može oštećenom dosuditi imovinskopravni zahtjev u cjelini ili mu može dosuditi imovinskopravni zahtjev djelimično, a za višak uputiti na parnični postupak. Ako podaci krivičnog postupka ne pružaju pouzdan temelj ni za potpuno ni za djelimično presuđenje, sud će oštećenog uputiti da imovinskopravni zahtjev u cjelini može ostvariti u parničnom postupku. (3) Kad sud donese presudu kojom se okrivljeni oslobađa od optužbe ili kojom se optužba odbija ili kad rješenjem obustavi krivični postupak, uputit će oštećenog da imovinskopravni zahtjev može ostvariti u parničnom postupku. Kad se sud oglasi nenadležnim za krivični postupak, uputit će oštećenog da imovinskopravni zahtjev može prijaviti u krivičnom postupku koji će otpočeti ili produžiti nadležni sud.
Član 102.
Ako se imovinskopravni zahtjev odnosi na povraćaj stvari, a sud ustanovi da stvar pripada oštećenom i da se nalazi kod okrivljenog ili kod nekog od sudionika u krivičnom djelu ili kod osobe kojoj su je oni dali na čuvanje, odredit će u presudi da se stvar preda oštećenom.
Član 103.
Ako se imovinskopravni zahtjev odnosi na poništaj određenog pravnog posla, a sud nađe da je zahtjev osnovan, izreći će u presudi potpuni ili djelimični poništaj tog pravnog posla, s posljedicama koje otuda proistječu, ne dirajući u prava trećih osoba.
Član 104.
(1) Pravomoćnu presudu kojom je odlučeno o imovinskopravnom zahtjevu sud može u krivičnom postupku izmijeniti samo povodom ponavljanja krivičnog postupka i zahtjeva za zaštitu zakonitosti. (2) Izvan ovog slučaja osuđeni, odnosno njegovi nasljednici mogu samo u parničnom postupku zahtijevati da se pravomoćna presuda krivičnog suda kojom je odlučeno o imovinskopravnom zahtjevu izmijeni, i to ako postoje uvjeti za ponavljanje po odredbama koje važe za parnični postupak.
Član 105.
(1) Na prijedlog ovlaštenih osoba (član 97.) mogu se u krivičnom postupku po odredbama koje važe za izvršni postupak odrediti privremene mjere osiguranja imovinskopravnog zahtjeva nastalog uslijed izvršenja krivičnog djela. (2) Rješenje iz stava 1. ovog člana donosi u istrazi istražni sudija. Poslije podignute optužnice rješenje donosi izvan glavnog pretresa predsjednik vijeća, a na glavnom pretresu vijeće. (3) Žalba protiv rješenja vijeća o privremenim mjerama osiguranja nije dopuštena. U ostalim slučajevima o žalbi rješava vijeće (član 21. stav 6.). Žalba ne zadržava izvršenje rješenja.
Član 106.
(1) Ako se radi o stvarima koje nesumnjivo pripadaju oštećenom, a ne služe kao dokaz u krivičnom postupku, predat će se te stvari oštećenom i prije završetka postupka. (2) Ako se više oštećenih spore o vlasništvu stvari, uputit će se na parnični postupak, a sud će u krivičnom postupku odrediti samo čuvanje stvari kao privremenu mjeru osiguranja. (3) Stvari koje služe kao dokaz oduzet će se privremeno i po završetku postupka vratiti vlasniku. Ako je ovakva stvar neophodno potrebna vlasniku, ona mu se može vratiti i prije završetka postupka, uz obvezu da je na zahtjev donese.
Član 107.
(1) Ako oštećeni ima zahtjev prema trećoj osobi zbog toga što se kod nje nalaze stvari pribavljene krivičnim djelom, ili zbog toga što je ono uslijed krivičnog djela došlo do imovinske koristi, sud može u krivičnom postupku, na prijedlog ovlaštenih osoba (član 97.), i po odredbama koje važe za izvršni postupak, odrediti privremene mjere osiguranja i prema tim trećim osobama. Odredbe člana 105. st. 2. i 3. ovog zakona, važe i u ovom slučaju. (2) U presudi kojom se okrivljeni oglašava krivim sud će ili ukinuti mjere iz stava 1. ovog člana, ako već ranije nisu ukinute, ili će oštećenog uputiti na parnični postupak, s tim što će se ove mjere ukinuti ako parnični postupak ne bude pokrenut u roku koji odredi sud.
Član 108.
XI - DONOŠENJE I PRIOPĆAVANJE ODLUKA (1) U krivičnom postupku odluke se donose u obliku presude, rješenja i naredbe. (2) Presudu donosi samo sud, a rješenja i naredbe donose i drugi organi koji sudjeluju u krivičnom postupku.
Član 109.
(1) Odluke vijeća donose se poslije usmenog vijećanja i glasanja. Odluka je donesena kad je za nju glasala većina članova vijeća. (2) Presuda o izricanju kazne dugotrajnog zatvora može se donijeti samo jednoglasno. (3) Predsjednik vijeća rukovodi vijećanjem i glasanjem i glasa posljednji. On je dužan da se stara da se sva pitanja svestrano i potpuno razmotre. (4) Ako se u pogledu pojedinih pitanja o kojima se glasa glasovi podijele na više različitih mišljenja, tako da nijedno od njih nema većinu, razdvojit će se pitanjima i glasanje će se ponavljati dok se ne postigne većina. Ako se na taj način ne postigne većina, odluka će se donijeti tako što će se glasovi koji su najnepovoljniji za okrivljenog pribrojiti glasovima koji su od ovih manje nepovoljni, sve dok se ne postigne potrebna većina. (5) Članovi vijeća ne mogu odbiti da glasaju o pitanjima koja postavi predsjednik vijeća, ali član vijeća koji je glasao da se optuženi oslobodi ili da se presuda ukine i ostao u manjini nije dužan glasati o sankciji. Ako ne glasa, uzet će se kao da je pristao na glas koji je za okrivljenog najpovoljniji.
Član 110.
(1) Pri odlučivanju prvo se glasa je li sud nadležan, je li potrebno dopuniti postupak, kao i o drugim prethodnim pitanjima. Kad se donese odluka o prethodnim pitanjima, prelazi se na rješavanje o glavnoj stvari. (2) Pri odlučivanju o glavnoj stvari prvo će se glasati je li optuženi učinio krivično djelo i je li krivično odgovoran, a zatim će se glasati o kazni, drugim krivičnim sankcijama, troškovima krivičnog postupka, imovinskopravnim zahtjevima i ostalim pitanjima o kojima treba donijeti odluku. (3) Ako je ista osoba optužena za više krivičnih djela, glasovat će se o krivičnoj odgovornosti i kazni za svako od tih djela, a zatim o jedinstvenoj kazni za sva djela.
Član 111.
(1) Vijećanje i glasanje vrši se u tajnom zasjedanju. (2) U prostoriji u kojoj se vrši vijećanje i glasanje mogu biti prisutni samo članovi vijeća i zapisničar.
Član 112.
(1) Ako ovim zakonom nije drukčije određeno, odluke se priopćavaju zainteresiranim osobama usmenim objavljivanjem, ako su prisutne, a dostavljanjem ovjerenog prijepisa odluke, ako su odsutne. (2) Ako je odluka usmeno priopćena, to će se naznačiti u zapisniku ili u spisu, a osoba kojoj je priopćenje učinjeno potvrdit će to svojim potpisom. Ako zainteresirana osoba izjavi da se neće žaliti, ovjereni prepis usmeno pripćenje odluke neće mu se dostaviti, ako ovim zakonom nije drukčije određeno. (3) Prijepisi odluka protiv kojih je dopuštena žalba dostavljaju se s uputstvom o pravu na žalbu.
Član 113.
XII - DOSTAVLJANJE PISMENA I RAZMATRANJE SPISA (1) Pismena se dostavljaju, po pravilu, preko pošte. Dostavljanje se može vršiti i preko nadležnog općinskog organa, preko službene osobe organa koji je odluku donio ili neposredno kod tog organa. (2) Poziv za glavni pretres ili druge pozive sud može i usmeno priopćiti osobi koja se nalazi pred sudom, uz pouku o posljedicama nedolaska. Pozivanje izvršeno na ovaj način zabilježit će se u zapisniku koji će pozvana osoba potpisati, osim ako je to pozivanje zabilježeno u zapisniku o glavnom pretresu. Smatra se da je time izvršeno punovažno dostavljanje.
Član 114.
Pismeno za koje je u ovom zakonu određeno da se ima osobno dostaviti predaje se neposredno osobi kojoj je upućeno. Ako se osoba kojoj se pismeno mora osobno dostaviti ne zatekne tamo gdje se dostavljanje ima izvršiti, dostavljač će se izvijestiti kad i na kom mjestu može tu osobu da zatekne i ostavit će kod jedne od osoba navedenih u članu 115. ovog zakona pismeno izviješće da radi primanja pismena bude u određeni dan i sat u svom stanu ili na svom radnom mjestu. Ako i poslije ovog dostavljač ne zatekne osobu kojoj se dostavljanje ima izvršiti, postupit će po odredbi člana 115. stav 1. ovog zakona i smatra se da je time dostavljanje izvršeno.
Član 115.
(1) Pismena za koja u ovom zakonu nije određeno da se moraju osobno dostaviti dostavljaju se također osobno, ali takva pismena u slučaju da se primatelj ne zatekne u stanu ili na radnom mjestu mogu se predati kome od njegovih odraslih članova domaćinstva, koji je dužan da primi pismeno. Ako se oni ne zateknu u stanu pismeno će se predati susjedu, ako oni na to pristanu. Ako se dostavljanje vrši na radnom mjestu osobe kojoj se pismeno ima dostaviti, a ta osoba se tu ne zatekne, dostavljanje se može izvršiti osobi ovlaštenoj za prijem pošte koja je dužna primiti pismeno, ili osobi koja je zaposlena na istom mjestu, ako ona pristane primiti pismeno. (2) Ako se utvrdi da je osoba kojoj se pismeno ima dostaviti odsutna i da joj osoba iz stava 1. ovog člana, zbog toga ne može pismeno na vrijeme predati, pismeno će se vratiti uz naznačenje gdje se odsutni nalazi.
Član 116.
(1) Okrivljenom će se osobno dostaviti poziv za prvo ispitivanje u prethodnom postupku i poziv za glavni pretres. (2) Okrivljenom koji nema branioca osobno će se dostaviti optužnica, optužni prijedlog ili privatna tužba, presuda i druge odluke od čijeg dostavljanja teče rok za žalbu, kao i žalba protivne stranke koja se dostavlja radi odgovora. Po zahtjevu okrivljenog, presuda i druge odluke dostavit će se osobi koju on odredi. (3) Ako okrivljenom koji nema branioca treba dostaviti presudu kojom mu je izrečena kazna zatvora, a dostavljanje se ne može izvršiti na njegovu dosadašnju adresu, sud će okrivljenom postaviti branioca po službenoj dužnosti, koji će vršiti ovu dužnost dok se ne sazna nova adresa okrivljenog. Postavljenom braniocu će se odrediti potreban rok za upoznavanje sa spisima, a poslije toga će se presuda dostaviti postavljenom braniocu i postupak nastaviti. Ako je u pitanju druga odluka od čijeg dostavljanja teče rok za žalbu ili žalba protivne stranke koja se dostavlja radi odgovora, odluka, odnosno žalba će se istaći na oglasnoj tabli suda i protekom osam dana od dana isticanja smatra se da je izvršeno punovažno dostavljanje. (4) Ako okrivljeni ima branioca, optužnica, optužni prijedlog, privatna tužba i sve odluke od čijeg dostavljanja teče rok za žalbu, kao i žalba protivne stranke koja se dostavlja radi odgovara, dostavit će se braniocu i okrivljenom po odredbama člana 115. ovog zakona. U tom slučaju, rok za izjavu pravnog lijeka, odnosno odgovora na žalbu teče od dana dostavljanja pismena okrivljenom ili braniocu. Ako se okrivljenom ne može dostaviti odluka, odnosno žalba zato što nije prijavio promjenu adrese, odluka, odnosno žalba istaći će se na oglasnu tablu suda i protekom osam dana od dana isticanja smatra se da je izvršeno punovažno dostavljanje. (5) Ako se pismeno ima dostaviti braniocu okrivljenog, a on ima više branioca, dovoljno je da se pismeno dostavi jednom od njih.
Član 117.
(1) Poziv za podnošenje privatne tužbe ili optužnice, kao i poziv za glavni pretres, dostavlja se privatnom tužiocu i oštećenom kao tužiocu, odnosno njihovom zakonskom zastupniku osobno (član 114.), a njihovim punomoćnicima po članu 115. ovog zakona. Na isti način dostavljaju im se i odluke za koje od dana dostavljanja teče rok za žalbu, kao i žalba protivne stranke koja se dostavlja radi odgovora. (2) Ako se osobama iz stava 1. ovog člana ili oštećenom dostavljanje ne može izvršiti na dosadašnju adresu, sud će poziv, odnosno odluku ili žalbu istaći na oglasnoj tabli suda i protekom osam dana od dana isticanja smatra se da je izvršeno punovažno dostavljanje. (3) Ako oštećeni, oštećeni kao tužilac ili privatni tužilac ima zakonskog zastupnika ili punomoćnika, dostavljanje će se izvršiti ovom, a ako ih ima više, samo jednom od njih.
Član 118.
(1) Potvrdu o izvršenom dostavljanju (dostavnicu) potpisuju primatelj i dostavljač. Primatelj će na dostavnici sam naznačiti dan prijema. (2) Ako je primatelj nepismen ili nije u stanju da se potpiše, dostavljač će ga potpisati, naznačiti dan prijema i staviti napomenu zašto je potpisao primatelja. (3) Ako primatelj odbije da potpiše dostavnicu, dostavljač će to zabilježiti na dostavnici i naznačiti dan predaje i time je dostavljanje izvršeno.
Član 119.
Kad primatelj ili odrasli član njegovog domaćinstva odbije da primi pismeno, dostavljač će zabilježiti na dostavnici dan, sat i razlog odbijanja prijema, a pismeno će ostaviti u stanu primatelja ili u prostoriji gdje je on zaposlen, i time je dostavljanje izvršeno.
Član 120.
(1) Vojnim osobama, pripadnicima straže u ustanovama u kojima su smještene osobe lišene slobode i djelatnicima suhozemnog, riječnog, pomorskog i zrakoplovnog prometa dostavljanje poziva obavlja se preko njihove komande, odnosno neposrednog starješine, a, po potrebi, može im se na taj način obavljati i dostavljanje ostalih pismena. (2) Osobama lišenim slobode dostavljanje se obavlja u sudu ili preko uprave ustanove u kojoj su smještene. (3) Osobama koje uživaju pravo imuniteta u Bosni i Hercegovini, ako međunarodni ugovori što drugo ne određuju, dostavljanje se obavlja preko Ministarstva za vanjske poslove Bosne i Hercegovine. (4) Dostavljanje državljanima Bosne i Hercegovine odnosno Federacije u inozemstvu, ako se ne primjenjuje postupak predviđen u čl. 500. i 501. ovog zakona, obavlja se posredstvom diplomatskog ili konzularnog predstavništva Bosne i Hercegovine u stranoj državi, pod uvjetom da se strana država ne protivi takvom načinu dostavljanja i da osoba kojoj se dostavljanje obavlja dobrovoljno pristaje da primi pismeno. Ovlašteni djelatnik diplomatskog ili konzularnog predstavništva potpisuje dostavnicu kao dostavljač - ako je pismeno uručeno u samom predstavništvu, a ako je pismeno dostavljeno poštom - potvrđuje to na dostavnici.
Član 121.
(1) Nadležnom tužiocu odluke i druga pismena dostavljaju se predajom pisarnici nadležnog tužilaštva. (2) Kad se obavlja dostavljanje odluka kod kojih od dana dostavljanja teče rok, kao dan dostavljanja smatra se dan predaje pismena pisarnici nadležnog tužilaštva. (3) Sud će nadležnom tužiocu, na njegov zahtjev, dostaviti krivični spis radi razmatranja. Ako je u toku rok za izjavu redovnog pravnog lijeka, ili ako to zahtijevaju drugi interesi postupka, sud može odrediti u kojem roku nadležni tužilac treba vratiti spise.
Član 122.
U slučajevima koji nisu predviđeni ovim zakonom dostavljanje se vrši po odredbama koje važe za parnični postupak.
Član 123.
(1) Pozivi i odluke koje se donose do završetka glavnog pretresa za osobe koje sudjeluju u postupku, osim za okrivljenog, mogu se predati sudioniku u postupku koji pristaje da ih uruči onome kome su upućeni, ako organ smatra da je na taj način osiguran njihov prijem. (2) O pozivu za glavni pretres ili drugom pozivu, kao i o odluci o odlaganju glavnog pretresa ili drugih zakazanih radnji, osobe navedene u stavu 1. ovog člana mogu se izvijestiti brzojavom ili telefonom, ako se prema okolnostima može pretpostaviti da će obavjest obavljena na taj način primiti osoba kojoj je upućena. (3) O pozivanju i predaji odluke, koji su obavljeni na način predviđen u st. 1. i 2. ovog člana, stavit će se službena zabilješka na spisu. (4) Prema osobi koja je po stavu 1. ili stavu 2. ovog člana izviještena, odnosno kojoj je odluka upućena, mogu nastupiti štetne posljedice predviđene za propuštanje samo ako se utvrdi da je ona blagovremeno primila poziv, odnosno odluku i da je bilo poučena o posljedicama propuštanja.
Član 124.
(1) Svakom ko ima opravdani interes može se dopustiti razmatranje i prepisivanje pojedinih krivičnih spisa. (2) Kad je postupak u toku, razmatranje i prepisivanje spisa dopušta organ pred kojim se vodi postupak, a kad je postupak završen, razmatranje i prepisivanje spisa dopušta predsjednik suda ili službena osoba koju on odredi. Ako se spisi nalaze kod nadležnog tužioca, dozvolu za razmatranje i prepisivanje daje nadležni tužilac. (3) Razmatranje i prepisivanje pojedinih krivičnih spisa može se uskratiti kad to zahtijevaju posebni razlozi odbrane ili sigurnosti zemlje, ili kad je javnost bila isključena s glavnog pretresa. Ovo uskraćivanje ne može se odnositi na branioca i okrivljenog kad je ispitan. Protiv rješenja o uskraćivanju dopuštena je žalba koja ne zadržava izvršenje rješenja. (4) Za razmatranje i prepisivanje spisa od strane privatnog tužioca, oštećenog kao tužioca, oštećenog i branioca važe odredbe člana 55. odnosno člana 69. ovog zakona. (5) Organ unutrašnjih poslova odnosno sud dužni su bez ikakvog ograničenja omogućiti ombudsmanima Federacije razmatranje i prepisivanje pojedinih spisa. U vezi s ovim svaki službenik organa unutrašnjih poslova odnosno suda dužan je osigurati suradnju s ombudsmanima Federacije.
Član 125.
XIII - IZVRŠENJE ODLUKA (1) Presuda postaje pravomoćna kad se više ne može pobijati žalbom ili kad žalba nije dopuštena. (2) Pravomoćna presuda izvršava se kad je izvršeno njeno dostavljanje i kada za izvršenje ne postoje zakonske smetnje. Ako nije izjavljena žalba ili su se stranke odrekle ili odustale od žalbe, presuda je izvršena istekom roka za žalbu, odnosno od dana odricanja ili odustanka od izjavljene žalbe. (3) Ako sud koji je donio presudu u prvom stepenu nije nadležan za njeno izvršenje, dostavit će ovjereni prepis presude s potvrdom o izvršnosti organu koji je nadležan za izvršenje. (4) Ako je vojni starješina osuđen na kaznu, sud će ovjereni prepis pravomoćne presude dostaviti organu nadležnom za poslove odbrane u kojem se osuđeni vodi u evidenciji.
Član 126.
Ako se novčana kazna propisana u ovom zakonu ne može ni prinudno naplatiti, sud će je izvršiti primjenom člana 49. stav 3. Krivičnog zakona Federacije.
Član 127.
(1) Izvršenje presude u pogledu troškova krivičnog postupka, oduzimanja imovinske koristi i imovinskopravnih zahtjeva vrši nadležni sud po odredbama koje važe za izvršni postupak. (2) Prinudna naplata troškova krivičnog postupka u korist budžeta vrši se po službenoj dužnosti. Troškovi prinudne naplate prethodno se isplaćuju iz sredstava suda. (3) Ako je u presudi izrečena mjera sigurnosti oduzimanja predmeta, sud koji je izrekao presudu u prvom stepenu odlučit će hoće li se takvi predmeti prodati po odredbama koje važe za izvršni postupak ili će se predati kriminalističkom muzeju ili drugoj ustanovi ili će se uništiti. Novac dobiven prodajom predmeta unosi se u budžet. (4) Odredba stava 3. ovog člana sukladno će se primijeniti i kad se donese odluka o oduzimanju predmeta na temelju člana 482. ovog zakona. (5) Pravomoćna odluka o oduzimanju predmeta može se van slučaja ponavljanja krivičnog postupka, odnosno zahtjeva za zaštitu zakonitosti izmijeniti u parničnom postupku ako se pojavi spor o vlasništvu oduzetih predmeta.
Član 128.
(1) Ako ovim zakonom nije drukčije određeno, rješenja se izvršavaju kad postanu pravomoćna. Naredbe se izvršavaju odmah, ako organ koji je naredbu izdao ne naredi drukčije. (2) Pravomoćnost rješenja nastupa kad se ono ne može pobijati žalbom ili kad žalba nije dopuštena. (3) Rješenja i naredbe, ako nije drukčije određeno, objavljuju organi koji su te odluke donijeli. Ako je sud rješenjem odlučio o troškovima krivičnog postupka, naplata tih troškova vrši se po odredbama člana 127. st. 1. i 2. ovog zakona.
Član 129.
(1) Ako se pojavi sumnja u dopuštenost izvršenja sudske odluke ili o računanju kazne, ili ako u pravomoćnoj presudi nije odlučeno o uračunavanju pritvora ili ranije izdržane kazne, ili uračunavanje nije pravilno obavljeno, o tome će odlučiti posebnim rješenjem predsjednik vijeća suda koji je sudio u prvom stepenu. Žalba ne zadržava izvršenje rješenja, osim ako sud nije drukčije odredio. (2) Ako se pojavi sumnja o tumačenju sudske odluke, o tome odlučuje sud koji je donio pravomoćnu odluku.
Član 130.
Kad je odluka kojom je odlučeno o imovinskopravnom zahtjevu postala pravomoćna, oštećeni može zahtjevati od suda koji je odlučio u prvom stepenu da mu izda ovjereni prijepis odluke, s naznačenjem da je odluka izvršna.
Član 131.
Propise o krivičnoj evidenciji donosi federalni ministar unutrašnjih poslova u saglasnosti s federalnim ministrom pravde.
Član 132.
XIV - ZNAČENJE ZAKONSKIH IZRAZA I OSTALE ODREDBE Kad je zakonom određeno da je za gonjenje pojedinih krivičnih djela potrebno prethodno odobrenje nadležnog državnog organa, nadležni tužilac ne može zahtijevati sprovođenje istrage niti podići neposredno optužnicu, odnosno optužni prijedlog, ako ne podnese dokaz da je odobrenje dato.
Član 133.
(1) Ako se postupak vodi zbog krivičnog djela ugrožavanja javnog prometa istražni sudija ili vijeće može okrivljenom oduzeti vozačku dozvolu za vrijeme dok postupak traje. Prije pokretanja krivičnog postupka zbog krivičnog djela ugrožavanja javnog prometa nadležni organ koji vrši uviđaj može oduzeti vozačku dozvolu osobi za koju postoji osnovana sumnja da je izvršila to krivično djelo i zadržati vozačku dozvolu najduže tri dana. (2) Vozačka dozvola vratit će se okrivljenom i prije završetka krivičnog postupka ako se može opravdano zaključiti da su prestali razlozi za oduzimanje dozvole. (3) Protiv rješenja donesenog u smislu st. 1. i 2. ovog člana dopuštena je žalba, koja ne zadržava izvršenje rješenja. (4) Vrijeme za koje je vozačka dozvola oduzeta okrivljenom koji je na slobodi, uračunat će se u izrečenu mjeru sigurnosti zabrane upravljanja motornim vozilom.
Član 134.
O stavljanju u pritvor, o stepenu optužnice na pravnu snagu, odnosno o osuđujućoj presudi zbog krivičnog djela za koje se goni na temelju optužnog prijedloga, sud će u roku od tri dana izvijestiti državni organ, poduzeće ili drugu pravnu osobu kod kojeg je u radnom odnosu osoba na koju se ove odluke odnose.
Član 135.
Kad se u toku krivičnog postupka utvrdi da je okrivljeni umro ili da je po učinjenom krivičnom djelu obolio od kakvog trajnog duševnog oboljenja, rješenjem će se obustaviti krivični postupak.
Član 136.
(1) Sud može u toku postupka kazniti novčanom kaznom do 500 KM, branioca, punomoćnika ili zakonskog zastupnika, oštećenog, oštećenog kao tužioca ili privatnog tužioca, ako su njegovi postupci očigledno upravljeni na odugovlačenje krivičnog postupka. (2) O kažnjavanju advokata, odnosno advokatskog pripravnika obavijestit će se advokatska komora. (3) Ako nadležni tužilac ne podnosi sudu prijedloge blagovremeno ili druge radnje u postupku preduzima s velikim zakašnjenjem i time prouzrokuje odugovlačenje postupka, obavijestit će se o tome viši nadležni tužilac.
Član 137.
(1) U pogledu isključenja krivičnog gonjenja za osobe koje uživaju pravo imuniteta u Bosni i Hercegovini važe pravila međunarodnog prava. (2) U slučaju sumnje da li se radi o tim osobama, sud će se za objašnjenje obratiti Ministarstvu vanjskih poslova Bosne i Hercegovine preko Federalnog ministarstva pravde.
Član 138.
Svi državni organi dužni su da sudovima i drugim organima koji sudjeluju u krivičnom postupku pruže potrebnu pomoć, naročito ako se radi o otkrivanju krivičnih djela i pronalaženju učinitelja.
Član 139.
(1) Pojedini izrazi upotrijebljeni u ovom zakonu imaju ovo značenje: 1) Osumnjičeni je osoba protiv koje postoje osnovi sumnje da je počinila krivično djelo, a protiv te osobe nije pokrenut krivični postupak. 2) Okrivljeni je osoba protiv koje se vodi istraga ili protiv koga je podignuta optužnica, optužni prijedlog ili privatna tužba. 3) Optuženi je osoba protiv koje je optužnica stala na pravnu snagu. 4) Osuđeni je osoba za koju je pravomoćnom presudom utvrđeno da je krivično odgovorno za određeno krivično djelo. 5) Izraz okrivljeni upotrebljava se u ovom zakonu i kao opći naziv za okrivljenog, optuženog i osuđenog. 6) Oštećeni je osoba čije je kakvo osobno ili imovinsko pravo krivičnim djelom povrijeđeno ili ugroženo. 7) Tužilac je nadležni tužilac, privatni tužilac i oštećeni kao tužilac. 8) Nadležni tužilac je federalni tužilac i tužilac u kantonu. 9) Stranka je tužilac i okrivljeni.
Član 140.
DIO DRUGI TOK POSTUPKA A. PRETHODNI POSTUPAK XV - KRIVIČNA PRIJAVA (1) Odgovorni dužnosnici državnog organa, ombudsmana Federacije, javnog preduzeća i javne ustanove dužni su prijaviti krivična djela za koja se goni po službenoj dužnosti, o kojima su izviješteni ili za koja saznaju na koji drugi način. (2) Podnoseći prijavu odgovorni dužnosnici iz stava 1. ovog člana navest će dokaze koji su im poznati i preduzet će mjere da bi se sačuvali tragovi krivičnog djela, predmeti na kojima je ili pomoću kojih je učinjeno krivično djelo i drugi dokazi.
Član 141.
(1) Građanin ima pravo prijaviti krivično djelo za koje se goni po službenoj dužnosti, a dužan je to učiniti kad neprijavljivanje krivičnog djela predstavlja krivično djelo. (2) Zdravstveni radnik, nastavnik, odgojitelj, roditelj, staratelj, usvojitelj i druge osobe koje su ovlaštene ili dužne da pružaju zaštitu i pomoć maloljetnoj osobi, da vrše nadzor, odgajanje i odgoj nad tom osobom, a koja saznaju ili ocijene da postoje osnovi sumnje da je maloljetna osoba oštećena krivičnim djelom, a naročito da je seksualno ili na drugi način zlostavljana, prijavit će odmah krivično djelo za koje se goni po službenoj dužnosti.
Član 142.
(1) Prijava se podnosi nadležnom tužiocu pismeno ili usmeno. (2) Ako se prijava podnosi usmeno, prijavitelj će se upozoriti na posljedice lažnog prijavljivanja. O usmenoj prijavi sastavit će se zapisnik, a ako je prijava priopćena telefonom, sačinit će se službena zabilješka. (3) Ako je prijava podnesena sudu, organu unutrašnjih poslova ili nenadležnom tužiocu, oni će prijavu primiti i odmah dostaviti nadležnom tužiocu.
Član 143.
(1) Ako postoje osnovi sumnje da je izvršeno krivično djelo za koje se goni po službenoj dužnosti, organi unutrašnjih poslova dužni su preduzeti potrebne mjere da se pronađe učinitelj krivičnog djela, da se učinitelj ili saučesnik ne sakrije ili ne pobjegne, da se otkriju i osiguraju tragovi krivičnog djela i predmeti koji mogu poslužiti kao dokaz, kao i da prikupe sve izvještaje koji bi mogli biti od koristi za uspješno vođenje krivičnog postupka. (2) Radi izvršenja zadataka iz stava 1. ovog člana, organi unutrašnjih poslova mogu tražiti potrebne izvještaje od građana; izvršiti potreban pregled prevoznih sredstava, putnika i prtljaga; da za neophodno potrebno vrijeme ograniče kretanje na određenom prostoru; da poduzmu potrebne mjere u vezi s utvrđivanjem istovjetnosti osoba i predmeta; da raspišu potragu za osobom i stvarima za kojima se traga; da u prisutnosti odgovorne osobe obave pregled određenih objekata i prostorija državnih organa, preduzeća i drugih pravnih osoba i ostvare uvid u određenu njihovu dokumentaciju, kao i da poduzmu druge potrebne mjere i radnje. O činjenicama i okolnostima koje su utvrđene prilikom preduzimanja pojedinih radnji, a mogu biti od interesa za krivični postupak, kao i o predmetima koji su pronađeni ili oduzeti sastavit će se zapisnik ili službena zabilješka. (3) Pri prikupljanju izvještaja od građana organi unutrašnjih poslova mogu i pozivati građane, s tim da se u pozivu mora naznačiti razlog pozivanja. Prilikom prikupljanja izvještaja građani imaju prava iz st. 1. do 5. člana 4. ovog zakona. Organi unutrašnjih poslova ne mogu građane saslušavati u svojstvu okrivljenog, svjedoka ili vještaka. (4) Osoba prema kojoj je primijenjena neka od radnji ili mjera iz st. 2. i 3. ovog člana, ima pravo podnijeti pritužbu nadležnom tužiocu u roku od tri dana. Nadležni tužilac će provjeriti osnovanost pritužbe i ako utvrdi da su se u primjenjenim radnjama ili mjerama stekla obilježja krivičnog djela ili povreda radne obaveze postupit će sukladno zakonu. (5) Na pismeni zahtjev i s odobrenjem istražnog sudije, odnosno predsjednika vijeća mogu organi unutrašnjih poslova prikupljati izvještaja i od osoba koje se nalaze u pritvoru ako je to potrebno radi otkrivanja drugih krivičnih djela iste osobe, njihovih saučesnika ili krivična djela drugih učinitelja. Ovi izvještaji prikupljaju se u vrijeme i u prisutnosti osobe koju odredi istražni sudija, odnosno predsjednik vijeća. (6) Na temelju prikupljenih obavještenja organ unutrašnjih poslova sastavlja krivičnu prijavu u kojoj navodi dokaze za koje je saznao prilikom prikupljanja izvještaja. U krivičnu prijavu ne unosi se sadržina izjava koje su pojedini građani dali prilikom prikupljanja izvještaja. Uz krivičnu prijavu nadležnom tužiocu dostavljaju se i predmeti, skice, fotografije, pribavljeni izvještaji, spisi o preduzetim mjerama i radnjama, službene zabilješke, izjave i drugi materijali koji mogu biti korisni za uspješno vođenje postupka uključujući sve činjenice i dokaze koje idu u korist osumnjičenom. Ako organi unutrašnjih poslova poslije podnošenja krivične prijave saznaju za nove činjenice, dokaze ili tragove krivičnog djela, dužni su prikupiti potrebna izvještaje i da izvještaje o tome, kao dopunu krivične prijave, odmah dostave nadležnom tužiocu.
Član 144.
(1) Ovlaštene službene osobe organa unutrašnjih poslova imaju pravo da osobe zatečene na mjestu izvršenja krivičnog djela upute istražnom sudiji ili da ih zadrže do njegovog dolaska, ako bi te osobe mogle dati podatke važne za krivični postupak i ako je vjerojatno da se njihovo saslušanje kasnije ne bi moglo izvršiti ili bi bilo skopčano sa znatnim odugovlačenjem ili drugim teškoćama. Zadržavanje ovih osoba na mjestu izvršenja krivičnog djela ne može trajati duže od šest sati. (2) Organi unutrašnjih poslova mogu fotografirati osobu za koju postoje osnovi sumnje da je izvršilo krivično djelo, a mogu uzimati i otiske njenih prstiju. Kad je to neophodno radi utvrđivanja istovjetnosti, ili u drugim slučajevima od interesa za uspješno vođenje postupka, organi unutrašnjih poslova mogu javno objaviti fotografiju te osobe nakon odobrenja istražnog sudije. (3) Ako je potrebno da se utvrdi od koga potiču otisci prstiju na pojedinim predmetima, organi unutrašnjih poslova mogu uzimati otiske prstiju od osoba za koje postoji vjerojatnoća da su mogla doći u dodir s tim predmetima.
Član 145.
(1) Nadležni tužilac će odbaciti prijavu ako iz same prijave proistječe da prijavljeno djelo nije krivično djelo za koje se goni po službenoj dužnosti, ako je nastupila zastarjelost ili je djelo obuhvaćeno amnestijom ili pomilovanjem, ili ako postoje druge okolnosti koje isključuju gonjenje. O odbacivanju prijave, kao i o razlozima za to, nadležni tužilac će obavijestiti oštećenog u roku od osam dana (član 56.), a ako je organ unutrašnjih poslova podnio prijavu, obavijestit će i taj organ. (2) Ako nadležni tužilac iz same prijave ne može ocijeniti jesu li vjerojatni navodi prijave ili ako podaci u prijavi ne pružaju dovljno osnova da može odlučiti hoće li zahtijevati provođenje istrage, ili ako je do nadležnog tužioca samo dopro glas da je izvršeno krivično djelo, a naročito ako je izvršitelj nepoznat, nadležni tužilac će, zahtijevati od organa unutrašnjih poslova da prikupe potrebne izvještaje i da poduzmu druge mjere radi otkrivanja krivičnog djela i učinitelja (čl. 143. i 144.) i ovi organi obavezni su da pruže zahtijevanu pomoć. Organi unutrašnjih poslova dužni su odmah izvijestiti nadležnog tužioca o mjerama koje su preduzeli, a ako ih ne mogu preduzeti izvijestit će nadležnog tužioca odmah o razlozima nemogućnosti preduzimanja mjera. (3) Nadležni tužilac može tražiti potrebne podatke od državnih organa, i drugih pravnih osoba i subjekata, a može u tu svrhu pozvati i podnositelja krivične prijave. Državni organi, pravne osobe i drugi subjekti dužni su tražene podatke dostaviti odmah. (4) Ako i poslije preduzetih radnji iz st. 2. i 3. ovog člana proistječu neke od okolnosti iz stava 1. ovog člana nadležni tužilac odbacit će prijavu. (5) Nadležni tužilac i drugi državni organi, preduzeća i druge pravne osobe dužni su prilikom prikupljanja izvještaja, odnosno davanja podataka postupati obazrivo, vodeći računa da se ne naškodi časti i ugledu osobe na koju se ovi podaci odnose.
Član 146.
(1) Organi unutrašnjih poslova mogu i prije pokretanja istrage izvršiti privremeno oduzimanje predmeta po odredbama člana 200. ovog zakona, ako postoji opasnost od odlaganja i obaviti pretresanje stana i osoba pod uvjetima predviđenim u članu 199. ovog zakona. O preduzetim radnjama odmah će se izvijestiti nadležni tužilac. (2) Ako istražni sudija nije u mogućnosti odmah izići na lice mjesta, organi unutrašnjih poslova mogu po odobrenju istražnog sudije sami izvršiti uviđaj i odrediti potrebna vještačenja, osim obdukcije i ekshumacije leša. Ako istražni sudija stigne na lice mjesta u toku vršenja uviđaja, on može preduzeti vršenje ovih radnji. O svemu što je preduzeto bit će odmah obaviješten nadležni tužilac. (3) Prije preduzimanja radnji iz st. 1 i 2. ovog člana organi unutrašnjih poslova obavijestit će nadležnog tužioca, ako je to moguće.
Član 147.
(1) Kad je učinitelj krivičnog djela nepoznat, nadležni tužilac može predložit istražnom sudiji da preduzme pojedine istražne radnje, a ako je to potrebno i obdukciju i ekshumaciju leša. Ako se istražni sudija ne složi s ovim prijedlogom, zatražit će da o tome odluči vijeće (član 21. stav 6.). (2) Zapisnici o preduzetim istražnim radnjama dostavljaju se nadležnom tužiocu.
Član 148.
(1) Istražni sudija nadležnog suda, kao i istražni sudija nižeg suda na čijem je području izvršeno krivično djelo, može prije donošenja rješenja o provođenju istrage preduzeti pojedine istražne radnje za koje postoji opasnost od odlaganja, ali o svemu što je preduzeto mora obavijestiti nadležnog tužioca. Prije preduzimanja istražnih radnji obavijestit će se nadležni tužilac, ako je to moguće. (2) Kada istražne radnje preduzima istražni sudija nižeg suda, tim radnjama može biti prisutan nadležni tužilac koji postupa pred tim sudom. (3) U pogledu pozivanja i ispitivanja osoba za koje postoje osnovi sumnje da je izvršilo krivično djelo, primjenjuju se odredbe o pozivanju i ispitivanju okrivljenog.
Član 149.
XVI - ISTRAGA (1) Istraga se pokreće protiv određene osobe kad postoji osnovana sumnja da je učinila krivično djelo. (2) U istrazi će se prikupiti dokazi i podaci koji su potrebni da bi se moglo odlučiti hoće li se podići optužnica ili obustaviti postupak, dokazi za koje postoji opasnost da se neće moći ponoviti na glavnom pretresu ili bi njihovo izvođenje bilo povezano s teškoćama, kao i drugi dokazi koji mogu biti od koristi za postupak a čije se izvođenje, s obzirom na okolnosti slučaja, pokazuje svrsishodnim.
Član 150.
(1) Istraga se provodi na zahtjev nadležnog tužioca. (2) Zahtjev za sprovođenje istrage podnosi se istražnom sudiji nadležnog suda. (3) U zahtjevu se moraju naznačiti: osoba protiv koje se zahtjeva sprovođenje istrage, opis djela iz koga proizlaze zakonska obilježja krivičnog djela, zakonski naziv krivičnog djela, okolnosti iz kojih proizlazi osnovanost sumnje i postojeći dokazi. (4) U zahtjevu za sprovođenje istrage može se predložiti da se izvide određene okolnosti, da se poduzmu pojedine radnje i da se o izvjesnim pitanjima saslušaju određene osobe, a može se predložiti i da se osoba protiv koje se zahtijeva istraga stavi u pritvor. (5) Nadležni tužilac će prije dostavljanja krivične prijave iz stava 6. ovog člana izdvojiti zapisnike i obavještenja iz člana 79. ovog zakona, zatvoriti ih u poseban omot i odvojeno čuvati. Izdvojeni zapisnici i obavještenja ne mogu se razgledatiti niti koristiti u krivičnom postupku. (6) Nadležni tužilac će dostaviti istražnom sudiji krivičnu prijavu i sve spise i zapisnike o radnjama koje su preduzete. Istodobno, nadležni tužilac će dostaviti istražnom sudiji predmete koji mogu poslužiti kao dokaz ili će naznačiti gdje se oni nalaze.
Član 151.
(1) Kad istražni sudija primi zahtjev za sprovođenje istrage, razmotrit će spise i ako se složi sa zahtjevom, donijet će rješenje o sprovođenju istrage, koje treba sadržavati podatke navedene u članu 150. stav 3. ovog zakona. Rješenje će se dostaviti nadležnom tužiocu i okrivljenom i njegovom braniocu. (2) Prije donošenja rješenja istražni sudija će ispitati osobu protiv koje se zahtjeva sprovođenje istrage, osim ako postoji opasnost od odlaganja. (3) Istražni sudija može, prije nego što odluči o zahtjevu nadležnog tužioca, pozvati nadležnog tužioca i osobu protiv koje je zahtijevano sprovođenje istrage da određenog dana dođu u sud ako je potrebno da se izjasne o okolnostima koje mogu biti od važnosti za odlučivanje o zahtjevu ili ako istražni sudija smatra da bi iz drugih razloga bilo svrsishodno njihovo usmeno izjašnjenje. Ovom prilikom stranke mogu stavljati usmeno svoje prijedloge, a nadležni tužilac može izmijeniti ili dopuniti svoj zahtjev za sprovođenje istrage, a može i predložiti da se postupak provede neposredno na osnovu optužnice (član 152.). (4) U pogledu pozivanja i ispitivanja osobe protiv koje se zahtijeva sprovođenje istrage primjenjivat će se odredbe ovog zakona, koje se odnose na pozivanje i isptivanje okrivljenog. Osoba koja je pozvana po stavu 3. ovog člana poučit će istražni sudija u smislu člana 213. stav 2. ovog zakona. (5) Protiv rješenja istražnog sudije o sprovođenju istrage okrivljeni se može žaliti. Ako je rješenje usmeno priopćeno, žalba se tom prilikom može izjaviti na zapisnik. (6) Istražni sudija je dužan žalbu odmah dostaviti vijeću (član 21. stav 6.) . Žalba ne zadržava izvršenje rješenja. (7) Ako se istražni sudija ne složi sa zahtjevom nadležnog tužioca, oštećenog kao tužioca ili privatnog tužioca za sprovođenje istrage, zatražit će da o tome odluči vijeće (član 21. stav 6). Protiv rješenja vijeća okrivljeni i nadležni tužilac imaju pravo žalbe, koja ne zadržava izvršenje rješenja. (8) U slučajevima iz st. 6. i 7. ovog člana, vijeće je dužno donijeti odluku u roku od 48 sati. (9) Pri odlučivanju o zahtjevu za sprovođenje istrage, vijeće nije vezano za pravnu ocjenu djela koju je naveo nadležni tužilac, oštećeni kao tužilac ili privatni tužilac.
Član 152.
(1) Istražni sudija se može suglasiti s prijedlogom nadležnog tužioca da se ne provodi istraga ako prikupljeni podaci koji se odnose na krivično djelo i učinitelja pružaju dovoljno osnova za podizanje optužnice. (2) Saglasnost iz stava 1. ovog člana istražni sudija može dati samo ako je prethodno ispitao osobu protiv koje treba da se podigne optužnica. U pogledu pozivanja i ispitivanja te osobe primjenjuju se odredbe o pozivanju i ispitivanju okrivljenog. Obavještenje o saglasnosti istražni sudija će dostaviti nadležnom tužiocu i osobi protiv koje treba da se podigne optužnica. (3) Rok za podizanje optužnice iznosi osam dana, ali vijeće (član 21. stav 6.) može na zahtjev nadležnog tužioca produžiti taj rok. Ako se optužnica ne podigne niti u roku od tri mjeseca poslije davanja saglasnosti istražnog sudije da se ne provodi istraga, smatrat će se da je nadležni tužilac odustao od gonjenja. (4) Prijedlog iz stava 1. ovog člana nadležni tužilac može staviti i poslije podnošenja zahtjeva za sprovođenje istrage dok rješenje o zahtjevu ne bude doneseno. (5) Ako istražni sudija smatra da nisu ispunjeni uvjeti za podizanje optužnice bez sprovođenja istrage, postupit će kao da je stavljen zahtjev za sprovođenje istrage. (6) Ako je za krivično djelo predviđena kazna zatvora do pet godina, nadležni tužilac može, izvan uvjeta predviđenih u st. 1. do 5. ovog člana, podići optužnicu i bez sprovođenja istrage kad prikupljeni podaci koji se odnose na krivično djelo i učinitelja pružaju dovoljno osnova za optuženje. (7) Odredbe st. 1. do 6. ovog člana, primjenjuju se i kad se krivično gonjenje preduzima po zahtjevu oštećenog kao tužioca ili privatnog tužioca. (8) Uz prijedlog iz stava 1. ovog člana, kao i uz optužnicu podignutu po stavu 6. ovog člana, nadležni tužilac će dostaviti krivičnu prijavu i sve spise i zapisnike o radnjama koje su preduzete, kao i predmete koji mogu poslužiti kao dokaz, ili će naznačiti gdje se oni nalaze.
Član 153.
(1) Istragu sprovodi istražni sudija nadležnog suda. (2) Kantonalni sud može odrediti jedan općinski sud u kome će za područja više općinskih sudova sprovoditi istraga (u daljem tekstu: istražni centar). (3) Istražni sudija vrši istražne radnje, po pravilu, samo na području svog suda. Ako interes istrage zahtijeva, on može pojedine istražne radnje izvršiti i izvan područja svog suda, ali je dužan o tome obavijestiti sud na čijem području vrši istražne radnje.
Član 154.
(1) U toku istrage istražni sudija može provjeriti izvršenje pojedinih istražnih radnji istražnom sudiji suda na čijem području treba preduzeti te radnje, a ako je za područja više sudova određen jedan sud za ukazivanje pravne pomoći - tom sudu. (2) Nadležni tužilac koji postupa pred sudom kome je povjereno izvršenje istražne radnje može biti prisutan toj radnji ako nadležni tužilac ne izjavi da će on biti prisutan. (3) Istražni sudija može povjeriti organu unutrašnjih poslova izvršenje naredbe o pretresanju stana ili osoba ili o privremenom oduzimanju predmeta na način predviđen ovim zakonom. (4) Istražni sudija može na prijedlog nadležnog tužioca povjeriti organu unutrašnjih poslova obavljanje i drugih istražnih radnji ako se istraga vodi za djela čiji su učinitelji povezani s inozemstvom, za djela međunarodnog terorizma ili trgovine drogom, a takvo povjeravanje je, s obzirom na veći značaj krivičnog djela, neophodno za uspješno vođenje istrage. Ako se istražni sudija ne složi s prijedlogom nadležnog tužioca, zatražit će odluku vijeća, (član 21. stav 6.), koje je dužno donijeti odluku u roku od 24 sata. (5) Na zahtjev ili po odobrenju istražnog sudije, organi unutrašnjih poslova mogu fotografirati okrivljenog ili uzeti otiske njegovih prstiju, ako je to potrebno za svrhe krivičnog postupka.
Član 155.
Prilikom preduzimanja istražnih radnji, organi unutrašnjih poslova postupaju po odgovarajućim odredbama ovog zakona o istražnim radnjama.
Član 156.
Istražni sudija, kojem je povjereno izvršenje pojedinih istražnih radnji izvršit će po potrebi i druge istražne radnje koje s ovim stoje u vezi ili iz njih proistječu. Organu unutrašnjih poslova kojem je povjereno sprovođenje određenih istražnih radnji, može preduzimati i druge istražne radnje koje su u vezi s povjerenim radnjama ili iz njih proistječu samo uz prethodnu pismenu saglasnost istražnog sudije.
Član 157.
(1) Istraga se vodi samo u pogledu onog krivičnog djela i protiv onog okrivljenog na koje se odnosi rješenje o sprovođenju istrage. (2) Ako se u toku istrage pokaže da postupak treba proširiti na koje drugo krivično djelo ili protiv druge osobe, istražni sudija će o tome obavijestiti nadležnog tužioca. U takvom slučaju mogu se preduzeti istražne radnje koje ne trpe odlaganje, ali o svemu što je preduzeto mora se obavijestiti nadležni tužilac. (3) U pogledu proširenja istrage važe odredbe čl. 150. i 151. ovog zakona.
Član 158.
Poslije donošenja rješenja o sprovođenju istrage, istražni sudija i bez prijedloga stranaka preduzima radnje za koje smatra da su potrebne za uspješno vođenje postupka.
Član 159.
(1) Stranke, branilac i oštećeni mogu u toku istrage stavljati istražnom sudiji prijedloge da se izvrše pojedine istražne radnje. Ako se istražni sudija ne složi s prijedlogom nadležnog tužioca ili okrivljenog, odnosno branioca da se izvrši pojedina istražna radnja, zatražit će da o tome odluči vijeće (član 21. stav 6.). (2) Stranke, branilac i oštećeni mogu prijedloge iz stava 1. ovog člana stavljati i istražnom sudiji ili organu unutrašnjih poslova kome je povjereno izvršenje pojedinih istražnih radnji. Ako se istražni sudija, odnosno organ unutrašnjih poslova ne složi s prijedlogom, obavijestit će o tome predlagatelja, koji prijedlog može ponovno staviti istražnom sudiji nadležnog suda.
Član 160.
(1) Tužilac i branilac mogu biti prisutni ispitivanju okrivljenog. (2) Tužilac, oštećeni, okrivljeni i branilac mogu biti prisutni uviđaju i saslušanju vještaka. (3) Stranke i branilac mogu biti prisutni pretresanju stana. (4) Saslušanju svjedoka mogu biti prisutni tužilac, okrivljeni i branilac kad je vjerojatno da svjedok neće doći na glavni pretres, kad istražni sudija nađe da je to svrhovito ili kad su jedna od stranaka ili branilac zahtijevali da budu prisutni saslušanju. Oštećeni može biti prisutan saslušanju svjedoka samo kad je vjerojatno da svjedok neće doći na glavni pretres. (5) Istražni sudija je dužan na pogodan način obavijestiti tužioca, branioca, oštećenog i okrivljenog o vremenu i mjestu izvršenja istražnih radnji kojima oni mogu biti prisutni, osim kad postoji opasnost od odlaganja. Ako okrivljeni ima branioca, istražni sudija će, po pravilu, obavještavati samo branioca. (6) Ako osoba kojoj je upućeno obavještenje o istražnoj radnji nije prisutna, radnja se može izvršiti i u njenom odsustvu. (7) Osobe koje su prisutne istražnim radnjama mogu predložiti istražnom sudiji da radi razjašnjenja stvari postavi određena pitanja okrivljenom, svjedoku ili vještaku, a po dopuštenju istražnog sudije, mogu postavljati pitanja i neposredno. Ove osobe imaju pravo zahtijevati da se u zapisnik unesu i njihove primjedbe u pogledu izvršenja pojedinih radnji, a mogu i predlagati izvođenje pojedinih dokaza. (8) Radi razjašnjenja pojedinih tehničkih ili drugih stručnih pitanja koja se postavljaju u vezi s pribavljenim dokazima ili prilikom ispitivanja okrivljenog ili preduzimanja drugih istražnih radnji, istražni sudija može zatražiti od osobe odgovarajuće struke da mu o tim pitanjima da potrebna objašnjenja. Ako su prilikom davanja objašnjenja stranke prisutne, one mogu tražiti da ta osoba pruži bliža objašnjenja. U slučaju potrebe, istražni sudija može tražiti objašnjenja i od odgovarajuće stručne ustanove. (9) Odredbe st. 1. do 8. ovog člana primjenjuju se i ako se istražna radnja preduzima prije donošenja rješenja o sprovođenju istrage.
Član 161.
(1) Istražni sudija će rješenjem prekinuti istragu ako je kod okrivljenog nastupilo privremeno duševno oboljenje ili privremena duševna poremećenost. (2) Ako se ne zna boravište okrivljenog, istraga se može prekinuti, ali ako je okrivljeni u bjegu ili inače nije dostižan državnim organima, istraga će se prekinuti samo na prijedlog nadležnog tužioca, ako se postupak vodi po njegovom zahtjevu. (3) Prije nego što se istraga prekine, prikupit će se svi dokazi o krivičnom djelu i krivičnoj odgovornosti okrivljenog do kojih se može doći. (4) Kad prestanu smetnje koje su prouzročile prekid, istražni sudija će nastaviti istragu.
Član 162.
Istražni sudija obustavlja rješenjem istragu kad nadležni tužilac u toku istrage ili po završenoj istrazi izjavi da odustaje od gonjenja. O obustavljanju istrage istražni sudija će u roku od osam dana obavijestiti oštećenog (član 56.)
Član 163.
(1) Istragu će rješenjem obustaviti vijeće (član 21. stav 6.) kad odlučuje o bilo kojem pitanju u toku istrage u sljedećim slučajevima: 1) ako djelo koje se stavlja na teret okrivljenom nije krivično djelo za koje se goni po službenoj dužnosti; 2) ako postoje okolnosti koje isključuju krivičnu odgovornost okrivljenog, a nema uvjeta za primjenu mjera sigurnosti; 3) ako je nastupila zastarjelost krivičnog gonjenja ili je djelo obuhvaćeno amnestijom ili pomilovanjem, ili ako postoje druge okolnosti koje isključuju gonjenje; 4) ako nema dokaza da je okrivljeni učinio krivično djelo. (2) Ako istražni sudija nađe da postoje razlozi za obustavljanje istrage iz stava 1. ovog člana, obavijestit će o tome nadležnog tužioca. Ako nadležni tužilac u roku od osam dana ne obavijesti istražnog sudiju da odustaje od gonjenja, istražni sudija će zatražiti da vijeće odluči o obustavljanju istrage. (3) Rješenje o obustavi istrage dostavlja se nadležnom tužiocu, oštećenom i okrivljenom koji će se odmah pustiti na slobodu ako je u pritvoru. Protiv ovog rješenja nadležni tužilac i oštećeni imaju pravo žalbe. (4) Ako je protiv rješenja o obustavi istrage žalbu izjavio samo oštećeni, a žalba se uvaži, smatrat će se da je oštećeni izjavom žalbe preuzeo gonjenje.
Član 164.
(1) Istražni sudija će prije završene istrage pribaviti podatke o okrivljenom navedene u članu 213. stav 1. ovog zakona, ako nedostaju ili ih treba provjeriti, kao i podatke o ranijim osudama okrivljenog, a ako okrivljeni još izdržava kaznu ili drugu sankciju koja je vezana za lišenje slobode - podatke o njegovom ponašanju za vrijeme izdržavanja kazne ili druge sankcije. Po potrebi, istražni sudija će pribaviti podatke o ranijem životu okrivljenog i o prilikama u kojima živi, kao i o drugim okolnostima koje se tiču njegove ličnosti. Istražni sudija može odrediti medicinske preglede ili psihološka ispitivanja okrivljenog kad je potrebno da se dopune podaci o ličnosti okrivljenog. (2) Ako dolazi u obzir izricanje jedinstvene kazne kojom će se obuhvatiti i kazne iz ranijih presuda, istražni sudija će zatražiti odnosne spise.
Član 165.
(1) Prije završene istrage istražni sudija će obavijestiti stranke i branioca da u određenom roku mogu razgledati predmete i spise prikupljene tokom istrage i da mogu staviti svoje prijedloge za izvođenje novih dokaza. (2) Kad istekne određeni rok ili ako ne usvoji prijedlog za izvođenje dokaza, istražni sudija će postupiti po članu 166. ovog zakona.
Član 166.
(1) Istražni sudija završava istragu kad nađe da je stanje stvari u istrazi dovoljno razjašnjeno da se može podići optužnica. (2) Po završenoj istrazi istražni sudija dostavlja spise nadležnom tužiocu, koji je dužan da u roku od petnaest dana stavi prijedlog da se istraga dopuni ili da podigne optužnicu ili da da izjavu da odustaje od gonjenja. Ovaj rok može vijeće (član 21. stav 6.) produžiti na prijedlog nadležnog tužioca. (3) Ako istražni sudija ne prihvati prijedlog nadležnog tužioca o dopuni istrage, zatražit će da o tome odlući vijeće (član 21. stav 6.). Ako vijeće odbije prijedlog nadležnog tužioca, rok iz stava 2. ovog člana počinje da teče od dana kad je nadležnom tužiocu priopćena odluka vijeća. (4) Ako nadležni tužilac ne stavi prijedlog za dopunu istrage niti podnese optužnicu niti u roku od tri mjeseca od dostave spisa od strane istražnog sudije ili dostave odluke vijeća iz stava 2. ovog člana smatrat će se da je odustao od krivičnog gonjenja.
Član 167.
(1) Ako se istraga ne završi u roku od šest mjeseci, istražni sudija je dužan obavijestiti predsjednika suda o razlozima zbog kojih istraga nije okončana. (2) Predsjednik suda će, po potrebi, preduzeti mjere da se istraga okonča.
Član 168.
(1) Oštećeni kao tužilac i privatni tužilac mogu istražnom sudiji nadležnog suda podnijeti zahtjev za sprovođenje istrage, odnosno prijedlog da istragu dopuni. U toku istrage oni mogu istražnom sudiji stavljati i druge prijedloge. (2) U pogledu pokretanja, sprovođenja, prekida i obustave istrage sukladno se primjenjuju odredbe ovog zakona, koje se odnose na pokretanje i vođenje istrage po zahtjevu nadležnog tužioca. (3) Kad istražni sudija nađe da je istraga završena, obavijestit će o tome oštećenog kao tužioca ili privatnog tužioca, i upozorit će ih da u roku od osam dana trebaju podnijeti optužnicu, odnosno privatnu tužbu, a ako to ne učine, smatrat će se da su odustali od gonjenja, pa će se postupak rješenjem obustaviti. Ovakvo upozorenje istražni sudija je dužan da da i kad vijeće (član 21. stav 6) odbije prijedlog oštećenog kao tužioca ili privatnog tužioca za dopunu istrage zato što smatra da je stanje stvari dovoljno razjašnjeno.
Član 169.
Ako je istražnom sudiji potrebna pomoć organa unutrašnjih poslova (kriminalističko-tehnička i dr.) ili drugih državnih organa u vezi s provođenjem istrage, oni su dužni da mu na njegov zahtjev tu pomoć pruže. Istražni sudija može zatražiti i pomoć od preduzeća, drugih pravnih osoba i samostalnog privrednika, ako je to neophodno za izvršenje istražne radnje.
Član 170.
Ako to zahtijevaju interesi krivičnog postupka, interesi čuvanja tajne, interesi javnog reda ili razlozi morala, službena osoba koja preduzima istražnu radnju naredit će osobama koje saslušava ili koje su prisutne istražnim radnjama ili razgledaju spise istrage da čuvaju kao tajnu određene činjenice ili podatke koje su tom prilikom saznale i ukazat će im da odavanje tajne predstavlja krivično djelo. Ova naredba unijet će se u zapisnik o istražnoj radnji, odnosno zabilježit će se na spisima koji se razgledaju, uz potpis osobe koja je upozorena.
Član 171.
Kad vijeće odlučuje u toku istrage, može zatražiti potrebna objašnjenja od istražnog sudije i stranaka i može pozvati obje stranke da usmeno izlože svoje stavove na sjednici vijeća.
Član 172.
(1) Istražni sudija može kazniti novčanom kaznom do 500 KM svaku osobu koja za vrijeme vršenja istražne radnje i poslije opomene narušava red. Ako učešće takve osobe nije neophodno, ona može biti udaljena s mjesta gdje se vrši ta radnja. (2) Okrivljeni ne može biti kažnjen novčanom kaznom. (3) Ako nadležni tužilac narušava red, istražni sudija će postupiti sukladno odredbi člana 290. stav 5. ovog zakona.
Član 173.
(1) Stranke, branilac i oštećeni mogu se uvijek obratiti pritužbom predsjedniku suda pred kojim se vodi postupak zbog odugovlačenja postupka i drugih nepravilnosti u toku istrage. (2) Predsjednik suda ispitat će navode u pritužbi, a ako je podnositelj zahtijevao, obavijestit će ga o tome šta je preduzeto.
Član 174.
XVII - MJERE ZA OSIGURANJE PRISUTNOSTI OKRIVLJENOG I USPJEŠNO VOĐENJE KRIVIČNOG POSTUPKA 1. Zajednička odredba (1) Mjere koje se mogu preduzeti prema okrivljenom za osiguranje njegove prisutnosti i za uspješno vođenje krivičnog postupka jesu poziv, dovođenje, obećanje okrivljenog da neće napustiti boravište, jamstvo i pritvor. (2) Prilikom odlučivanja koju će od navedenih mjera primijeniti, nadležni organ pridržavat će se uvjeta određenih za primjenu pojedinih mjera, vodeći računa da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažom mjerom. (3) Ove mjere ukinut će se i po službenoj dužnosti kad prestanu razlozi koji su ih izazvali, odnosno zamijenit će se drugom blažom mjerom kad za to nastupe uvjeti.
Član 175.
2. Poziv (1) Prisutnost okrivljenog pri izvršenju radnji u krivičnom postupku osigurava se njegovim pozivanjem. Poziv okrivljenom upućuje sud. (2) Pozivanje se vrši dostavljanjem zatvorenog pismenog poziva koji sadrži: naziv suda koji poziva, ime i prezime okrivljenog, naziv krivičnog djela koje mu se stavlja na teret, mjesto gdje okrivljeni ima da dođe, dan i sat kad treba da dođe, označenje da se poziva u svojstvu okrivljenog i upozorenje da će u slučaju nedolaska biti prinudno doveden, službeni pečat i potpis sudije koji poziva. (3) Kad se okrivljeni prvi put poziva, poučit će se u pozivu o pravu da uzme branioca i da branilac može biti prisutan njegovom ispitivanju. (4) Okrivljeni je dužan odmah obavijestiti sud o promjeni adrese, kao i o namjeri da promjeni boravište. O tome će se okrivljeni poučiti prilikom prvog ispitivanja, odnosno dostavljanja optužnice bez sprovođenja istrage (član 152. stav 6.), optužnog prijedloga ili privatne tužbe, s tim što će se upozoriti na posljedice određene ovim zakonom. (5) Ako okrivljeni nije u stanju odazvati se pozivu uslijed bolesti ili druge neotklonjive smetnje, ispitat će se u mjestu gdje se nalazi ili će se osigurati njegov prijevoz do sudske zgrade ili drugog mjesta gdje se radnja preduzima.
Član 176.
3. Dovođenje (1) Naredbu da se okrivljeni dovede može izdati sud ako je donijeto rješenje o pritvoru ili ako uredno pozvani okrivljeni ne dođe, a svoj izostanak ne opravda, ili ako se nije moglo izvršiti uredno dostavljanje poziva, a iz okolnosti očigledno proizilazi da okrivljeni izbjegava prijem poziva. (2) Naredbu za dovođenje izvršava sudska policija. (3) Naredba za dovođenje izdaje se pismeno. Naredba treba sadržavati: ime i prezime okrivljenog koji se ima dovesti, naziv krivičnog djela koje mu se stavlja na teret uz navođenje odredbe krivičnog zakona, razlog zbog koga se naređuje dovođenje, službeni pečat i potpis sudije koji naređuje dovođenje. (4) Osoba kojoj je povjereno izvršenje naredbe predaje naredbu okrivljenom i poziva ga da s njim pođe. Ako okrivljeni to odbije dovest će ga prinudno. (5) Protiv vojnih osoba, pripadnika policije ili straže ustanove u kojoj su smještene osobe lišene slobode neće se izdavati naredba za dovođenje, već će se zatražiti od njihovog zapovjedništva, odnosno ustanove da ih privede.
Član 177.
4. Obećanje okrivljenog da neće napustiti boravište (1) Ako postoji bojazan da bi se okrivljeni tokom postupka mogao sakriti ili otići u nepoznato mjesto ili u inozemstvo, sud može tražiti od okrivljenog obavezu da se neće kriti, odnosno da bez odobrenja suda neće napustiti svoje boravište. Dato obećanje unosi se u zapisnik. (2) Od okrivljenog se može privremeno oduzeti putna isprava. Žalba protiv rješenja o oduzimanju putne isprave ne zadržava izvršenje rješenja. (3) Okrivljeni će se prilikom davanja obećanja upozoriti da se protiv njega može odrediti pritvor ako ovu obavezu prekrši.
Član 178.
5. Jamstvo Okrivljeni koji se ima staviti ili je već stavljen u pritvor samo zbog bojazni da će pobjeći može se ostaviti na slobodi, odnosno može se pustiti na slobodu ako on osobno ili ko drugi za njega pruži jamstvo da do kraja krivičnog postupka neće pobjeći, a sam okrivljeni obeća da se neće kriti i da bez odobrenja neće napustiti svoje boravište.
Član 179.
(1) Jamstvo uvijek glasi na novčani iznos koji se određuje s obzirom na težinu krivičnog djela, osobne i obiteljske prilike okrivljenog i imovno stanje osobe koja daje jamstvo. (2) Jamstvo se sastoji u polaganju gotovog novca, papira od vrijednosti, dragocjenosti ili drugih pokretnih stvari veće vrijednosti koje se lahko mogu unovčiti i čuvati, ili u stavljanju hipoteke za iznos jamstva na nepokretna dobra osobe koja daje jamstvo, ili u osobnoj obavezi jednog ili više građana da će u slučaju bjega okrivljenog platiti utvrđeni iznos jamstva. (3) Ako okrivljeni pobjegne, rješenjem će se odrediti da je vrijednost data kao jamstvo, prihod budžeta kantona.
Član 180.
(1) Okrivljeni će se i pored datog jamstva staviti u pritvor ako na uredan poziv ne dođe, a izostanak ne opravda, ako se sprema za bjekstvo ili ako se protiv njega, pošto je ostavljen na slobodi, pojavi koji drugi zakonski osnov za pritvor. (2) U slučaju iz stava 1. ovog člana, jamstvo se ukida. Položeni novčani iznos, dragocjenosti, papiri od vrijednosti ili druge pokretne stvari vraćaju se, a hipoteka se skida. Na isti način će se postupiti i kad se krivični postupak pravomoćno dovrši rješenjem o obustavi postupka ili presudom. (3) Ako je presudom izrečena kazna zatvora, jamstvo se ukida tek kad osuđeni počne izdržavati kaznu.
Član 181.
(1) Rješenje o jamstvu donosi u toku istrage istražni sudija. Poslije podignute optužnice rješenje o jamstvu donosi vijeće. (2) Rješenje kojim se određuje jamstvo i rješenje kojim se jamstvo ukida donosi se po saslušanju nadležnog tužioca, ako se postupak vodi po njegovom zahtjevu.
Član 182.
6. Pritvor (1) Pritvor se može odrediti samo pod uvjetima predviđenim u ovom zakonu. (2) Trajanje pritvora mora biti svedeno na najkraće nužno vrijeme. Dužnost je svih organa koji sudjeluju u krivičnom postupku i organa koji im pružaju pravnu pomoć da postupaju s posebnom žurnošću, ako se okrivljeni nalazi u pritvoru. (3) U toku cijelog postupka pritvor će se ukinuti čim prestanu razlozi na temelju kojih je bio određen.
Član 183.
(1) Pritvor će se uvijek odrediti protiv osobe za koju postoji osnovana sumnja da je izvršila krivično djelo za koje je u zakonu propisana kazna dugotrajnog zatvora. (2) Ako postoji osnovana sumnja da je određena osoba učinila krivično djelo, a ne postoje uvjeti za obavezni pritvor, pritvor se protiv te osobe može odrediti: 1) ako se krije ili ako postoje druge okolnosti koje ukazuju na opasnost od bjega; 2) ako postoji osnovana bojazan da će uništiti, sakriti, izmijeniti ili krivotvoriti dokaze ili tragove važne za krivični postupak ili ako osobite okolnosti ukazuju da će ometati krivični postupak utjecajem na svjedoke, saučesnike ili prikrivače; 3) ako osobite okolnosti opravdavaju bojazan da će ponoviti krivično djelo, ili da će dovršiti pokušano krivično djelo, ili da će učiniti krivično djelo kojim prijeti, a za ta krivična djela je predviđena kazna zatvora od tri godine ili teža kazna; 4) ako je u pitanju krivično djelo kod kojeg je zbog načina izvršenja ili posljedica krivičnog djela određivanje pritvora neophodno za sigurnost građana. To su krivična djela predviđena u Krivičnom zakonu Federacije: terorizam (član 146.), genocid (član 153.), ratni zločin protiv civilnog stanovništva (član 154.), ratni zločin protiv ranjenika i bolestika (član 155.), ratni zločin protiv ratnih zarobljenika (član 156.), organiziranje skupine i poticanje na izvršenje genocida i ratnih zločina (član 157. st. 1. i 2.), protivpravno ubijanje i ranjavanje neprijatelja (član 158.), upotreba nedopuštenih sredstva borbe (član 160.), međunarodni terorizam (član 168.), ugrožavanje osoba pod međunarodnom zaštitom (član 169.), uzimanje talaca (član 170.), ubojstvo (član 171. st. 1. i 2.), navođenje na samoubojstvo i pomaganje u samoubojstvu (član 175. st. 2. i 3.), teška tjelesna povreda (član 177. st. 3. do 5.), otmica (član 184. st. 2. i 3.), silovanje (član 221.), obljuba nad nemoćnom osobom (član 223. stav 2.), obljuba nad maloljetnom osobom (član 224. st. 2. i 3.), obljuba zloupotrebom položaja (član 225. stav 3.), neovlaštena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga (član 252.), razbojnička krađa (član 275.), razbojništvo (član 276.), teški slučajevi razbojničke krađe i razbojništva (član 277.), otmica zrakoplova ili plovila (član 321.) i ugrožavanje sigurnosti leta zrakoplova (član 322.). (3) U slučaju iz tačke 2. stav 2. ovog člana, pritvor će se ukinuti čim se osiguraju dokazi zbog kojih je pritvor određen. (4) Osobu zatečenu na izvršenju krivičnog djela za koje se goni po službenoj dužnosti može svako lišiti slobode. Osoba lišena slobode mora se odmah predati istražnom sudiji ili organu unutrašnjih poslova, a ako se to ne može učiniti, mora se odmah obavijestiti jedan od tih organa. Organ unutrašnjih poslova postupit će po članu 187. ovog zakona.
Član 184.
(1) Pritvor određuje istražni sudija nadležnog suda. (2) Pritvor se određuje pismenim rješenjem koje sadrži: ime i prezime osobe koja se lišava slobode, krivično djelo za koje se ono okrivljuje, zakonski osnov za pritvor, pouku o pravu na žalbu, krako obrazloženje, s tim što će se osnova za određivanje pritvora posebno obrazložiti, službeni pečat i potpis sudije koji određuje pritvor. (3) Rješenje o pritvoru predaje se osobi na koju se odnosi u trenutku lišenja slobode, a najkasnije u roku od 24 sata od trenutka lišenja slobode. U spisima se mora naznačiti sat lišenja slobode i sat predaje rješenja. (4) Protiv rješenja o pritvoru pritvorena osoba može se žaliti vijeću (član 21. stav 6.) u roku od 24 sata od trenutka prijema rješenja. Ako se pritvorena osoba prvi put ispituje po isteku ovog roka, može izjaviti žalbu prilikom tog ispitivanja. Žalba s prijepisom zapisnika o ispitivanju, ako je pritvorena osoba ispitana, i rješenje o pritvoru dostavljaju se odmah vijeću. Žalba ne zadržava izvršenje rješenja. (5) Ako se istražni sudija ne složi s prijedlogom nadležnog tužioca o određivanju pritvora, zatražit će da o tome odluči vijeće (član 21. stav 6). Protiv rješenja vijeća kojim se određuje pritvor pritvorena osoba može izjaviti žalbu, koja ne zadržava izvršenje rješenja. U pogledu predaje rješenja i izjave žalbe primjenjuju se odredbe st. 3. i 4. ovog člana. (6) U slučajevima iz st. 4. i 5. ovog člana, vijeće koje odlučuje o žalbi dužno je donijeti odluku u roku od 48 sati.
Član 185.
(1) Istražni sudija dužan je da osobi lišenoj slobode, koja mu je dovedena odmah priopći razloge lišenja slobode, da može uzeti branioca koji može biti prisutan njenom ispitivanju, i ako je potrebno - pomoći mu da nađe branioca. Upozorit će je na prava iz člana 67. ovog zakona. Ako u roku od 24 sata od trenutka ovog priopćenja osoba lišena slobode ne osigura prisutnost branioca, istražni sudija je dužan tu osobu odmah ispitati. (2) Ako osoba lišena slobode izjavi da neće uzeti branioca, istražni sudija je dužan ispitati je u roku od 24 sata. (3) Ako u slučaju obavezne odbrane (član 66. st. 1. i 2.) osoba lišena slobode ne uzme branioca u roku od 24 sata od trenutka kad je poučena o ovom pravu ili izjavi da neće uzeti branioca, postavit će joj se branilac po službenoj dužnosti. (4) Odmah poslije ispitivanja, istražni sudija će odlučiti hoće li osobu lišenu slobode pustiti na slobodu. Ako smatra da osobu lišenu slobode treba zadržati, istražni sudija će o tome odmah obavijestiti nadležnog tužioca, ako ovaj već nije podnio zahtjev za provođenje istrage. Ako nadležni tužilac u roku od 24 sata od časa kad je obaviješten o pritvoru ne stavi zahtjev za provođenje istrage, istražni sudija će osobu lišenu slobode pustiti na slobodu.
Član 186.
(1) Pritvor može odrediti istražni sudija nižeg suda na čijem je području izvršeno krivično djelo, kad mu je povjereno izvršenje pojedinih istražnih radnji ili u slučajevima predviđenim u članu 148. stav 1. i članu 187. ovog zakona. U pogledu određivanja pritvora primjenjuju se odredbe člana 184. st. 2. do 5. ovog zakona, s tim što odluku iz stava 4. tog člana, po žalbi donosi viši sud. (2) Odmah poslije ispitivanja osobe lišene slobode, istražni sudija će odlučiti hoće li je pustiti na slobodu ili će narediti da se provede istražnom sudiji nadležnog suda. U pogledu ispitivanja osobe lišene slobode primjenjuju se odredbe člana 185. st. 1. do 3. ovog zakona. (3) Istražni sudija nižeg suda na čijem je području izvršeno krivično djelo može zadržati pritvorenu osobu najduže tri dana, računajući od dana njenog dovođenja, ako je potrebno da preduzme hitne istražne radnje u smislu člana 148. stav 1. ovog zakona. Po donošenju rješenja o provođenju istrage, zadržavanje u pritvoru može trajati i duže od tri dana, ako u tom roku istražni sudija primi zahtjev od istražnog sudije nadležnog suda da preduzme pojedine istražne radnje. Poslije izvršenja istražnih radnji, pritvorena osoba mora se sprovesti nadležnom sudu, ako istražni sudija tog suda što drugo ne odredi.
Član 187.
Ovlaštene službene osobe organa unutrašnjih poslova mogu neku osobu lišiti slobode ako postoji ma koji razlog predviđen u članu 183. ovog zakona, ali su dužna da takvu osobu bez odlaganja, a najkasnije u roku od 24 sata sprovedu nadležnom istražnom sudiji ili istražnom sudiji nižeg suda na čijem je području učinjeno krivično djelo, ako se do sjedišta tog suda može brže doći. Prilikom dovođenja, ovlaštena službena osoba organa unutrašnjih poslova će obavijestiti istražnog sudiju o razlozima i o vremenu lišenja slobode. (2) Osoba protiv koje postoje osnovi sumnje da je izvršila krivično djelo za koje se goni po službenoj dužnosti i koju su organi unutrašnjih poslova lišili slobode ima pravo uzeti branioca i branilac može biti prisutan prikupljanju izvještaja. Prije prikupljanja izvještaja od te osobe ovlaštena osoba organa unutrašnjih poslova dužna ju je izvijestiti o tom pravu i da će joj se, na njen zahtjev postaviti branilac, ako po svom imovinskom stanju ne može snositi troškove odbrane, te da nije dužna dati bilo kakvu izjavu niti odgovarati na postavljena pitanja ovlaštene osobe organa unutrašnjih poslova. (3) Ako osoba lišena slobode ne bude provedena istražnom sudiji u roku iz stava 1. ovog člana, pustit će se na slobodu.
Član 188.
(1) Na temelju rješenja istražnog sudije okrivljeni se može zadržati u pritvoru najviše mjesec dana od dana lišenja slobode. Poslije tog roka okrivljeni se može zadržati u pritvoru samo na temelju rješenja o produženju pritvora. (2) Pritvor se po odluci vijeća (član 21. stav 6.) može produžiti najviše za dva mjeseca. Protiv rješenja vijeća dopuštena je žalba koja ne zadržava izvršenje rješenja. Ako se postupak vodi za krivično djelo za koje se može izreći kazna zatvora preko pet godina ili teža kazna, vijeće Vrhovnog suda Federacije može iz važnih razloga produžiti pritvor najviše za još tri mjeseca. Rješenje o produženju pritvora donosi se na obrazloženi prijedlog istražnog sudije. (3) Ako se do isteka rokova iz stava 2. ovog člana ne podigne optužnica, okrivljeni će se pustiti na slobodu.
Član 189.
(1) U toku istrage, prije isteka roka trajanja pritvora, istražni sudija može ukinuti pritvor po saslušanju nadležnog tužioca kad se postupak vodi po njegovom zahtjevu. Protiv tog rješenja nadležni tužilac može izjaviti žalbu vijeću, koje je dužno odluku donijeti u roku od 48 sati. (2) Žalba na rješenje iz stava 1. ovog člana ne zadržava izvršenje rješenja.
Član 190.
(1) Poslije predaje optužnice sudu do završetka glavnog pretresa, pritvor se može, po saslušanju nadležnog tužioca, kad se postupak vodi po njegovom zahtjevu, odrediti ili ukinuti samo rješenjem vijeća. (2) Vijeće je dužno po isteku dva mjeseca od pravomoćnosti posljednjeg rješenja o pritvoru, i bez prijedloga stranaka, da ispita postoje li još razlozi za pritvor i da donese rješenje o produženju ili ukidanju pritvora. (3) Žalba na rješenje iz st. 1. i 2. ovog člana ne zadržava izvršenje rješenja. (4) Protiv rješenja vijeća kojim se odbija prijedlog za određivanje ili ukidanje pritvora žalba nije dopuštena.
Član 191.
Organ unutrašnjih poslova, odnosno sud dužan je o lišenju slobode obavijestiti u roku od 24 sata obitelj osobe lišene slobode, osim ako se ona tome protivi. O lišenju slobode obavijestit će se nadležni organ socijalnog staranja, ako je potrebno preduzeti mjere za zbrinjavanje djece i drugih članova obitelji osobe lišene slobode o kojima se ona stara.
Član 192.
7. Postupak s pritvorenicima (1) Pri izdržavanju pritvora ne smije se vrijeđati osobnost i dostojanstvo okrivljenog. (2) Prema pritvoreniku primijenjivat će se samo ograničenja koja su potrebna da se spriječi bjekstvo i dogovor koji bi mogao biti štetan za uspješno vođenje postupka. (3) U istoj prostoriji ne mogu biti zatvorene osobe koje nisu istog pola. Po pravilu, u istu prostoriju ne mogu se smještati osobe koje su sudjelovale u izvršenju istog krivičnog djela, niti osobe koje su na izdržavanju kazne s osobama u pritvoru. Osobe koje su izvršile krivična djela u povratu neće se, ako je moguće, smještati u istu prostoriju s drugim osobama lišenim slobode na koje bi mogle štetno utjecati.
Član 193.
(1) Za disciplinske prijestupe pritvorenika zbog kojih bi mogle nastati štetne posljedice za vođenje postupka istražni sudija, odnosno predsjednik vijeća može izuzetno izreći disciplinsku kaznu organičenja posjeta i prijepiske. Ovo ograničenje ne odnosi se na općenje pritvorenika s braniocem. (2) Protiv rješenja o kazni izrečenoj po stavu 1. ovog člana dopuštena je žalba vijeću (član 21. stav 6) suda nadležnog za vođenje istrage u roku od 24 sata od trenutka prijema rješenja. Žalba ne zadržava izvršenje rješenja.
Član 194.
(1) Nadzor nad pritvorenicima vrši predsjednik suda koji je na to ovlašten. (2) Predsjednik suda ili sudija koga on odredi dužan je najmanje jedanput nedjeljno da obiđe pritvorenike i da se, ako nađe za potrebno, i bez prisutnosti nadzornika i stražara, obavijesti kako se pritvorenici hrane, kako se opskrubljuju drugim potrebama i kako se sa njima postupa. Predsjednik, odnosno sudija koga on odredi dužan je poduzeti potrebne mjere da se otklone nepravilnosti uočene prilikom obilaska zatvora. Određeni sudija ne može biti istražni sudija. (3) Obilascima iz stava 2. ovog člana može biti prisutan i nadležni tužilac. (4) Predsjednik suda i istražni sudija mogu u svako doba obilaziti sve pritvorenike, s njima razgovarati i od njih primati pritužbe.
Član 195.
XVIII - ISTRAŽNE RADNJE 1. Pretresanje stana i osoba (1) Pretresanje stana i ostalih prostorija okrivljenog ili drugih osoba može se preduzeti ako je vjerojatno da će se pretresanjem okrivljeni uhititi ili da će se pronaći tragovi krivičnog djela ili predmeti važni za krivični postupak. (2) Pretresanje osobe može se preduzeti kad je vjerojatno da će se pretresanjem pronaći tragovi i predmeti važni za krivični postupak.
Član 196.
(1) Pretresanje naređuje sud pismenom obrazloženom naredbom. (2) Naredba o pretresanju predaje se prije početka pretresanja osobi kod koje će se ili na kojoj će se pretresanje izvršiti. Prije pretresanja pozvat će se osoba na koju se odnosi naredba o pretresanju da dobrovoljno izda osobu, odnosno predmete koji se traže. (3) Pretresanju se može pristupiti i bez prethodne predaje naredbe, kao i bez prethodnog poziva na predaju osobe ili stvari, ako se pretpostavlja oružani otpor, ili ako je potrebno da se pretresanje izvrši odmah i iznenada, ili ako se pretresanje ima izvršiti u javnim prostorijama. (4) Pretresanje se vrši danju. Pretresanje se može vršiti i noću ako je danju započeto pa nije dovršeno ili ako postoje razlozi iz člana 199. ovog zakona.
Član 197.
(1) Držatelj stana i drugih prostorija pozvat će se da bude prisutan pretresanju, a ako je on odsutan, pozvat će se njegov zastupnik ili neko od odraslih članova domaćinstva ili susjeda. (2) Zaključane prostorije, namještaj ili druge stvari otvorit će se silom samo ako njihov držatelj nije prisutan ili neće dobrovoljno da ih otvori. Prilikom otvaranja izbjegavat će se nepotrebno oštećenje. (3) Pretresanju stana ili osoba nazočna su dva punoljetna građanina kao svjedoci. Pretresanje ženske osobe vrši samo ženska osoba, a za svjedoke će se uzimati samo ženske osobe. Svjedoci će se prije početka pretresanja upozoriti da paze kako se pretresanje vrši, kao i da imaju pravo da prije potpisivanja zapisnika o pretresanju stave svoje prigovore, ako smatraju da sadržina zapisnika nije tačna. (4) Kad se pretresanje vrši u prostorijama državnih organa, preduzeća i drugih pravnih osoba pozvat će se njihov starješina da bude prisutan pretresanju. (5) Pretresanje i pregledi u vojnoj zgradi obavit će se po odobrenju nadležnog vojnog starješine. (6) Pretresanje stana i osobe treba vršiti obazrivo, ne remeteći kućni red. (7) O svakom pretresanju stana ili osobe sastavit će se zapisnik, koji potpisuje osoba kod koje se ili na kojoj se vrši pretresanje i osoba čija je prisutnost obavezna. Prilikom vršenja pretresanja, oduzet će se privremeno samo oni predmeti i isprave koji su u vezi sa svrhom pretresanja u pojedinom slučaju. U zapisnik će se unijeti i tačno naznačiti predmeti i isprave koji se oduzimaju, a to će se unijeti i u potvrdu koja će se odmah izdati osobi kojoj su predmeti, odnosno isprave oduzete.
Član 198.
Ako se prilikom pretresanja stana ili osobe nađu predmeti koji nemaju veze s krivičnim djelom zbog koga je pretresanje naređeno, ali koji ukazuju na drugo krivično djelo za koje se goni po službenoj dužnosti, oni će se opisati u zapisniku i privremeno oduzeti, a o oduzimanju će se odmah izdati potvrda. O tome će se odmah obavijestiti nadležni tužilac radi pokretanja krivičnog postupka. Ovi predmeti će se odmah vratiti ako nadležni tužilac nađe da nema temelja za pokretanje krivičnog postupka, a ne postoji neka druga zakonska osnova po kojoj bi se ti predmeti imali oduzeti.
Član 199.
(1) Sudska policija ili ovlaštene službene osobe organa unutrašnjih poslova mogu i bez naredbe ući u tuđi stan i druge prostorije i po potrebi izvršiti pretresanje ako držatelj stana to želi, ako neko zove u pomoć, ako je potrebno uhititi učinitelja krivičnog djela koji je na djelu zatečen ili radi sigurnosti ljudi i imovine, ako se u stanu ili drugoj prostoriji nalazi osoba koja se po naredbi nadležnog državnog organa ima pritvoriti ili prinudno dovesti ili koja se tu sklonila od gonjenja. (2) U slučaju iz stava 1. ovog člana neće se sastavljati zapisnik nego će se držatelju stana odmah izdati potvrda u kojoj će se naznačiti razlog ulaženja u stan, odnosno druge prostorije. Ako je u tuđim prostorijama izvršeno i pretresanje, postupit će se po odredbi člana 197. st. 3. i 7. ovog zakona. (3) Pretresanje se može izvršiti i bez prisutnosti svjedoka ako nije moguće da se odmah osigura njihova prisutnost, a postoji opasnost od odlaganja. Razlozi za pretresanje bez prisutnosti svjedoka moraju se naznačiti u zapisniku. (4) Sudska policija ili ovlaštene službene osobe organa unutrašnjih poslova mogu bez naredbe o pretresanju i bez prisutnosti svjedoka izvršiti pretresanje osobe prilikom izvršenja rješenja o privođenju ili prilikom lišenja slobode, ako postoji sumnja da ta osoba posjeduje oružje ili oruđe za napad, ili ako postoji sumnja da će odbaciti, sakriti ili uništiti predmete koje treba od nje oduzeti kao dokaz u krivičnom postupku. (5) Kad sudska policija ili ovlaštene službene osobe organa unutrašnjih poslova izvrše pretresanje bez naredbe o pretresanju, dužni su o tome odmah podnijeti izveštaj istražnom sudiji, koji će o tome odmah obavijestiti nadležnog tužioca i branioca, a ako se postupak još ne vodi - dužni su odmah podnijeti izvještaj nadležnom tužiocu. U izvještaj će se navesti razlozi zbog kojih je izvršeno pretresanje bez naredbe. (6) Prije preduzimanja radnji iz st. 1. i 4. ovog člana obavijestit će se istražni sudija i nadležni tužilac, ako je to moguće i ako ne postoji opasnost za osiguranje dokaza.
Član 200.
2. Privremeno oduzimanje predmeta (1) Predmeti koji se po krivičnom zakonu imaju oduzeti ili koji mogu poslužiti kao dokaz u krivičnom postupku, privremeno će se oduzet i predati na čuvanje sudu ili će sud na drugi način osigurati njihovo čuvanje. (2) Ko drži ovakve predmete, dužan je predati ih na zahtjev suda. Osoba koja odbije predati predmete može se kazniti novčanom kaznom do 500 KM, a u slučaju daljeg odbijanja može se zatvoriti. Zatvor traje do predaje predmeta ili do završetka krivičnog postupka, a najduže mjesec dana. Na isti način postupit će se prema službenoj ili odgovornoj osobi u državnom organu, preduzeću ili u drugom pravnom licu. (3) O žalbi protiv rješenja kojim je izrečena novčana kazna ili je naređen zatvor odlučuje vijeće (član 21. stav 6). Žalba protiv rješenja o zatvoru ne zadržava izvršenje rješenja. (4) Sudska policija ili ovlaštene službene osobe organa unutrašnjih poslova mogu oduzeti predmete navedene u stavu 1. ovog člana, kad postupaju po čl. 143. i 146. ovog zakona ili kad izvršavaju nalog suda. (5) Prilikom oduzimanja predmeta naznačit će se gdje su predmeti pronađeni i opisat će se, a po potrebi će se i na drugi način osigurati utvrđivanje njihove identičnosti. Za oduzete predmete izdat će se potvrda.
Član 201.
(1) Državni organi mogu uskratiti pokazivanje ili izdavanje svojih spisa i drugih isprava ako smatraju da bi objavljivanje njihove sadržine bilo od štete za opće interese. Ako je uskraćeno pokazivanje ili davanje spisa i drugih isprava, konačnu odluku donosi vijeće (član 21. stav 6). (2) Državni organi, ustanove, preduzeća i druga pravna lica ili samostalni privrednik mogu zahtijevati da se ne objave podaci koji se odnose na njihovo poslovanje.
Član 202.
(1) Ako se vrši privremeno oduzimanje spisa koji mogu poslužiti kao dokaz, izvršit će se njihov popis. Ako to nije mogućno, spisi će se staviti u omot i zapečatiti. Vlasnik spisa može na omot staviti i svoj pečat. (2) Osoba od koje su spisi oduzeti pozvat će se da bude prisutna otvaranju omota. Ako se ona ne odazove pozivu ili je odsutna, omot će se otvoriti, spisi pregledati i popisati u njenom odsustvu. (3) Pri pregledanju spisa mora se voditi računa da njihov sadržaj ne saznaju neovlaštene osobe.
Član 203.
(1) Istražni sudija može narediti da poštanska, telegrafska i druga prometna preduzeća zadrže i njemu, uz potvrdu prijema, predaju pisma, telegrame i druge pošiljke koje su upućene okrivljenom ili koje on odašilje, ako postoje okolnosti zbog kojih se s osnovom može očekivati da će ove pošiljke poslužiti kao dokaz u postupku. (2) U naredbi iz stava 1. ovog člana naznačit će se okrivljeni na kojega se odnosi naredba, način izvršenja naredbe i vrijeme trajanja mjere, te prometno preduzeće koje će izvršiti naloženu mjeru. Preduzete mjere mogu trajati najduže tri mjeseca, a iz važnih razloga istražni sudija može produžiti trajanje ovih mjera za još tri mjeseca, s tim da će se preduzete mjere ukinuti čim prestanu razlozi za njihovo daljnje preduzimanje. (3) Nadležni tužilac može narediti samo zadržavanje pošiljki, ali su preduzeća navedena u stavu 1. ovog člana dužna obustaviti zadržavanje ako u roku od tri dana po prijemu naredbe ne prime odluku istražnog sudije. (4) Mjere iz st. 1 i 3. ovog člana ne mogu se primjenjivati na pisma, brzojave i druge pošiljke koje okrivljeni i branilac upućuju jedan drugom. (5) Ukoliko to interesi postupka dopuštaju o preduzetim mjerama iz st. 1. i 3. ovog člana obavijestit će se okrivljeni protiv koga su primjenjene te mjere. (6) Izdate pošiljke otvara istražni sudija u prisutnosti dva svjedoka. Pri otvaranju će se paziti da se ne povrijedi pečat, a omoti i adresa će se sačuvati. O otvaranju će se sastaviti zapisnik. (7) Sadržaj dijela pošiljke ili pošiljke će se priopćiti okrivljenom, odnosno osobi kojoj je upućena, a dio pošiljke ili pošiljka predat će se toj osobi, osim ako, izuzetno, istražni sudija smatra da bi to imalo štetne posljedice za uspješno vođenje krivičnog postupka. Ako je okrivljeni odsutan, članovi njegove obitelji obavijestit će se o upućenoj pošiljci okrivljenom. Ako okrivljeni nakon toga ne zatraži predaju pošiljke, pošiljka će se vratiti pošiljatelju.
Član 204.
Predmeti koji su u toku krivičnog postupka privremeno oduzeti vratit će se vlasniku, odnosno držatelju, kada u toku postupka postane očigledno da njihovo zadržavanje nije sukladno članu 200. ovog zakona, a ne postoje razlozi na njihovo oduzimanje (član 482.).
Član 205.
3. Nadzor i tehničko snimanje telefonskih i drugih razgovora (1) Protiv okrivljenog za koga postoji osnovana sumnja da je s jednim ili više okrivljenih sudjelovao u izvršenju krivičnih djela navedenih u članu 206. ovog zakona, istražni sudija može odrediti: 1) nadzor i snimanje telefonskih razgovora i drugih oblika komuniciranja tehničkim sredstvima, 2) prisluškivanje. (2) Mjere iz stava 1. ovog člana određuje istražni sudija na obrazloženi prijedlog nadležnog tužioca, ako se na drugi način ne mogu pribaviti dokazi ili bi njihovo pribavljanje bilo povezano s nesrazmjernim teškoćama. Nadzor i snimanje telefonskih razgovora ograničit će se samo na okrivljenog protiv kojeg je ova mjera preduzeta.
Član 206.
Mjere iz člana 205. ovog zakona mogu se odrediti: 1) za krivična djela predviđena u Krivičnom zakonu Federacije u Glavi XV "Krivična djela protiv ustavnog poretka Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine" i u Glavi XVI "Krivična djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava", za koja je propisana kazna zatvora od pet godina ili teža kazna; 2) za krivična djela predviđena u Krivičnom zakonu Federacije, i to: otmica (član 184.) neovlaštena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga (član 252.), omogućavanje uživanja opojnih droga (član 253.), krivotvorenje novca (član 267.), ucjena (član 286.), ugrožavanje sigurnosti nuklearnim materijama (član 312.), otmica zrakoplova ili plovila (član 321.), primanje mita (član 362.) i davanje mita (član 363.); 3) za druga krivična djela predviđena u Krivičnom zakonu Federacije za koja je propisana kazna zatvora od osam godina ili teža kazna.
Član 207.
(1) Mjere iz člana 205. ovog zakona određuje istražni sudija pismenom naredbom. Naredba sadrži podatke o okrivljenom protiv koga se određuje mjera, osnovana sumnja, način, opseg i trajanje tih mjera te razloge za njihovo određivanje. Mjere mogu trajati najduže jedan mjesec, a iz posebno važnih razloga mogu se produžavati za još po jedan mjesec, ali ukupno najduže šest mjeseci. Izvršenje mjera se ukida odmah nakon što prestanu razlozi zbog kojih su bile određene. (2) Naredbu iz stava 1. ovog člana izvršava organ unutrašnjih poslova. (3) Preduzeća PTT prometa su dužna organu unutrašnjih poslova omogućiti provođenje ovih mjera.
Član 208.
(1) Po prestanku primjene mjera organ unutrašnjih poslova je obavezan poslati pismeni izvještaj istražnom sudiji i predati mu sve snimke, izvještaje i predmete koje je dobio. U izvještaju se navodi sažetak iz sadržaja telefonskih razgovora. (2) Istražni sudija provjerava je li organ unutrašnjih poslova postupao sukladno naredbi i poziva nadležnog tužioca da se upozna s ovim materijalom. (3) Istražni sudija može urediti da se snimci telefonskih razgovora u cjelini ili djelomice prepišu. U slučaju prepisivanja snimaka primjenit će se odredbe člana 80. stav 5. ovog zakona.
Član 209.
(1) Izvještaj i snimke iz člana 208. stav 1. ovog zakona čuva sud sve dok čuva i spis. (2) Ako nadležni tužilac odluči odustati od gonjenja, ovaj se materijal pod nadzorom istražnog sudije uništava. O preduzimanju mjera iz člana 207. ovog zakona istražni sudija sastavlja krako obavještenje za okrivljenog koje mora sadržavati podatke o tome koje su mjere preduzete, razloge i osnovu za njihovu upotrebu, konstataciju da taj materijal nije bio osnova za krivično gonjenje i da je uništen.
Član 210.
(1) Ako su mjere iz člana 207. ovog zakona preduzete bez naredbe istražnog sudije ili u suprotnosti s naredbom, sud ne može zasnovati svoju odluku na dobivenim podacima ili dokazima. (2) Izvještaj i snimke pribavljene prisluškivanjem okrivljenoga koristit će se u krivičnom postupku samo u onom dijelu koji se odnosi na krivično djelo i okrivljenog.
Član 211.
4. Postupak sa sumnjivim stvarima (1) Nađe li se kod okrivljenog tuđa stvar, a ne zna se čija je, organ koji vodi postupak opisat će tu stvar i opis objaviti na oglasnoj tabli općinskog vijeća na čijem području okrivljeni živi i na čijem je području krivično djelo učinjeno. U oglasu će se pozvati vlasnik da se javi u roku od jedne godine od dana objavljivanja oglasa, jer će se inače stvar prodati. Novac dobijen prodajom unosi se u budžet kantona. (2) Ako se radi o stvarima veće vrijednosti, objavljivanje se može izvršiti i putem dnevnog lista. (3) Ako je stvar podložna kvaru ili je njeno čuvanje vezano sa znatnim troškovima, ona će se prodati po odredbama koje važe za izvršni postupak, a novac predati na čuvanje nadležnom zavodu za platni promet. (4) Po odredbi stava 3. ovog člana postupit će se i kad stvar pripada odbjeglom ili nepoznatom učinitelju krivičnog djela.
Član 212.
(1) Ako se u toku od jedne godine niko ne javi za stvari ili za novac dobijen od prodaje stvari, donijet će se rješenje da stvar postaje državno vlasništvo, odnosno da se novac unosi u budžet kantona. (2) Vlasnik stvari ima pravo da u parnici traži povraćaj stvari ili novca dobijenog od prodaje stvari. Zastarijevanje ovog prava počinje teći od dana objavljivanja oglasa.
Član 213.
5. Ispitivanje okrivljenog (1) Kad se okrivljeni prvi put ispituje, pitat će se za ime i prezime, nadimak ako ga ima, ime i prezime roditelja, djevojačko obiteljsko ime majke, gdje je rođen, gdje stanuje, dan, mjesec i godina rođenja, koje je narodnosti i čiji je državljanin, čime se zanima, kakve su mu obiteljske prilike, je li pismen, kakve je škole završio, je li, gdje i kad služio vojsku odnosno ima li čin rezervnog vojnog starješine, vodi li se u vojnoj evidenciji i kod kojeg organa nadležnog za poslove odbrane, je li odlikovan, kakvog je imovnog stanja, je li, kad i zašto osuđivan, je li i kad je izrečenu kaznu izdržao, da li se protiv njega vodi postupak za koje drugo krivično djelo, a ako je maloljetan, ko mu je zakonski zastupnik. Okrivljeni će se poučiti da je dužan odazvati se pozivu i odmah priopćiti svaku promjenu adrese ili namjeru da promjeni boravište, a upozorit će se i na posljedice ako po tome ne postupi. (2) Zatim će se okrivljenom priopćiti zašto se okrivljuje i osnovi sumnje koji stoje protiv njega, pa će se pitati šta ima navesti u svoju odbranu, a priopćit će mu se da nije dužan iznijeti svoju odbranu niti odgovarati na postavljena pitanja. (3) Ako okrivljeni neće uopće da odgovara ili neće da odgovara na postavljena pitanja, poučit će se, ako je potrebno, da time može otežati prikupljanje dokaza za svoju odbranu. (4) Okrivljeni se ispituje usmeno. Pri ispitivanju, okrivljenom se može dopustiti da se koristi svojim zabilješkama. (5) Prilikom ispitivanja treba okrivljenom omogućiti da se u neometanom izlaganju izjasni o svim okolnostima koje ga terete i da iznese sve činjenice koje mu služe za odbranu. (6) Kad okrivljeni završi svoj iskaz, postavit će mu se pitanje ukoliko je potrebno da se popune praznine ili otklone proturječnosti i nejasnosti u njegovom izlaganju. (7) Ispitivanje treba vršiti tako da se u punoj mjeri poštuje ličnost okrivljenog. (8) Prema okrivljenom ne smiju se upotrijebiti sila, prijetnja ili druga slična sredstva (član 254. stav 3.) da bi se došlo do njegove izjave ili priznanja. (9) Okrivljeni može biti ispitan u odsustvu branioca ako se izričito odrekao tog prava, a odbrana nije obavezna, ako branilac nije prisutan iako je obaviješten o ispitivanju (član 160.) ili ako za prvo ispitivanje okrivljeni nije osigurao prisustvo branioca niti u roku od 24 sata od trenutka kad je poučen o ovom pravu (član 63. stav 2), osim u slučaju obavezne odbrane. (10) Ako je postupljeno protivno odredbama st. 8. i 9. ovog člana ili ako izjave okrivljenog iz stava 9. ovog člana o prisutnosti branioca nisu ubilježene u zapisnik, na iskazu okrivljenog ne može se zasnivati sudska odluka.
Član 214.
(1) Okrivljenom treba postavljati pitanja jasno, razgovjetno i određeno, tako da ih može potpuno razumjeti. U ispitivanju se ne smije polaziti od pretpostavke da je okrivljeni priznao nešto što nije priznao, niti se smiju postavljati pitanja u kojima je već sadržano kako na njih treba odgovoriti. Prema okrivljenom ne smije se upotrijebiti obmana da bi se došlo do njegove izjave ili priznanja. (2) Ako se kasniji iskazi okrivljenog razlikuju od ranijih, a naročito ako okrivljeni opozove svoje priznanje, pozvat će se da iznese razloge zašto je dao različite iskaze, odnosno zašto je opozvao priznanje.
Član 215.
(1) Okrivljeni može biti suočen sa svjedokom ili drugim okrivljenim ako se njihovi iskazi ne slažu u pogledu važnih činjenica. (2) Suočeni će se ponaosob ispitati o svakoj okolnosti o kojoj se njihovi iskazi međusobno ne slažu, a njihov odgovor unijeti u zapisnik.
Član 216.
Predmeti koji stoje u vezi s krivičnim djelom ili koji služe kao dokaz pokazat će se okrivljenom radi prepoznavanja, pošto ih prethodno opiše. Ako se ovi predmeti ne mogu donijeti, okrivljeni se može odvesti na mjesto gdje se oni nalaze.
Član 217.
(1) Iskaz okrivljenog unosi se u zapisnik u obliku pripovijedanja, a postavljena pitanja i odgovori na njih unijet će se u zapisnik samo kad je to potrebno. (2) Okrivljenom se može dopustiti da svoj iskaz sam kazuje u zapisnik.
Član 218.
Organ koji vodi postupak dužan je da, i pored priznanja okrivljenog, prikuplja i druge dokaze. Ako je priznanje jasno i potpuno i ako je potkrijepljeno i drugim dokazima, dalje prikupljanje dokaza preduzimat će se samo na prijedlog tužioca.
Član 219.
(1) Ispitivanje okrivljenog obavit će se preko tumača u slučajevima predviđenim ovim zakonom. (2) Ako je okrivljeni gluh, postavit će mu se pitanje pismeno, a ako je nijem, pozvat će se da pismeno odgovara. Ako se ispitivanje ne može obaviti na ovaj način, pozvat će se kao tumač osoba koja se s okrivljenim može sporazumjeti. (3) Ako tumač nije ranije zaklet, položit će zakletvu da će vjerno prenijeti pitanja koja se okrivljenom upućuju i izjave koje on bude davao. (4) Odredbe ovog zakona koje se odnose na vještake sukladno se primjenjuju na tumače.
Član 220.
6. Saslušanje svjedoka (1) Kao svjedoci pozivaju se osobe za koje je vjerojatno da će moći dati obavještenja o krivičnom djelu i učinitelju i o drugim važnim okolnostima. (2) Oštećeni, oštećeni kao tužilac i privatni tužilac mogu se saslušati kao svjedoci. (3) Svaka osoba koja se kao svjedok poziva dužna je odazvati se pozivu, a ako ovim zakonom nije drukčije određeno, dužna je i da svjedoči. (4) Sud mora pri otkrivanju podataka o identitetu, prebivalištu ili boravištu svjedoka paziti da ti podaci ne budu dostupni okrivljenom i njegovom braniocu ili javnosti, ako bi otkrivanje ovih podataka ugrozilo život, tijelo ili slobodu svjedoka ili njegovih bliskih srodnika. Sud može izuzetno učiniti dostupnim ove podatke braniocu okrivljenog i zabraniti mu otkrivanje tih podataka bilo kome pa i okrivljenome.
Član 221.
Ne može se saslušati kao svjedok: 1) osoba koja bi svojim iskazom povrijedila dužnost čuvanja službene ili vojne tajne, dok se nadležni organ ne oslobodi te dužnosti; 2) branilac okrivljenog o onome što mu je okrivljeni kao svom braniocu povjerio, osim ako to sam okrivljeni zahtijeva.
Član 222.
(1) Oslobođeni su od dužnosti svjedočenja: 1) bračni, odnosno vanbračni drug okrivljenog; 2) srodnici okrivljenog po krvi u pravoj liniji, srodnici u pobočnoj liniji do trećeg stepena zaključno, kao i srodnici po tazbini do drugog stepena zaključno; 3) usvojenik i usvojitelj okrivljenog; 4) vjerski ispovjednik o onome što mu je okrivljeni ispovijedio. (2) Sud koji vodi postupak dužan je da osobe pomenute u stavu 1. ovog člana, prije njihovog saslušanja ili čim sazna za njihov odnos prema okrivljenom, upozori da ne moraju svjedočiti. Upozorenje i odgovor se unose u zapisnik. (3) Maloljetna osoba koja s obzirom na uzrast i duševnu razvijenost nije sposobna shvatiti značaj prava da ne mora svjedočiti ne može se saslušati kao svjedok osim ako to sam okrivljeni zahtijeva. (4) Osoba koja ima osnova uskratiti svjedočenje prema jednom od okrivljenih oslobođena je od dužnosti svjedočenja i prema ostalim okrivljenim, ako se njegov iskaz prema prirodi stvari ne može ograničiti samo na ostale okrivljene.
Član 223.
Ako je kao svjedok saslušana osoba koja se ne može saslušati kao svjedok (član 221.) ili osoba koja ne mora svjedočiti (član 222.), a nije na to upozorena ili se nije izričito odrekla tog prava, ili ako upozorenje i odricanje nije ubilježeno u zapisnik ili ako je saslušan maloljetnik koji ne može shvatiti značaj prava da ne mora svjedočiti, ili ako je iskaz svjedoka iznuđen silom, prijetnjom, ili drugim sličnim zabranjenim sredstvom (član 254. stav 3.) na takvom iskazu svjedoka ne može se zasnivati sudska odluka.
Član 224.
Svjedok nije dužan odgovarati na pojedina pitanja ako je vjerojatno da bi time izložio sebe ili svog bliskog srodnika (član 222. stav 1. tač. 1. do 3.) teškoj sramoti, znatnoj materijalnoj šteti ili krivičnom gonjenju.
Član 225.
(1) Pozivanje svjedoka vrši se dostavljanjem pismenog poziva, u kome će se navesti ime i prezime i zanimanje pozvanog, vrijeme i mjesto dolaska, krivični predmet po kome se poziva, naznačenje da se poziva kao svjedok i upozorenje o posljedicama neopravdanog izostanka (član 232). (2) Pozivanje kao svjedoka maloljetne osobe koja nije navršila šesnaest godina vrši se preko njenih roditelja, odnosno zakonskog zastupnika, osim ako to nije moguće zbog potrebe da se hitno postupa ili drugih okolnosti. (3) Svjedoci koji se zbog starosti, bolesti ili teških tjelesnih mana ne mogu odazvati pozivu mogu se saslušati u svom stanu.
Član 226.
(1) Svjedoci se saslušavaju ponaosob i bez prisutnosti ostalih svjedoka. Svjedok je dužan odgovore dati usmeno. (2) Svjedok će se prethodno opomenuti da je dužan govoriti istinu i da ne smije ništa prešutati, a zatim će se upozoriti da davanje lažnog iskaza predstavlja krivično djelo. Svjedok će se i upozoriti da nije dužan odgovarati na pitanja predviđena u članu 224. ovog zakona i ovo upozorenje će se unijeti u zapisnik. (3) Poslije toga svjedok će se pitati za ime i prezime, ime oca, zanimanje, boravište, mjesto rođenja, godine starosti i njegov odnos s okrivljenim i oštećenim. Svjedok će se upozoriti da je dužan da o promjeni adrese ili boravišta obavijesti sud. (4) Prilikom saslušanja maloljetne osobe naročito ako je ona oštećena krivičnim djelom, postupit će se obazrivo, da saslušanje ne bi štetno utjecalo na psihičko stanje maloljetnika. Ako je to potrebno, saslušanje maloljetne osobe obavit će se uz pomoć pedagoda ili druge stručne osobe. (5) U krivičnom postupku zbog krivičnog djela protiv dostojanstva ličnosti ili morala svjedoka, oštećenog krivičnim djelom nije dopušteno ispitivati o njegovom seksualnom životu prije izvršenog krivičnog djela, a ako je takvo ispitivanje obavljeno, na takvom iskazu ne može se zasnivati sudska odluka.
Član 227.
(1) Poslije općih pitanja svjedok se poziva da iznese sve što mu je o predmetu poznato, a zatim će mu se postavljati pitanja radi provjeravanja, dopune i razjašnjenja. Prilikom saslušanja svjedoka nije dopušteno služiti se obmanom niti postavljati takva pitanja u kojima je već sadržano kako bi trebalo odgovoriti. (2) Svjedok će se uvijek pitati otkud mu je poznato ono o čemu svjedoči. (3) Svjedoci se mogu suočiti ako se njihovi iskazi ne slažu u pogledu važnih činjenica. Suočeni će se o svakoj okolnosti o kojoj se njihovi iskazi međusobno ne slažu ponaosob saslušati i njihov odgovor unijet u zapisnik. Istodobno se mogu suočiti samo dva svjedoka. (4) Oštećeni koji se saslušava kao svjedok pitat će se da li želi da u krivičnom postupku ostvaruje imovinskopravni zahtjev.
Član 228.
Ako je potrebno da se utvrdi poznaje li svjedok osobu ili predmete, tražit će se od njega prvo da ih opiše i da navede znakove po kojima se razlikuju, pa će mu se tek poslije pokazati radi poznavanja, i to zajedno s drugim njemu nepoznatim osobama, odnosno ako je to moguće zajedno sa predmetima iste vrste.
Član 229.
Ako se saslušanje svjedoka obavlja preko tumača ili ako je svjedok gluh ili nijem, njegovo saslušanje vrši se na način predviđen u članu 219. ovog zakona.
Član 230.
Od svjedoka se može zahtijevati da položi zakletvu. Prije glavnog pretresa, svjedok može položiti zakletvu samo pred sudom, i to ako postoji bojazan da zbog bolesti ili zbog drugih razloga neće moći doći na glavni pretres. Razlog zbog kojeg je položena zakletva navest će se u zapisniku. Zakletva se polaže na način određen u članu 320. ovog zakona.
Član 231.
Ne smiju se zaklinjati osobe: 1) koje nisu punoljetne u trenutku saslušanja; 2) za koje je dokazano ili za koje postoji osnovana sumnja da su izvršile ili sudjelovale u krivičnom djelu zbog koga se saslušavaju.
Član 232.
(1) Ako svjedok koji je uredno pozvan ne dođe, a izostanak ne opravda, ili se bez odobrenja ili opravdanog razloga udalji s mjesta gdje treba da bude saslušan, može se narediti da se prinudno dovede, a može se i kazniti novčano do 500 KM. (2) Ako svjedok dođe, pa pošto je upozoren na posljedice neće bez zakonskog razloga da svjedoči, može se kazniti novčano do 500 KM, a ako i poslije toga odbije da svjedoči, može se zatvoriti. Zatvor traje dok svjedok ne pristane da svjedoči, ili dok njegovo saslušanje ne postane nepotrebno, ili dok se krivični postupak ne završi, ali najduže mjesec dana. (3) O žalbi protiv rješenja kojim je izrečena novčana kazna ili je naređen zatvor odlučuje uvijek vijeće (član 21. stav 6.). Žalba protiv rješenja o zatvoru ne zadržava izvršenje rješenja. (4) Vojne osobe i pripadnici policije ne mogu se zatvoriti, ali će se o njihovom odbijanju da svjedoče izvijestiti njihova nadležna komanda radi kažnjavanja.
Član 233.
7. Uviđaj Uviđaj se preduzima kad je za utvrđivanje ili razjašnjenje kakve važne činjenice u postupku potrebno neposredno opažanje.
Član 234.
(1) Radi provjeravanja izvedenih dokaza ili utvrđivanja činjenica koje su od značaja za razjašnjenje stvari, organ koji vodi postupak može odrediti rekonstrukciju događaja, koja se vrši tako što će se ponoviti radnje ili situacije u uvjetima pod kojima se prema izvedenim dokazima događaj odigrao. Ako su u iskazima pojedinih svjedoka ili okrivljenih radnje ili situacije različito prikazane, rekonstrukcija događaja će se, po pravilu, posebno izvršiti sa svakim od njih. (2) Rekonstrukcija se ne smije vršiti na način kojim se vrijeđa javni red i moral ili se dovodi u opasnost život ili zdravlje ljudi. (3) Prilikom rekonstrukcije mogu se, po potrebi, ponovno izvesti pojedini dokazi.
Član 235.
(1) Organ koji vrši uviđaj ili rekonstrukciju može zatražiti pomoć stručne osobe kriminalističko-tehničke, prometne ili druge struke, koja će, po potrebi, preduzeti i pronalaženje, osiguravanje ili opisivanje tragova, izvršiti potrebna mjerenja i snimanja, sačiniti skice ili prikupiti druge podatke. (2) Na uviđaj ili rekonstrukciju može se pozvati i vještak ako bi njegova prisutnost bila od koristi za davanje nalaza i mišljenja.
Član 236.
8. Vještačenje Vještačenje se određuje kad za utvrđivanje ili ocjenu neke važne činjenice treba pribaviti nalaz i mišljenje od osoba koje raspolažu potrebnim stručnim znanjem.
Član 237.
(1) Vještačenje određuje pismenom naredbom organ koji vodi postupak. U naredbi će se navesti u pogledu kojih činjenica se vrši vještačenje i kome se povjerava. Naredba se dostavlja i strankama. (2) Ako za određenu vrstu vještačenja postoji stručna ustanova, ili se vještačenje može izvesti u okviru državnog organa, takva vještačenja, a naročito složenija, povjeravat će se po pravilu takvoj ustanovi, odnosno organu. Ustanova, odnosno organ određuje jednog ili više stručnjaka koji će izvršiti vještačenje. (3) Kad vještaka određuje organ koji vodi postupak, taj organ će, po pravilu, odrediti jednog vještaka, a ako je vještačenje složeno - dva ili više vještaka. (4) Ako za koju vrstu vještačenja postoje kod suda stalno određeni vještaci, drugi vještaci se mogu odrediti samo ako postoji opasnost od odlaganja ili ako su stalni vještaci spriječeni, ili ako to zahtijevaju druge okolnosti.
Član 238.
(1) Osoba koja se poziva kao vještak dužna je odazvati se pozivu i da da svoj nalaz i mišljenje. (2) Ako vještak koji je uredno pozvan ne dođe a izostanak ne opravda, ili ako odbije da vještači, može da se kazni novčano do 500 KM, a u slučaju neopravdanog izostanka može i prinudno da se dovede. (3) O žalbi protiv rješenja kojim je izrečena novčana kazna odlučuje vijeće (član 21. stav 6).
Član 239.
(1) Za vještaka se ne može uzeti osoba koja ne može biti saslušana kao svjedok (član 221.) ili osoba koja je oslobođena od dužnosti svjedočenja (član 222.), kao ni osoba prema kojoj je krivično djelo učinjeno, a ako je uzeta na njenom nalazu i mišljenju ne može se zasnivati sudska odluka. (2) Razlog za izuzeće vještaka (član 40.) postoji i u pogledu osobe koja je zajedno s okrivljenim ili oštećenim u radnom odnosu u istom organu, preduzeću i drugoj pravnoj osobi ili kod samostalnog privrednika, kao i u pogledu osobe koja je u radnom odnosu kod oštećenog ili okrivljenog. (3) Za vještaka se, po pravilu, neće uzeti osoba koja je saslušana kao svjedok. (4) Kad je dopuštena posebna žalba protiv rješenja kojim se odbija zahtjev za izuzeće vještaka (član 38. stav 4.), žalba odlaže izvršenje vještačenja ukoliko ne postoji opasnost od odlaganja.
Član 240.
(1) Prije početka vještačenja pozvat će se vještak da predmet vještačenja brižljivo razmotri, da tačno navede sve što zapazi i nađe i da svoje mišljenje iznese nepristrasno i sukladno s pravilima nauke ili vještine. On će se posebno upozoriti da davanje lažnog nalaza i mišljenja predstavlja krivično djelo. (2) Od vještaka se može zahtijevati da prije vještačenja položi zakletvu. Prije glavnog pretresa vještak može položiti zakletvu samo pred sudom, i to ako postoji bojazan da će biti spriječen da dođe na glavni pretres. Razlog zbog kojeg je položena zakletva navest će se u zapisniku. Stalno postavljeni zakleti vještak opomenut će se samo prije vještačenja na položenu zakletvu. Zakletva se polaže na način određen u članu 321. ovog zakona. (3) Organ pred kojim se vodi postupak rukovodi vještačenjem, pokazuje vještaku predmete koje će razmotriti, postavlja mu pitanja i po potrebi traži objašnjenja u pogledu datog nalaza i mišljenja. (4) Vještaku se mogu davati razjašnjenja, a može mu se dopustiti i da razmatra spise. Vještak može predložiti da se izvedu dokazi ili pribave predmeti i podaci koji su od važnosti za davanje nalaza i mišljenja. Ako prisustvuje uviđaju, rekonstrukciji ili drugoj istražnoj radnji, vještak može predložiti da se razjasne pojedine okolnosti ili da se osobi koja se saslušava postave pojedina pitanja.
Član 241.
(1) Vještak pregleda predmete vještačenja u prisutnosti organa koji vodi postupak i zapisničara, osim ako su za vještačenje potrebna dugotrajna ispitivanja ili ako se ispitivanja vrše u ustanovama, odnosno u državnom organu ili ako to traže obziri morala. (2) Ako je za svrhe vještačenja potrebno izvršiti analizu neke materije, vještaku će se, ako je to moguće, staviti na raspolaganje samo dio te materije, a ostatak će se u potrebnoj količini osigurati za slučaj naknadnih analiza.
Član 242.
Nalaz i mišljenje vještaka unosi se odmah u zapisnik. Vještaku se može odobriti da naknadno podnese pismeno nalaz, odnosno mišljenje u roku koji mu odredi organ pred kojim se vodi postupak.
Član 243.
(1) Ako se vještačenje povjerava stručnoj ustanovi ili državnom organu, organ koji vodi postupak upozorit će da u davanju nalaza i mišljenja ne može sudjelovati osoba iz člana 239. ovog zakona ili osoba za koju postoje razlozi za izuzeće od vještačenja predviđeni u ovom zakonu, kao i na posljedice davanja lažnog nalaza i mišljenja. (2) Stručnoj ustanovi, odnosno državnom organu stavit će se na raspolaganje materijal potreban za vještačenje, a ako je potrebno, postupit će se sukladno odredbama člana 240. stav 4. ovog zakona. (3) Stručna ustanova, odnosno državni organ dostavlja pismeni nalaz i mišljenje potpisan od osoba koje su izvršile vještačenje. (4) Stranke mogu od starješine stručne ustanove, odnosno državnog organa zahtijevati da im priopći imena stručnjaka koji će izvršiti vještačenje. (5) Odredbe člana 240. st. 1. i 2. ovog zakona ne primjenjuju se kad je vještačenje povjereno stručnoj ustanovi ili državnom organu. Organ pred kojim se vodi postupak može tražiti od stručne ustanove ili organa objašnjenja u pogledu datog nalaza i mišljenja.
Član 244.
(1) U zapisniku o vještačenju ili u pismenom nalazu i mišljenju naznačit će se ko je izvršio vještačenje, kao i zanimanje, stručna sprema i specijalnost vještaka. (2) Po završenom vještačenju, kome nisu bile prisutne, stranke će se obavijestiti da je vještačenje obavljeno i da zapisnik o vještačenju, odnosno pismeni nalaz i mišljenje mogu razgledati.
Član 245.
Ako se podaci vještaka o njihovom nalazu bitno razilaze ili ako je njihov nalaz nejasan, nepotpun ili u proturječnosti sam sa sobom ili s izviđenim okolnostima, a ti se nedostaci ne mogu otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka, obnovit će se vještačenje sa istim ili drugim vještacima.
Član 246.
Ako u mišljenju vještaka ima proturječnosti ili nedostataka ili se pojavi osnovana sumnja u tačnost datog mišljenja, a ti se nedostaci ili sumnja ne mogu otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka, zatražit će se mišljenje drugih vještaka.
Član 247.
(1) Pregled i obdukcija leša preduzet će se uvijek kad u nekom smrtnom slučaju postoji sumnja ili je očigledno da je smrt prouzrokovana krivičnim djelom ili je u vezi s izvršenjem krivičnog djela. Ako je leš već zakopan odredit će se ekshumacija u cilju njegovog pregleda i obdukcije. (2) Pri obdukciji leša preduzet će se potrebne mjere da se ustanovi identitet leša i u tom cilju posebno će se opisati podaci o vanjskim i unutarnjim tjelesnim osobinama leša.
Član 248.
(1) Kad se vještačenje ne vrši u stručnoj ustanovi, pregled i obdukciju leša vrši jedan, a prema potrebi dva ili više liječnika, koji po mogućnosti treba da budu sudsko-medicinske struke. Tim vještačenjem rukovodi istražni sudija i u zapisnik unosi nalaz i mišljenje vještaka. (2) Za vještaka se ne može odrediti liječnik koji je liječio umrlog. Prilikom obdukcije leša, a radi davanja razjašnjenja o toku i okolnostima bolesti, ljekar koji je liječio umrlog može se saslušati kao svjedok.
Član 249.
(1) U svom mišljenju vještaci će naročito navesti koji je neposredni uzrok smrti, šta je taj uzrok izazvalo i kad je smrt nastupila. (2) Ako je na lešu nađena kakva povreda, utvrdit će se je li tu povredu nanio ko drugi, i ako jest, onda čime, na koji način, koliko vremena prije nego što je smrt nastupila i je li ona prouzrokovala smrt. Ako je na lešu nađeno više povreda, utvrdit će se je li svaka povreda izvršena istim sredstvom i koja je povreda prouzrokovala smrt, a ako je više povreda smrtonosnih, koja je od njih ili koje su svojim skupnim djelovanjem bile uzrok smrti. (3) U slučaju iz stava 2. ovog člana ima se naročito utvrditi je li smrt prouzročena samom vrstom i općom prirodom povrede ili zbog ličnog svojstva ili naročitog stanja organizma povrijeđenog ili zbog slučajnih okolnosti ili okolnosti pod kojima je povreda izvršena. (4) Pored toga, utvrdit će se bi li blagovremeno pružena pomoć mogla otkloniti smrt.
Član 250.
(1) Pri pregledu i obdukciji začetka treba posebno utvrditi njegovu starost, sposobnost za izvanmaterični život i uzrok izumiranja. (2) Pri pregledu i obdukciji leša novorođenčeta utvrdit će se posebno je li rođeno živo ili mrtvo, je li bilo sposobno za život, koliko je dugo živjelo, kao i vrijeme i uzrok smrti.
Član 251.
(1) Ako postoji sumnja trovanja, uputit će se sumnjive materije koje su nađene u lešu ili na drugom mjestu na vještačenje ustanovi koja vrši toksikološka ispitivanja. (2) Pri pregledu sumnjivih materija vještak će posebno utvrditi vrstu, količinu i djelovanje nađenog otrova, a ako se radi o pregledu materija uzetih iz leša, po mogućnosti i količinu upotrijebljenog otrova.
Član 252.
(1) Vještačenje tjelesnih povreda vrši se po pravilu pregledom povrijeđenog, a ako to nije moguće ili nije potrebno - na temelju medicinske dokumentacije ili drugih podataka u spisima. (2) Pošto tačno opiše povrede, vještak će dati mišljenje, naročito o vrsti i težini svake pojedine povrede i njihovom ukupnom djelovanju s obzirom na njihovu prirodu ili posebne okolnosti slučaja, kakvo djelovanje te povrede obično proizvode, a kakvo su u konkretnom slučaju proizvele i čime su povrede izvršene i na koji način.
Član 253.
(1) Ako se pojavi sumnja da je isključena ili smanjena uračunljivost okrivljenog uslijed trajne ili privremene duševne bolesti, privremene duševne poremećenosti ili zaostalog duševnog razvoja, odredit će se vještačenje psihijatrijskim pregledom okrivljenog. (2) Ako je prema mišljenju vještaka potrebno duže promatranje, okrivljeni će se poslati na promatranje u odgovarajuću zdravstvenu ustanovu. Rješenje o tome donosi istražni sudija. Promatranje se može produžiti preko dva mjeseca samo na obrazloženi prijedlog upravnika zdravstvene ustanove po prethodno pribavljenom mišljenju vještaka, ali ne može ni u kom slučaju trajati duže od roka za pritvor. (3) Ako vještaci ustanove da je duševno stanje okrivljenog poremećeno, odrediće prirodu, vrstu, stepen i trajnost poremećenosti i dati svoje mišljenje o tome kakav je uticaj takvo duševno stanje imalo i kakav još ima na shvatanje i postupke okrivljenog, kao i da li je i u kojoj mjeri poremećaj duševnog stanja postojao u vrijeme izvršenja krivičnog djela. (4) Ako se u zdravstvenu ustanovu upućuje okrivljeni koji se nalazi u pritvoru, istražni sudija će obavijestiti tu ustanovu o razlozima zbog kojih je određen pritvor, da bi se poduzele mjere potrebne za osiguranje svrhe pritvora. (5) Vrijeme provedeno u zdravstvenoj ustanovi uračunat će se okrivljenom u pritvor, odnosno u kaznu, ako bude izrečena.
Član 254.
(1) Tjelesni pregled okrivljenog preduzet će se i bez njegovog pristanka ako je potrebno da se utvrde činjenice važne za krivični postupak. Tjelesni pregled drugih osoba može se bez njihovog pristanka preduzeti samo onda ako se mora utvrditi da li se na njihovom tijelu nalazi određen trag ili posljedica krivičnog djela. (2) Uzimanje krvi i druge liječničke radnje koje se po pravilima medicinske nauke preduzimaju radi analize i utvrđivanja drugih važnih činjenica za krivični postupak, mogu se preduzeti i bez pristanka osobe koja se pregleda, ako zbog toga ne bi nastupila kakva šteta po njeno zdravlje. (3) Nije dopušteno da se prema okrivljenom ili svjedoku primjene medicinske intervencije ili da im se daju takva sredstva kojima bi se utjecalo na njihovu volju pri davanju iskaza.
Član 255.
(1) Kad je potrebno da se preduzme vještačenje poslovnih knjiga, organ pred kojim se vodi postupak dužan je vještacima naznačiti u kom pravcu i u kom opsegu treba vršiti vještačenje i koje činjenice i okolnosti treba utvrditi. (2) Ako je za preduzimanje vještačenja poslovnih knjiga preduzeća, drugih pravnih osoba ili samostalnog privrednika nužno da se prethodno sredi njihovo knjigovodstvo, troškovi oko sređivanja knjigovodstva padaju na njegov teret . (3) Rješenje o sređivanju knjigovodstva donosi organ koji vodi postupak, na temelju obrazloženog pismenog izvještaja vještaka kojima je naloženo vještačenje poslovnih knjiga. U rješenju će se naznačiti i iznos koji je pravna osoba, odnosno samostalni privrednik dužan položiti sudu kao predujam za troškove oko sređivanja knjigovodstva. Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba. (4) Po izvršenom sređivanju knjigovodstva organ koji vodi krivični postupak donosi, na temelju izvještaja vještaka, rješenje kojim utvrđuje visinu troškova nastalih uslijed sređivanja knjigovodstva i određuje da taj iznos snosi pravna osoba odnosno samostalni privrednik. Pravna osoba odnosno samostalni privrednik, može da se žali u pogledu utemeljenosti odluke o naknadi troškova i visine troškova. O žalbi rješava vijeće prvostepenog suda (član 21. stav 6.). (5) Naplata troškova, ukoliko njihov iznos nije bio predujmljen, vrši se u korist organa koji je unaprijed isplatio troškove i nagradu vještacima.
Član 256.
XIX - OPTUŽNICA I PRIGOVOR PROTIV OPTUŽNICE (1) Pošto je završena istraga, kao i kad se po ovom zakonu optužba može podići bez sprovođenja istrage (član 152), postupak pred sudom može da se vodi samo na temelju optužnice nadležnog tužioca, odnosno oštećenog kao tužioca. (2) Odredbe o optužnici i o prigovoru protiv optužnice primjenjivat će se shodno i na privatnu tužbu, osim ako se ona podiže za krivična djela za koja se sprovodi skraćeni postupak.
Član 257.
(1) Optužnica sadrži: 1) ime i prezime okrivljenog s osobnim podacima (član 213.) i podacima o tome da li se i od kad nalazi u pritvoru ili se nalazi na slobodi, a ako je prije podizanja optužnice pušten na slobodu, onda koliko je proveo u pritvoru; 2) opis djela iz kog proizilaze zakonska obilježja krivičnog djela, vrijeme i mjesto izvršenja krivičnog djela, predmet na kome je i sredstvo kojim je izvršeno krivično djelo, kao i ostale okolnosti potrebne da se krivično djelo što tačnije odredi; 3) zakonski naziv krivičnog djela, s navođenjem odredaba krivičnog zakona koje se po prijedlogu tužioca imaju primijeniti; 4) označenje suda pred kojim će se održati glavni pretres; 5) prijedlog o dokazima koje treba izvesti na glavnom pretresu, uz naznačenje imena svjedoka i vještaka, spisa koje treba pročitati i predmeta koji služe za dokaz; 6) obrazloženje u kome će se prema rezultatu istrage opisati stanje stvari, navesti dokazi kojima se odlučne činjenice utvrđuju, iznijeti odbrana okrivljenog i stajalište tužioca o navodima odbrane. (2) Ako se okrivljeni nalazi na slobodi, u optužnici se može predložiti da se odredi pritvor, a ako se nalazi u pritvoru može se predložiti da se pusti na slobodu. (3) Jednom optužnicom može se obuhvatiti više krivičnih djela ili više okrivljenih samo ako se po odredbama člana 28. ovog zakona može provesti jedinstveni postupak i donijeti jedna presuda.
Član 258.
(1) Optužnica se dostavlja nadležnom sudu u onoliko primjeraka koliko ima okrivljenih i branioca i jedan primjerak za sud. (2) Odmah po prijemu optužnice, predsjednik vijeća pred kojim će se održati glavni pretres ispitat će je li optužnica propisno sastavljena (član 257.), pa ako nađe da nije, vratit će je tužiocu da u roku od tri dana ispravi nedostatke. Iz opravdanih razloga, na zahtjev tužioca, vijeće može produžiti ovaj rok. Ako oštećeni kao tužilac ili privatni tužilac propusti spomenuti rok, smatrat će se da je odustao od gonjenja, pa će se postupak obustaviti.
Član 259.
(1) Ako oštećeni kao tužilac podigne optužnicu bez sprovođenja istrage (član 152. stav 6.) ili ako je podnesena privatna tužba za krivično djelo za koje nije vođena istraga, osim ako se privatna tužba podnosi za krivično djelo za koje se sprovodi skraćeni postupak, predsjednik prvostepenog vijeća će, ako smatra da nema mjesta gonjenju zbog postojanja okolnost iz člana 265. tač. 1. do 3. ovog zakona, zatražiti odluku vijeća (član 21. stav 6.). (2) Ako oštećeni kao tužilac, protivno odredbama člana 152. st. 1. i 2. ovog zakona, podigne optužnicu bez sprovođenja istrage za krivično djelo za koje je propisana kazna zatvora preko pet godina, smatrat će se da je stavio zahtjev za sprovođenje istrage. (3) Protiv rješenja vijeća, oštećeni kao tužilac, odnosno privatni tužilac, ima pravo žalbe.
Član 260.
(1) Ako je u optužnici stavljen prijedlog da se protiv okrivljenog odredi pritvor ili da se pusti na slobodu o tome rješava vijeće (član 21. stav 6.) odmah, a najkasnije u roku od 48 sati. (2) Ako se okrivljeni nalazi u pritvoru, a u optužnici nije stavljen prijedlog da se pusti na slobodu, vijeće iz stava 1. ovog člana će po službenoj dužnosti u roku od 48 sati od dana prijema optužnice ispitati da li još postoje razlozi za pritvor i donijeti rješenje o produženju ili ukidanju pritvora. Žalba protiv ovog rješenja ne zadržava izvršenje rješenja.
Član 261.
(1) Optužnica se dostavlja okrivljenom koji je na slobodi bez odlaganja, a ako se nalazi u pritvoru - u roku od 24 sata po prijemu. (2) Ako je protiv okrivljenog određen pritvor rješenjem vijeća (član 260.), optužnica se predaje okrivljenom prilikom njegovog zatvaranja zajedno s rješenjem kojim se određuje pritvor. (3) Ako se okrivljeni koji je lišen slobode ne nalazi u zatvoru suda kod koga će se održati glavni pretres, predsjednik vijeća naredit će da se okrivljeni odmah provede u taj zatvor, gdje će mu se predati optužnica.
Član 262.
(1) Okrivljeni ima pravo podnijeti prigovor protiv optužnice u roku od osam dana od dana dostavljanja. Prilikom uručenja optužnice sud će okrivljenog poučiti o ovom njegovom pravu. (2) Prigovor protiv optužnice može podnijeti i branilac bez naročitog ovlaštenja okrivljenog, ali ne i protiv njegove volje. (3) Okrivljeni se može odreći prava na podnošenje prigovora protiv optužnice.
Član 263.
(1) Neblagovremeni prigovor i prigovor izjavljen od neovlaštene osobe odbacit će rješenjem predsjednik vijeća pred kojim se ima održati glavni pretres. O žalbi protiv ovog rješenja odlučuje vijeće (član 21. stav 6.). (2) Ako predsjednik vijeća po odredbi stava 1. ovog člana ne odbaci prigovor, dostavit će ga sa spisima vijeću (član 21. stav 6.), koje o prigovoru rješava u sjednici. (3) O sjednici vijeća obavijestit će se stranke i branilac. Nedolazak stranaka i branioca koji su uredno obaviješteni ne sprječava održavanje sjednice. Ako okrivljeni nije izvijestio sud o promjeni boravišta ili adrese stana, a branilac o promjeni sjedišta advokatskog ureda može se održati sjednica, iako o sjednici nisu obaviješteni.
Član 264.
(1) Ako vijeće ne odbaci prigovor kao neblagovremen ili kao nedopušten, pristupit će ispitivanju optužnice. (2) Kad vijeće povodom prigovora nađe da postoje pogreške ili nedostaci u optužnici (član 257.) ili u samom postupku, ili da je potrebno bolje razjašnjenje stanja stvari da bi se ispitala osnovanost optužnice, vratit će optužnicu da se zapaženi nedostaci otklone, ili da se istraga dopuni, odnosno provede. Nadležni tužilac, oštećeni kao tužilac i privatni tužilac su dužni da u roku od petnaest dana, a najduže u roku od tri mjeseca od dana kada im je priopćena odluka vijeća podnesu ispravljenu optužnicu ili stave zahtjev za dopunu, odnosno provođenje istrage. Ako nadležni tužilac, oštećeni kao tužilac ili privatni tužilac propusti spomenuti rok, smatrat će se da su odustali od gonjenja, pa će se postupak obustaviti. Rješenje o obustavi postupka donosi predsjednik vijeća. (3) Ako vijeće nađe da je za krivično djelo koje je predmet optužbe nadležan koji drugi sud, oglasit će nenadležnim sud kome je podnesena optužnica i po pravomoćnosti rješenja uputit će predmet nadležnom sudu. (4) Ako vijeće utvrdi da se u spisima nalaze zapisnici ili obavještenja iz člana 79. ovog zakona, donijet će rješenje o njihovom izdvajanju iz spisa. Protiv ovog rješenja dopuštena je posebna žalba. Po pravomoćnosti rješenja, prije nego što predmet uputi predsjedniku vijeća radi zakazivanja glavnog pretresa, predsjednik vijeća iz člana 21. stav 6. ovog zakona, osigurat će da se izdvojeni zapisnici i obavještenja zatvore u poseban omot i predaju istražnom sudiji radi čuvanja odvojeno od ostalih spisa. Izdvojeni zapisnici i obavještenja se ne mogu razgledati niti se mogu koristiti u postupku.
Član 265.
Rješavajući o prigovoru protiv optužnice vijeće će odlučiti da nema mjesta optužbi i da se krivični postupak obustavlja, ako ustanovi: 1) da djelo koje je predmet optužbe nije krivično djelo; 2) da postoje okolnosti koje isključuju krivičnu odgovornost, a ne dolazi u obzir primjena mjera sigurnosti; 3) da nema zahtjeva ovlaštenog tužioca ili odobrenja nadležnog organa, ako je to po zakonu potrebno, ili da postoje okolnosti koje isključuju gonjenje; 4) da nema dovoljno dokaza da je okrivljeni osnovano sumnjiv za djelo koje je predmet optužbe.
Član 266.
(1) Kad rješava o prigovoru protiv optužnice nadležnog tužioca podnesene na temelju člana 152. stav 6. ovog zakona ili o zahtjevu presjednika vijeća povodom te optužnice (član 272.) ili kad rješava povodom neslaganja predsjednika prvostepenog vijeća s otpužnicom oštećenog kao tužioca ili s privatnom tužbom u slučajevima iz člana 259. stav 1. ovog zakona, vijeće će rješenjem odbaciti optužnicu, odnosno privatnu tužbu, ako nađe da postoje razlozi iz člana 265. tač. 1. do 3. ovog zakona, a ako su provedene istražne radnje - i iz razloga previđenog u tački 4. tog člana. (2) Ako je povodom prigovora protiv otpužnice nadležnog tužioca, oštećenog kao tužioca i privatnog tužioca iz stava 1. ovog člana ili po zahtjevu predsjednika vijeća povodom te optužnice (član 272.) sprovedena istraga (član 264. stav 2.) a vijeće po provedenoj istrazi nađe da postoje razlozi iz člana 265. ovog zakona, odlučit će rješenjem da nema mjesta optužbi i da se krivični postupak obustavlja.
Član 267.
Prilikom donošenja rješenja iz člana 264. stav 3. i čl. 265. i 266. ovog zakona, vijeće nije vezano za pravnu ocjenu djela koju je tužilac naveo u optužnici.
Član 268.
(1) Ako ne donese niti jedno rješenje iz čl. 264, 265 i 266, ovog zakona, vijeće će odbiti prigovor kao neosnovan. (2) U istom rješenju vijeće će odlučiti i o prijedlozima za spajanje ili razdvajanje postupka.
Član 269.
Ako su od više okrivljenih samo neki podnijeli prigovor protiv optužnice, a razlozi zbog kojih je sud našao da nema mjesta optužbi koriste i nekim od okrivljenih koji nisu podnijeli prigovor, vijeće će postupiti kao da su i oni podnijeli prigovor.
Član 270.
Sve odluke vijeća donesene povodom prigovora protiv optužnice moraju biti obrazložene, ali tako da se unaprijed ne utječe na rješavanje onih pitanja koja će biti predmet raspravljanja na glavnom pretresu.
Član 271.
Protiv odluke vijeća iz člana 264. stav 3. ovog zakona žalba je dopuštena, a protiv odluka iz čl. 265. i 266. ovog zakona žalbu može izjaviti tužilac. Protiv ostalih odluka vijeća donesenih povodom prigovora protiv optužnice žalba nije dopuštena.
Član 272.
(1) Ako prigovor protiv optužnice nije podnesen ili je odbačen, na zahtjev predsjednika vijeća pred kojim treba da se održi glavni pretres, vijeće (član 21. stav 6.) može odlučiti o svakom pitanju o kome se na temelju zakona rješava povodom prigovora. (2) Zahtjev iz stava 1. ovog člana, predsjednik vijeća može staviti do određivanja glavnog pretresa, a najkasnije u roku od dva mjeseca od dana prijema optužnice u sudu. (3) Odredbe člana 263. stav 2. i čl. 264. do 267. i čl. 270. i 271. ovog zakona, shodno će se primjenjivati i prilikom odlučivanja povodom zahtjeva iz stava 1. ovog člana.
Član 273.
Optužnica stupa na pravnu snagu kad je prigovor odbijen, a ako prigovor nije podnesen ili je odbačen - danom kad se vijeće, razmatrajući zahtjev predsjednika vijeća (član 272.), složilo s optužnicom, a ako takvog zahtjeva nije bilo - danom kad je predsjednik vijeća odredio glavni pretres, odnosno protekom roka iz člana 272. stav 2. ovog zakona.
Član 274.
B. GLAVNI PRETRES I PRESUDA XX - PRIPREME ZA GLAVNI PRETRES (1) Predsjednik vijeća naredbom određuje dan, sat i mjesto glavnog pretresa. (2) Predsjednik vijeća će odrediti glavni pretres najkasnije u roku od dva mjeseca od dana prijema optužnice u sudu, a ako je stavljen zahtjev iz člana 272. ovog zakona - čim se, s obzirom na odluku vijeća, glavni pretres može odrediti. Ako u ovom roku ne odredi glavni pretres, predsjednik vijeća će obavijestiti predsjednika suda o razlozima zbog kojih glavni pretres nije određen. Predsjednik suda će, po potrebi, preduzeti mjere da se glavni pretres odredi. (3) Ako predsjednik vijeća utvrdi da se u spisima nalaze zapisnici ili obavještenja iz člana 79. ovog zakona, donijet će rješenje o njihovom izdvajanju, prije određivanja glavnog pretresa i po pravomoćnosti rješenja izdvojit će ih u poseban omot i predat će ih istražnom sudiji radi čuvanja odvojeno od ostalih spisa.
Član 275.
(1) Glavni pretres se drži u sjedištu suda i u sudskoj zgradi. (2) Ako su u pojedinim slučajevima prostorije u sudskoj zgradi nepodesne za održavanje glavnog pretresa, predsjednik suda može odrediti da se pretres drži u drugoj zgradi. (3) Glavni pretres može se održati i u drugom mjestu na području nadležnog suda, ako to na obrazloženi prijedlog predsjednika suda dopusti predsjednik višeg suda.
Član 276.
(1) Na glavni pretres pozvat će se optuženi i njegov branilac, tužilac i oštećeni i njihovi zakonski zastupnici i punomoćnici, kao i tumač. Na glavni pretres pozvat će se i svjedoci i vještaci koje su predložili tužilac u optužnici i okrivljeni u prigovoru protiv optužnice, osim onih za koje predsjednik vijeća smatra da njihovo saslušanje na glavnom pretresu nije potrebno. Tužilac, optuženi i branilac mogu na glavnom pretresu ponoviti prijedloge koje predsjednik vijeća nije usvojio. (2) U pogledu sadržine poziva za optuženog i svjedoke primijenit će se odredbe čl. 175. i 225. ovog zakona. Kad odbrana nije obavezna, optuženi će se u pozivu poučiti da ima pravo uzeti branioca, ali da glavni pretres neće morati da se odloži zbog toga što branilac nije došao na glavni pretres ili što je optuženi uzeo branioca tek na glavnom pretresu. (3) Poziv optuženom mora se dostaviti tako da između dostavljanja poziva i dana glavnog pretresa ostane dovoljno vremena za pripremanje odgovarajuće odbrane, a najmanje osam dana. Na zahtjev optuženog ili na zahtjev tužioca, a po pristanku optuženog, ovaj rok se može skratiti. (4) Oštećenog koji se ne poziva kao svjedok sud će obavijestiti u pozivu da će se glavni pretres održati i bez njega, a da će se njegova izjava o imovinsko-pravnom zahtjevu pročitati. Oštećeni će se upozoriti na to da će se ako ne dođe, smatrati da nije voljan produžiti gonjenje ako nadležni tužilac odustane od optužbe. (5) Oštećeni kao tužilac i privatni tužilac upozorit će se u pozivu da će se, ako na glavni pretres ne dođu, niti pošalju punomoćnika, smatrati da su odustali od optužbe. (6) Optuženi, svjedok i vještak upozorit će se u pozivu na posljedice nedolaska na glavni pretres (čl. 295. i 298). (7) Na pismeni zahtjev ombudsmana Federacije, na glavni pretres pozvat će se i ombudsmani Federacije radi praćenja krivičnog postupka u granicama svojih ovlašćenja. Ovo pravo pripada ombudsmanima Federacije i u istražnom postupku kao i u slučaju kada organ unutrašnjih poslova preduzima radnje sukladno ovom zakonu.
Član 277.
(1) Stranke, branilac i oštećeni mogu i poslije zakazivanja glavnog pretresa zahtijevati da se na glavni pretres pozovu novi svjedoci ili vještaci ili pribave drugi novi dokazi. U svom obrazloženom zahtjevu stranke moraju označiti koje bi se činjenice imale dokazati i kojim od predloženih dokaza. (2) Ako predsjednik vijeća odbije prijedlog za pribavljanje novih dokaza, taj prijedlog može se ponoviti u toku glavnog pretresa. (3) Predsjednik vijeća može i bez prijedloga stranaka i branioca narediti pribavljanje novih dokaza za glavni pretres. (4) O odluci kojom se naređuje pribavljanje novih dokaza obavijestit će se stranke i branilac prije početka glavnog pretresa.
Član 278.
Ako je u izgledu da će glavni pretres duže trajati, predsjednik vijeća može zatražiti od predsjednika suda da odredi jednog ili dvojicu sudija, odnosno sudija-porotnika da prisustvuju glavnom pretresu, kako bi zamijenili članove vijeća u slučaju njihove spriječenosti.
Član 279.
(1) Ako se sazna da neki svjedok ili vještak koji je pozvan na glavni pretres, a još nije saslušan, neće moći da dođe na glavni pretres zbog dugotrajne bolesti ili zbog drugih smetnji, može se saslušati u mjestu gdje se nalazi. (2) Svjedoka, odnosno vještaka saslušat će, a po potrebi i zakleti predsjednik vijeća ili sudija - član vijeća, ili će se njegovo saslušanje obaviti preko istražnog sudije suda na čijem se području svjedok, odnosno vještak nalazi. (3) O vremenu i mjestu saslušanja obavijestit će se stranke, branilac i oštećeni. Kad stranke, branilac i oštećeni prisustvuju saslušanju, imaju prava iz člana 160. stav 7. ovog zakona.
Član 280.
Predsjednik vijeća može naredbom, iz važnih razloga, na prijedlog, stranaka, branioca ili po službenoj dužnosti, odložiti dan glavnog pretresa.
Član 281.
Ako tužilac odustane od optužnice prije nego što je glavni pretres počeo, predsjednik vijeća obustavit će rješenjem krivični postupak i dostavit će rješenje strankama i oštećenom, a obavijestit će o tome osobe koje su pozvane na glavni pretres ako je zakazan. Oštećenog će posebno upozoriti na njegovo pravo da može nastaviti gonjenje (čl. 56. i 58.).
Član 282.
XXI - GLAVNI PRETRES 1. Javnost glavnog pretresa (1) Glavni pretres je javan. (2) Glavnom pretresu mogu biti prisutne punoljetne osobe. (3) Osobe koje su prisutne glavnom pretresu ne smiju nositi oružje ili opasno oruđe, osim čuvara okrivljenog koji može biti naoružan.
Član 283.
Od otvaranja zasjedanja pa do završetka glavnog pretresa vijeće može u svako doba, po službenoj dužnosti ili po prijedlogu stranaka, ali uvijek po njihovom saslušanju, isključiti javnost za cio glavni pretres ili jedan njegov dio, ako je to u interesu državne sigurnosti ili ako je to potrebno radi čuvanja državne, vojne, službene ili važne poslovne tajne, čuvanja javnog reda, zaštite morala u demokratskom društvu, osobnog i intimnog života optuženog ili oštećenog ili zaštite interesa maloljetnika ili svjedoka.
Član 284.
(1) Isključenje javnosti ne odnosi se na stranke, oštećenog, njihove zastupnike i branioca. (2) Vijeće može dopustiti da glavnom pretresu na kome je javnost isključena budu prisutne pojedine službene osobe, znanstveni i javni radnici, a na zahtjev optuženog može to dopustiti i njegovom bračnom, odnosno izvanbračnom drugu i njegovim bliskim srodnicima. (3) Predsjednik vijeća će upozoriti osobe koje su prisutne glavnom pretresu na kome je javnost isključena da su dužne da kao tajnu čuvaju sve ono što su na pretresu saznale i ukazat će im da odavanje tajne predstavlja krivično djelo.
Član 285.
(1) Odluku o isključenju javnosti donosi vijeće rješenjem koje mora biti obrazloženo i javno objavljeno. (2) Rješenje o isključenju javnosti može se pobijati samo u žalbi na presudu.
Član 286.
2. Rukovođenje glavnim pretresom (1) Predsjednik, članovi vijeća i zapisničar, kao i dopunske sudije i sudije-porotnici (član 278.) moraju neprekidno biti na glavnom pretresu. (2) Dužnost je predsjednika vijeća da utvrdi je li vijeće sastavljeno po zakonu i postoje li razlozi zbog kojih se članovi vijeća i zapisničar moraju izuzeti (član 35. tač. 1. do 5).
Član 287.
(1) Predsjednik vijeća rukovodi glavnim pretresom, ispituje optuženog, saslušava svjedoke i vještake i daje riječ članovima vijeća, strankama, oštećenom, zakonskim zastupnicima, punomoćnicima, braniocu i vještacima. (2) Dužnost je predsjednika vijeća da se stara za svestrano pretresanje predmeta, pronalaženje istine i otklanjanje svega što odugovlači postupak i ne služi razjašnjenju stvari. (3) Predsjednik vijeća odlučuje o prijedlozima stranaka ako o njima ne odlučuje vijeće. (4) O prijedlogu o kome ne postoji saglasnost stranaka i o suglasnim prijedlozima stranaka koje predsjednik ne usvoji, odlučuje vijeće. Vijeće takođe odlučuje o prigovoru protiv mjera predsjednika vijeća koje se odnose na rukovođenje glavnim pretresom. (5) Rješenje vijeća se uvijek objavljuje i s kratkim obrazloženjem unosi u zapisnik o glavnom pretresu.
Član 288.
Glavni pretres teče redom koji je određen u ovom zakonu, ali vijeće može odrediti da se odstupi od redovnog toka raspravljanja zbog posebnih okolnosti, a naročito zbog broja optuženih, broja krivičnih djela i opsega dokaznog materijala.
Član 289.
(1) Dužnost je predsjednika vijeća da se stara o održavanju reda u sudnici i dostojanstvu suda. On može odmah poslije otvaranja zasjedanja upozoriti osobe koje su prisutne glavnom pretresu da se pristojno ponašaju i ne ometaju rad suda. Predsjednik vijeća može odrediti pretresanje osoba koje su prisutne glavnom pretresu. (2) Vijeće može narediti da se iz zasjedanja uklone sve osobe koje kao slušatelji prisustvuju glavnom pretresu, ako se mjerama za održavanje reda predviđenim u ovom zakonu ne bi moglo osigurati neometano održavanje glavnog pretresa. (3) U sudnici se ne mogu vršiti filmska ili televizijska snimanja. Izuzetno, predsjednik Vrhovnog suda Federacije može odobriti takvo snimanje na pojedinom glavnom pretresu. Ako je snimanje odobreno, vijeće na glavnom pretresu može iz opravdanih razloga odlučiti da se pojedini dijelovi glavnog pretresa ne snimaju.
Član 290.
(1) Ako optuženi, branilac, oštećeni, zakonski zastupnik, punomoćnik, svjedok, vještak, tumač ili druga osoba koja prisustvuje glavnom pretresu ometa red ili se ne pokorava naređenjima predsjednika vijeća, za održavanje reda predsjednik vijeća će ga opomenuti. Ako opomena bude bezuspješna, vijeće može narediti da se optuženi udalji iz sudnice, a ostale osobe može ne samo udaljiti nego i kazniti novčanom kaznom do 500 KM. (2) Po odluci vijeća optuženi može biti udaljen iz sudnice za određeno vrijeme, a ako je već ispitan na glavnom pretresu, onda i za sve vrijeme dok traje dokazni postupak. Prije završetka dokaznog postupka, pozvat će predsjednik vijeća optuženog i obavijestit će ga o toku glavnog pretresa. Ako bi optuženi nastavio da narušava red i da vrijeđa dostojanstvo suda, vijeće ga može ponovno udaljiti iz zasjedanja. U tom slučaju, glavni pretres će se dovršiti bez prisutnosti optuženog, a presudu će mu priopćiti predsjednik ili sudija - član vijeća, u prisustvu zapisničara. (3) Braniocu ili punomoćniku koji poslije kazne produži da narušava red, može vijeće uskratiti dalju odbranu, odnosno zastupanje na glavnom pretresu i u tom slučaju stranka će se pozvati da uzme drugog branioca, odnosno punomoćnika. Rješenje o tome s obrazloženjem unosi se u zapisnik o glavnom pretresu. Protiv ovog rješenja posebna žalba nije dopuštena. Ako ne postoji mogućnost da optuženi odmah uzme drugog branioca, odnosno da ga sud postavi bez štete po odbranu, glavni pretres će se prekinuti ili odložiti. (4) Ako sud udalji iz sudnice oštećenog kao tužioca ili privatnog tužioca ili njihovog zakonskog zastupnika, glavni pretres će se prekinuti, a sud će ih upozoriti da uzmu punomoćnika i upute ga na zakazani glavni pretres. (5) Ako nadležni tužilac ili osoba koja ga zamjenjuje narušava red, o tome će predsjednik vijeća obavijestiti nadležnog tužioca, a može i prekinuti glavni pretres i od nadležnog tužioca zatražiti da odredi drugu osobu da zastupa optužnicu. (6) Kad advokata ili advokatskog pripravnika koji narušava red sud kazni, obavijestit će o tome advokatsku komoru.
Član 291.
(1) Protiv rješenja o kazni dopuštena je žalba, ali vijeće može ovo rješenje opozvati. (2) Protiv drugih odluka koje se odnose na održavanje reda i upravljanje glavnim pretresom nije dopuštena žalba.
Član 292.
(1) Ako optuženi na glavnom pretresu učini krivično djelo, postupit će se po odredbi člana 333. ovog zakona. (2) Ako neko drugi u toku glavnog pretresa u zasjedanju učini krivično djelo, vijeće može prekinuti glavni pretres i po usmenoj optužbi tužioca suditi o učinjenom krivičnom djelu odmah, a može za to djelo suditi po završetku otpočetog glavnog pretresa. (3) Ako postoje osnovi sumnje da je svjedok ili vještak na glavnom pretresu dao lažni iskaz, ne može se za to krivično djelo odmah suditi. U takvom slučaju predsjednik vijeća može narediti da se o iskazu svjedoka, odnosno vještaka sastavi poseban zapisnik, koji će dostaviti nadležnom tužiocu. Ovaj zapisnik potpisat će saslušani svjedok, odnosno vještak. (4) Ako nije moguće da se učinitelju krivičnog djela za koje se goni po službenoj dužnosti odmah sudi, ili ako je za suđenje nadležan viši sud, obavijestit će se o tome nadležni tužilac radi daljeg postupka.
Član 293.
3. Pretpostavke za održavanje glavnog pretresa Predsjednik vijeća otvara zasjedanje i objavljuje predmet glavnog pretresa i sastav vijeća. Zatim utvrđuje da li su došle sve pozvane osobe, pa ako nisu provjerava da li su im pozivi predani i da li su svoj izostanak opravdale.
Član 294.
(1) Ako na glavni pretres, koji je zakazan na temelju optužnice nadležnog tužioca, ne dođe nadležni tužilac ili osoba koja ga zamjenjuje, glavni pretres će se odložiti. (2) Ako na glavni pretres ne dođe oštećeni kao tužilac ili privatni tužilac, iako su uredno pozvani, niti njihov punomoćnik, vijeće će rješenjem obustaviti postupak.
Član 295.
(1) Ako je optuženi uredno pozvan, a ne dođe na glavni pretres niti svoj izostanak opravda, vijeće će narediti da se prinudno dovede. Ako se dovođenje ne bi moglo odmah izvršiti, vijeće će odlučiti da se glavni pretres ne održi i narediti da se optuženi na idući pretres prinudno dovede. Ako do privođenja optuženi opravda izostanak, predsjednik vijeća će opozvati naredbu o prinudnom dovođenju. (2) Ako optuženi koji je uredno pozvan očigledno izbjegava da dođe na glavni pretres, a ne postoje razlozi za pritvor predviđen u članu 183. ovog zakona, vijeće može odrediti pritvor radi osiguranja prisutnosti otpuženog na glavnom pretresu. Žalba ne zadržava izvršenje rješenja o pritvoru. Za pritvor koji je određen iz ovog razloga shodno se primjenjuju odredbe čl. 182. do 194. ovog zakona. Ako ne bude ranije ukinut, pritvor traje do objavljivanja presude, a najduže mjesec dana. (3) Optuženom se može suditi u odsutnosti samo ako je u bjegu ili inače nije dostižan državnim organima ni nakon preduzimanja svih potrebnih mjera na njegovom pronalaženju, a postoje naročito važni razlozi da mu se sudi iako je odsutan. (4) Rješenje o suđenju u odsustvu optuženog donosi vijeće na prijedlog tužioca. Žalba ne zadržava izvršenje rješenja.
Član 296.
(1) Ako na glavni pretres ne dođe branilac koji je uredno pozvan, ili branilac bez odobrenja napusti glavni pretres, glavni pretres će se odložiti a optuženi će se upozoriti da će se novi glavni pretres održati i bez prisutnosti branioca osim u slučaju obavezne odbrane. (2) Odlaganje pretresa iz stava 1. ovog člana izvršit će se tako da se ostavi dovoljno vremena za pripremanje odbrane, a najmanje osam dana.
Član 297.
Ako po odredbama čl. 290., 295. i 296. ovog zakona, postoje uvjeti za odlaganje glavnog pretresa zbog nedolaska optuženog, odnosno odsustva branioca, vijeće može odlučiti da se glavni pretres održi ako bi se prema dokazima koji se nalaze u spisima očigledno morala donijeti presuda kojom se optužba odbija.
Član 298.
(1) Ako svjedok ili vještak i pored urednog poziva neopravdano izostane, vijeće može narediti da se odmah prinudno dovede. (2) Glavni pretres može početi i bez prisutnosti pozvanog svjedoka ili vještaka, i u tom slučaju vijeće će u toku glavnog pretresa odlučiti da li uslijed odsustva svjedoka ili vještaka glavni pretres treba prekinuti ili odložiti. (3) Svjedoka ili vještaka koji je uredno pozvan, a izostanak nije opravdao, vijeće može kazniti novčanom kaznom do 500 KM, a može narediti da se na novi glavni pretres prinudno dovede. Vijeće može u opravdanom slučaju opozvati odluku o kazni.
Član 299.
4. Odlaganje i prekidanje glavnog pretresa (1) Izvan slučajeva posebno predviđenih u ovom zakonu, glavni pretres odložit će se rješenjem vijeća ako treba pribaviti nove dokaze, ili ako se u toku glavnog pretresa utvrdi da je kod optuženog poslije učinjenog krivičnog djela nastupilo privremeno duševno oboljenje ili privremena duševna poremećenost ili ako postoje druge smetnje da se glavni pretres uspješno provede. (2) U rješenju kojim se odlaže glavni pretres odredit će se, kad je to moguće, dan i sat kad će se glavni pretres nastaviti. Istim rješenjem vijeće može odrediti da se prikupe dokazi koji bi vremenom mogli da se izgube. (3) Protiv rješenja iz stava 2. ovog člana nije dopuštena žalba.
Član 300.
(1) Glavni pretres koji je odložen mora iznova početi ako se izmijenio sastav vijeća, ali po saslušanju stranaka vijeće može odlučiti da se u ovakvom slučaju svjedoci i vještaci ne saslušavaju ponovno i da se ne vrši novi uviđaj, nego da se pročitaju iskazi svjedoka i vještaka dati na ranijem glavnom pretresu, odnosno da se pročita zapisnik o uviđaju. (2) Ako se glavni pretres koji je bio odložen drži pred istim vijećem, on će se nastaviti, a predsjednik vijeća će ukrako iznijeti tok ranijeg glavnog pretresa, ali i u ovom slučaju vijeće može odrediti da glavni pretres počne iznova. (3) Ako je odlaganje trajalo duže od mjesec dana, ili ako se pretres drži pred drugim predsjednikom vijeća, pretres mora iznova početi i svi dokazi se moraju ponovno izvesti.
Član 301.
(1) Izvan slučajeva posebno predviđenih u ovom zakonu, predsjednik vijeća može prekinuti glavni pretres radi odmora, ili zbog proteka radnog vremena, ili radi toga da se u krakom vremenu pribave određeni dokazi ili radi pripremanja optužbe ili odbrane. (2) Prekinuti glavni pretres nastavlja se uvijek pred istim vijećem. (3) Ako se glavni pretres ne može nastaviti pred istim vijećem ili ako je prekid glavnog pretresa trajao duže od osam dana, postupit će se po odredbama člana 300. ovog zakona.
Član 302.
Ako se u toku glavnog pretresa pred vijećem sastavljenim od jednog sudije i dvojice sudija-porotnika pokaže da činjenice na kojima se osniva optužba ukazuju na krivično djelo za čije je suđenje nadležno vijeće sastavljeno od dvojice sudija i trojice sudija-porotnika, dopunit će se vijeće i glavni pretres će početi iznova.
Član 303.
5. Zapisnik o glavnom pretresu (1) O radu na glavnom pretresu mora se voditi zapisnik u koji se mora unijeti u bitnom cijeli tok glavnog pretresa. (2) Predsjednik vijeća može narediti da se cijeli tok glavnog pretresa ili pojedini njegovi dijelovi bilježe stenografski. Stenografske bilješke će se u roku od 48 sati prevesti, pregledati i priključiti zapisniku. (3) Na magnetofonsko snimanje toka glavnog pretresa shodno se primjenjuju odredbe člana 80. ovog zakona. Odobrenje za magnetofonsko snimanje daje predsjednik vijeća. (4) Predsjednik vijeća može, po prijedlogu stranke ili po službenoj dužnosti, narediti da se u zapisnik doslovno upišu izjave koje smatra naročito važnim. (5) Ako je potrebno, a naročito ako se u zapisnik doslovno unose izjave neke osobe, predsjednik vijeća može narediti da se odnosni dio zapisnika odmah pročita, a pročitat će se uvijek ako to zahtjeva stranka, branilac ili osoba čija se izjava unosi u zapisnik.
Član 304.
(1) Zapisnik mora biti završen sa zaključenjem zasjedanja. Zapisnik potpisuje predsjednik vijeća i zapisničar. (2) Stranke imaju pravo pregledati završeni zapisnik i njegove priloge, staviti primjedbe u pogledu sadržine i tražiti ispravku zapisnika. (3) Ispravku pogrešno upisanih imena, brojeva i drugih očiglednih pogrešaka u pisanju može narediti predsjednik vijeća po prijedlogu stranaka ili ispitane osobe ili po službenoj dužnosti. Druge ispravke i dopune zapisnika može narediti samo vijeće. (4) Primjedbe i prijedlozi stranaka i branioca u pogledu zapisnika, kao i ispravke i dopune izvršene u zapisniku, moraju se zabilježiti u nastavku završenog zapisnika. U nastavku zapisnika zabilježit će se i razlozi zbog kojih pojedini prijedlozi i primjedbe nisu usvojeni. Predsjednik vijeća i zapisničar potpisuju i nastavak zapisnika.
Član 305.
(1) U uvodu zapisnika mora se naznačiti sud pred kojim se održava glavni pretres, mjesto i vrijeme zasjedanja, ime i prezime predsjednika vijeća, članova vijeća i zapisničara, tužioca, optuženog i branioca, oštećenog i njegovog zakonskog zastupnika ili punomoćnika, tumača, krivično djelo koje je predmet pretresanja, kao i da li je glavni pretres javan ili je javnost isključena. (2) Zapisnik mora naročito sadržavati podatke o tome koja je optužnica na glavnom pretresu pročitana odnosno usmeno izložena i je li tužilac izmijenio ili proširio optužbu, kakve su prijedloge podnijele stranke i kakve je odluke donosio predsjednik vijeća ili vijeće, koji su dokazi izvedeni, jesu li pročitani kakvi zapisnici i druga pismena, jesu li reproducirani zvučni ili drugi snimci i kakve su primjedbe učinile stranke u pogledu pročitanih zapisnika, pismena ili reproduciranih snimaka. Ako je na glavnom pretresu isključena javnost, u zapisniku se mora naznačiti da je predsjednik vijeća upozorio prisutne na posljedice ako neovlašteno otkriju ono što su na tom glavnom pretresu saznali kao tajnu. (3) Iskazi optuženog, svjedoka i vještaka unose se u zapisnik tako da se prikaže njihova bitna sadržina. Ovi iskazi unose se u zapisnik samo ukoliko sadrže odstupanje ili dopunu njihovih ranijih iskaza. Na zahtjev stranke i branioca, predsjednik vijeća naredit će da se djelimično ili u cjelini pročita zapisnik o njenom ranijem iskazu. (4) Na zahtjev stranke i branioca u zapisnik će se unijeti i pitanje, odnosno odgovor koji je vijeće odbilo kao nedopušten.
Član 306.
(1) U zapisnik o glavnom pretresu unosi se potpuna izreka presude (član 351. st 3. do 5.), uz naznačenje je li presuda javno objavljena. Izreka presude sadržana u zapisniku o glavnom pretresu predstavlja izvornik. (2) Ako je doneseno rješenje o pritvoru (član 348.), mora se i ono unijeti u zapisnik o glavnom pretresu.
Član 307.
6. Početak glavnog pretresa i ispitivanje okrivljenog Kad je predsjednik vijeća utvrdio da su na glavni pretres došle sve pozvane osobe, ili kad je vijeće odlučilo da se glavni pretres održi u odsustvu neke od pozvanih osoba, ili je ostavilo da o tim pitanjima kasnije riješi, pozvat će predsjednik vijeća optuženog i od njega uzeti osobne podatke (član 213.) da bi se uvjerio o njegovoj istovjetnosti.
Član 308.
(1) Pošto istovjetnost optuženog bude utvrđena, predsjednik vijeća uputit će svjedoke i vještake na mjesto koje je za njih određeno, gdje će sačekati dok budu pozvani radi saslušanja. U slučaju potrebe, predsjednik vijeća može zadržati vještake da prate tok glavnog pretresa. (2) Ako je oštećeni prisutan, a još nije prijavio imovinskopravni zahtjev, uputit će ga predsjednik vijeća da može staviti prijedlog za ostvarivanje tog zahtjeva u krivičnom postupku i poučit će ga o pravima iz člana 55. ovog zakona. (3) Ako se oštećeni kao tužilac ili privatni tužilac imaju saslušati kao svjedoci, neće se ukloniti iz zasjedanja. (4) Predsjednik vijeća može preduzeti potrebne mjere da spriječi dogovaranje između svjedoka, vještaka i stranaka.
Član 309.
Optuženog će predsjednik vijeća upozoriti da pažljivo prati tok glavnog pretresa i uputit će ga da može iznositi činjenice i predlagati dokaze u svoju odbranu, da može postavljati pitanja suoptuženim, svjedocima i vještacima, stavljati primjedbe i davati objašnjenja u pogledu njihovih iskaza.
Član 310.
(1) Glavni pretres počinje čitanjem optužnice ili privatne tužbe. (2) Optužnicu i privatnu tužbu čita tužilac, ali predsjednik vijeća može umjesto toga, ako se radi o optužnici oštećenog kao tužioca ili o privatnoj tužbi, usmeno izložiti njihov sadržaj. Tužiocu će se dopustiti da dopuni izlaganje predsjednika vijeća. (3) Ako je oštećeni prisutan, može obrazložiti imovinskopravni zahtjev, a ako nije prisutan, njegov prijedlog će pročitati predsjednik vijeća.
Član 311.
(1) Pošto je optužnica ili privatna tužba pročitana ili je usmeno izložen njihov sadržaj, predsjednik vijeća pristupa ispitivanju optuženog. (2) Ispitivanju optuženog ne mogu biti prisutni suoptuženi koji još nisu ispitani. (3) Predsjednik vijeća upitat će optuženog je li razumio optužbu. Ako se predsjednik vijeća uvjeri da optuženi nije razumio optužbu, ponovno će mu izložiti sadržinu na način da je optuženi može najlakše razumjeti. (4) Poslije toga će predsjednik vijeća pozvati optuženog da se izjasni o svakoj tački optužbe i da iznese svoju odbranu, a priopćit će mu se da nije dužan iznijeti svoju odbranu niti odgovarati na postavljena pitanja.
Član 312.
(1) Pri ispitivanju optuženog na glavnom pretresu shodno će se primjenjivati odredbe koje važe za ispitivanje okrivljenog u istrazi. (2) Ako optuženi uopće neće da odgovara ili neće da odgovara na pojedino pitanje, pročitat će se njegov raniji iskaz ili dio tog iskaza. (3) Kad optuženi prilikom ispitivanja na glavnom pretresu odstupi od svog ranijeg iskaza, predsjednik vijeća će mu ukazati na odstupanje i upitat će ga zašto sada iskazuje drukčije, a po potrebi, pročitat će se njegov raniji iskaz ili dio tog iskaza. (4) Po završenom ispitivanju, predsjednik je dužan upitati optuženog ima li još što navesti u svoju odbranu.
Član 313.
(1) Kad predsjednik vijeća završi ispitivanje optuženog, članovi vijeća mogu optuženom neposredno postavljati pitanja. Tužilac, branilac, oštećeni, zakonski zastupnik, punomoćnik, suoptuženi i vještaci mogu neposredno postavljati pitanja optuženom po odobrenju predsjednika vijeća. (2) Predsjednik vijeća će zabraniti pitanje ili odgovor na već postavljeno pitanje ako je ono nedopušteno (član 214.) ili se ne odnosi na predmet. Ako predsjednik vijeća zabrani postavljanje određenog pitanja ili davanje odgovora, stranke i branilac mogu zahtijevati da o tome odluči vijeće, s tim da će se to pitanje unijeti u zapisnik.
Član 314.
(1) Kad se završi ispitivanje prvog optuženog, pristupit će se redom ispitivanju ostalih optuženih, ako ih ima. Poslije svakog ispitivanja predsjednik vijeća će upoznati ispitanog s iskazima ranije ispitanih suoptuženih i upitat će ga ima li šta da primijeti. Ranije ispitanog optuženog predsjednik vijeća će upitati ima li šta da primijeti na iskaz kasnije ispitanog optuženog. Svaki optuženi ima pravo da postavlja pitanja ostalim ispitanim suoptuženim. (2) Ako se iskazi pojedinih suoptuženih o istoj okolnosti razlikuju, predsjednik vijeća može suočiti suoptužene.
Član 315.
Vijeće može izuzetno odlučiti da se optuženi protiv kojeg se vodi krivični postupak zbog krivičnog djela protiv dostojanstva ličnosti i morala, rodoskrvljenja, zlostavljanja ili zapuštanja maloljetne osobe, privremeno udalji iz sudnice, ako svjedok koji je mlađi od 14 godina odbija da daje iskaz u njegovoj prisutnosti ili ako okolnosti ukazuju da u njegovoj prisutnosti neće govoriti istinu. Po povratku optuženog u zasjedanje pročitat će mu se iskaz svjedoka. Optuženi ima pravo postavljati pitanja svjedoku, a predsjednik vijeća će ga upitati ima li što primijetiti na njegov iskaz. Po potrebi može se izvršiti suočenje.
Član 316.
Optuženi se može u toku glavnog pretresa dogovarati sa svojim branilacom, ali o tome kako će odgovoriti na postavljeno pitanje ne može se savjetovati ni sa svojim braniocem niti s nekim drugim.
Član 317.
7. Dokazni postupak (1) Pošto je optuženi ispitan, postupak se nastavlja izvođenjem dokaza. (2) Dokazivanje obuhvaća sve činjenice za koje sud smatra da su važne za pravilno presuđenje. (3) Dokazi se izvode onim redom koji utvrdi predsjednik vijeća. Ako oštećeni koji je prisutan treba da se sasluša kao svjedok, njegovo saslušanje će se obaviti odmah poslije ispitivanja optuženog. (4) Stranke, branilac i oštećeni mogu do završetka glavnog pretresa predlagati da se izvide nove činjenice i pribave novi dokazi, a mogu ponoviti i one prijedloge koje je predsjednik vijeća ili vijeće ranije odbilo. (5) Vijeće može odlučiti da se izvedu dokazi koji nisu predloženi ili od kojih je predlagatelj odustao.
Član 318.
Priznanje optuženog na glavnom pretresu, ma kako bilo potpuno, ne oslobađa sud od dužnosti da izvodi i druge dokaze.
Član 319.
(1) Pri saslušanju svjedoka i vještaka na glavnom pretresu shodno će se primjenjivati odredbe koje važe za njihovo saslušanje u istrazi. (2) Svjedok koji nije saslušan neće, po pravilu, biti prisutan izvođenju dokaza, a vještak koji još nije dao svoj nalaz i mišljenje neće biti prisutan glavnom pretresu dok drugi vještak daje svoj nalaz i mišljenje o istom predmetu. (3) Ako se kao svjedok saslušava osoba mlađa od četrnaest godina, vijeće može odlučiti da se za vrijeme njenog saslušanja isključi javnost. (4) Ako je maloljetna osoba nazočna glavnom pretresu kao svjedok ili oštećeni, udaljit će se iz sudnice čim njena prisutnost nije više potrebna.
Član 320.
(1) Prije saslušanja svjedoka, predsjednik vijeća će ga opomenuti na dužnost da iznese sudu sve što mu je o predmetu poznato i upozorit će ga da lažno svjedočenje predstavlja krivično djelo. (2) Vijeće može odlučiti da svjedok, koji se nije zakleo u istrazi, položi zakletvu na svoj iskaz. (3) Zakletva se polaže usmeno. (4) Tekst zakletve glasi: "Zaklinjem se svojom čašću da sam o svemu što me je sud pitao istinu govorio i da ništa što sam o ovoj stvari znao nisam prešutio". (5) Vijeće može odlučiti da svjedok položi zakletvu prije nego što bude saslušan. (6) Nijemi svjedoci koji znaju čitati i pisati zaklinju se na taj način što potpisuju tekst zakletve, a gluhi svjedoci će pročitati tekst zakletve. Ako gluhi ili nijemi svjedoci ne znaju ni čitati ni pisati, zaklet će se preko tumača. (7) Ako je svjedok položio zakletvu u istrazi, opomenut će se na već položenu zakletvu.
Član 321.
(1) Prije saslušanja vještaka, predsjednik vijeća će ga opomenuti na dužnost da nalaz i mišljenje da po najboljem znanju i upozoriti ga da davanje lažnog nalaza i mišljenja predstavlja krivično djelo. (2) Vijeće može odlučiti da vještak prije vještačenja položi zakletvu. (3) Zakletva se polaže usmeno. (4) Tekst zakletve glasi: "Zaklinjem se svojom čašću da ću vještačenje izvršiti savjesno i po svom najboljem znanju i da ću tačno i potpuno iznijeti svoj nalaz i mišljenje". (5) Stalno postavljeni zakleti vještak umjesto zakletve opomenut će se na već položenu zakletvu. (6) Vještak izlaže usmeno na glavnom pretresu svoj nalaz i mišljenje. Ako je vještak prije glavnog pretresa pripremio pismeno svoj nalaz i mišljenje može mu se dopustiti da ga pročita, u kom slučaju će se njegov pismeni sastav priložiti zapisniku. (7) Ako je vještačenje izvršeno u stručnoj ustanovi, odnosno državnom organu, može se odlučiti da se ne pozivaju stručnjaci kojima je ta ustanova, odnosno organ povjerio vještačenje ako se, s obzirom na prirodu izvršenog vještačenja, ne može očekivati potpunije objašnjenje pismenog nalaza i mišljenja. U tom slučaju vijeće može na glavnom pretresu odlučiti da se samo pročita nalaz i mišljenje stručne ustanove, odnosno državnog organa. Ako nađe da je to potrebno s obzirom na ostale izvedene dokaze i primjedbe stranaka (član 330), vijeće može naknadno odlučiti da se i neposredno saslušaju stručnjaci koji su izvršili vještačenje.
Član 322.
(1) Kad predsjednik vijeća završi saslušanje pojedinog svjedoka ili vještaka, članovi vijeća mogu svjedoku, odnosno vještaku neposredno, postavljati pitanja. Tužilac, optuženi, branilac, oštećeni, zakonski zastupnik punomoćnik i vještaci mogu po odobrenju predsjednika vijeća neposredno postavljati pitanja svjedocima i vještacima. (2) Predsjednik vijeća će zabraniti pitanje i odbiti odgovor na već postavljeno pitanje ako je ono nedopušteno (čl. 214., 224. i 226. stav 5.) ili se ne odnosi na predmet. Ako predsjednik vijeća zabrani postavljanje određenog pitanja ili davanja odgovora, stranke mogu zahtijevati da o tome odluči vijeće, s tim da će se to pitanje unijeti u zapisnik.
Član 323.
Ako je svjedok ili vještak pri ranijem saslušanju naveo činjenice kojih se više ne sjeća ili ako odstupi od svog iskaza, predočit će mu se raniji iskaz, odnosno ukazat će mu se na odstupanje i upitat će se zašto sada iskazuje drukčije, a po potrebi, pročitat će se njegov raniji iskaz ili dio tog iskaza.
Član 324.
(1) Saslušani svjedoci i vještaci ostaju u sudnici ako ih predsjednik vijeća po saslušanju stranaka sasvim ne otpusti ili ne naredi da se privremeno udalje iz sudnice. (2) Po prijedlogu stranaka, branioca ili po službenoj dužnosti, predsjednik vijeća može narediti da se saslušani svjedoci i vještaci udalje iz sudnice i da se kasnije ponovno pozovu i još jednom saslušaju u prisutnosti ili odsustvu drugih svjedoka i vještaka.
Član 325.
(1) Ako se na glavnom pretresu sazna da svjedok ili vještak ne može doći pred sud ili mu je dolazak znatno otežan, može vijeće, ako smatra da je njegov iskaz važan, narediti da ga izvan glavnog pretresa sasluša predsjednik vijeća ili sudija član vijeća, ili da se saslušanje obavi preko istražnog sudije suda na čijem se području svjedok, odnosno vještak nalazi. (2) Ako je potrebno da se izvrši uviđaj ili rekonstrukcija izvan glavnog pretresa, izvršit će ih predsjednik vijeća ili sudija član vijeća. (3) Stranke, branilac i oštećeni obavijestit će se uvijek kad će se i na kojem mjestu saslušati svjedok, odnosno izvršiti uviđaj ili rekonstrukcija, sa upozorenjem da mogu biti prisutni tim radnjama. Kad su stranke i oštećeni prisutni izvođenju tih radnji imaju prava predviđena u članu 160. stavu 7. ovog zakona.
Član 326.
Vijeće može, u toku glavnog pretresa, po saslušanju stranaka i branioca odlučiti da zatraži od istražnog sudije da preduzme određene radnje radi razjašnjenja izvjesnih činjenica, ako bi preduzimanje tih radnji na glavnom pretresu bilo povezano sa znatnim odugovlačenjem postupka ili s drugim znatnim teškoćama. Kad istražni sudija postupa po ovakvom zahtjevu vijeća, primjenjuju se odredbe koje se odnose na preduzimanje istražnih radnji.
Član 327.
(1) Zapisnici o uviđaju izvan glavnog pretresa, o pretresanju stana i osobe i o oduzimanju stvari, kao i isprave, tehnički snimci, knjige, spisi i druga pismena koja služe kao dokaz, pročitat će se na glavnom pretresu radi utvrđivanja njihove sadržine, a po ocjeni vijeća može se njihova sadržina ukratko usmeno iznijeti. Pismena koja imaju značaj dokaza po mogućnosti se podnose u izvorniku. (2) Predmeti koji mogu služiti razjašnjenju stvari mogu se u toku glavnog pretresa pokazati optuženom, a po potrebi, svjedocima i vještacima.
Član 328.
(1) Izvan slučajeva koji su posebno predviđeni u ovom zakonu, zapisnici o iskazima svjedoka, suoptuženih ili već osuđenih sudionika u krivičnom djelu, kao i zapisnici ili druga pismena o nalazu i mišljenju vještaka, mogu se po odluci vijeća pročitati samo u ovim slučajevima: 1) ako su ispitane osobe umrle, duševno oboljele ili se ne mogu pronaći, ili je njihov dolazak pred sud nemoguć ili znatno otežan zbog starosti, bolesti ili drugih važnih uzroka; 2) ako svjedoci ili vještaci bez zakonskih razloga neće da daju iskaz na glavnom pretresu. (2) Vijeće može, uz saglasnost stranaka i branioca, odlučiti da se zapisnik o ranijem saslušanju svjedoka ili vještaka, odnosno njegov pismeni nalaz i mišljenje pročita iako svjedok, odnosno vještak nije prisutan, bez obzira na to da li je bio pozvan na glavni pretres. Izuzetno, bez saglasnosti stranaka i branioca, ali po njihovom saslušanju, vijeće može odlučiti da se pročita zapisnik o saslušanju svjedoka ili vještaka na ranijem glavnom pretresu koji je održan pred istim predsjednikom vijeća iako je protekao rok iz člana 300. stav 3. ovog zakona, ili da se pročita pismeni nalaz i mišljenje stručne ustanove ili državnog organa kad pozvani stručnjak iz te ustanove, odnosno organa koji je izvršio vještačenje nije došao na glavni pretres, ako se s obzirom na ostale izvedene dokaze, ocijeni da je potrebno da se upozna sa sadržinom zapisnika ili pismenog nalaza i mišljenja. Kad zapisnik, odnosno pismeni nalaz i mišljenje budu pročitani i saslušane primjedbe stranaka, (član 330.) vijeće će, uzimajući u obzir i ostale izvedene dokaze, odlučiti hoće li neposredno saslušati svjedoka ili vještaka. (3) Zapisnici o ranijem saslušanju osoba koje su oslobođene od dužnosti svjedočenja (član 222.) ne smiju se pročitati ako te osobe nisu uopće pozvane na glavni pretres ili su na glavnom pretresu izjavile da neće svjedočiti. Po završenom dokaznom postupku, vijeće će odlučiti da se ovi zapisnici izdvoje iz spisa i odvojeno čuvaju (član 79.). Ovako će vijeće postupiti i u pogledu drugih zapisnika i obavještenja predviđenih u članu 79. ovog zakona, ako nije ranije donesena odluka o njihovom izdvajanju. Protiv rješenja o izdvajanju zapisnika i obavještenja dopuštena je posebna žalba. Po pravomoćnosti rješenja, izdvojeni zapisnici i obavještenja zatvaraju se u poseban omot i predaju istražnom sudiji radi čuvanja odvojeno od ostalih spisa i ne mogu se razgledati ni koristiti u postupku. Izdvajanje zapisnika i obavještenja mora se izvršiti prije nego što se spisi povodom žalbe protiv presude dostave višem sudu. (4) Razlozi zbog čega se čita zapisnik navest će se u zapisniku o glavnom pretresu, a prilikom čitanja će se priopćiti da li je svjedok ili vještak zaklet.
Član 329.
U slučajevima iz čl. 312., 323. i 328. ovog zakona, kao i u drugim slučajevima kad je to potrebno, vijeće može odlučiti da se na glavnom pretresu, pored čitanja zapisnika, reproducira snimak ispitivanja, odnosno saslušanja (član 80.).
Član 330.
Poslije dovršenog saslušanja svakog svjedoka ili vještaka i poslije čitanja svakog zapisnika ili drugog pismena, zapitat će predsjednik vijeća stranke, branioca i oštećenog imaju li što primijetiti.
Član 331.
(1) Po završenom dokaznom postupku, predsjednik vijeća upitat će stranke, branioca i oštećenog imaju li kakve prijedloge za dopunu dokaznog postupka. (2) Ako niko ne stavi prijedlog za dopunu dokaznog postupka ili prijedlog bude odbijen, a vijeće nađe da je stanje stvari izviđeno, predsjednik će objaviti da je dokazni postupak završen.
Član 332.
8. Izmjena i proširenje optužbe (1) Ako tužilac u toku glavnog pretresa nađe da izvedeni dokazi ukazuju da se izmijenilo činjenično stanje izneseno u optužnici, on može na glavnom pretresu usmeno izmijeniti optužnicu, a može predložiti da se glavni pretres prekine radi pripremanja izmijenjene optužnice. (2) Radi pripremanja odbrane, sud može u takvom slučaju prekinuti ili odložiti glavni pretres. (3) Ako vijeće dopusti prekid glavnog pretresa radi pripremanja izmijenjene optužnice, odredit će rok u kome tužilac mora podnijeti izmijenjenu optužnicu. Primjerak izmijenjene optužnice dostavit će se optuženom, ali prigovor protiv ove optužnice nije dopušten. Ako tužilac u ostavljenom roku ne podnese izmijenjenu optužnicu, vijeće će nastaviti glavni pretres na temelju ranije optužnice.
Član 333.
(1) Ako optuženi u toku glavnog pretresa u zasjedanju učini krivično djelo, vijeće će, po pravilu, po optužbi ovlaštenog tužioca, koja može biti i usmeno iznesena, proširiti glavni pretres i na to djelo. Protiv te optužbe nije dopušten prigovor. (2) Radi pripremanja odbrane, sud može u takvom slučaju prekinuti glavni pretres, a može po saslušanju stranaka odlučiti da se za djelo iz stava 1. ovog člana posebno sudi. (3) Ako je za presuđenje djela iz stava 1. ovog člana nadležan viši sud, vijeće će po saslušanju tužioca odlučiti da li će i predmet po kome vodi glavni pretres ustupiti nadležnom višem sudu radi presuđenja.
Član 334.
9. Riječ stranaka Po završenom dokaznom postupku, predsjednik vijeća daje riječ strankama, oštećenom i braniocu. Prvo govori tužilac, zatim oštećeni, branilac, pa optuženi.
Član 335.
Tužilac će u svojoj riječi iznijeti svoju ocjenu dokaza izvedenih na glavnom pretresu, zatim će izložiti svoje zaključke o činjenicama važnim za odluku i stavit će i obrazložiti svoj prijedlog o krivičnoj odgovornosti otpuženog, o odredbama krivičnog zakona koje bi se imale primijeniti, kao i olakšavajućim i otežavajućim okolnostima koje bi trebalo uzeti u obzir prilikom odmjeravanja kazne. Tužilac ne može stavljati određeni prijedlog o visini kazne, ali može predložiti da se izrekne sudska opomena ili uvjetna osuda.
Član 336.
Oštećeni ili njegov punomoćnik može u svojoj riječi obrazložiti imovinskopravni zahtjev i ukazati na dokaze o krivičnoj odgovornosti optuženog.
Član 337.
(1) Branilac ili sam optuženi izložit će u svojoj riječi odbranu i može se osvrnuti na navode tužioca i oštećenog. (2) Poslije branioca, optuženi ima pravo da sam govori, da se izjasni usvaja li odbranu branioca i da je dopuni. (3) Tužilac i oštećeni imaju pravo odgovoriti na odbranu, a branilac, odnosno optuženi da se osvrne na te odgovore. (4) Posljednja riječ uvijek pripada optuženom.
Član 338.
(1) Riječ stranaka i branioca ne može se ograničiti na određeno vrijeme. (2) Predsjednik vijeća može, po prethodnoj opomeni, prekinuti osobu koja u svojoj riječi vrijeđa javni red i moral ili vrijeđa drugoga ili se upušta u ponavljanja ili izlaganja koja očigledno nemaju veze s predmetnom. U zapisniku o glavnom pretresu mora se navesti da je riječ bila prekinuta i zašto je bila prekinuta. (3) Kad optužbu zastupa više osoba ili odbranu više branioca, izlaganja se ne mogu ponavljati. Zastupnici optužbe, odnosno odbrane po međusobnom sporazumu odabrat će pitanja o kojima će govoriti. (4) Poslije svih završenih govora, predsjednik vijeća je dužan da upita želi li još ko šta izjaviti.
Član 339.
(1) Ako vijeće po završenim izlaganjima stranaka i branioca ne nađe da treba izvesti još neke dokaze, predsjednik vijeća će objaviti da je glavni pretres završen. (2) Poslije toga, vijeće će se povući na vijećanje i glasanje radi donošenja presude.
Član 340.
XXII - PRESUDA 1. Izricanje presude (1) Ako sud u toku vijećanja ne nađe da treba ponovno otvoriti glavni pretres radi dopune postupka ili razjašnjenja pojedinih pitanja, izreći će presudu. (2) Presuda se izriče i objavljuje u ime Federacije Bosne i Hercegovine.
Član 341.
(1) Presuda se može odnositi samo na osobu koja je optužena i samo na djelo koje je predmet optužbe sadržane u podnesenoj, odnosno na glavnom pretresu izmijenjenoj ili proširenoj optužnici. (2) Sud nije vezan za prijedloge tužioca u pogledu pravne ocjene djela.
Član 342.
(1) Sud zasniva presudu samo na činjenicama i dokazima koji su izneseni na glavnom pretresu. (2) Sud je dužan savjesno ocijeniti svaki dokaz pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima i na temelju takve ocjene izvesti zaključak je li neka činjenica dokazana.
Član 343.
2. Vrste presuda (1) Presudom se optužba odbija ili se optuženi oslobađa od optužbe ili se oglašava krivim. (2) Ako optužba obuhvaća više krivičnih dijela, u presudi će se izreći da li se i za koje djelo optužba odbija ili se optuženi oslobađa od optužbe ili se oglašava krivim.
Član 344.
Presudu kojom se optužba odbija, sud će izreći: 1) ako za presuđenje sud nije stvarno nadležan; 2) ako je postupak vođen bez zahtjeva ovlaštenog tužioca; 3) ako je tužilac od započinjanja pa do završetka glavnog pretresa odustao od optužbe; 4) ako nije bilo potrebnog odobrenja ili ako je nadležni državni organ odustao od odobrenja; 5) ako je optuženi za isto djelo već pravomoćno osuđen, oslobođen od optužbe, ili je postupak protiv njega rješenjem pravomoćno obustavljen, a ne radi se o rješenju o obustavljanju postupka iz člana 393. ovog zakona; 6) ako je optuženi aktom amnestije ili pomilovanja oslobođen od gonjenja ili se krivično gonjenje ne može preduzeti zbog zastarjelosti, ili ako postoje druge okolnosti koje isključuju krivično gonjenje.
Član 345.
Presudu kojom se optuženi oslobađa od optužbe, sud će izreći: 1) ako djelo za koje se optužuje po zakonu nije krivično djelo; 2) ako ima okolnosti koje isključuju krivičnu odgovornost; 3) ako nije dokazano da je optuženi učinio djelo za koje se optužuje.
Član 346.
(1) U presudi u kojoj se optuženi oglašava krivim, sud će izreći: 1) za koje se djelo oglašava krivim, uz naznačenje činjenica i okolnosti koje čine obilježja krivičnog djela, kao i onih od kojih ovisi primjena određene odredbe krivičnog zakona; 2) zakonski naziv krivičnog djela i koje su odredbe krivičnog zakona primijenjene; 3) na kakvu se kaznu osuđuje optuženi ili se po odredbama krivičnog zakona oslobađa od kazne; 4) odluku o uvjetnoj osudi; 5) odluku o mjerama sigurnosti, o oduzimanju imovinske koristi i odluku o vraćanju predmeta (član 204.) ako predmeti do tada nisu vraćeni vlasniku, odnosno držatelju; 6) odluku o uračunavanju pritvora ili već izdržane kazne; 7) odluku o troškovima krivičnog postupka, o imovinskopravnom zahtjevu, kao i o tome da se pravomoćna presuda ima objaviti putem tiska, radija ili televizije. (2) Ako je optuženi osuđen na novčanu kaznu, u presudi će se naznačiti rok u kojem se novčana kazna ima platiti i način zamjene izvršenja novčane kazne u slučaju da se novčana kazna ni prinudnim putem ne može naplatiti.
Član 347.
3. Objavljivanje presude (1) Pošto je sud izrekao presudu, predsjednik vijeća će je odmah objaviti. Ako sud nije u mogućnosti da istog dana po završetku glavnog pretresa izrekne presudu, odložit će objavljivanje presude najviše za tri dana i odredit će vrijeme i mjesto objavljivanja presude. (2) Predsjednik vijeća će u prisutnosti stranaka, njihovih zakonskih zastupnika, punomoćnika i branioca javno pročitati izreku i priopćiti ukratko razloge presude. (3) Objavljivanje će se izvršiti i kad stranka, zakonski zastupnik, punomoćnik ili branilac nije prisutan. Vijeće može narediti da optuženom koji je odsutan, presudu usmeno priopći predsjednik vijeća ili da mu se presuda samo dostavi. (4) Ako je javnost na glavnom pretresu bila isključena, izreka presude će se uvijek pročitati u javnom zasjedanju. Vijeće će odlučiti hoće li i ukoliko isključiti javnost prilikom objavljivanja razloga presude. (5) Svi prisutni saslušat će čitanje izreke presude stojeći.
Član 348.
(1) Kad izrekne presudu kojom se optuženi osuđuje na pet godina zatvora ili težu kaznu, vijeće će odrediti pritvor ako se optuženi već ne nalazi u pritvoru. (2) Kad izrekne presudu na manju kaznu zatvora, vijeće će odrediti pritvor pod uvjetima iz člana 183. stav 2. tač. 1, 3. i 4. ovog zakona, a ukinut će pritvor ako se optuženi već nalazi u pritvoru, a više ne postoje razlozi zbog kojih je bio određen. (3) Pritvor će vijeće uvijek ukinuti i narediti da se optuženi pusti na slobodu ako je oslobođen od optužbe, ili je oglašen krivim, a oslobođen je od kazne, ili je osuđen samo na novčanu kaznu, ili mu je izrečena sudska opomena ili uvjetna osuda, ili je zbog uračunavanja pritvora kaznu već izdržao, ili ako je optužba odbijena, osim u slučaju kad je odbijena zbog nenadležnosti suda. (4) Za određivanje ili ukidanje pritvora poslije objavljivanja presude do njene pravomoćnosti primjenjivat će se odredba stava 2. ovog člana. Odluku donosi vijeće prvostepenog suda (član 21. stav 6). (5) Prije donošenja rješenja kojim se određuje ili ukida pritvor u slučajevima iz st. 2. i 4. ovog člana, saslušat će se nadležni tužilac kad se postupak vodi po njegovom zahtjevu. (6) Ako se optuženi već nalazi u pritvoru, a vijeće nađe da još postoje razlozi zbog kojih je pritvor bio određen ili da postoje razlozi iz st. 1. i 2. ovog člana, donijet će posebno rješenje o produženju pritvora. Posebno rješenje vijeće donosi i kad treba odrediti ili ukinuti pritvor. Žalba protiv rješenja ne zadržava izvršenje rješenja. (7) Pritvor koji je određen ili produžen po odredbama st. 1. do 6. ovog člana, može trajati do pravomoćnosti presude, ali najduže dok ne istekne vrijeme trajanja kazne izrečene u prvostepenoj presudi. (8) Kad sud izrekne kaznu zatvora, može se optuženi koji se nalazi u pritvoru rješenjem predsjednika vijeća uputiti u ustanovu za izdržavanje kazne i prije pravomoćnosti presude, ako on to zahtijeva.
Član 349.
(1) Po objavljivanju presude, predsjednik vijeća će poučiti stranke i oštećenog o pravu na žalbu, kao i o pravu na odgovor na žalbu. (2) Ako je optuženom izrečena uvjetna osuda, upozorit će ga predsjednik na značaj uvjetne osude i na uvjete kojih se mora pridržavati. (3) Predsjednik vijeća će upozoriti stranke da do pravomoćnog okončanja postupka o svakoj promjeni adrese obavijesti sud.
Član 350.
4. Pismena izrada i dostavljanje presude (1) Presuda koja je objavljena mora se pismeno izraditi u roku od osam dana po objavljivanju, a u složenim stvarima, izuzetno u roku od petnaest dana. Ako presuda nije izrađena u tim rokovima, predsjednik vijeća je dužan obavijestiti predsjednika suda zbog čega to nije učinjeno. Predsjednik suda će, po potrebi, preduzeti mjere da se presuda što prije izradi. (2) Presudu potpisuju predsjednik vijeća i zapisničar. (3) Ovjereni prijepis presude dostavit će se tužiocu i oštećenom, a optuženom i braniocu saglasno članu 116. ovog zakona. Ako se optuženi nalazi u pritvoru, ovjereni prijepisi presude moraju biti poslani u rokovima predviđenim u stavu 1. ovog člana. (4) Optuženom, oštećenom, privatnom tužiocu i oštećenom kao tužiocu dostavit će se i pouka o pravu na žalbu. (5) Ovjereni prijepis presude sud će s poukom o pravu na žalbu dostaviti osobi čiji je predmet oduzet tom presudom (član 68. stav 2. Krivičnog zakona Federacije), kao i pravnoj osobi kojoj je izrečeno oduzimanje imovinske koristi. Oštećenom koji nema pravo na žalbu prijepis presude će se dostaviti u slučaju iz člana 57. stav 2. ovog zakona s poukom o pravu na traženje povraćaja u prijašnje stanje. Pravomoćna presuda će se dostaviti oštećenom. (6) Ako je sud primjenom odredaba o odmjeravanju jedinstvene kazne za krivična djela u sticaju izrekao kaznu uzimajući u obzir i presude koje su donijeli i drugi sudovi, dostavit će ovjereni prijepis pravomoćne presude tim sudovima.
Član 351.
(1) Pismeno izrađena presuda mora potpuno odgovarati presudi koja je objavljena. Presuda mora imati uvod, izreku i obrazloženje. (2) Uvod presude sadrži: naznačenje da se presuda izriče u ime Federacije Bosne i Hercegovine, naziv suda, ime i prezime predsjednika i članova vijeća i zapisničara, ime i prezime optuženog, krivično djelo za koje je optužen i je li bio prisutan na glavnom pretresu, dan glavnog pretresa i je li glavni pretres bio javan, ime i prezime tužioca, branioca, zakonskog zastupnika i punomoćnika koji su bili prisutni na glavnom pretresu i dan objavljivanja izrečene presude. (3) Izreka presude sadrži osobne podatke o optuženom (član 213. stav 1) i odluku kojom se optuženi oglašava krivim za djelo za koje je optužen ili kojom se oslobađa od optužbe za to djelo ili kojom se optužba odbija. (4) Ako je optuženi oglašen krivim, izreka presude mora obuhvatiti potrebne podatke navedene u članu 346. ovog zakona, a ako je oslobođen od optužbe ili je optužba odbijena, izreka presude mora obuhvatiti opis djela za koje je optužen i odluku o troškovima krivičnog postupka i imovinskopravnom zahtjevu, ako je bio postavljen. (5) U slučaju stjecaja krivičnih djela sud će u izreku presude unijeti kazne utvrđene za svako pojedinačno krivično djelo, a zatim kaznu koja je izrečena za sva djela u stjecaju. (6) U obrazloženju presude sud će iznijeti razloge za svaku tačku presude. (7) Sud će određeno i potpuno iznijeti koje činjenice i iz kojih razloga uzima kao dokazane ili nedokazane, dajući pri tome naročito ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza, iz kojih razloga nije uvažio pojedine prijedloge stranaka, iz kojih razloga je odlučio da se ne sasluša neposredno svjedok ili vještak čiji je iskaz, odnosno pismeni nalaz i mišljenje, pročitan bez saglasnosti stranaka (član 328. stav 2.), kojim razlozima se rukovodio pri rješavanju pravnih pitanja, a naročito pri utvrđivanju da li postoji krivično djelo i krivična odgovornost optuženog i pri primjenjivanju određenih odredaba krivičnog zakona na optuženog i njegovo djelo. (8) Ako je optuženi osuđen na kaznu, u obrazloženju će se navesti koje je okolnosti sud uzeo u obzir pri odmjeravanju kazne. Posebno će sud obrazložiti kojim se razlozima rukovodio kad je našao da treba izreći strožiju kaznu od propisane, ili kad je našao da kaznu treba ublažiti ili optuženog osloboditi od kazne ili izreći uvjetnu osudu ili da treba izreći mjeru sigurnosti ili oduzimanje imovinske koristi. (9) Ako se optuženi oslobađa od optužbe, u obrazloženju će se naročito navesti iz kojih se razloga navedenih u članu 345. ovog zakona to čini. (10) U obrazloženju presude kojom se optužba odbija sud se neće upuštati u ocjenu glavne stvari, nego će se ograničiti samo na razloge za odbijanje optužbe.
Član 352.
(1) Pogreške u imenima i brojevima, kao i druge očigledne pogreške u pisanju i računanju, nedostatke u obliku i nesaglasnosti pismeno izrađene presude s izvornikom ispravit će, posebnim rješenjem, predsjednik vijeća na zahtjev stranaka i branioca ili po službenoj dužnosti. (2) Ako postoji nesaglasnost između pismeno izrađene presude i njenog izvornika u pogledu podataka iz člana 346. stav 1. tač. 1. do 5. i tačka 7. ovog zakona, rješenje o ispravci dostavit će se osobama navedenim u članu 350. ovog zakona. U tom slučaju rok za žalbu protiv presude teče od dana dostavljanja tog rješenja protiv koga posebna žalba nije dopuštena. C. POSTUPAK PO PRAVNIM LIJEKOVIMA XXIII - REDOVNI PRAVNI LIJEKOVI 1.
Član 353.
Žalba na presudu prvostepenog suda a) Pravo na izjavljivanje žalbe (1) Protiv presude donesene u prvom stepenu ovlaštene osobe mogu izjaviti žalbu u roku od petnaest dana od dana dostavljanja prijepisa presude. (2) Blagovremeno izjavljena žalba ovlaštene osobe odlaže izvršenje presude.
Član 354.
(1) Žalbu mogu izjaviti stranke, branilac, zakonski zastupnik optuženog i oštećeni. (2) U korist optuženog žalbu mogu izjaviti i njegov bračni, odnosno vanbračni drug, srodnik po krvi u prvoj liniji, usvojitelj, usvojenik, brat, sestra i hranitelj. Rok za žalbu i u tom slučaju teče od dana kad je optuženom ili njegovom braniocu dostavljen prijepis presude. (3) Nadležni tužilac može izjaviti žalbu kako na štetu tako i u korist optuženog. (4) Oštećeni može pobijati presudu samo zbog odluke suda o krivičnim sankcijama koje su izrečene za krivična djela protiv života i tijela, protiv dostojanstva ličnosti i morala i protiv sigurnosti javnog prometa, o troškovima krivičnog postupka i odluci o imovinskopravnom zahtjevu, ali ako je nadležni tužilac preuzeo gonjenje od oštećenog kao tužioca (član 59. stav 2), oštećeni može izjaviti žalbu zbog svih osnova zbog kojih se presuda može pobijati (član 357). (5) Žalbu može izjaviti i osoba čiji je predmet oduzet (član 68. stav 2. Krivičnog zakona Federacije) ili od koga je oduzeta imovinska korist pribavljena krivičnim djelom (član 111. stav 2. Krivičnog zakona Federacije), kao i preduzeće ili druga pravna osoba kojoj je izrečeno oduzimanje imovinske koristi (član 113. Krivičnog zakona Federacije). (6) Branilac i osobe iz stava 2. ovog člana mogu izjaviti žalbu i bez naročitog ovlaštenja optuženog, ali ne i protiv njegove volje.
Član 355.
(1) Optuženi se može odreći prava na žalbu samo nakon što mu je presuda dostavljena. Optuženi se i prije toga može odreći prava na žalbu ako su se tužilac i oštećeni, odrekli prava na žalbu, osim ako bi optuženi po presudi imao da izdržava kaznu zatvora. Do donošenja odluke drugostepenog suda, optuženi može odustati od već izjavljene žalbe. Optuženi može odustati i od žalbe koju su izjavili njegov branilac i osobe navedene u članu 354. stav 2. ovog zakona. (2) Tužilac i oštećeni mogu se odreći prava na žalbu od trenutka objavljivanja presude pa do isteka roka za izjavu žalbe, a mogu do donošenja odluke drugostepenog suda odustati od već izjavljene žalbe. (3) Odricanje i odustajanje od žalbe ne može se opozvati.
Član 356.
b) Sadržaj žalbe (1) Žalba treba sadržavati: 1) označenje presude protiv koje se izjavljuje žalba (naziv suda, broj i datum presude); 2) osnov za pobijanje presude (član 357); 3) obrazloženje žalbe; 4) prijedlog da se pobijena presuda potpuno ili djelimično ukine ili preinači; 5) na kraju, potpis osobe koja izjavljuje žalbu. (2) Ako je žalbu izjavio optuženi ili druga osoba iz člana 354. stav 2. ovog zakona, a optuženi nema branioca, ili ako je žalbu izjavio oštećeni, oštećeni kao tužilac ili privatni tužilac koji nema punomoćnika, a žalba nije sastavljena sukladno odredbama stava 1. ovog člana, prvostepeni sud će pozvati žalitelja da u određenom roku dopuni žalbu pismenim podneskom ili na zapisniku kod tog suda. Ako se žalitelj ovom pozivu ne odazove, sud će odbaciti žalbu ako ne sadrži podatke iz tač. 2, 3. i 5. stava 1. ovog člana, a ako žalba ne sadrži podatak iz tačke 1. stava 1. ovog člana, odbacit će se ako se ne može utvrditi na koju se presudu odnosi. Ako je žalba izjavljena u korist optuženog, sud će je dostaviti drugostepenom sudu ako se može utvrditi na koju se presudu odnosi, ako se to ne može utvrditi, sud će žalbu odbaciti. (3) Ako je žalbu izjavio oštećeni, oštećeni kao tužilac ili privatni tužilac koji ima punomoćnika ili nadležni tužilac, a žalba ne sadrži podatke iz tač. 2, 3. i 5. stava 1. ovog člana ili ako žalba ne sadrži podatak iz tačke 1. stava 1. ovog člana, a ne može se utvrditi na koju se presudu odnosi, sud će žalbu odbaciti. Žalbu s ovim nedostacima izjavljenu u korist optuženog koji ima branioca sud će dostaviti drugostepenom sudu ako se može utvrdit na koju se presudu odnosi, a ako se to ne može utvrditi, sud će žalbu odbaciti. (4) U žalbi se mogu iznositi nove činjenice i novi dokazi, ali je žalitelj dužan navesti razloge zašto ih ranije nije iznio. Pozivajući se na nove činjenice, žalitelj je dužan navesti dokaze kojima bi se te činjenice imale dokazati, a pozivajući se na nove dokaze, dužan je navesti činjenice koje pomoću tih dokaza želi dokazati.
Član 357.
c) Osnove zbog kojih se presuda može pobijati Presuda se može pobijati: 1) zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka; 2) zbog povrede krivičnog zakona; 3) zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja; 4) zbog odluke o krivičnim sankcijama, oduzimanju imovinske koristi, troškovima krivičnog postupka, imovinskopravnim zahtjevima, kao i zbog odluke o objavljivanju presude putem štampe, radija ili televizije.
Član 358.
(1) Bitna povreda odredaba krivičnog postupka postoji: 1) ako je sud bio nepropisno sastavljen ili ako je u izricanju presude sudjelovao sudija ili sudija-porotnik koji nije sudjelovao na glavnom pretresu ili koji je pravomoćnom odlukom izuzet od suđenja; 2) ako je na glavnom pretresu sudjelovao sudija ili sudijaporotnik koji se morao izuzeti (član 35. tač. 1. do 6); 3) ako je glavni pretres održan bez osobe čija je prisutnost na glavnom pretresu po zakonu obavezna, ili ako je optuženom, braniocu, oštećenom kao tužiocu ili privatnom tužiocu, protivno njegovom zahtjevu, uskraćeno da na glavnom pretresu upotrebljava svoj jezik i da na svom jeziku prati tok glavnog pretresa (član 6); 4) ako je protivno zakonu bila isključena javnost na glavnom pretresu; 5) ako je sud povrijedio propise krivičnog postupka po pitanju postoji li optužba ovlaštenog tužioca ili odobrenje nadležnog organa; 6) ako je presudu donio sud koji zbog stvarne nenadležnosti nije mogao suditi u toj stvari ili ako je sud nepravilno odbio optužbu zbog stvarne nenadležnosti; 7) ako sud svojom presudom nije potpuno riješio predmet optužbe; 8) ako se presuda zasniva na dokazu na kome se po odredbama ovog zakona ne može zasnivati presuda, osim ako je, s obzirom na druge dokaze, očigledno da bi i bez tog dokaza bila donesena ista presuda; 9) ako je optužba prekoračena (član 341. stav 1); 10) ako je presudom povrijeđena odredba člana 371. ovog zakona; 11) ako je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi ili razlozima presude, ili ako presuda nema uopće razloga ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili su ti razlozi potpuno nejasni ili u znatnoj mjeri proturječni, ili ako o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onog što se navodi u razlozima presude o sadržini isprava ili zapisnika o iskazima datim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. (2) Bitna povreda odredaba krivičnog postupka postoji i ako sud za vrijeme pripremanja glavnog pretresa ili u toku glavnog pretresa, ili prilikom donošenja presude nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu ovog zakona ili je na glavnom pretresu povrijedio pravo odbrane, a to je bilo ili je moglo biti od utjecaja na zakonito i pravilno donošenje presude.
Član 359.
Povreda krivičnog zakona postoji ako je krivični zakon povrijeđen u pitanju: 1) je li djelo za koje se optuženi goni krivično djelo; 2) ima li okolnosti koje isključuju krivičnu odgovornost; 3) ima li okolnosti koje isključuju krivično gonjenje, a naročito je li nastupila zastarjelost krivičnog gonjenja ili je gonjenje isključeno uslijed amnestije ili pomilovanja, ili je stvar već pravomoćno presuđena; 4) je li u pogledu krivičnog djela koje je predmet optužbe primijenjen zakon koji se ne može primijeniti; 5) je li odlukom o kazni, uvjetnoj osudi ili sudskoj opomeni, odnosno odlukom o mjeri sigurnosti ili o oduzimanju imovinske koristi prekoračeno ovlaštenje koje sud ima po zakonu; 6) jesu li povrijeđene odredbe o uračunavanju pritvora i izdržane kazne.
Član 360.
(1) Presuda se može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kad je sud neku odlučnu činjenicu pogrešno utvrdio ili je nije utvrdio. (2) Nepotpuno utvrđeno činjenično stanje postoji i kad na to ukazuju nove činjenice ili novi dokazi.
Član 361.
(1) Presuda, odnosno rješenje o sudskoj opomeni može se pobijati zbog odluke o kazni, uvjetnoj osudi i sudskoj opomeni kad tom odlukom nije prekoračeno zakonsko ovlaštenje (član 359. tačka 5), ali sud nije pravilno odmjerio kaznu s obzirom na okolnosti koje utječu da kazna bude veća ili manja i zbog toga što je sud primijenio ili nije primijenio odredbe o ublažavanju kazne, o oslobađanju od kazne, o uvjetnoj osudi ili o sudskoj opomeni, iako su za to postojali zakonski uvjeti. (2) Odluka o mjeri sigurnosti ili o oduzimanju imovinske koristi može se pobijati ako ne postoji povreda zakona iz člana 359. tačka 5. ovog zakona, ali je sud nepravilno donio ovu odluku ili nije izrekao mjeru sigurnosti, odnosno oduzimanje imovinske koristi, iako su za to postojali zakonski uvjeti. Iz istih razloga može se pobijati odluka o troškovima krivičnog postupka. (3) Odluka o imovinskopravnim zahtjevima, kao i odluka o objavljivanju presude putem štampe, radija ili televizije može se pobijati kad je sud o ovim pitanjima donio odluku protivno zakonskim odredbama.
Član 362.
d) Postupak po žalbi (1) Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostepenu presudu u dovoljnom broju primjeraka za sud, kao i za protivnu stranku i branioca radi davanja odgovora. (2) Neblagovremenu (član 375.) i nedopuštenu (član 376.) žalbu odbacit će rješenjem predsjednik vijeća prvostepenog suda.
Član 363.
Primjerak žalbe dostavit će prvostepeni sud protivnoj stranci i braniocu (čl. 116. i 117), koja može u roku od osam dana od dana prijema podnijeti sudu odgovor na žalbu. Žalbu i odgovor na žalbu, sa svim spisima, prvostepeni sud će dostaviti drugostepenom sudu.
Član 364.
(1) Kad spisi po žalbi stignu drugostepenom sudu, predsjednik žalbenog vijeća određuje sudiju izvjestitelja. Ako se radi o krivičnom djelu za koje se goni po zahtjevu nadležnog tužioca, sudija izvjestitelj će spise dostaviti nadležnom tužiocu koji je postupao pred tim sudom, koji je dužan razmotriti ih i bez odlaganja vratiti sudu. (2) Nadležni tužilac može, vraćajući spise, staviti svoj prijedlog ili izjaviti da će prijedlog staviti na sjednici vijeća. (3) Kad nadležni tužilac vrati spise, predsjednik vijeća će zakazati sjednicu vijeća. O sjednici vijeća obavijestit će se nadležni tužilac. (4) Sudija izvjestitelj može, po potrebi, od prvostepenog suda pribaviti izvještaj o povredama odredaba krivičnog postupka, a može preko tog suda ili istražnog sudije suda na čijem se području radnja ima izvršiti ili na drugi način provjeriti navode žalbe u pogledu novih dokaza i novih činjenica, ili od drugih organa, ustanova, preduzeća ili drugih pravnih osoba, pribaviti potrebne izvještaje ili spise. (5) Ako sudija izvjestitelj utvrdi da se u spisima nalaze zapisnici i obavještenja predviđena u članu 79. ovog zakona, dostavit će spise prvostepenom sudu, prije održavanja sjednice drugostepenog vjeća, da predsjednik prvostepenog vjeća donese rješenje o njihovom izdvajanju iz spisa i po pravomoćnosti rješenja da ih u zatvorenom omotu preda istražnom sudiji radi čuvanja odvojeno od ostalih spisa.
Član 365.
(1) O sjednici vijeća obavijestit će se onaj optuženi i njegov branilac, oštećeni kao tužilac ili privatni tužilac koji je u roku predviđenom za žalbu ili za odgovor na žalbu zahtijevao da bude obaviješten o sjednici ili je predložio održavanje pretresa pred drugostepenim sudom (čl. 367. do 369). Predsjednik vijeća ili vijeće može odlučiti da se o sjednici vijeća obavijeste stranke i kad nisu to zahtijevale ili da se o sjednici obavijesti i stranka koja to nije zahtijevala, ako bi njihova prisutnost bila korisna za razjašnjavanje stvari. (2) Ako je optuženi u pritvoru ili na izdržavanju kazne, osigurat će se njegova prisutnost pod uvjetima iz stava 1. ovog člana. (3) Sjednica vijeća počinje izlaganjem podnositelja žalbe, a nakon toga druga stranka izlaže odgovor na žalbu. Vijeće može od stranaka i branioca koji su prisutni sjednici zatražiti potrebno objašnjenje u vezi sa žalbom i odgovorom na žalbu. Stranke i branilac mogu predložiti da se radi dopune izvještaja pročitaju pojedini spisi i mogu, po dopuštenju predsjednika vijeća, dati potrebna objašnjenja za svoje stavove iz žalbe, odnosno odgovora na žalbu ne ponavljajući ono što je sadržano u izvještaju. (4) Nedolazak stranaka i branioca koji su uredno obaviješteni ne sprječava održavanje sjednice vijeća. (5) Na sjednici vijeća kojoj su prisutne stranke, javnost se može isključiti samo pod uvjetima određenim ovim zakonom (čl. 283. do 285). (6) Zapisnik o sjednici vijeća priključuje se spisima prvostepenog i drugostepenog suda. (7) Rješenja iz čl. 375. i 376. ovog zakona mogu se donijeti i bez obavještavanja stranaka i branioca o sjednici vijeća.
Član 366.
(1) Drugostepeni sud donosi odluku u sjednici vijeća ili na osnovu održanog pretresa. (2) Hoće li održati pretres odlučuje drugostepeni sud u sjednici vijeća.
Član 367.
(1) Pretres pred drugostepenim sudom održat će se samo ako je potrebno da se zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja izvedu novi dokazi ili ponove već ranije izvedeni dokazi i ako postoje opravdani razlozi da se predmet ne vrati prvostepenom sudu na ponovni glavni pretres. (2) Na pretres pred drugostepenim sudom pozivaju se optuženi i njegov branilac, tužilac, oštećeni, zakonski zastupnici i punomoćnici oštećenog, oštećenog kao tužioca i privatnog tužioca, kao i oni svjedoci i vještaci za koje sud odluči da se saslušaju. (3) Ako je optuženi u pritvoru, predsjednik vijeća drugostepenog suda mora osigurati prisutnost optuženog na pretresu. (4) Ako oštećeni kao tužilac ili privatni tužilac ne dođe na pretres pred drugostepenim sudom, neće se primijeniti odredbe člana 294. stav 2. ovog zakona.
Član 368.
(1) Pretres pred drugostepenim sudom počinje izvještajem izvjestitelja koji izlaže stanje stvari ne dajući svoje mišljenje o utemeljenosti žalbe. (2) Po prijedlogu ili po službenoj dužnosti pročitat će se presuda ili dio presude na koji se odnosi žalba, a po potrebi i zapisnik o glavnom pretresu. (3) Poslije toga pozvat će se žalitelj da obrazloži žalbu, a onda protivnik da mu odgovori. Optuženi i njegov branilac imaju uvijek posljednju riječ. (4) Stranke i branilac mogu na pretresu iznositi nove dokaze i činjenice. (5) Tužilac može, s obzirom na rezultat pretresa, u cjelini ili djelimično odustati od optužnice ili izmijeniti optužnicu u korist optuženog. Ako je nadležni tužilac odustao od optužnice u cjelini, oštećeni ima prava predviđena u članu 57. ovog zakona.
Član 369.
Ako u čl. 362. do 368. ovog zakona nije što drugo određeno, odredbe o glavnom pretresu pred prvostepenim sudom sukladno će se primjenjivati i u postupku pred drugostepenim sudom.
Član 370.
e) Granice ispitivanja prvostepene presude (1) Drugostepeni sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, ali mora uvijek po službenoj dužnosti ispitati: 1) postoji li povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 358. stav 1. tač. 1, 2, 5, 6, 8. do 11. ovog zakona i je li glavni pretres protivno odredbama ovog zakona održan u odsustvu optuženog ili u odsustvu branioca optuženog; 2) je li na štetu optuženog povrijeđen krivični zakon (član 359). (2) Ako žalba izjavljena u korist optuženog ne sadrži podatke iz člana 356. stav 1. tač. 2. i 3. ovog zakona, ograničit će se drugostepeni sud na ispitivanje povreda iz tač. 1. i 2. stava 1. ovog člana, kao i na ispitivanje odluke o krivičnoj sankciji i oduzimanju imovinske koristi (član 361).
Član 371.
Ako je izjavljena žalba samo u korist optuženog, presuda se ne smije izmijeniti na njegovu štetu u odnosu na pravnu ocjenu djela i na krivičnu sankciju.
Član 372.
Žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede krivičnog zakona izjavljena u korist optuženog sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o krivičnoj sankciji i oduzimanja imovinske koristi (član 361).
Član 373.
Ako drugostepeni sud povodom ma čije žalbe utvrdi da su razlozi zbog kojih je donio odluku u korist optuženog od koristi i za kojeg od suoptuženih koji nije izjavio žalbu ili je nije izjavio u tom pravcu, postupit će po službenoj dužnosti kao da takva žalba postoji.
Član 374.
f) Odluke drugostepenog suda po žalbi (1) Drugostepeni sud može u sjednici vijeća ili na temelju održanog pretresa odbaciti žalbu kao neblagovremenu ili kao nedopuštenu, ili odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stepena, ili ukinuti ovu presudu i uputiti predmet prvostepenom sudu na ponovno suđenje i odluku, ili preinačiti prvostepenu presudu. (2) O svim žalbama protiv iste presude drugostepeni sud odlučuje jednom odlukom.
Član 375.
Žalba će se odbaciti rješenjem kao neblagovremena ako se utvrdi da je podnijeta poslije zakonskog roka.
Član 376.
Žalba će se odbaciti rješenjem kao nedopuštena ako se utvrdi da je žalbu izjavila osoba koja nije ovlaštena za podnošenje žalbe ili osoba koja se odrekla žalbe ili ako se utvrdi odustanak od žalbe ili da je poslije odustanka ponovno izjavljena žalba ili ako žalba po zakonu nije dopuštena.
Član 377.
Drugostepeni sud će presudom odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stepena kad utvrdi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija niti povrede zakona iz člana 370. stav 1. ovog zakona.
Član 378.
(1) Drugostepeni sud će uvažavajući žalbu ili po službenoj dužnosti rješenjem ukinuti prvostepenu presudu i vratiti predmet na ponovno suđenje ako utvrdi da postoji bitna povreda odredaba krivičnog postupka, osim slučajeva iz člana 380. stav 1. ovog zakona. Drugostepeni sud će uvažavajući žalbu ukinuti prvostepenu presudu i vratiti predmet na ponovno suđenje ako smatra da zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja treba narediti novi glavni pretres pred prvostepenim sudom. (2) Drugostepeni sud može narediti da se novi glavni pretres pred prvostepenim sudom održi pred potpuno izmijenjenim vijećem. (3) Drugostepeni sud može i samo djelimično ukinuti prvostepenu presudu, ako se pojedini dijelovi presude mogu izdvojiti bez štete za pravilno presuđenje. (4) Ako se optuženi nalazi u pritvoru, drugostepeni sud će ispitati postoje li još razlozi za pritvor i donijet će rješenje o produženju ili ukidanju pritvora. Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba.
Član 379.
(1) Ako drugostepeni sud prilikom razmatranja žalbe ustanovi da je za suđenje u prvom stepenu stvarno nadležan, ukinut će prvostepenu presudu, predmet uputiti vijeću istog suda i o tome obavijestiti prvostepeni sud. (2) Ali ako je izjavljena samo žalba u korist optuženog, a utvrdi se da je za suđenje u prvom stepenu nadležan viši sud, ne može se samo iz tog razloga ukinuti prvostepena presuda.
Član 380.
(1) Drugostepeni sud će uvažavajući žalbu ili po službenoj dužnosti presudom preinačiti prvostepenu presudu ako smatra da su odlučne činjenice u prvostepenoj presudi pravilno utvrđene i da se s obzirom na utvrđeno činjenično stanje po pravilnoj primjeni zakona ima donijeti drukčija presuda, a prema stanju stvari i u slučaju povrede iz člana 358. stav 1. tač. 5, 9. i 10. ovog zakona. (2) Ako drugostepeni sud nađe da postoje zakonski uvjeti za izricanje sudske opomene, preinačit će rješenjem prvostepenu presudu i izreći će sudsku opomenu. (3) Ako su se zbog preinačenja prvostepene presude stekli uvjeti da se odredi, odnosno ukine pritvor na temelju člana 348. st. 1. i 3. ovog zakona, drugostepeni sud će o tome donijeti posebno rješenje protiv koga nije dopuštena žalba.
Član 381.
(1) U obrazloženju presude, odnosno rješenja, drugostepeni sud treba ocijeniti žalbene navode i iznijeti povrede zakona koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti. (2) Kad se prvostepena presuda ukida zbog bitnih povreda odredbe krivičnog postupka, u obrazloženju treba navesti koje su odredbe povrijeđene i u čemu se povrede sastoje (član 358). (3) Kad se prvostepena presuda ukida zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, navest će se u čemu se sastoje nedostaci u utvrđivanju činjeničnog stanja, odnosno zašto su novi dokazi i činjenice važni i od utjecaja za donošenje pravilne odluke.
Član 382.
(1) Drugostepeni sud vratit će sve spise sudu prvog stepena s dovoljnim brojem ovjerenih prijepisa svoje odluke radi predaje strankama i drugim zainteresiranim osobama. (2) Ako je optuženi u pritvoru, drugostepeni sud je dužan svoju odluku sa spisima dostaviti sudu prvog stepena najkasnije u roku od tri mjeseca od dana kad je primio spise od tog suda.
Član 383.
(1) Prvostepeni sud kome je predmet upućen na suđenje uzet će za osnovu raniju optužnicu. Ako je presuda prvostepenog suda djelimično ukinuta, prvostepeni sud će za osnovu uzeti samo onaj dio optužbe koji se odnosi na ukinuti dio presude. (2) Na novom glavnom pretresu stranke i branilac mogu istaknuti nove činjenice i iznositi nove dokaze. (3) Prvostepeni sud je dužan izvesti sve procesne radnje i raspravi sva sporna pitanja na koja je ukazao drugostepeni sud u svojoj odluci. (4) Pri izricanju nove presude prvostepeni sud je vezan zabranom propisanom u članu 371. ovog zakona. (5) Ako je optuženi u pritvoru, vijeće prvostepenog suda dužno je postupiti po članu 190. stav 2. ovog zakona.
Član 384.
2. Žalba na presudu drugostepenog suda (1) Protiv presude drugostepenog suda dopuštena je žalba sudu koji odlučuje u trećem stepenu samo u sljedećim slučajevima: 1) ako je drugostepeni sud izrekao kaznu dugotrajnog zatvora, ili ako je potvrdio presudu prvostepenog suda kojom je izrečena takva kazna; 2) ako je drugostepeni sud na osnovu održanog pretresa utvrdio činjenično stanje drukčije nego prvostepeni sud i na tako utvrđenom činjeničnom stanju zasnovao svoju presudu; 3) ako je drugostepeni sud preinačio presudu prvostepenog suda kojom je optuženi oslobođen od optužbe i izrekao presudu kojom se optuženi oglašava krivim. (2) O žalbi protiv drugostepene presude rješava sud trećeg stepena u sjednici vijeća, sukladno odredbama koje važe za postupak u drugom stepenu. Pred ovim sudom ne može se održati pretres. (3) Odredbe člana 373. ovog zakona primijenit će se i na suoptuženog koji nije imao pravo izjaviti žalbu protiv drugostepene presude.
Član 385.
3. Žalba na rješenje (1) Protiv rješenja istražnog sudije i protiv drugih rješenja suda donesenih u prvom stepenu, stranke, branilac i osobe čija su prava povrijeđena mogu izjaviti žalbu uvijek kad u ovom zakonu nije izričito određeno da žalba nije dopuštena. (2) Protiv rješenja vijeća donesenog prije i u toku istrage nije dopuštena žalba, ako ovim zakonom nije drukčije određeno. (3) Rješenje koje se donese radi pripremanja glavnog pretresa i presude može se pobijati samo u žalbi na presudu. (4) Protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije žalba nije dopuštena.
Član 386.
(1) Žalba se podnosi sudu koji je donio rješenje. (2) Ako ovim zakonom nije drukčije određeno, žalba na rješenje podnosi se u roku od tri dana od dana dostavljanja rješenja.
Član 387.
Ako u ovom zakonu nije drukčije određeno podnošenjem žalbe na rješenje odlaže se izvršenje rješenja protiv koga je izjavljena žalba.
Član 388.
(1) O žalbi protiv rješenja prvostepenog suda odlučuje drugostepeni sud u sjednici vijeća, ako ovim zakonom nije drukčije određeno. (2) O žalbi protiv rješenja istražnog sudije odlučuje vijeće istog suda (član 21. stav 6.), ako ovim zakonom nije drukčije određeno. (3) Rješavajući o žalbi sud može rješenjem odbaciti žalbu kao neblagovremenu ili kao nedopuštenu, odbiti žalbu kao neosnovanu, ili uvažiti žalbu i rješenje preinačiti ili ukinuti i po potrebi predmet uputiti na ponovno odlučivanje. (4) Ispitujući žalbu sud će po službenoj dužnosti paziti je li za donošenje rješenja prvostepeni sud bio stvarno nadležan, odnosno je li rješenje donio ovlašteni organ.
Član 389.
(1) Na postupak po žalbi na rješenje sukladno će se primjenjivati odredbe čl. 354., 356. i 362., član 364. st. 1., 4. i 5. i čl. 371. i 373. ovog zakona. (2) Ako je žalba izjavljena protiv rješenja iz člana 476. ovog zakona, o sjednici vijeća obavještava se nadležni tužilac, a ostale osobe - pod uvjetima predviđenim u članu 365. ovog zakona.
Član 390.
Ako ovim zakonom nije drukčije određeno, odredbe čl. 385. i 389. ovog zakona primijenit će se sukladno i na sva ostala rješenja koja se donose po ovom zakonu.
Član 391.
XXIV - IZVANREDNI PRAVNI LIJEKOVI 1. Ponavljanje krivičnog postupka Krivični postupak koji je dovršen pravomoćnim rješenjem ili pravomoćnom presudom može se na zahtjev ovlaštene osobe ponoviti samo u slučajevima i pod uvjetima predviđenim u ovom zakonu.
Član 392.
(1) Pravomoćna presuda može se preinačiti i bez ponavljanja krivičnog postupka: 1) ako je u dvije ili više presuda protiv istog osuđenog pravomoćno izrečeno više kazni, a nisu primijenjene odredbe o odmjeravanju jedinstvene kazne za djela u stjecaju; 2) ako je prilikom izricanja jedinstvene kazne primjenom odredaba o stjecaju uzeta kao utvrđena (član 46. Krivičnog zakona Federacije) i kazna koja je već obuhvaćena u kazni izrečenoj po odredbama o stjecaju u nekoj ranijoj presudi; 3) ako se pravomoćna presuda kojom je za više krivičnih djela izrečena jedinstvena kazna ne bi mogla u jednom dijelu izvršiti zbog amnestije, pomilovanja ili iz drugih razloga. (2) U slučaju iz tačke 1. stava 1. ovog člana sud će novom presudom preinačiti ranije presude u pogledu odluka o kazni i izreći jedinstvenu kaznu. Za donošenje nove presude nadležan je prvostepeni sud koji je sudio u stvari u kojoj je izrečena najstrožija vrsta kazne, a kod istovrsnih kazni - sud koji je izrekao najveću kaznu, a ako su kazne jednake - sud koji je posljednji izrekao kaznu. (3) U slučaju iz tačke 2. stava 1. ovog člana preinačit će svoju presudu sud koji je prilikom izricanja jedinstvene kazne pogrešno uzeo u obzir kaznu koja je već obuhvaćena u nekoj ranijoj presudi. (4) U slučaju iz tačke 3. stava 1. ovog člana sud koji je sudio u prvom stepenu preinačit će raniju presudu u pogledu kazne i izreći novu kaznu ili će utvrditi koliko se od kazne izrečene ranijom presudom ima izvršiti. (5) Novu presudu donosi sud u sjednici vijeća na prijedlog nadležnog tužioca ili osuđenog, a po saslušanju protivne stranke. (6) Ako su u slučaju iz tač. 1. i 2. stava 1. ovog člana prilikom izricanja kazne uzete u obzir i presude drugih sudova, ovjereni prijepis nove pravomoćne presude dostavit će se i tim sudovima.
Član 393.
Ako je zahtjev za provođenje istrage pravomoćno odbijen zato što nije bilo zahtjeva ovlaštenog tužioca ili što nije bilo potrebnog odobrenja, ili je iz istih razaloga krivični postupak rješenjem pravomoćno obustavljen ili je optužba odbačena ili je presudom optužba pravomoćno odbijena, ili ako je postupak rješenjem pravomoćno obustavljen zbog toga što je učinitelj po učinjenom krivičnom djelu obolio od kakvog trajnog duševnog oboljenja, postupak će se na zahtjev ovlaštenog tužioca nastaviti čim prestanu uzroci zbog kojih su donesene navedene odluke.
Član 394.
(1) Ako je izvan slučajeva navedenih u članu 393. ovog zakona zahtjev za provođenje istrage pravomoćno odbijen, ili je krivični postupak pravomoćno obustavljen u istrazi ili prije početka glavnog pretresa ili je optužba odbačena, na zahtjev ovlaštenog tužioca može se dozvoliti ponavljanje krivičnog postupka (član 399. stav 3.) ako se podnesu novi dokazi na osnovu kojih se sud može uvjeriti da su se stekli uvjeti za ponovno pokretanje krivičnog postupka. (2) Krivični postupak pravomoćno obustavljen do početka glavnog pretresa može se ponoviti kad je nadležni tužilac odustao od gonjenja, a oštećeni gonjenje nije preuzeo, ako se dokaže da je do odustanka došlo uslijed krivičnog djela zloupotrebe službenog položaja nadležnog tužioca. U pogledu dokazivanja krivičnog dijela nadležnog tužioca primjenjivat će se odredbe člana 395. stava 2. ovog zakona. (3) Ako je postupak obustavljen zbog toga što je oštećeni kao tužilac odustao od gonjenja ili što se po zakonu smatra da je odustao, oštećeni kao tužilac ne može tražiti ponavljanje postupka.
Član 395.
(1) Krivični postupak završen pravomoćnom presudom može se ponoviti u korist osuđenog: 1) ako se dokaže da je presuda zasnovana na lažnoj ispravi ili na lažnom iskazu svjedoka, vještaka ili tumača; 2) ako se dokaže da je do presude došlo uslijed krivičnog djela sudije, sudije-porotnika ili osobe koja je vršila istražne radnje; 3) ako se iznesu nove činjenice ili se podnesu novi dokazi koji su sami za sebe ili u vezi s ranijim dokazima podobni da prouzrokuju oslobađanje osobe koja je bila osuđena ili njegovu osudu po blažem krivičnom zakonu; 4) ako je neka osoba za isto djelo više puta osuđena ili ako je više osoba osuđeno zbog istog djela koje je mogla učiniti samo jedna osoba ili neka od njih; 5) ako se u slučaju osude za produženo krivično djelo ili za drugo krivično djelo koje po zakonu obuhvaća više istovrsnih ili više raznovrsnih radnji iznesu nove činjenice ili podnesu novi dokazi koji ukazuju da osuđeni nije učinio radnju koja je obuhvaćena djelom iz osude, a postojanje ovih činjenica bi bilo od bitnog utjecaja na odmjeravanje kazne. (2) U slučajevima iz tač. 1. i 2. stava 1. ovog člana mora se pravomoćnom presudom dokazati da su navedene osobe oglašene krivim za odnosna krivična djela. Ako se postupak protiv ovih osoba ne može provesti zbog toga što su umrle ili što postoje okolnosti koje isključuju krivično gonjenje, činjenice iz tač. 1. i 2. stava 1. ovog člana mogu se utvrditi i drugim dokazima.
Član 396.
(1) Krivični postupak se može ponoviti na štetu okrivljenog ako je presuda kojom se optužba odbija donesena zbog odustanka nadležnog tužioca od optužbe, a dokaže se da je do ovog odustanka došlo uslijed krivičnog djela zloupotrebe službenog položaja nadležnog tužioca. (2) U slučaju iz stava 1. ovog člana primjenjuje se odredba člana 395. stav 2. ovog zakona.
Član 397.
(1) Zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka mogu podnijeti stranke i branilac, a poslije smrti osuđenog zahtjev u njegovu korist mogu podnijeti nadležni tužilac i osobe navedene u članu 354. stav 2. ovog zakona. (2) Zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka u korist osuđenog može se podnijeti i pošto je osuđeni izdržao kaznu, i bez obzira na zastarjelost, amnestiju ili pomilovanje. (3) Ako sud koji bi bio nadležan za odlučivanje o ponavljanju krivičnog postupka (član 398.) sazna da postoji razlog za ponavljanje krivičnog postupka, obavijestit će o tome osuđenog, odnosno osobu koja je ovlaštena da u korist osuđenog podnese zahtjev.
Član 398.
(1) O zahtjevu za ponavljanje krivičnog postupka odlučuje vijeće (član 21. stav 6.) suda koji je u ranijem postupku sudio u prvom stepenu. (2) U zahtjevu se mora navesti po kojem se zakonskom osnovu traži ponavljanje i kojim se dokazima potkrjepljuju činjenice na kojima se zahtjev zasniva. Ako zahtjev ne sadrži ove podatke, sud će pozvati podnositelja da u određnom roku zahtjev dopuni. (3) Prilikom rješavanja o zahtjevu, u vijeću po mogućnosti neće sudjelovati sudija koji je sudjelovao u donošenju presude u ranijem postupku.
Član 399.
(1) Sud će rješenjem zahtjev odbaciti ako na osnovu samog zahtjeva i spisa ranijeg postupka utvrdi da je zahtjev podnijela neovlaštena osoba, ili da nema zakonskih uvjeta za ponavljanje postupka, ili da su činjenice i dokazi na kojima se zahtjev zasniva već bili izneseni u ranijem zahtjevu za ponavljanje postupka koji je odbijen pravomoćnim rješenjem suda, ili da činjenice i dokazi očigledno nisu podobni da se na temelju njih dopusti ponavljanje, ili da podnositelj zahtjeva nije postupio po članu 398. stav 2. ovog zakona. (2) Ako sud ne odbaci zahtjev, dostavit će se prijepis zahtjeva protivnoj stranci koja ima pravo u roku od osam dana odgovoriti na zahtjev. Kad sudu stigne odgovor na zahtjev ili kad protekne rok za davanje odgovora, predsjednik vijeća odredit će da se izvide činjenice i pribave dokazi na koje se poziva u zahtjevu i u odgovoru na zahtjev. (3) Poslije provedenih izviđaja sud će rješenjem odmah odlučiti o zahtjevu za ponavljanje postupka po članu 394. ovog zakona. U ostalim slučajevima, kad su u pitanju krivična djela za koja se goni po službenoj dužnosti, predsjednik vijeća će odrediti da se spisi pošalju nadležnom tužiocu koji će bez odlaganja vratiti spise sa svojim mišljenjem.
Član 400.
(1) Kad nadležni tužilac vrati spise, sud će, ako ne odredi da se izviđaj dopuni, na osnovu rezultata izviđaja zahtjev uvažiti i dopustiti ponavljanje krivičnog postupka ili će zahtjev odbiti, ako novi dokazi nisu podobni da dovedu do ponavljanja krivičnog postupka. (2) Ako sud nađe da razlozi zbog kojih je dopustio ponavljanje postupka u korist optuženog postoje i za kojeg od suoptuženih koji nije podnio zahtjev za ponavljanje postupka, postupit će po službenoj dužnosti kao da takav zahtjev postoji. (3) U rješenju kojim se dopušta ponavljanje krivičnog postupka sud će odlučiti da se odmah odredi novi glavni pretres, ili da se stvar vrati u stanje istrage, odnosno da se provede istraga ako ove nije bilo. (4) Ako je zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka podnesen u korist osuđenog, a sud smatra s obzirom na podnesene dokaze da osuđeni može u ponovljenom postupku biti osuđen na takvu kaznu da bi se uračunavanjem već izdržane kazne imao pustiti na slobodu, ili da može biti oslobođen od optužbe, ili da optužba može biti odbijena, odredit će da se izvršenje presude odloži, odnosno prekine. (5) Kad rješenje kojim se dopušta ponavljanje krivičnog postupka postane pravomoćno, obustavit će se izvršenje kazne, ali sud će, po prijedlogu nadležnog tužioca, odrediti pritvor ako postoje uvjeti iz člana 183. ovog zakona.
Član 401.
(1) Za novi postupak koji se vodi na temelju rješenja kojim je dopušteno ponavljanje krivičnog postupka važe iste odredbe kao i za prvi postupak. U novom postupku sud nije vezan za rješenja donesena u ranijem postupku. (2) Ako se novi postupak obustavi do početka glavnog pretresa, sud će rješenjem o obustavljanju postupka ukinuti i raniju presudu. (3) Kad sud u novom postupku donese presudu, izreći će da se ranija presuda djelimično ili u cjelini stavlja van snage ili da se ostavlja na snazi. U kaznu koju odredi novom presudom sud će optuženom uračunati izdržanu kaznu, a ako je ponavljanje određeno samo za neko od djela za koje je optuženi bio osuđen, sud će izreći novu jedinstvenu kaznu po odredbama krivičnog zakona. (4) Sud je u novom postupku vezan zabranom propisanom u članu 371. ovog zakona.
Član 402.
(1) Krivični postupak u kome je neka osoba osuđena u odsustvu (član 295.), a nastupila je mogućnost da mu se ponovno sudi u njegovoj prisutnosti, ponovit će se i izvan uvjeta predviđenih u članu 395. ovog zakona, ako osuđeni ili njegov branilac podnese zahtjev za ponavljanje postupka u roku od jedne godine od dana kad je osuđeni saznao za presudu kojom je osuđen u odsustvu. (2) U rješenju kojim se dopušta ponavljanje krivičnog postupka po odredbi stava 1. ovog člana, sud će odrediti da se osuđenom dostavi optužnica ako mu ranije nije dostavljena, a može odrediti da se stvar vrati u stanje istrage, odnosno da se provede istraga ako je nije bilo. (3) Po isteku roka iz stava 1. ovog člana, kao i kad se ponavljanje postupka zahtijeva na štetu okrivljenog kome je suđeno u odsustvu, ponavljanje postupka je dopušteno samo pod uvjetima predviđenim u članu 395. ovog zakona.
Član 403.
2. Zahtjev za zaštitu zakonitosti (1) Protiv pravomoćne sudske odluke i protiv sudskog postupka koji je prethodio donošenju sudske odluke, može se podnijeti zahtjev za zaštitu zakonitosti u sljedećim slučajevima: 1) zbog kršenja krivičnog zakona; 2) zbog povrede odredaba krivičnog postupka predviđenih u članu 358. stav 1. ovog zakona; 3) zbog drugih povreda odredaba krivičnog postupka ako su te povrede utjecale na zakonitost sudske odluke. (2) Zahtjev za zaštitu zakonitosti nije moguće uložiti zbog pogrešnog ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ni protiv odluke Vrhovnog suda Federacije u kojoj je bilo odlučeno o zahtjevu za zaštitu zakonitosti. (3) Bez obzira na odredbu stava 1. ovog člana federalni tužilac može uložiti zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog svake povrede zakona.
Član 404.
(1) Zahtjev za zaštitu zakonitosti mogu podnijeti federalni tužilac, osuđeni i branilac. Nakon smrti osuđenog mogu u njegovu korist podnijeti zahtjev za zaštitu zakonitosti osobe iz člana 354. stav 2. ovog zakona. (2) Federalni tužilac može podnijeti zahtjev za zaštitu zakonitosti kako na štetu tako i u korist osuđenog. (3) Osuđeni, branilac i osobe iz člana 354. stav 2. ovog zakona mogu podnijeti zahtjev za zaštitu zakonitosti u roku od tri mjeseca od dana kada je osuđeni primio pravomoćnu sudsku odluku. Ako protiv odluke prvostepenog suda nije bila podnijeta žalba, ovaj se rok računa od pravomoćnosti te odluke. (4) Ako je odlukom Evropskog suda za ljudska prava, Doma za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu i Suda za ljudska prava Federacije Bosne i Hercegovine utvrđeno da su bila pravomoćnom sudskom odlukom na štetu osuđenog povrijeđena prava čovjeka ili temeljne slobode, rok za podnošenje zahtjeva za zaštitu zakonitosti se računa od dana uručenja odluke navedenih sudova osuđenom. (5) Bez obzira na odredbu stava 2. člana 403. ovog zakona moguće je zahtjev za zaštitu zakonitosti iz stava 4. ovog člana podnijeti i protiv odluke Vrhovnog suda Federacije.
Član 405.
(1) Zahtjev za zaštitu zakonitosti se podnosi sudu koji je donio odluku u prvom stepenu. (2) Predsjednik vijeća prvostepenog suda odbacit će rješenjem zahtjev za zaštitu zakonitosti ako je podnesen protiv odluke Vrhovnog suda Federacije (član 403. stav 2.), ako je uložen od strane neovlaštene osobe (član 404. stav 1.), i ako je podnesen neblagovremeno (član 404. stav 3.). Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba drugostepenom sudu. (3) Prvostepeni sud može s obzirom na sadržaj zahtjeva za zaštitu zakonitosti odrediti da se odgodi, odnosno prekine izvršenje pravomoćne sudske odluke.
Član 406.
(1) O zahtjevu za zaštitu zakonitosti odlučuje Vrhovni sud Federacije na sjednici. (2) Vrhovni sud Federacije rješenjem će odbaciti zahtjev za zaštitu zakonitosti ako postoje razlozi iz člana 405. stav 2. ovog zakona, a ako ga ne odbaci, zahtjev će dostaviti protivnoj stranci koja može u roku od 15 dana od prijema zahtjeva podnijeti odgovor na zahtjev. Federalnom tužiocu će se dostaviti primjerak zahtjeva sa spisima. (3) Prije odlučivanja o zahtjevu sudija izvjestitelj može po potrebi pribaviti izvjaštaj o istaknutim povredama zakona. (4) S obzirom na sadržaj zahtjeva Vrhovni sud Federacije može odrediti da se odgodi ili prekine izvršenje pravomoćne sudske odluke.
Član 407.
(1) Prilikom odlučivanja o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Vrhovni sud Federacije će se ograničiti samo na ispitivanje onih povreda zakona na koje se poziva podnositelj zahtjeva. (2) Ako Vrhovni sud Federacije utvrdi da razlozi zbog kojih je donio odluku u korist okrivljenog postoje i za kojeg od suokrivljenih u pogledu kojeg nije podignut zahtjev za zaštitu zakonitosti, postupit će po službenoj dužnosti kao da takav zahtjev postoji. (3) Ako je zahtjev za zaštitu zakonitosti uložen u korist okrivljenog, Vrhovni sud Federacije je pri donošenju odluke vezan zabranom predviđenom u članu 371. ovog zakona.
Član 408.
Vrhovni sud Federacije odbit će presudom zahtjev za zaštitu zakonitosti ako utvrdi da ne postoji povreda zakona na koju se poziva podnositelj zahtjeva ili ako je zahtjev uložen zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
Član 409.
(1) Ako Vrhovni sud Federacije utvrdi da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan, donijet će presudu kojom će s obzirom na prirodu povrede: ili preinačiti pravomoćnu odluku; ili u cjelini ili djelimično ukinuti odluku prvostepenog i višeg suda ili samo odluku višeg suda i predmet vratiti na novo odlučivanje ili suđenje prvostepenom ili višem sudu; ili će se ograničiti samo na to da utvrdi povredu zakona. (2) Ako je zahtjev za zaštitu zakonitosti uložen na štetu okrivljenog, a Vrhovni sud Federacije utvrdi da je utemeljen, utvrdit će samo da postoji povreda zakona, ne dirajući u pravomoćnu odluku. (3) Ako drugostepeni sud po odredbama ovog zakona nije bio ovlašten da otkloni povredu zakona koja je bila učinjena u prvostepenoj odluci ili u sudskom postupku koji je prethodio toj odluci, a Vrhovni sud Federacije utvrdi da je zahtjev uložen u korist okrivljenog utemeljen i da treba zbog otklanjanja učinjene povrede ukinuti ili preinačiti prvostepenu odluku, ukinut će ili preinačiti i drugostepenu odluku iako njom nije bio povrijeđen zakon.
Član 410.
Ukoliko se prilikom odlučivanja o zahtjevu za zaštitu zakonitosti pojavi znatna sumnja o istinitosti odlučnih činjenica utvrđenih u odluci protiv koje je zahtjev uložen, Vrhovni sud Federacije će presudom kojom odlučuje o zahtjevu za zaštitu zakonitosti ukinuti tu odluku i narediti da se održi novi glavni pretres pred istim ili drugim stvarno nadležnim prvostepenim sudom.
Član 411.
(1) Ako je pravomoćna presuda ukinuta i predmet vraćen na novo suđenje, za osnovu će se uzeti ranija optužnica ili onaj njen dio koji se odnosi na ukinuti dio presude. (2) Sud je dužan da izvede sve procesne radnje i raspravi pitanja na koja mu je ukazao Vrhovni sud Federacije. (3) Pred prvostepenim, odnosno drugostepenim sudom stranke mogu isticati nove činjenice i predlagati nove dokaze. (4) Prilikom donošenja nove odluke sud je vezan zabranom predviđenom u članu 371. ovog zakona. (5) Ako je pored odluke nižeg suda, ukinuta i odluka višeg suda, predmet se dostavlja nižem sudu preko višeg suda. D. POSEBNE ODREDBE ZA SKRAĆENI POSTUPAK, ZA IZRICANJE SUDSKE OPOMENE I ZA POSTUPAK PREMA MALOLJETNICIMA XXV - SKRAĆENI POSTUPAK
Član 412.
U postupku pred sudom koji sudi u prvom stepenu za krivična djela za koja je kao glavna kazna propisana novčana kazna ili zatvor do tri godine, primjenjivat će se odredbe čl. 413. do 426. ovog zakona, a ukoliko u ovim odredbama nije nešto posebno predviđeno, primjenjivat će se shodno ostale odredbe ovog zakona.
Član 413.
(1) Krivični postupak pokreće se na osnovu optužnog prijedloga nadležnog tužioca, odnosno oštećenog kao tužioca ili na osnovu privatne tužbe. (2) Nadležni tužilac može podnijeti optužni prijedlog i na osnovu same krivične prijave. (3) Optužni prijedlog i privatna tužba podnose se u potrebnom broju primjeraka za sud i okrivljenog.
Član 414.
(1) Prije podnošenja optužnog prijedloga odnosno privatne tužbe ovlašteni tužilac može predložiti istražnom sudiji da preduzme određene istražne radnje. Ako se istražni sudija složi s ovim prijedlogom, preduzet će istražne radnje, a zatim će sve spise dostaviti ovlaštenom tužiocu. Istražne radnje provode se što je moguće brže i kraće. (2) Ako se istražni sudija ne složi s prijedlogom za preduzimanje istražnih radnji, obavijestit će o tome ovlaštenog tužioca. (3) Kad u slučajevima iz st. 1. i 2. ovog člana nadležni tužilac primi spise, odnosno obavještenje od istražnog sudije, može odlučiti da podnese optužni prijedlog ili će donijeti rješenje o odbacivanju krivične prijave.
Član 415.
(1) Pritvor se može odrediti protiv osobe za koju postoji osnovana sumnja da je učinila krivično djelo: 1) ako se krije ili ako se ne može utvrditi njegova istovjetnost ili ako postoje druge okolnosti koje očigledno ukazuju na opasnost od bijega; 2) ako je u pitanju krivično djelo protiv javnog reda ili morala za koje se može izreći kazna zatvora od tri godine, a osobite okolnosti opravdavaju bojazan da će okrivljeni ponoviti to krivično djelo ili da će izvršiti krivično djelo kojim prijeti. (2) Prije podnošenja optužnog prijedloga pritvor može trajati samo onoliko koliko je potrebno da se provedu istražne radnje, ali ne duže od osam dana. O žalbi protiv rješenja o pritvoru rješava vijeće (član 21. stav 6). (3) U pogledu pritvora od predaje optužnog prijedloga do završetka glavnog pretresa primjenjuju se sukladno odredbe člana 190. ovog zakona, s tim što je vijeće dužno da svakih mjesec dana ispita postoje li razlozi za pritvor. (4) Kad se okrivljeni nalazi u pritvoru, sud je dužan postupati s naročitom hitnošću.
Član 416.
(1) Ako je krivičnu prijavu podnio oštećeni, a nadležni tužilac u roku od mjesec dana po prijemu prijave ne podnese optužni prijedlog niti obavijesti oštećenog da je odbacio prijavu, oštećeni ima pravo da kao tužilac preduzme gonjenje podnošenjem optužnog prijedloga sudu. (2) Ako u slučaju iz stava 1. ovog člana oštećeni odustane od gonjenja ili se po zakonu smatra da je od gonjenja odustao, nadležni tužilac može, bez obzira na uvjete propisane za ponavljanje postupka ponovno pokrenuti postupak, ako nije odbacio prijavu oštećenog.
Član 417.
(1) Optužni prijedlog, odnosno privatna tužba treba sadržavati: ime i prezime okrivljenog s osobnim podacima ukoliko su poznati, kratak opis krivičnog djela, označenje suda pred kojim se ima održati glavni pretres, prijedlog koje dokaze treba izvesti na glavnom pretresu i prijedlog da se okrivljeni oglasi krivim i osudi po zakonu. (2) U optužnom prijedlogu može se predložiti da se okrivljeni stavi u pritvor. Ako se okrivljeni nalazi u pritvoru ili se za vrijeme provođenja istražnih radnji nalazio u pritvoru, naznačit će se u optužnom prijedlogu koliko je vremena pritvoren.
Član 418.
(1) Kad sud primi optužni prijedlog ili privatnu tužbu, sudija (predsjednik vijeća, odnosno sudija pojedinac) će prethodno ispitati je li sud nadležan, treba li sprovesti pojedine istražne radnje ili dopuniti provedene istražne radnje i postoje li uvjeti za odbacivanje optužnog prijedloga, odnosno privatne tužbe. (2) Ako sudija ne donese nijedno od rješenja iz stava 1. ovog člana, zakazat će odmah glavni pretres. (3) Ako sudija smatra da treba da se provedu pojedine istražne radnje, provest će ih sam, ili će zatražiti da to učini istražni sudija.
Član 419.
(1) Ako sudija nađe da je za suđenje nadležan drugi sud, ustupit će predmet, po pravomoćnosti rješenja, tom sudu, a ako nađe da je za suđenje nadležan viši sud, ustupit će predmet na dalji postupak nadležnom tužiocu koji postupa pred višim sudom. Ako nadležni tužilac smatra da je za suđenje nadležan sud koji mu je dostavio predmet, zatražit će odluku vijeća suda pred kojim postupa. (2) Poslije zakazivanja glavnog pretresa sud se ne može po službenoj dužnosti oglasiti mjesno nenadležnim.
Član 420.
(1) Sudija će odbaciti optužni prijedlog ili privatnu tužbu ako nađe da postoje razlozi za obustavljanje postupka predviđeni u članu 265. tačka 1. do 3. ovog zakona, a ako su provedene istražne radnje - i iz razloga predviđenog u tački 4. tog člana. (2) Rješenje s kratkim obrazloženjem dostavlja se ovlaštenom tužiocu, okrivljenom i braniocu.
Član 421.
(1) Sudija poziva na glavni pretres okrivljenog i njegovog branioca, ovlaštenog tužioca, oštećenog i njihove zakonske zastupnike i punomoćnike, svjedoke, vještake i tumača, a po potrebi pribavit će i predmete koji trebaju služiti kao dokaz na glavnom pretresu. (2) Okrivljenom će se u pozivu naznačiti da na glavni pretres može doći sa dokazima za svoju odbranu ili da dokaze blagovremeno priopći sudu kako bi se mogli pribaviti za glavni pretres. U pozivu će se okrivljeni upozoriti da će se glavni pretres održati i u njegovom odsustvu ako za to postoje zakonski uvjeti (član 424. stav 4). Okrivljenom će se uz poziv dostaviti i prijepis optužnog prijedloga, odnosno privatne tužbe i poučit će se da ima pravo da uzme branioca, ali da se, u slučaju kad odbrana nije obavezna, zbog nedolaska branioca na glavni pretres ili uzimanja branioca tek na glavnom pretresu, ne mora odložiti glavni pretres. (3) Poziv okrivljenom mora se dostaviti tako da između dostavljanja poziva i dana glavnog pretresa ostane dovoljno vremena za pripremanje odbrane, a najmanje tri dana.
Član 422.
Glavni pretres se drži u mjestu suda. U hitnim slučajevima, naročito kad treba izvršiti uviđaj ili kad je to u interesu lakšeg provođenja dokaznog postupka, može se po odobrenju predsjednika suda glavni pretres odrediti i u mjestu gdje je krivično djelo učinjeno ili gdje se ima preduzeti uviđaj, ako su ta mjesta na području tog suda.
Član 423.
(1) Prigovor mjesne nenadležnosti može se staviti najkasnije do početka glavnog pretresa. (2) Sudija koji je provodio istražne radnje izuzet je da na glavnom pretresu sudjeluje kao predsjednik vijeća ili kao sudija pojedinac.
Član 424.
(1) Glavni pretres održat će se i ako ne dođe nadležni tužilac koji je uredno pozvan. U tom slučaju oštećeni ima pravo da na glavnom pretresu zastupa optužbu u granicama optužnog prijedloga. (2) Glavni pretres će se održati i ako ne dođe oštećeni kao tužilac koji je uredno pozvan. (3) Glavni pretres se može održati i ako ne dođe privatni tužilac koji ima prebivališe van područja suda kojem je podnesena privatna tužba, ako je sudu stavio prijedlog da se glavni pretres održi u njegovom odsustvu. (4) Ako okrivljeni ne dođe na glavni pretres, iako je uredno pozvan, ili mu se poziv nije mogao uručiti zbog neprijavljivanja sudu promjene adrese ili boravišta, sud može odlučiti da se glavni pretres održi i u njegovom odsustvu pod uvjetom da njegova prisutnost nije nužna i da je prije toga bio ispitan.
Član 425.
(1) Glavni pretres počinje objavljivanjem glavne sadržine optužnog prijedloga ili privatne tužbe. Započeti glavni pretres dovršit će se po mogućnosti bez prekidanja. (2) Ako sudija u toku glavnog pretresa nađe da činjenice na kojima se zasniva optužba ukazuju na krivično djelo za čije je suđenje nadležno vijeće, obrazovat će se vijeće i pretres će početi iznova. (3) Po zaključenju glavnog pretresa sud će odmah izreći presudu i objaviti je s bitnim razlozima. Presuda se mora izraditi pismeno u roku od osam dana od dana objavljivanja. (4) Protiv presude žalba se može izjaviti u roku od osam dana od dana dostavljanja prijepisa presude. (5) Stranke i oštećeni se mogu odreći prava na žalbu odmah po objavljivanju presude. U takvom slučaju prijepis presude dostavit će se stranci i oštećenom samo ako to zahtijevaju. Ako su se obje stranke i oštećeni po objavljivanju presude odrekli prava na žalbu i ako niko od njih nije zahtijevao dostavljanje presude, pismeno izrađena presuda ne mora sadržavati obrazloženje. (6) Odredbe člana 348. ovog zakona sukladno će se primjenjivati i u pogledu ukidanja pritvora poslije izricanja presude. (7) Kad sud izrekne u presudi kaznu zatvora, može odrediti da se okrivljeni stavi u pritvor, odnosno da ostane u pritvoru, ako postoje razlozi iz člana 415. stav 1. ovog zakona. Pritvor u takvom slučaju može trajati do pravomoćnosti presude, ali najduže dok okrivljenom ne istekne kazna koju je izrekao prvostepeni sud. (8) Ako nadležni tužilac nije bio prisutan glavnom pretresu (član 424. stav 1.), oštećeni ima pravo da u svojstvu tužioca izjavi žalbu protiv presude, bez obzira da li se žali i nadležni tužilac.
Član 426.
(1) Prije zakazivanja glavnog pretresa za krivična djela iz nadležnosti sudije pojedinca za koje se goni po privatnoj tužbi, sudija pojedinac može pozvati samo privatnog tužioca i okrivljenog da određenog dana dođu u sud radi prethodnog razjašnjavanja stvari, ako smatra da bi to bilo cjelishodno za brže okončanje postupka. Okrivljenom se uz poziv dostavlja i prijepis privatne tužbe. (2) Ako ne dođe do izmirenja stranaka i povlačenja privatne tužbe, sudija će uzeti izjave od stranaka i pozvati ih da stave svoje prijedloga u pogledu pribavljanja dokaza. (3) Ako sudija pojedinac ne nađe da postoje uvjeti za odbacivanje tužbe, donijet će odluku o tome koji će se dokazi izvesti na glavnom pretresu i zakazat će po pravilu, odmah glavni pretres i priopćit će to strankama.
Član 427.
(1) Kad drugostepeni sud rješava o žalbi protiv presude prvostepenog suda donesene po skraćenom postupku, kojom je izrečena kazna zatvora, o sjednici vijeća obavijestit će stranke i branioca u smislu člana 364. stav 3. i člana 365. stav 1. ovog zakona, a u ostalim slučajevima će se stranke obavijestiti o sjednici vijeća drugostepenog suda samo ako predsjednik vijeća ili vijeće nađu da bi prisutnost stranaka ili jedne od njih bilo korisno za razjašnjenje stvari. (2) Ako je riječ o krivičnom djelu za koje se postupak vodi po zahtjevu nadležnog tužioca, predsjednik vijeća će prije sjednice vijeća dostaviti spise nadležnom tužiocu koji može staviti svoj pismeni prijedlog.
Član 428.
XXVI - POSEBNE ODREDBE O IZRICANJU SUDSKE OPOMENE (1) Sudska opomena izriče se rješenjem. (2) Ukoliko u ovoj glavi nije što drugo predviđeno, odredbe ovog zakona koje se odnose na presudu kojom se okrivljeni oglašava krivim primjenjuju se sukladno i na rješenje o sudskoj opomeni.
Član 429.
(1) Rješenje o sudskoj opomeni objavljuje se odmah po završetku glavnog pretresa s bitnim razlozima. Tom prilikom predsjednik vijeća upozorit će okrivljenog da mu se za krivično djelo koje je učinio ne izriče kazna, jer se očekuje da će i sudska opomena na njega dovoljno utjecati da više ne vrši krivična djela. Ako se rješenje o sudskoj opomeni objavljuje u odsustvu okrivljenog, sud će ovakvo upozorenje unijeti u obrazloženje rješenja. Na odricanje od prava na žalbu i pismenu izradu rješenja sukladno se primjenjuju odredba člana 425. stav 5. ovog zakona. (2) U izreci rješenja o sudskoj opomeni, pored osobnih podataka o optuženom, navest će se samo da se optuženom izriče sudska opomena za djelo koje je predmet optužbe i zakonski naziv krivičnog djela. Izreka rješenja o sudskoj opomeni obuhvata i potrebne podatke iz člana 346. stava 1. tač. 5. i 7. ovog zakona. (3) U obrazloženju rješenja sud će iznijeti kojim se razlozima rukovodio pri izricanju sudske opomene.
Član 430.
(1) Rješenje o sudskoj opomeni može se pobijati zbog osnova navedenih u članu 357. tač. 1. do 3. ovog zakona, kao i zbog toga što nisu postojale okolnosti koje opravdavaju izricanje sudske opomene. (2) Ako rješenje o sudskoj opomeni sadrži odluku o mjerama sigurnosti, o oduzimanju imovinske koristi, o troškovima krivičnog postupka ili o imovinskopravnom zahtjevu, ova odluka se može pobijati iz razloga što sud nije pravilno primijenio mjeru sigurnosti ili oduzimanje imovinske koristi, odnosno što je odluku o troškovima krivičnog postupka ili imovinskopravnom zahtjevu donio protivno zakonskim odredbama.
Član 431.
Povreda krivičnog zakona u slučaju izricanja sudske opomene postoji, osim po pitanjima navedenim u članu 359. tač. 1. do 4. ovog zakona, i kad je odlukom o sudskoj opomeni, mjeri sigurnosti ili oduzimanju imovinske koristi prekoračeno ovlaštenje koje sud ima po zakonu.
Član 432.
(1) Ako je žalbu protiv rješenja o sudskoj opomeni izjavio tužilac na štetu okrivljenog, drugostepeni sud može donijeti presudu kojom se okrivljeni proglašava krivim i osuđuje na kaznu ili kojom se izriče uvjetna osuda, ako nađe da je prvostepeni sud pravilno utvrdio odlučne činjenice, ali da po pravilnoj primjeni zakona dolazi u obzir izricanje kazne. (2) Povodom bilo čije žalbe protiv rješenja o sudskoj opomeni drugostepeni sud može donijeti presudu kojom se optužba odbija ili se okrivljeni oslobađa od optužbe, ako nađe da je prvostepeni sud pravilno utvrdio odlučne činjenice i da po pravilnoj primjeni zakona dolazi u obzir izricanje jedne od ovih presuda. (3) Kad postoje uvjeti iz člana 377. ovog zakona, drugostepeni sud će donijeti rješenje kojim se odbija žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje prvostepenog suda o sudskoj opomeni.
Član 433.
XXVII - POSTUPAK PREMA MALOLJETNICIMA 1. Opće odredbe (1) Odredbe ove glave primjenjuju se u postupku prema osobama koje su počinile krivično djelo kao maloljetnici, a u vrijeme pokretanja postupka, odnosno suđenja nisu navršile dvadeset jednu godinu. Ostale odredbe ovog zakona primjenjuju se ukoliko nisu u suprotnosti s odredbama ove glave. (2) Odredbe čl. 435. do 437., čl. 440. do 443., čl. 453. i 455, člana 457. st. 1. i 2. i člana 465. ovog zakona, primjenjuju se u postupku prema mlađoj punoljetnoj osobi ako se do početka glavnog pretresa ustanovi da dolazi u obzir da se toj osobi izrekne odgojna mjera u smislu člana 98. Krivičnog zakona Federacije, a do tog vremena ono nije navršilo dvadeset jednu godinu.
Član 434.
Kad se u toku postupka utvrdi da maloljetnik u vrijeme izvršenja krivičnog djela nije navršio četrnaest godina, krivični postupak će se obustaviti i o tome će se obavijestiti organ starateljstva.
Član 435.
(1) Maloljetniku se ne može suditi u odsustvu. (2) Pri preduzimanju radnji kojima je prisutan maloljetnik, a naročito pri njegovom ispitivanju, organi koji sudjeluju u postupku dužni su postupati obazrivo, vodeći računa o duševnoj razvijenosti, osjetljivosti i osobnim svojstvima maloljetnika, kako vođenje krivičnog postupka ne bi štetno utjecalo na razvoj maloljetnika. (3) U isto vrijeme ovi organi sprječavat će pogodnim mjerama svako nedisciplinirano ponašanje maloljetnika.
Član 436.
(1) Maloljetnik mora imati branioca od početka pripremnog postupka. (2) Ukoliko maloljetnik ne poznaje jezik na kome se vodi krivični postupak sud će mu odrediti tumača. (3) Ako u slučajevima iz stava 1. ovog člana sam maloljetnik, njegov zakonski zastupnik ili srodnici ne uzmu branioca, njega će postaviti po službenoj dužnosti sudija za maloljetnike. (4) Branilac maloljetnika može biti samo advokat.
Član 437.
Niko ne može biti oslobođen od dužnosti da svjedoči o okolnostima potrebnim za ocjenjivanje duševne razvijenosti maloljetnika, upoznavanje njegove ličnosti i prilika u kojima živi (član 453.), izuzev roditelja, staratelja, usvojitelja, socijalnog djelatnika, vjerskog ispovjednika i branioca.
Član 438.
(1) Kad je maloljetnik sudjelovao u izvršenju krivičnog djela zajedno sa punoljetnom osobom, postupak prema njemu će se izdvojiti i provesti po odredbama ove glave. (2) Postupak prema maloljetniku može se spojiti s postupkom protiv punoljetne osobe i provesti po općim odredbama ovog zakona samo ako je spajanje postupka neophodno za svestrano razjašnjenje stvari. Rješenje o tome donosi vijeće za maloljetnike nadležnog suda, na obrazloženi prijedlog nadležnog tužioca. Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba. (3) Kad se provodi jedinstven postupak za maloljetnika i punoljetne učinitelje, u pogledu maloljetnika će se uvijek primijeniti odredbe čl. 435. do 437., čl. 440. do 443.,čl. 453. i 455., člana 457. st. 1. i 2. i člana 464. ovog zakona, kad se na glavnom pretresu razjašnjavaju pitanja koja se odnose na maloljetnika, kao i čl. 465., 471. i 472. ovog zakona, a ostale odredbe ove glave ukoliko njihova primjena nije u suprotnosti s vođenjem spojenog postupka.
Član 439.
Kad je osoba izvršila neko krivično djelo kao maloljetna, a neka kao punoljetna, sprovest će se jedinstven postupak po članu 28. ovog zakona, pred vijećem koje sudi punoljetnim osobama.
Član 440.
(1) U postupku prema maloljetnicima, pored ovlaštenja koja su izričito predviđena u odredbama ove glave, organ starateljstva ima pravo da se upozna s tokom postupka, da u toku postupka stavlja prijedloge i da ukazuje na činjenice i dokaze koji su od važnosti za donošenje pravilne odluke. (2) O svakom pokretanju postupka prema maloljetniku nadležni tužilac će obavijestiti nadležni organ starateljstva.
Član 441.
(1) Maloljetnik se poziva osobno i preko roditelja, odnosno zakonskog zastupnika. (2) Dostavljanje odluka i drugih pismena maloljetniku vrši se shodno odredbama člana 116. ovog zakona, s tim da se maloljetniku neće dostavljati pismena isticanjem na oglasnoj ploči suda, niti će se primijeniti odredba člana 112. stava 2. ovog zakona.
Član 442.
(1) Ne smije se objaviti tok krivičnog postupka prema maloljetniku, ni odluka donesena u tom postupku, a niti se može obavljati video i audio snimanje toka postupka. (2) Pravomoćna odluka suda može se objaviti ali, bez navođenja osobnih podataka maloljetnika iz kojih se može utvrditi njegov identitet.
Član 443.
Organi koji sudjeluju u postupku prema maloljetniku, kao i drugi organi i ustanove od kojih se traže obavještenja, izvještaji ili mišljenja, dužni su najhitnije postupiti kako bi se postupak što prije završio.
Član 444.
2. Sastav suda (1) U sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine postoje vijeća za maloljetnike. U prvostepenim sudovima postoji jedan ili više sudija za maloljetnike. (2) Vijeće za maloljetnike u prvostepenom sudu i vijeće za maloljetnike u drugostepenom sudu, osim vijeća za maloljetnike u Vrhovnom sudu Federacije sastavljeno je od sudije za maloljetnike i dvojice sudija-porotnika. Sudija za maloljetnike je predsjednik vijeća. (3) U Vrhovnom sudu Federacije određuje se rasporedom poslova vijeće za maloljetnike, koje je sastavljeno od trojice sudija. Kad vijeće za maloljetnike sudi na pretresu, sastavljeno je od dvojice sudija i trojice sudija-porotnika. (4) Sudije porotnici biraju se iz redova profesora, učitelja, odgojitelja i drugih osoba koje imaju iskustvo u odgajanju maloljetnika. (5) Vijeće za maloljetnike viših sudova u sastavu predviđenom u st. 2. i 3. ovog člana, odlučuju o žalbama, kao i u drugim slučajevima određenim ovim zakonom. (6) Sudija za maloljetnike prvostepenog suda provodi pripremni postupak i obavlja druge poslove u postupku prema maloljetnicima.
Član 445.
Sud nadležan za odlučivanje u drugom stepenu odlučuje po žalbama protiv odluka vijeća za maloljetnike prvostepenog suda i po žalbama protiv rješenja nadležnog tužioca i sudije za maloljetnike u slučajevima predviđenim u ovom zakonu, kao i u slučajevima kad je u ovom zakonu određeno da odlučuje vijeće za maloljetnike višeg suda.
Član 446.
Za postupak prema maloljetniku mjesno nadležan je, po pravilu, sud njegovog prebivališta, a ako maloljetnik nema prebivalište ili ono nije poznato - sud boravišta maloljetnika. Postupak se može provesti pred sudom boravišta maloljetnika koji ima prebivalište ili pred sudom mjesta izvršenja krivičnog djela, ako je očigledno da će se kod tog suda lakše provesti postupak.
Član 447.
Nadležni kantonalni organ može odrediti jedan sud koji će u prvom stepenu biti nadležan za krivične predmete maloljetnika za područje više sudova u kantonu.
Član 448.
3. Pokretanje postupka (1) Krivični postupak prema maloljetniku pokreće se za sva krivična djela samo po zahtjevu nadležnog tužioca. (2) Za krivična dijela za koja se goni po privatnoj tužbi, postupak se može pokrenuti ako je oštećeni stavio prijedlog za pokretanje postupka nadležnom tužiocu u roku predviđenom u članu 48. ovog zakona. (3) Ako nadležni tužilac ne stavi zahtjev za pokretanje postupka prema maloljetniku, kao i kad odluči da izrekne odgojnu preporuku, obavijestit će o tome oštećenog. Oštećeni ne može preuzeti postupak, odnosno ne može podnijeti privatnu tužbu sudu, ali može u roku od osam dana od prijema obavještenja nadležnog tužioca zahtijevati da vijeće za maloljetnike nadležnog suda odluči o pokretanju postupka.
Član 449.
(1) Za krivična djela za koja je propisana kazna zatvora do tri godine ili novčana kazna, nadležni tužilac može odlučiti da ne zahtijeva pokretanje krivičnog postupka iako postoje dokazi da je maloljetnik učinio krivično djelo, ako smatra da ne bi bilo cjelishodno da se vodi postupak prema maloljetniku s obzirom na prirodu krivičnog djela i okolnosti pod kojima je učinjeno, raniji život maloljetnika i njegova osobna svojstva. Radi utvrđivanja ovih okolnosti nadležni tužilac može zatražiti obavještenja od roditelja, odnosno staratelja maloljetnika, drugih osoba i ustanova, a kad je to potrebno može ove osobe i maloljetnika pozvati i tužilaštvo radi neposrednog obavještavanja. On može zatražiti mišljenje od organa starateljstva o cjelishodnosti pokretanja postupka prema maloljetniku. (2) Ako za donošenje odluke iz stava 1. ovog člana treba da se ispituju osobna svojstva maloljetnika, nadležni tužilac može, u sporazumu s organom starateljstva, uputiti maloljetnika u prihvatilište ili u ustanovu za ispitivanje ili vaspitanje, ali najduže na mjesec dana. (3) Kad je izvršenje kazne ili odgojne mjere u toku, nadležni tužilac može odlučiti da ne zahtijeva pokretanje krivičnog postupka za drugo krivično djelo maloljetnika, ako s obzirom na težinu tog krivičnog dijela, kao i na kaznu, odnosno odgojnu mjeru koja se izvršava, ne bi imalo svrhe vođenje postupka i izricanje krivične sankcije za to djelo. (4) Kad nadležni tužilac u slučajevima iz st. 1. i 3. ovog člana nađe da nije cjelishodno da se pokrene postupak prema maloljetniku, obavijestit će o tome, uz navođenje razloga, organ starateljstva i oštećenog, koji mogu u roku od osam dana zahtijevati od vijeća za maloljetnike da odluči o pokretanju postupka.
Član 450.
Prije donošenja odluke hoće li podnijeti zahtjev za pokretanje krivičnog postupka protiv maloljetnika za krivično djelo iz člana 448. stav 2. i člana 449. stav 1. ovog zakona, nadležni tužilac je dužan razmotriti mogućnost i opravdanost izricanja odgojne preporuke sukladno Krivičnom zakonu Federacije.
Član 451.
(1) U slučajevima iz člana 448. stav 3. i člana 449. stav 4. ovog zakona, vijeće za maloljetnike rješava u sjednici nakon što prethodno pribavi spise od nadležnog tužioca. Na sjednicu se poziva nadležni tužilac. (2) Vijeće za maloljetnike može odlučiti da se postupak ne pokrene ili da se prema maloljetniku pokrene postupak pred sudijom za maloljetnike. Protiv rješenja vijeća za maloljetnike nije dopuštena žalba. (3) Kad vijeće odluči da se prema maloljetniku pokrene postupak pred sudijom za maloljetnike, nadležni tužilac može sudjelovati u ovom postupku i ima sva ovlaštenja koja mu po ovom zakonu pripadaju u postupku.
Član 452.
4. Pripremni postupak (1) Nadležni tužilac podnosi zahtjev za pokretanje pripremnog postupka sudiji za maloljetnike nadležnog suda. Prije donošenja odluke o tome hoće li se složiti s ovim zahtjevom koji se odnosi na krivična djela iz člana 450. ovog zakona, sudija za maloljetnike je dužan razmotriti mogućnosti i opravdanost izricanja odgojne preporuke sukladno Krivičnom zakonu Federacije. Ako odluči da izrekne odgojnu preporuku, sudija za maloljetnike će odlučiti da se postupak protiv maloljetnika ne pokrene. Protiv rješenja sudije za maloljetnike nije dopuštena žalba. (2) Izvan slučajeva iz stava 1. ovog člana, ako se sudija za maloljetnike ne složi sa zahtjevom za pokretanje pripremnog postupka zatražit će da o tome odluči vijeće za maloljetnike višeg suda. (3) Sudija za maloljetnike višeg suda može povjeriti vođenje pripremnog postupka sudiji za maloljetnike nižeg suda na čijem području maloljetnik boravi ako je niži sud izvan sjedišta tog višeg suda. (4) Sudija za maloljetnike može povjeriti sudskoj policiji ili organu unutrašnjih poslova da izvrši naredbu o pretresanju stana ili o privremenom oduzimanju predmeta na način predviđen ovim zakonom, a organu unutrašnjih poslova može povjeriti i preduzimanje pojedinih radnji u slučajevima predviđenim u članu 154. stav 4. ovog zakona.
Član 453.
(1) U pripremnom postupku prema maloljetniku, pored činjenica koje se odnose na krivično djelo, posebno će se utvrditi godine maloljetnika, okolnosti potrebne za ocjenu njegove duševne razvijenosti, ispitat će se sredina u kojoj i prilike pod kojima maloljetnik živi i druge okolnosti koje se tiču njegove osobe. (2) Radi utvrđivanja okolnosti iz stava 1. ovog člana sud može pribaviti izvještaj i saslušati osobe koje mogu dati potrebne podatke izuzev osoba iz člana 437. ovog zakona. (3) Podatke o ličnosti maloljetnika pribavlja sudija za maloljetnike. Sudija za maloljetnike može zatražiti da te podatke prikupi određeni stručni radnik (socijalni radnik, defektolog i dr.) ako ga ima u sudu, a može njihovo pribavljanje povjeriti organu starateljstva. (4) Kad je za utvrđivanje zdravstvenog stanja maloljetnika, njegove duševne razvijenosti, psihičkih svojstava ili sklonosti potrebno da maloljetnika pregledaju vještaci, za ovaj pregled odredit će se liječnici, psiholozi ili pedagozi. Ovakva ispitivanja maloljetnika mogu se obaviti u zdravstvenoj ili drugoj ustanovi.
Član 454.
(1) Sudija za maloljetnike sam određuje način izvođenja pojedinih radnji, držeći se pri tom odredaba ovog zakona u onoj mjeri koja osigurava prava okrivljenog na odbranu, prava oštećenog i prikupljanje dokaza potrebnih za odlučivanje. (2) Radnjama u pripremnom postupku mogu biti prisutni nadležni tužilac i branilac. Ispitivanje maloljetne osobe, kad je to potrebno, obavit će se uz pomoć pedagoga ili druge stručne osobe. Sudija za maloljetnike može odobriti da radnjama u pripremnom postupku bude prisutan predstavnik organa starateljstva i roditelj, odnosno staratelj maloljetnika. Kad su navedene osobe prisutne tim radnjama, mogu stavljati prijedloge i upućivati pitanja osobi koja se ispituje, odnosno saslušava.
Član 455.
(1) Sudija za maloljetnike može narediti da se maloljetnik u toku pripremnog postupka smjesti u prihvatilište, odgojnu ili sličnu ustanovu, da se stavi pod nadzor organa starateljstva ili da se preda drugoj obitelji, ako je to potrebno radi izdvajanja maloljetnika iz sredine u kojoj je živio ili radi pružanja pomoći, zaštite ili smještaja maloljetnika. (2) Troškovi smještaja maloljetnika isplaćuju se unaprijed iz budžetskih sredstava i ulaze u troškove krivičnog postupka.
Član 456.
(1) Izuzetno, sudija za maloljetnike može odrediti da se maloljetnik stavi u pritvor kad za to postoje razlozi iz člana 183. stav 2. tač. 1. do 3. ovog zakona. (2) Na temelju rješenja o pritvoru koje je donio sudija za maloljetnike, pritvor može trajati najviše mjesec dana. Vijeće za maloljetnike istog suda dužno je obaviti kontrolu neophodnosti pritvora svakih 10 dana. (3) Vijeće za maloljetnike istog suda može u slučaju postojanja zakonskih razloga produžiti pritvor za još dva mjeseca.
Član 457.
(1) Maloljetnik izdržava pritvor, po pravilu, odvojeno od punoljetnih osoba. (2) Sudija za maloljetnike može odrediti da maloljetnik bude u pritvoru zajedno s punoljetnim osobama ako bi usamljenje maloljetnika duže trajalo, a postoji mogućnost da se maloljetnik stavi u prostoriju s punoljetnom osobom koja na njega ne bi štetno utjecala. (3) Sudija za maloljetnike ima prema pritvorenim maloljetnicima ista ovlaštenja koja po ovom zakonu pripadaju istražnom sudiji u pogledu pritvorenika.
Član 458.
(1) Nakon što ispita sve okolnosti koje se odnose na izvršenje krivičnog djela i na osobu maloljetnika, sudija za maloljetnike dostavlja spise nadležnom tužiocu koji je dužan u roku od osam dana zahtijevati da se pripremni postupak dopuni ili staviti obrazloženi prijedlog vijeću za maloljetnike za kažnjavanje, odnosno za primjenjivanje odgojne mjere. (2) Ako nadležni tužilac ne podnese zahtjev da se pripremni postupak dopuni niti stavi obrazloženi prijedlog vijeću za maloljetnike za kažnjavanje ni u roku od tri mjeseca od dostave spisa sudije za maloljetnike smatrat će se da je odustao od krivičnog gonjenja. (3) Prijedlog nadležnog tužioca treba sadržavati: ime i prezime maloljetnika, njegove godine života, opis djela, dokaze iz kojih proizilazi da je maloljetnik obavio krivično djelo, obrazloženje, koje treba da sadrži ocjenu duševne razvijenosti maloljetnika i prijedlog da se maloljetnik kazni, odnosno da se prema njemu primijeni odgojna mjera.
Član 459.
(1) Ako u toku pripremnog postupka nadležni tužilac nađe da nema osnova za vođenje postupka prema maloljetniku ili da postoje razlozi iz člana 449. stav 3. ovog zakona, stavit će prijedlog sudiji za maloljetnike da obustavi postupak. O prijedlogu za obustavljanje postupka obavijestit će nadležni tužilac i organ starateljstva, koji je dužan, ako se ne slaže s prijedlogom nadležnog tužioca, o tome obavijestiti sudiju za maloljetnike u roku od osam dana od dana prijema obavještenja nadležnog tužioca. (2) Ako se sudija za maloljetnike ne složi s prijedlogom nadležnog tužioca, zatražit će da o tome odluči vijeće za maloljetnike višeg suda. Vijeće za maloljetnike donosi odluku po saslušanju nadležnog tužioca. Ovako će sudija za maloljetnike postupiti i kad se samo organ starateljstva nije složio s prijedlogom nadležnog tužioca. (3) Odredba člana 451. stava 3. ovog zakona važi i kad vijeće za maloljetnike ne usvoji prijedloge nadležnog tužioca o obustavljanju postupka.
Član 460.
Ako nadležni tužilac u slučajevima predviđenim u čl. 451. i 459. ovog zakona nije sudjelovao u postupku prema maloljetniku, sudija za maloljetnike će po završenom pripremnom postupku iznijeti predmet vijeću za maloljetnike radi suđenja.
Član 461.
Sudija za maloljetnike obavještava predsjednika suda svakih mjesec dana koji predmeti maloljetnika nisu okončani i o razlozima zbog kojih je po pojedinim predmetima postupak još u toku. Predsjednik suda će preduzeti po potrebi mjere da se postupak ubrza.
Član 462.
5. Postupak pred vijećem za maloljetnike (1) Kad primi prijedlog nadležnog tužioca, kao i kad se postupak prema maloljetniku vodi bez prijedloga nadležnog tužioca, sudija za maloljetnike zakazuje sjednicu vijeća ili glavni pretres. (2) Kad se postupak prema maloljetniku vodi bez prijedloga nadležnog tužioca, sudija za maloljetnike iznijet će na početku sjednice, odnosno glavnog pretresa, koje se krivično djelo stavlja maloljetniku na teret. (3) Kazne i zavodske mjere mogu se izreći samo po održanom glavnom pretresu. Ostale odgojne mjere mogu se izreći i u sjednici vijeća. (4) U sjednici vijeća može se odlučiti da se održi glavni pretres. (5) O sjednici vijeća obavještavaju se i njoj mogu biti prisutni nadležni tužilac, branilac i predstavnik organa starateljstva, maloljetnik i njegovi roditelji, odnosno staratelj. (6) Sudija za maloljetnike priopćit će maloljetniku odgojnu mjeru koja je prema njemu izrečena u sjednici vijeća.
Član 463.
(1) Kad vijeće za maloljetnike odlučuje na osnovu glavnog pretresa, sukladno će se primjenjivati odredbe ovog zakona o pripremama za glavni pretres, o rukovođenju glavnim pretresom, o odlaganju i prekidanju glavnog pretresa, o zapisniku i o toku glavnog pretresa, ali sud može odstupiti od ovih pravila ako smatra da njihova primjena u konkretnom slučaju ne bi bila cjelishodna. (2) Pored osoba navedenih u članu 276. ovog zakona, na glavni pretres pozvat će se roditelji maloljetnika, odnosno staratelj i organ starateljstva. Nedolazak roditelja, staratelja ili predstavnika organa starateljstva ne sprječava sud da održi glavni pretres. (3) Osim maloljetnika, glavnom pretresu mora biti prisutan nadležni tužilac, kad je stavio prijedlog u smislu člana 458. ovog zakona, i branilac. (4) Odredbe ovog zakona o izmjeni i proširenju optužbe primjenjivat će se i u postupku prema maloljetniku, s tim što je vijeće za maloljetnike ovlašteno da i bez prijedloga nadležnog tužioca donese odluku na osnovu činjeničnog stanja koje je izmijenjeno na glavnom pretresu.
Član 464.
(1) Kad se sudi maloljetniku, uvijek će se isključiti javnost. (2) Vijeće može dopustiti da glavnom pretresu budu prisutne osobe koje se bave zaštitom i odgojem maloljetnika ili suzbijanjem maloljetničkog kriminaliteta, kao i znanstvenici. (3) U toku glavnog pretresa vijeće može narediti da se, osim nadležnog tužioca, branioca i predstavnika organa starateljstva, iz zasjedanja udalje sve ili pojedine osobe. (4) Za vrijeme izvođenja pojedinih dokaza ili govora stranaka vijeće može narediti da se maloljetnik udalji iz zasjedanja.
Član 465.
U toku postupka pred sudom, sudija za maloljetnike ili vijeće za maloljetnike može donijeti odluku o privremenom smještaju maloljetnika (član 455.), a može i ukinuti odluku koja je o tome ranije donesena.
Član 466.
(1) Sudija za maloljetnike dužan je zakazati glavni pretres ili sjednicu vijeća u roku od osam dana od dana prijema prijedloga nadležnog tužioca ili od dana završetka pripremnog postupka (član 460.) ili od dana kad je u sjednici vijeća odlučeno da se održi glavni pretres. Za svako produženje ovog roka sudija za maloljetnike mora imati odobrenje predsjednika suda. (2) Odlaganje ili prekidanje glavnog pretresa vrši se samo izuzetno. O svakom odlaganju ili prekidanju glavnog pretresa sudija za maloljetnike obavijestit će predsjednika suda i iznijet će razloge za odlaganje, odnosno prekidanje. (3) Sudija za maloljetnike dužan je da u roku od tri dana od dana objavljivanja pismeno izradi presudu, odnosno rješenje.
Član 467.
(1) Vijeće za maloljetnike nije vezano za prijedlog nadležnog tužioca pri odlučivanju hoće li prema maloljetniku izreći kaznu ili će primijeniti odgojnu mjeru, ali ako se postupak prema maloljetniku vodi bez prijedloga nadležnog tužioca, ili ako je nadležni tužilac odustao od prijedloga, vijeće ne može maloljetniku izreći kaznu nego samo odgojnu mjeru. (2) Vijeće će rješenjem obustaviti postupak u slučajevima kad sud na temelju člana 344. tač. 4. do 6. ovog zakona, donosi presudu kojom se optužba odbija ili kojom se optuženi oslobađa od optužbe (član 345.), kao i kad vijeće nađe da nije cjelishodno izreći maloljetniku ni kaznu niti odgojnu mjeru. (3) Vijeće donosi rješenje i kad izriče odgojnu mjeru maloljetniku. U izreci ovog rješenja navodi se samo koja se mjera izriče, ali se maloljetnik neće oglašavati krivim za krivično djelo koje mu se stavlja na teret. U obrazloženju rješenja navest će se opis djela i okolnosti koje opravdavaju primjenu izrečene odgojne mjere. (4) Presuda kojom se maloljetniku izriče kazna donosi se u obliku predviđenom u članu 346. ovog zakona. (5) Ako vijeće za maloljetnike utvrdi da je za suđenje nadležno vijeće za maloljetnike višeg suda, donijet će rješenje o ustupanju predmeta tom sudu.
Član 468.
Sud može maloljetnika osuditi na plaćanje troškova krivičnog postupka i na ispunjenje imovinskopravnih zahtjeva samo ako je maloljetniku izrekao kaznu. Ako je prema maloljetniku primijenjena odgojna mjera, troškovi postupka padaju na teret budžetskih sredstava, a oštećeni se radi ostvarivanja imovinskopravnih zahtjeva upućuje na parnicu.
Član 469.
6. Pravni lijekovi (1) Protiv presude kojom je maloljetniku izrečena kazna, protiv rješenja kojim je maloljetniku izrečena odgojna mjera i protiv rješenja o obustavljanju postupka (član 467. stav 2.) mogu izjaviti žalbu sve osobe koje imaju pravo na žalbu protiv presude (član 354. Zakona), i to u roku od osam dana od dana prijema presude, odnosno rješenja. (2) Branilac, nadležni tužilac, bračni odnosno vanbračni drug, srodnik po krvi u pravoj liniji, usvojitelj, staratelj, brat, sestra i hranitelj mogu izjaviti žalbu u korist maloljetnika i protiv njegove volje. (3) Žalba protiv rješenja kojim se izriče odgojna mjera koja se izdržava u ustanovi zadržava izvršenje rješenja ako sud, u saglasnosti s roditeljima maloljetnika, i po saslušanju maloljetnika, ne odluči drukčije. (4) Na sjednici drugostepenog vijeća (član 365.) uvijek će se pozvati maloljetnik i njegov branilac. U slučaju nedolaska maloljetnika i njegovog branioca koji su uredno obavješteni ne sprječava drugostepeni sud da održi sjednicu.
Član 470.
(1) Drugostepeno vijeće može preinačiti prvostepenu odluku izricanjem teže mjere prema maloljetniku samo ako je to predloženo u žalbi. (2) Ako prvostepenom odlukom nije izrečena kazna maloljetničkog zatvora ili zavodska mjera, drugostepeno vijeće može tu kaznu odnosno mjeru izreći samo ako održi pretres. Maloljetnički zatvor u dužem trajanju ili teža zavodska mjera od one izrečene prvostepenom odlukom, može se izreći i u sjednici drugostepenog vijeća.
Član 471.
Zahtjev za zaštitu zakonitosti može se podići kako u slučaju kad je sudskom odlukom povrijeđen zakon tako i u slučaju kad je prema maloljetniku nepravilno primijenjena kazna ili neka odgojna mjera.
Član 472.
Odredbe o ponavljanju krivičnog postupka završenog pravomoćnom presudom sukladno će se primjenjivati i na ponavljanje postupka završenog pravomoćnim rješenjem o primjeni odgojne mjere ili o obustavi postupka prema maloljetniku.
Član 473.
7. Nadzor suda nad provođenjem mjera (1) Uprava ustanove u kojoj se izvršava odgojna mjera prema maloljetniku dužna je da svakih šest mjeseci dostavi sudu koji je izrekao odgojnu mjeru izvještaj o vladanju maloljetnika. Sudija za maloljetnike tog suda može i sam obilaziti maloljetnike smještene u ustanovi. (2) Sudija za maloljetnike može preko organa starateljstva pribaviti obavještenje o izvršenju ostalih odgojnih mjera, a može odrediti da to učini i određeni stručni radnik (socijalni radnik, defektolog i dr.), ako ga ima u sudu.
Član 474.
8. Obustava izvršenja i izmjena odluke o odgojnim mjerama (1) Kad su ispunjeni uvjeti predviđeni u zakonu za izmjenu odluke o izrečenoj odgojnoj mjeri, odluku o tome donosi sud koji je u prvom stepenu donio rješenje o odgojnoj mjeri ako sam nađe da je to potrebno, ili na prijedlog nadležnog tužioca, upravnika ustanove ili organa starateljstva kome je povjeren nadzor nad maloljetnikom. (2) Prije donošenja odluke sud će saslušati nadležnog tužioca, maloljetnika, roditelja ili staratelja maloljetnika ili druge osobe, a pribavit će i potrebne izviještaje od ustanove u kojoj maloljetnik izdržava zavodsku mjeru, od organa starateljstva ili drugih organa i ustanova. (3) Po odredbama st. 1. i 2. ovog člana, donosi se i odluka o obustavljanju izvršenja odgojne mjere. (4) Odluku o obustavljanju ili izmjeni odgojne mjere donosi vijeće za maloljetnike.
Član 475.
DIO TREĆI POSEBNI POSTUPCI XXVIII - POSTUPAK ZA PRIMJENU MJERA SIGURNOSTI, ZA ODUZIMANJE IMOVINSKE KORISTI I ZA OPOZIVANJE UVJETNE OSUDE (1) Ako je okrivljeni učinio krivično djelo u stanju neuračunljivosti, nadležni tužilac će podnijeti sudu prijedlog da izrekne mjeru sigurnosti obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja takvog učinitelja u zdravstvenoj ustanovi, odnosno prijedlog za obavezno psihijatrijsko liječenje učinitelja na slobodi ako za izvršenje takve mjere postoje uvjeti predviđeni u čl. 63. i 64. Krivičnog zakona Federacije. (2) U ovom slučaju okrivljeni, koji se nalazi u pritvoru, neće se pustiti na slobodu nego će se do završetka postupka za primjenu mjera sigurnosti privremeno smjestiti u odgovarajuću zdravstvenu ustanovu. (3) Poslije stavljanja prijedloga iz stava 1. ovog člana okrivljeni mora imati branioca.
Član 476.
(1) O primjeni mjera sigurnosti obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi ili obaveznog psihijatrijskog liječenja na slobodi, rješava, poslije održanog glavnog pretresa, sud koji je nadležan za suđenje u prvom stepenu. (2) Pored osoba koje se moraju pozvati na glavni pretres, pozvat će se kao vještaci i liječnici psihijatri iz zdravstvene ustanove kojoj je bilo povjereno vještačenje u pogledu uračunljivosti okrivljenog. Okrivljeni će se pozvati ako je njegovo stanje takvo da može biti prisutan glavnom pretresu. O glavnom pretresu će se obavijestiti bračni, odnosno vanbračni drug okrivljenog i njegovi roditelji, odnosno staratelj, a prema okolnostima i drugi bliski srodnici. (3) Ako sud, na temelju provedenih dokaza, utvrdi da je okrivljeni učinio određeno krivično djelo i da je u vrijeme izvršenja krivičnog djela bio neuračunljiv, odlučit će, na temelju saslušanja pozvanih osoba i nalaza i mišljenja vještaka, hoće li okrivljenom izreći mjeru sigurnosti obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi, odnosno obaveznog psihijatrijskog liječenja na slobodi. Pri odlučivanju koju će od tih mjera sigurnosti izreći, sud nije vezan za prijedlog nadležnog tužioca. (4) Ako sud nađe da okrivljeni nije bio neuračunljiv, obustavit će postupak za primjenu mjera sigurnosti. (5) Protiv rješenja suda mogu u roku od osam dana od dana prijema rješenja izjaviti žalbu sve osobe koje imaju pravo da se žale protiv presude (član 354.), osim oštećenog.
Član 477.
Mjere sigurnosti iz člana 475. stav 1. ovog zakona mogu se izreći kad nadležni tužilac na glavnom pretresu izmijeni podignutu optužnicu, odnosno optužni prijedlog podnošenjem prijedloga za izricanje tih mjera.
Član 478.
Kad sud izrekne kaznu osobi koja je izvršila krivično djelo u stanju bitno smanjene uračunljivosti, izreći će istom presudom i mjeru sigurnosti obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi, ako utvrdi da zato postoje zakonski uvjeti (član 63. Krivičnog zakona Federacije).
Član 479.
Pravomoćna odluka kojom je izrečena mjera sigurnosti obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi, odnosno obaveznog psihijatrijskog liječenja na slobodi (čl. 476. i 478.) dostavit će se sudu koji je nadležan odlučiti o lišenju poslovne sposobnosti. O odluci će se obavijestiti i organ starateljstva.
Član 480.
(1) Sud koji je u prvom stepenu izrekao mjeru sigurnosti obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi dužan je svakih šest mjeseci po prethodno pribavljenom mišljenju zdravstvene ustanove u kojoj se učinitelj liječi i čuva odlučiti o potrebi daljeg trajanja ove mjere sigurnosti. (2) Po službenoj dužnosti ili na prijedlog zdravstvene ustanove ili organa starateljstva, a po saslušanju nadležnog tužioca i branioca, sud koji je u prvom stepenu izrekao mjeru sigurnosti obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi obustavit će ovu mjeru i odrediti otpuštanje učinitelja iz zdravstvene ustanove, ako na temelju mišljenja liječnika utvrdi da je prestala potreba za liječenjem i čuvanjem učinitelja u toj ustanovi, a može odrediti njegovo obavezno psihijatrijsko liječenje na slobodi. (3) Kad se iz zdravstvene ustanove otpušta učinitelj čija je uračunljivost bila bitno smanjena, a u toj ustanovi je proveo manje vremena nego što iznosi kazna zatvora na koju je osuđen, sud će rješenjem o otpuštanju odlučiti hoće li ta osoba izdržati ostatak kazne ili će biti puštena na uvjetni otpust. Učinitelju koji se pušta na uvjetni otpust može se izreći i mjera sigurnosti obaveznog psihijatrijskog liječenja na slobodi ako za to postoje zakonski uvjeti. (4) Po službenoj dužnosti ili na prijedlog zdravstvene ustanove u kojoj se okrivljeni liječi ili je trebalo da se liječi, a po saslušanju nadležnog tužioca i branioca, sud može počinitelja prema kome je primijenjena mjera sigurnosti obaveznog psihijatrijskog liječenja na slobodi izreći mjeru sigurnosti obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi, ako ustanovi da se učinitelj nije podvrgao liječenju ili ga je samovoljno napustio ili da je i pored liječenja ostao tako opasan za svoju okolinu da je potrebno njegovo liječenje i čuvanje u zdravstvenoj ustanovi. Prije donošenja odluke sud će po potrebi pribaviti i mišljenje liječnika, a okrivljeni će se saslušati ako to njegovo stanje dopušta.
Član 481.
(1) O primjeni mjere sigurnosti obaveznog liječenja alkoholičara i narkomana sud odlučuje pošto pribavi nalaz i mišljenje vještaka. Vještak treba da se izjasni i o mogućnostima za liječenje okrivljenog. (2) Ako je pri izricanju uvjetne osude učinitelju naloženo liječenje na slobodi a on se nije podvrgao liječenju ili ga je samovoljno napustio, sud može, po službenoj dužnosti ili na prijedlog ustanove u kojoj se učinitelj liječio ili je trebalo da se liječi, a po saslušanju nadležnog tužioca i učinitelja odrediti opozivanje uvjetne osude ili prinudno izvršenje izrečene mjere obaveznog liječenja alkoholičara ili narkomana u zdravstvenoj ustanovi ili drugoj specijaliziranoj ustanovi. Prije donošenja odluke sud će po potrebi pribaviti i mišljenje liječnika.
Član 482.
(1) Predmeti koji se po krivičnom zakonu moraju oduzeti, oduzet će se i kad se krivični postupak ne završi presudom kojom se optuženi oglašava krivim, ako to zahtijevaju interesi opće sigurnosti. (2) Posebno rješenje o tome donosi sud pred kojim se vodio postupak u trenutku kad je postupak završen, odnosno kad je obustavljen. (3) Rješenje o oduzimanju predmeta iz stava 1. ovog člana donosi sud i kad je u presudi kojom je optuženi oglašen krivim propušteno da se donese takva odluka. (4) Ovjereni prijepis odluke o oduzimanju predmeta dostavit će se vlasniku predmeta ako je vlasnik poznat. (5) Protiv odluke iz st. 2. i 3. ovog člana, vlasnik predmeta ima pravo na žalbu zbog nepostojanja zakonskog osnova za oduzimanje predmeta.
Član 483.
(1) Imovinska korist postignuta izvršenjem krivičnog djela utvrđuje se u krivičnom postupku po službenoj dužnosti. (2) Sud i drugi organi dužni su u toku postupka prikupljati dokaze i izviđati okolnosti koje su od važnosti za utvrđivanje imovinske koristi. (3) Ako je oštećeni stavio imovinskopravni zahtjev u pogledu povraćaja stvari pribavljenih krivičnim djelom, odnosno u pogledu iznosa koji odgovara vrijednosti stvari, imovinska korist će se utvrđivati samo u onom dijelu koji nije obuhvaćen imovinskopravnim zahtjevom.
Član 484.
(1) Kad dolazi u obzir oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom (član 111. stav 2. i član 113. Krivičnog zakona Federacije), osoba na koju je imovinska korist prenesena, kao i predstavnik preduzeća odnosno druge pravne osobe, pozvat će se radi saslušanja u prethodnom postupku i na glavnom pretresu. U pozivu će se upozoriti da će se postupak provesti bez njegove prisutnosti. (2) Predstavnik preduzeća odnosno druge pravne osobe saslušat će se na glavnom pretresu poslije okrivljenog. Na isti način postupit će se u odnosu na osobu na koju je imovinska korist prenesena, ako nije pozvana kao svjedok. (3) Osoba na koju je imovinska korist prenesena, kao i predstavnik preduzeća odnosno druge pravne osobe ovlašten je da u vezi s utvrđivanjem imovinske koristi predlaže dokaze i da, po ovlaštenju predsjednika vijeća, postavlja pitanja okrivljenom, svjedocima i vještacima. (4) Isključenje javnosti na glavnom pretresu ne odnosi se na osobu na koju je imovinska korist prenesena i predstavnika preduzeća, odnosno drugu pravnu osobu. (5) Ako sud tek u toku glavnog pretresa utvrdi da dolazi u obzir oduzimanje imovinske koristi, prekinut će glavni pretres i pozvat će osobu na koju je imovinska korist prenesena, kao i predstavnika preduzeća, odnosno druge pravne osobe.
Član 485.
Sud će visinu iznosa imovinske korist odmjeriti po slobodnoj ocjeni ako bi njeno utvrđivanje bilo povezano s nesrazmjernim teškoćama ili sa znatnim odugovlačenjem postupka.
Član 486.
Kad dolazi u obzir oduzimanje imovinske koristi, sud će po službenoj dužnosti po odredbama koje važe za izvršni postupak odrediti privremene mjere osiguranja. U takvom slučaju važe sukladno odredbe člana 105. st. 2. i 3. ovog zakona.
Član 487.
(1) Oduzimanje imovinske koristi sud može izreći u presudi kojom se optuženi oglašava krivim u rješenju o sudskoj opomeni ili u rješenju o primjeni odgojne mjere, kao i u rješenju kojim se izriče mjera sigurnosti iz čl. 63. i 64. Krivičnog zakona Federacije. (2) U izreci presude ili rješenja sud će navesti koji se predmet, odnosno novčani iznos, oduzima. (3) Ovjereni prijepis presude, odnosno rješenja, dostavlja se i osobi na koju je imovinska korist prenesena, kao i predstavniku preduzeća, odnosno druge pravne osobe, ako je sud izrekao oduzimanje imovinske koristi od te osobe, preduzeća, odnosno druge pravne osobe.
Član 488.
Osoba iz člana 484. ovog zakona može podnijeti zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka u pogledu odluke o oduzimanju imovinske koristi.
Član 489.
Odredbe člana 355. st. 2. i 3. i čl. 363. i 367. ovog zakona, sukladno će se primjenjivati u pogledu žalbe protiv odluke o oduzimanju imovinske koristi.
Član 490.
Ako u odredbama ove glave nije što drugo predviđeno u pogledu postupka za primjenu mjera sigurnosti ili za oduzimanje imovinske koristi, primjenjivat će se sukladno ostale odredbe ovog zakona.
Član 491.
(1) Kad je u uvjetnoj osudi određeno da će se kazna izvršiti ako osuđeni ne vrati imovinsku korist, ne naknadi štetu ili ne ispuni druge obaveze, a osuđeni u određenom roku nije ispunio te obaveze, sud koji je sudio u prvom stepenu provest će postupak za opozivanje uvjetne osude na prijedlog ovlaštenog tužioca, a može i po službenoj dužnosti. (2) Sudija koji za to bude određen saslušat će osuđenog, ako je dostupan, i provest će potrebne izviđaje radi utvrđivanja činjenica i prikupljanja dokaza važnih za odluku. (3) Poslije toga će predsjednik vijeća zakazati sjednicu vijeća o kojoj će obavijestiti tužioca, osuđenog i oštećenog. Nedolazak stranaka i oštećenog, ako su uredno obaviješteni, ne spriječava održavanje sjednice vijeća. (4) Ako sud utvrdi da osuđeni nije ispunio obavezu koja mu je bila određena presudom, donijet će presudu kojom će opozvati uvjetnu osudu i odrediti da se utvrđena kazna izvrši, ili odrediti nov rok za ispunjenje obaveze, ili ukinuti taj uvjet. Ako sud nađe da nema osnova za donošenje koje od tih odluka, rješenjem će obustaviti postupak za opozivanje uvjetne osude.
Član 492.
XXIX - POSTUPAK ZA DONOŠENJE ODLUKE O BRISANJU OSUDE ILI PRESTANKU MJERA SIGURNOSTI I PRAVNIH POSLJEDICA OSUDE (1) Kad po zakonu brisanje osude nastupa protekom određenog vremena i pod uvjetom da osuđeni u tom vremenu ne učini novo krivično djelo (član 119. st. 1., 3. i 4. Krivičnog zakona Federacije, rješenje o brisanju osude donosi po službenoj dužnosti organ unutrašnjih poslova nadležan za vođenje kaznene evidencije. (2) Prije donošenja rješenja o brisanju osude izvršit će se potrebna provjeravanja, a naročito će se prikupiti podaci o tome je li protiv osuđenog u toku krivični postupak za neko novo krivično djelo učinjeno prije isteka roka predviđenog za brisanje osude.
Član 493.
(1) Ako nadležni organ unutrašnjih poslova ne donese rješenje o brisanju osude, osuđena osoba može tražiti da se utvrdi da je brisanje osude nastupilo po zakonu. (2) Ako organ unutrašnjih poslova ne postupi po zahtjevu osuđenog u roku od trideset dana od dana prijema zahtjeva, osuđeni može tražiti da sud koji je u prvom stepenu izrekao presudu donese rješenje o brisanju osude. (3) O ovom traženju odlučuje sud po saslušanju nadležnog tužioca i osuđenog.
Član 494.
Ako uvjetna osuda ne bude opozvana ni poslije jedne godine od dana prestanka vremena provjeravanja, sud koji je u prvom stepenu sudio donijet će rješenje kojim se utvrđuje brisanje uvjetne osude. Ovo rješenje dostavit će se osuđenom, nadležnom tužiocu i organu nadležnom za vođenje kaznene evidencije.
Član 495.
(1) Postupak za brisanje osude na temelju sudske odluke (član 119. stav 5. Krivičnog zakona Federacije) pokreće se na molbu osuđenog. (2) Molba se podnosi sudu koji je sudio u prvom stepenu. (3) Sudija koji za to bude određen prethodno će ispitati je li proteklo potrebno vrijeme po zakonu, a zatim će provesti potrebne izviđaje, utvrditi činjenice na koje se poziva molitelj i pribaviti dokaze o svim okolnostima koje su važne za odluku. (4) Sud može o ponašanju osuđenog zatražiti izvještaj od organa unutrašnjih poslova na čijem je području osuđeni boravio poslije izdržavane kazne, a može takav izvještaj tražiti i od uprave ustanove u kojoj je osuđeni kaznu izdržao. (5) Poslije izvršenih izviđaja, a po saslušanju nadležnog tužioca i molitelja, sudija će dostaviti spise s obrazloženim prijedlogom vijeću suda koji je sudio u prvom stepenu. (6) Protiv odluke suda po molbi za brisanje osude žalbu mogu izjaviti molitelj i nadležni tužilac. (7) Ako sud odbije molbu zato što osuđeni svojim ponašanjem nije zaslužio brisanje osude, osuđeni može molbu ponoviti po isteku dvije godine od dana pravomoćnosti rješenja o odbijanju molbe.
Član 496.
U uvjerenju koje se građanima daje na temelju kaznene evidencije, radi ostvarivanja njihovih prava u inozemstvu, ne smije se brisana osuda spominjati.
Član 497.
(1) Molba za prestanak mjera sigurnosti zabrane vršenja poziva, djelatnosti ili dužnosti ili zabrane upravljanja motornim vozilom ili za prestanak pravne posljedice osude koja se odnosi na zabranu sticanja određenog prava (član 118. Krivičnog zakona Federacije), podnosi se sudu koji je sudio u prvom stepenu. (2) Sudija koji za to bude određen prethodno će ispitati je li proteklo potrebno vrijeme po zakonu, a zatim će izvršiti potrebne izviđaje, utvrditi činjenice na koje se poziva molitelj i prikupiti dokaze o svim okolnostima koje su važne za odluku. (3) O ponašanju osuđenog sudija može zatražiti izvještaj od organa unutrašnjih poslova na čijem je području osuđeni boravio poslije izdržane, oproštene ili zastarjele glavne kazne, a može takav izvještaj tražiti i od ustanove u kojoj je osuđeni kaznu izdržao. (4) Poslije provedenih izviđaja, a po saslušanju nadležnog tužioca i osuđenog, sudija će dostaviti spise s obrazloženim prijedlogom sudu nadležnom za donošenje rješenja po molbi za prestanak mjere sigurnosti, odnosno pravne posljedice osude.
Član 498.
U slučaju odbijanja molbe nova molba se ne može podnijeti prije isteka dvije godine od dana pravomoćnosti rješenja o odbijanju ranije molbe.
Član 499.
XXX - POSTUPAK ZA PRUŽANJE MEĐUNARODNE PRAVNE POMOĆI I IZVRŠENJE MEĐUNARODNIH UGOVORA U KRIVIČNOPRAVNIM STVARIMA Međunarodna krivičnopravna pomoć vrši se po odredbama ovog zakona, ukoliko zakonom Bosne i Hercegovine ili međunarodnim ugovorom nije šta drugo određeno.
Član 500.
(1) Molbe domaćih sudova za pravnu pomoć u krivičnim predmetima dostavljaju se inozemnim organima diplomatskim putem tako što Federalno ministarstvo pravde molbe dostavlja Ministarstvu civilnih poslova i komunikacija Bosne i Hercegovine. Na isti način dostavljaju se domaćim sudovima molbe inozemnih organa za pravnu pomoć od sudova u Federaciji. (2) U hitnim slučajevima, ako postoji uzajamnost, molbe za pravnu pomoć mogu se dostavljati putem organa uprave Bosne i Hercegovine nadležnog za poslove Interpola.
Član 501.
(1) Kada Federalno ministarstvo pravde primi molbu inozemnog organa za pravnu pomoć putem organa iz člana 500. ovog zakona, dužno je molbu dostaviti na postupak sudu na čijem području boravi osoba kojoj se ima uručiti takvo pismeno ili koje se ima ispitati ili suočiti ili na čijem području treba izvršiti kakvu drugu istražnu radnju. (2) Federalno ministarstvo pravde postupa na isti način kada dobije molbu putem organa iz člana 500. stav 2. ovog zakona. (3) O dozvoljenosti i načinu izvršenja radnje koja je predmet molbe inozemnog organa odlučuje nadležni sud po domaćim propisima. (4) Kad se molba odnosi na krivično djelo za koje po domaćim propisima nije dopuštena ekstradicija, nadležni sud će preko Federalnog ministarstva pravde zatražiti uputstvo od Ministarstva civilinih poslova i komunikacija hoće li postupiti po molbi.
Član 502.
(1) Domaći sudovi neće postupiti po molbi inozemnog organa kojim se traži izvršenje krivične presude inozemnog suda. (2) Izuzetno od odredbe stava 1. ovog člana, domaći sud će izvršiti pravomoćnu presudu u odnosu na sankciju koju je izrekao inozemni sud ako je to predviđeno međunarodnim ugovorom, i ako sankciju izrekne i domaći sud prema krivičnom zakonodavstvu Federacije. (3) Nadležan sud donosi presudu u vijeću iz člana 21. stav 6. ovog zakona. O sjednici vijeća obavijestit će se nadležni tužilac, osuđeni i branilac. (4) Mjesna nadležnost suda određuje se prema posljednjem prebivalištu osuđene osobe u Federaciji, a ako osuđena osoba nije imala prebivalište u Federaciji - prema mjestu rođenja. Ako osuđena osoba nije imala prebivalište niti je rođena u Federaciji, Vrhovni sud Federacije će odrediti jedan od stvarno nadležnih sudova u Federaciji pred kojim će se provesti postupak. (5) Stvarna nadležnost suda određuje se prema zakonu kantona kojim je regulirana organizacija i nadležnost sudova kantona i općinskih sudova. (6) U izreku presude iz stava 3. ovog člana, sud će unijeti potpunu izreku i naziv suda iz inozemne presude i izreći će sankciju. U obrazloženju presude iznijet će razloge kojima se rukovodio prilikom izricanja sankcije. (7) Protiv presude iz stava 6. ovog člana mogu izjaviti žalbu nadležni tužilac i osuđeni ili njegov branilac, sukladno odredbama ovog zakona. (8) Ako strani državljanin osuđen od domaćeg suda ili osoba ovlaštena ugovorom, podnese molbu prvostepenom sudu da osuđeni izdržava kaznu u svojoj zemlji, prvostepeni sud će postupiti po međunarodnom ugovoru.
Član 503.
Po krivičnim djelima pravljenja i stavljanja u optjecaj krivotvorenog novca, neovlaštene proizvodnje, prerađivanja i prodaje opojnih droga i otrova, trgovine bijelim robljem, proizvodnje i rasturanja pornografskih spisa, kao i o drugim krivičnim djelima u pogledu kojih se međunarodnim ugovorima predviđa centralizacija podataka, sud pred kojim se vodi krivični postupak dužan je da, bez odlaganja, dostavi Ministarstvu civilnih poslova i komunikacija podatke o krivičnom djelu i učinitelju, a prvostepeni sud - i pravomoćnu presudu putem Federalnog ministarstva pravde.
Član 504.
(1) Ako je na teritoriju Federacije krivično djelo izvršio stranac koji ima prebivalište u stranoj državi, toj državi se mogu, izvan uvjeta predviđenih u članu 507. ovog zakona, ustupiti svi krivični spisi radi krivičnog gonjenja i suđenja, ako se strana država tome ne protivi. (2) Prije donošenja rješenja o provođenju istrage, odluku o ustupanju donosi nadležni tužilac. U toku istrage ovu odluku na prijedlog nadležnog tužioca donosi istražni sudija, a do početka glavnog pretresa - vijeće (član 21. stav 6). (3) Ustupanje se može dopustiti za krivična dijela za koja je predviđena kazna zatvora do deset godina, kao i za krivična dijela ugrožavanja javnog prometa. (4) Ako je oštećeni državljanin Bosne i Hercegovine, odnosno Federacije, ustupanje nije dopušteno ako se on tome protivi, osim ako je dato osiguranje za ostvarivanje njegovog imovinskopravnog zahtjeva. (5) Ako se okrivljeni nalazi u pritvoru, od strane države zatražit će se da u roku od petnaest dana izvijesti preuzima li gonjenje.
Član 505.
(1) Po prijemu zahtjeva posredstvom Ministarstva civilnih poslova i komunikacija, Federalno ministarstvo pravde, dužno je da zahtjev strane države da se u Federaciji preduzme gonjenje državljanina Bosne i Hercegovine odnosno Federacije ili osobe koja ima prebivalište u Federaciji za krivično djelo izvršeno u inozemstvu, dostavi sa spisima nadležnom tužiocu na čijem području ta osoba ima prebivalište. (2) Ako je nadležnom organu strane države podnesen imovinskopravni zahtjev, postupit će se kao da je taj zahtjev podnesen nadležnom sudu. (3) O odluci kojom se odbija da se preduzme krivično gonjenje, kao i o pravnomoćnoj odluci donesenoj u krivičnom postupku, obavijestit će se strana država koja je uputila zahtjev.
Član 506.
XXXI - POSTUPAK ZA IZRUČENJE OKRIVLJENIH I OSUĐENIH OSOBA (1) Izručenje okrivljenih ili osuđenih osoba s teritorija Federacije vršit će se po odredbama ovog zakona, ako zakonom Bosne i Hercegovine ili međunarodnim ugovorom nije što drugo određeno. (2) Postupak izručenja okrivljenih osoba protiv kojih se vodi krivični postupak pred Međunarodnim sudom za sudsko gonjenje osoba odgovornih za ozbiljne povrede međunarodnog humanitarnog prava počinjene na teritoriji bivše Jugoslavije od 1991. godine za krivična djela predviđena Statutom Međunarodnog suda uređuje se posebnim zakonom.
Član 507.
(1) Pretpostavke za izručenje jesu: 1) da osoba čije se izručenje traži nije državljanin Bosne i Hercegovine i Federacije; 2) da osoba čije se izručenje traži ne uživa pravo azila u Bosni i Hercegovini; 3) da djelo zbog koga se traži izručenje nije izvršeno na teritoriju Federacije, protiv nje ili njenog državljanina; 4) da djelo zbog koga se traži izručenje predstavlja krivično djelo i po domaćem zakonu i po zakonu države u kojoj je izvršeno; 5) da djelo za koje se traži izručenje nije političko ili vojno krivično djelo; 6) da po domaćem zakonu nije nastupila zastarjelost krivičnog gonjenja ili zastarjelost izvršenja kazne prije nego što je stranac pritvoren ili kao okrivljeni ispitan; 7) da stranac čije se izručenje traži nije zbog istog djela od domaćeg suda već osuđen ili da za isto djelo nije od domaćeg suda pravomoćno oslobođen, osim ako se stiču uvjeti za ponavljanje krivičnog postupka predviđeni ovim zakonom, ili da protiv stranca nije u Federaciji zbog istog djela učinjenog prema Federaciji odnosno Bosni i Hercegovini pokrenut krivični postupak, a ako je pokrenut postupak zbog djela učinjenog prema državljaninu Bosne i Herecegovine odnosno Federacije da je položeno osiguranje za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva oštećenog; 8) da je utvrđena istovjetnost osobe čije se izručenje traži; 9) da ima dovoljno dokaza za osnovanu sumnju da je stranac čije se izručenje traži učinio određeno krivično djelo ili da postoji pravomoćna presuda; 10) da se izručenje stranca ne traži radi: krivičnog gonjenja ili kažnjavanja zbog njegove rase, pola, nacionalnog i etničkog porijekla, religijskog uvjerenja i političkih stavova; i ako se izručenje ne traži za krivično djelo za koje je propisana smrtna kazna prema zakonu države koja traži izručenje, osim ako država koja traži izručenje, da jamstvo da se neće izreći ili izvršiti smrtna kazna. (2) Kao domaći zakon, u smislu tačke 4. stava 1. ovog člana, smatra se zakon Bosne i Hercegovine odnosno Federacije.
Član 508.
(1) Postupak za izručenje okrivljenih ili osuđenih stranaca pokreće se po molbi strane države. (2) Molba za izručenje podnosi se diplomatskim putem. (3) Uz molbu za izručenje moraju se priložiti: 1) sredstva za utvrđivanje istovjetnosti okrivljenog, odnosno osuđenog (tačan opis, fotografije, otisci prstiju i sl.); 2) uvjerenje ili drugi podaci o državljanstvu stranca; 3) optužnica ili presuda ili odluka o pritvoru ili koji drugi akt ravan ovoj odluci, u izvorniku ili ovjerenom prijepisu, u kome treba da je naznačeno ime i prezime osobe čije se izručenje traži i ostali podaci potrebni za utvrđivanje njegove istovjetnosti, opis djela, zakonski naziv krivičnog djela i dokazi za osnovanu sumnju; 4) izvod iz teksta krivičnog zakona strane države koji se ima primijeniti ili je primijenjen prema okrivljenom zbog djela pvodom koga se traži izručenje, a ako je djelo izvršeno na teritoriju treće države, onda i izvod iz teksta krivičnog zakona te države. (4) Ako su spomenuti prilozi sastavljeni na stranom jeziku, treba da je priložen i ovjeren prijevod na jednom od službenih jezika u Federaciji.
Član 509.
(1) Organ uprave Bosne i Hercegovine nadležan za vanjske poslove primljenu molbu za izručenje stranca dostavlja posreedstvom Ministarstva civilnih poslova i komunikacija Federalnom ministarstvu pravde koje je dužno tu molbu odmah dostaviti istražnom sudiji suda na čijem području stranac boravi ili na čijem se području zatekne. (2) Ako se ne zna prebivalište ili boravište stranca čije se izručenje traži, Federalno ministarstvo pravde je dužno da prethodno te činjenice utvrdi preko Federalnog ministarstva unutrašnjih poslova - Federalnog ministarstva unutarnjih poslova. (3) Ako molba odgovara uvjetima iz člana 508. ovog zakona, istražni sudija izdat će nalog da se stranac pritvori, ako postoje razlozi za pritvor iz člana 183. ovog zakona, odnosno preduzet će druge mjere za osiguranje njegove prisutnosti, osim ako je već iz same molbe očigledno da nema mjesta izručenju. (4) Istražni sudija će, pošto ustanovi istovjetnost stranca, ovom bez odlaganja saopćiti zbog čega se i na osnovu kojih dokaza traži njegovo izručenje i pozvat će ga da navede šta ima u svoju odbranu. (5) O ispitivanju i odbrani stranca sastavit će se zapisnik. Istražni sudija uputit će stranca da može uzeti branioca ili će mu ga postaviti po službenoj dužnosti, ako je u pitanju krivično djelo za koje je odbrana po ovom zakonu obavezna.
Član 510.
(1) U hitnim slučajevima, kad postoji opasnost da će stranac pobjeći ili da će se sakriti, a strana država je zatražila privremeno pritvaranje stranca, nadležni organ unutrašnjih poslova može stranca lišiti slobode radi privođenja istražnom sudiji nadležnog suda na osnovu molbe nadležnog inozemnog organa, bez obzira na to kako je upućena. U molbi treba da budu navedeni podaci za utvrđivanje istovjetnosti stranca, priroda i naziv krivičnog djela, broj odluke, datum, mjesto i naziv inozemnog organa koji je zatražio pritvor i izjava da će izručenje biti traženo redovnim putem. (2) Kad se odredi pritvor, u skladu s odredbom stava 1. ovog člana i stranac bude sproveden istražnom sudiji, istražni sudija će nakon njegovog ispitivanja obavjestiti o pritvoru organ uprave Bosne i Hercegovine nadležan za vanjske poslove preko Ministarstva civilnih poslova i komunikacija i Federalnog ministarstva pravde. (3) Istražni sudija će pustiti na slobodu stranca kad prestanu razlozi za pritvor ili ako molba za izručenje ne bude podnesena u roku koji je on odredio vodeći računa o udaljenosti države koja traži izručenje, a koji ne može biti duži od tri mjeseca od dana pritvaranja stranca. O ovom roku obavijestit će se strana država. Na molbu strane države vijeće nadležnog suda može produžiti ovaj rok u opravdanim slučajevima najviše još za dva mjeseca. (4) Kad propisana molba bude podnesena u određenom roku, postupit će istražni sudija po članu 509. st. 3. i 4. ovog zakona.
Član 511.
(1) Po saslušanju nadležnog tužioca i branioca, istražni sudija će, po potrebi, provesti i druge izviđajne radnje radi utvrđivanja postoje li pretpostavke za izručenje stranca, odnosno za predaju predmeta na kojima je ili pomoću kojih je učinjeno krivično djelo, ako su ti predmeti oduzeti od stranca. (2) Po provedenim izviđajima istražni sudija će spise izviđaja, sa svojim mišljenjem, dostaviti vijeću nadležnog suda. (3) Ako je protiv stranca čije se izručenje traži kod domaćeg suda u toku krivični postupak zbog istog ili drugog krivičnog djela naznačit će to istražni sudija u spisima.
Član 512.
(1) Ako vijeće nadležnog suda nađe da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za izručenje, donijet će rješenje da se molba za izručenje odbija. Ovo rješenje dostavit će taj sud po službenoj dužnosti Vrhovnom sudu Federacije koji će, po saslušanju federalnog tužioca, potvrditi, ukinuti ili preinačiti rješenje. (2) Ako je stranac u pritvoru, vijeće nadležnog suda može odlučiti da on ostane u pritvoru do pravomoćnosti rješenja o odbijanju izručenja. (3) Pravomoćno rješenje kojim se izručenje odbija dostavit će se preko Federalnog ministarstva pravde i Ministarstva civilnih poslova i komunikacija organu uprave Bosne i Hercegovine nadležnom za vanjske poslove, koje će o tome obavjestiti stranu državu.
Član 513.
Ako vijeće nadležnog suda nađe da su ispunjene zakonske pretpostavke za izručenje stranca (član 507), utvrdit će to rješenjem. Protiv tog rješenja stranac ima pravo žalbe Vrhovnom sudu Federacije.
Član 514.
Ako Vrhovni sud Federacije povodom žalbe nađe da su ispunjene zakonske pretpostavke za izručenje stranca, odnosno ako protiv takvog rješenja prvostepenog suda ne bude uložena žalba, predmet se dostavlja Federalnom ministarstvu pravde koje odlučuje o izručenju. Federalno ministarstvo pravde dostavit će rješenje o izručenju Ministarstvu civilnih poslova i komunikacija.
Član 515.
(1) Federalno ministarstvo pravde donosi rješenje kojim izručenje dopušta ili ne dopušta. Ovo ministarstvo može donijeti rješenje da se izručenje odloži zato što je zbog drugog krivičnog djela kod domaćeg suda u toku krivični postupak protiv stranca čije se izručenje traži ili što se stranac nalazi na izdržavanju kazne u Federaciji. (2) Federalno ministarstvo pravde može odbiti izručenje ako su u pitanju krivična djela za koja je u domaćem zakonu predviđena kazna zatvora do tri godine, ili ako je inozemni sud izrekao kaznu lišenja slobode do jedne godine.
Član 516.
(1) U rješenju kojim dopušta izručenje stranca, Federalno ministarstvo pravde će navesti: 1) da se on ne može goniti za drugo krivično djelo prije izručenja za učinjeno krivično djelo; 2) da se prema njemu ne može izvršiti kazna za drugo krivično djelo prije izručenja za učinjeno krivično djelo; 3) da se prema njemu ne može primijeniti teža kazna od one na koju je osuđen; 4) da se on ne smije izručiti trećoj državi radi gonjenja za krivično djelo učinjeno prije dopuštenog izručenja. (2) Osim razloga iz stava 1. ovog člana, Federalno ministarstvo pravde može postaviti i druge uvjete za izručenje.
Član 517.
(1) O rješenju kojim je odlučeno o izručenju obavijestit će se strana država diplomatskim putem. (2) Federalno ministarstvo pravde dužno je, u suradnji s Ministarstvom civilnih poslova i komunikacija, na osnovu rješenja kojim se dopušta izručenje narediti da se stranac sprovede do granice, gdje će se na ugovorenom mjestu predati organima strane države koja je tražila izručenje.
Član 518.
(1) Ako izručenje iste osobe traži više stranih država zbog istog krivičnog djela, dat će se prvenstvo molbi države čiji je državljanin ta osoba, a ako ta država ne traži izručenje, onda molbi države na čijoj teritoriji je krivično djelo izvršeno, a ako je djelo izvršeno na teritoriju više država ili se ne zna gdje je izvršeno - molbi države koja je prva tražila izručenje. (2) Ako izručenje iste osobe traži više stranih država zbog različitih krivičnih djela, dat će se prvenstvo molbi one države čiji je državljanin ta osoba, a ako ova država ne traži izručenje, onda molbi države na čijem području je izvršeno najteže krivično djelo, a ako su djela iste težine - molbi države koja je prva tražila izručenje.
Član 519.
(1) Ako se protiv osobe koja se nalazi u stranoj državi kod nadležnog suda u Federaciji vodi krivični postupak ili ako je osobu koja se nalazi u stranoj državi domaći sud kaznio, Ministarstvo civilnih poslova i komunikacija na zahtjev Federalnog ministarstva pravde može podnijeti molbu za izručenje. (2) Molba se podnosi stranoj državi diplomatskim putem i njoj se prilažu isprave i podaci iz člana 508. ovog zakona.
Član 520.
(1) Kad postoji opasnost da će osoba za koju se traži izručenje pobjeći ili da će se sakriti, Federalno ministarstvo pravde može i prije nego što se postupi po članu 519. ovog zakona, tražiti da se protiv te osobe poduzmu potrebne mjere radi njenog pritvaranja. (2) U molbi za privremeno pritvaranje posebno će se naznačiti podaci o istovjetnosti tražene osobe, priroda i naziv krivičnog djela, broj odluke, datum, mjesto i naziv organa koji je odredio pritvor, odnosno podaci o pravomoćnosti presude, kao i izjava da će se izručenje tražiti redovnim putem.
Član 521.
(1) Ako tražena osoba bude izručena, moći će se krivično goniti, odnosno prema njoj će se moći izvršiti kazna samo za krivično djelo za koje je izručenje odobreno. (2) Ako je takva osoba pravomoćno osuđena od domaćeg suda i za druga prije izručenja učinjena krivična djela za koje izručenje nije odobreno, primijenit će se sukladno odredbe člana 392. ovog zakona. (3) Ako je izručenje odobreno pod određenim uvjetima u pogledu vrste ili visine kazne koja se može izreći, odnosno izvršiti i pod tim uvjetima bude prihvaćeno, sud je pri izricanju kazne vezan tim uvjetima, a ako se radi o izvršenju već izrečene kazne, sud koji je sudio u posljednjem stepenu preinačit će presudu i saobrazit će izrečenu kaznu uvjetima izručenja. (4) Ako je izručena osoba bila pritvorena u stranoj državi zbog krivičnog djela zbog koga je izručena, vrijeme koje je provela u pritvoru uračunat će se u kaznu.
Član 522.
(1) Ako izručenje traži strana država od druge strane države, a tražena osoba bi se imala sprovesti preko teritorija Federacije, sprovođenje može, na molbu zainteresirane države, dopustiti Ministarstvo civilnih poslova i komunikacija uz mišljenje Federalnog ministarstva pravde pod uvjetom da se ne radi o državljaninu Bosne i Heregovine odnosno Federacije i da se izručenje ne vrši za političko ili vojno krivično djelo. (2) Molba za sprovođenje osobe preko teritorija Federacije mora sadržavati sve podatke iz člana 508. ovog zakona. (3) Pod uvjetom uzajamnosti troškovi sprovođenja osobe preko teritorija Federacije padaju na teret sredstava proračuna Federacije. XXXII - POSTUPAK ZA NAKNADU ŠTETE, REHABILITACIJU I OSTVARIVANJE DRUGIH PRAVA OSOBA NEOPRAVDANO OSUĐENIH I NEOSNOVANO LIŠENIH SLOBODE
Član 523.
(1) Pravo na naknadu štete zbog neopravdane osude ima osoba prema kojoj je bila pravomoćno izrečena krivična sankcija ili koja je oglašena krivom, a oslobođena od kazne, a kasnije je povodom izvanrednog pravnog lijeka novi postupak pravomoćno obustavljen ili je pravomoćnom presudom oslobođena od optužbe, ili je optužba odbijena, osim u sljedećim slučajevima: 1) ako je do obustave postupka ili presude kojom se optužba odbija došlo zbog toga što je u novom postupku oštećeni kao tužilac, odnosno privatni tužilac, odustao od gonjenja, a do odustanka je došlo na osnovu sporazuma s okrivljenim; 2) ako je povodom zahtjeva za ponavljanje postupka na štetu okrivljenog novi postupak obustavljen na osnovu člana 135. ovog zakona; 3) ako je u novom postupku presudom optužba odbijena zbog nenadležnosti suda, a ovlašteni tužilac je poduzeo gonjenje pred nadležnim sudom. (2) Osuđeni nema pravo na naknadu štete ako je svojim lažnim priznanjem ili na drugi način namjerno prouzročio svoju osudu, osim ako je na to bio prinuđen. (3) U slučaju osude za krivična djela u sticaju, pravo na naknadu štete može se odnosi i na pojedina krivična dijela u pogledu kojih su ispunjeni uvjeti za priznanje naknade.
Član 524.
(1) Pravo na naknadu štete zastarijeva za pet godina od dana pravomoćnosti prvostepene presude kojom je okrivljeni oslobođen od optužbe ili kojom je optužba odbijena, odnosno pravomoćnosti prvostepenog rješenja kojim je postupak obustavljen, a ako je povodom žalbe rješavao viši sud - od dana prijema odluke višeg suda. (2) Prije podnošenja sudu tužbe za naknadu štete, oštećeni je dužan da se sa svojim zahtjevom obrati federalnom ministarstvu nadležnom za poslove pravosuđa, radi postizanja sporazuma o postojanju štete i vrsti i visini naknade. (3) U slučaju iz člana 523. stav 1. tačka 3. ovog zakona, o zahtjevu se može rješavati samo ako ovlašteni tužilac nije poduzeo gonjenje pred nadležnim sudom u roku od tri mjeseca od dana prijema pravomoćne presude. Ako po isteku ovog roka ovlašteni tužilac preduzme gonjenje pred nadležnim sudom, prekinut će se postupak za naknadu štete do okončanja krivičnog postupka.
Član 525.
(1) Ako zahtjev za naknadu štete ne bude usvojen ili, po njemu federalno ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa ne donese odluku u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva, oštećeni može kod nadležnog suda podnijeti tužbu za naknadu štete. Ako je postignut sporazum samo u pogledu dijela zahtjeva, oštećeni može tužbu podnijeti u pogledu ostatka zahtjeva. (2) Dok traje postupak iz stava 1. ovog člana ne teče zastarjelost predviđena u članu 524. stav 1. ovog zakona. (3) Tužba za naknadu štete podnosi se protiv Federacije.
Član 526.
(1) Nasljednici nasljeđuju pravo oštećene osobe na naknadu štete. Ako je oštećeni već stavio zahtjev, nasljednici mogu nastaviti postupak samo u granicama već postavljenog zahtjeva za naknadu štete. (2) Nasljednici oštećene osobe mogu poslije njegove smrti nastaviti postupak za naknadu štete, odnosno pokrenuti postupak ako je oštećena osoba umrla prije isteka roka zastarjelosti i od zahtjeva se nije odrekla.
Član 527.
(1) Pravo na naknadu štete pripada i osobi: 1) koja je bila u pritvoru a nije došlo do pokretanja krivičnog postupka ili je postupak obustavljen pravomoćnim rješenjem, ili je pravomoćnom presudom oslobođena od optužbe ili je optužba odbijena; 2) koja je izdržavala kaznu lišenja slobode, a povodom ponavljanja krivičnog postupka ili zahtjeva za zaštitu zakonitosti izrečena joj je kazna lišenja slobode u kraćem trajanju od kazne koju je izdržala, ili je izrečena krivična sankcija koja se ne sastoji u lišenju slobode, ili je oglašena krivom a oslobođena od kazne; 3) koja je uslijed pogreške ili nezakonitog rada organa neosnovano lišena slobode, ili je zadržana duže u pritvoru ili ustanovi za izdržavanje kazne ili mjere; 4) koja je u pritvoru provela duže vremena nego što traje kazna zatvora na koju je osuđena. (2) Osobi koja je po članu 187. ovog zakona lišena slobode, bez zakonskog osnova, pripada pravo na naknadu štete ako protiv nje nije određen pritvor, niti joj je vrijeme za koje je lišena slobode uračunato u izrečenu kaznu za krivično djelo ili za prekršaj. (3) Naknada štete ne pripada osobi koja je svojim nedopuštenim postupcima prouzročila lišenje slobode. U slučajevima iz tačke 1. stava 1. ovog člana isključeno je pravo na naknadu štete i ako su postojale okolnosti iz člana 523. stav 1. tač. 1. i 3, ili ako je postupak obustavljen na osnovu člana 135. ovog zakona. (4) U postupku za naknadu štete u slučajevima iz st. 1. i 2. ovog člana, sukladno će se primjenjivati odredbe ove glave.
Član 528.
(1) Ako je slučaj na koji se odnosi neopravdana osuda ili neosnovano lišenje slobode neke osobe prikazivan u javnom sredstvu informiranja i time bio povrijeđen ugled te osobe, sud će, na njen zahtjev, objaviti u novinama ili drugom javnom sredstvu informiranja priopćenje o odluci iz koje proizilazi neopravdanost ranije osude, odnosno neosnovanost lišenja slobode. Ako slučaj nije prikazivan u javnom sredstvu informiranja, ovakvo priopćenje će se, na zahtjev te osobe, dostaviti organu, preduzeću ili drugoj pravnoj osobi u kojoj osoba radi, a ako je to za njegovu rehabilitaciju potrebno - političkoj stranci ili udruženju građana. Poslije smrti osuđene osobe pravo na podnošenje ovog zahtjeva pripada njenom bračnom odnosno vanbračnom drugu, djeci, roditeljima, braći i sestrama. (2) Zahtjev iz stava 1. ovog člana može se podnijeti i ako nije stavljen zahtjev za naknadu štete. (3) Neovisno od uvjeta predviđenih u članu 523. ovog zakona, zahtjev iz stava 1. ovog člana može se podnijeti i kad je povodom izvanrednog pravnog lijeka izmijenjena pravna kvalifikacija djela, ako je uslijed pravne kvalifikacije u ranijoj presudi bio teže povrijeđen ugled osuđene osobe. (4) Zahtjev iz st. 1. do 3. ovog člana podnosi se u roku od šest mjeseci (član 524. stav 1.), sudu koji je u krivičnom postupku sudio u prvom stepenu. O zahtjevu odlučuje vijeće (član 21. stav 6.). Prilikom rješavanja o zahtjevu sukladno se primjenjuju odredbe člana 523. stav 2. i 3. i člana 527. stav 3. ovog zakona.
Član 529.
Sud koji je u krivičnom postupku sudio u prvom stepenu donijet će po službenoj dužnosti rješenje kojim se poništava upis neopravdane osude u kaznenoj evidenciji. Rješenje se dostavlja organu nadležnom za vođenje kaznene evidencije. O poništenom upisu ne smiju se nikom davati podaci iz kaznene evidencije.
Član 530.
Osobi kojoj je dopušteno razmatranje i prepisivanje spisa (član 124.) koji se odnose na neopravdanu osudu ili na neosnovano lišenje slobode, ne može upotrijebiti podatke iz tih spisa na način koji bi bio od štete za rehabilitaciju osobe protiv koje je vođen krivični postupak. Predsjednik suda je dužan da na ovo upozori osobu kojoj je dopušteno razmatranje, i to će se zabilježiti na spisu uz potpis te osobe.
Član 531.
(1) Osobi kojoj je zbog neopravdane osude ili neosnovanog lišenja slobode prestao radni odnos ili svojstvo osiguranika socijalnog osiguranja, priznaje se radni staž, odnosno staž osiguranja kao da je bila na radu za vrijeme za koje je zbog neopravdane osude ili neosnovanog lišenja slobode staž izgubila. U staž se uračunava i vrijeme nezaposlenosti do koje je došlo zbog neopravdane osude ili neosnovanog lišenja slobode, a koja nije nastala krivicom te osobe. (2) Prilikom svakog rješavanja o pravu na koje utječe dužina radnog staža, odnosno staža osiguranja, nadležni organ, poduzeće ili druga pravna osoba uzet će u obzir staž priznat odredbom stava 1. ovog člana. (3) Ako organ, poduzeće ili druga pravna osoba iz stava 2. ovog člana ne uzme u obzir staž priznat odredbom stava 1. ovog člana, oštećena osoba može zahtijevati da sud naveden u članu 525. stav 1. ovog zakona utvrdi da je priznavanje ovog vremena nastupilo po zakonu. Tužba se podnosi protiv organa, preduzeća ili druge pravne osobe, koja osporava priznati staž i protiv Federacije (član 525. stav 3.). (4) Na zahtjev organa, preduzeća ili druge pravne osobe kod koje se pravo iz stava 2. ovog člana ostvaruje, isplatit će se iz sredstava budžeta Federacije (član 525. stav 3.) propisani doprinos za vrijeme za koje je odredbom stava 1. ovog člana staž priznat. (5) Staž osiguranja priznat odredbom stava 1. ovog člana u cjelini se uračunava u mirovinski staž.
Član 532.
XXXIII - POSTUPAK ZA IZDAVANJE POTJERNICE I OBJAVE Ako se ne zna prebivalište ili boravište okrivljenog, kad je to po odredbama ovog zakona neophodno, sud će zatražiti od organa unutrašnjih poslova da okrivljenog potraži i da sud obavijesti o njegovoj adresi.
Član 533.
(1) Izdavanje potjernice može se narediti kad se okrivljeni protiv kojeg je pokrenut krivični postupak zbog krivičnog djela za koje se goni po službenoj dužnosti i za koje se po zakonu može izreći kazna zatvora od tri godine ili teža kazna nalazi u bijegu, a postoji naredba za njegovo dovođenje ili rješenje o određivanju pritvora. (2) Izdavanje potjernice naređuje sud pred kojim se vodi krivični postupak. (3) Izdavanje potjernice naredit će se i u slučaju bjekstva okrivljenog iz ustanove u kojoj izdržava kaznu, bez obzira na visinu kazne, ili bjekstva iz ustanove u kojoj izdržava zavodsku mjeru vezanu sa lišenjem slobode. Naredbu u takvom slučaju izdaje upravnik ustanove. (4) Naredba suda ili upravnika ustanove za izdavanje potjernice dostavlja se organima unutrašnjih poslova radi izvršenja.
Član 534.
(1) Ako su potrebni podaci o pojedinim predmetima koji su u vezi s krivičnim djelom, ili ove predmete treba pronaći, a naročito ako je to potrebno radi ustanovljenja istovjetnosti pronađenog nepoznatnog leša, naredit će se izdavanje objave kojom će se zatražiti da se podaci ili obavještenja dostave organu koji vodi postupak. (2) Organi unutrašnjih poslova mogu objavljivati i fotografije leševa i nestalih osoba ako postoje osnovi sumnje da je do smrti, odnosno nestanka tih osoba, došlo uslijed krivičnog djela.
Član 535.
Organ koji je naredio izdavanje potjernice ili objave dužan je da je odmah povuče kad se pronađe traženu osobu ili predmet, ili kad nastupi zastarjelost krivičnog gonjenja ili izvršenja kazne ili drugi razlozi zbog kojih potjernica ili objava nije više potrebna.
Član 536.
(1) Potjernicu i objavu raspisuje organ unutrašnjih poslova nadležan po mjestu onog organa pred kojim se vodi krivični postupak, odnosno ustanove iz koje je pobjegla osoba na izdržavanju kazne ili zavodske mjere. (2) Radi obavještenja javnosti o potjernici ili objavi mogu se koristiti i javna sredstva informiranja. (3) Ako je vjerojatno da se osoba za kojom je izdata potjernica nalazi u inozemstvu, ministarstvo nadležno za poslove Interpola može raspisati i međunarodnu potjernicu. (4) Na molbu inozemnog organa ministarstvo nadležno za poslove Interpola može raspisati tjeralicu i za osobu za koju se sumnja da se nalazi u Federaciji, ako je u molbi data izjava da će se u slučaju pronalaženja te osobe zatražiti njeno izručenje.
Član 537.
XXXIV - PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE Nadležna tijela kantona mogu donositi dopunska pravila ovog postupka koja moraju biti sukladna ovom zakonom.
Član 538.
(1) Ako se kod suda koji sudi samo u prvom stepenu zbog nedovoljno broja sudija ne može obrazovati vijeće predviđeno u članu 21. stav 6. ovog Zakona, poslove iz nadležnosti tog vijeća obavljat će vijeće neposredno višeg suda, ako odredbama st. 2. i 3. ovog člana, nije drukčije određeno. (2) Poslije predaje optužnice, odnosno optužnog prijedloga, pritvor određuje ili ukida, po saslušanju nadležnog tužioca ako se postupak vodi po njegovom zahtjevu, predsjednik vijeća, odnosno sudija pojedinac, a na glavnom pretresu - vijeće. (3) Sudija prvostepenog suda donosi odluku o zahtjevu za ponavljanje postupka (član 398. stav 1.).
Član 539.
(1) U postupcima po zahtjevima za izvanredno ublažavanje kazne koji nisu riješeni do dana stupanja na snagu ovog zakona, postupak će se nastaviti i dovršiti sukladno dosadašnjim propisima. (2) U postupcima u kojima je do stupanja na snagu ovog zakona uložen zahtjev za zaštitu zakonitosti ili podnesen zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude postupak će se nastaviti i dovršiti po odredbama ovog zakona.
Član 540.
Ako je na dan stupanja na snagu ovog zakona bio u toku neki rok, taj rok će se računati po odredbama ovog zakona osim ako je dotadašnji rok duži.
Član 541.
Ako do stupanja na snagu ovog zakona ne otpočne s radom sudska policija, ovlaštenja sudske policije predviđena u ovom zakonu izvršavat će organi unutrašnjih poslova do početka rada sudske policije.
Član 542.
Zahtjev za zaštitu zakonitosti iz čl. 403. do 411. ovog zakona, mogu osuđeni, njegov branilac i osobe iz člana 354. stav 2. ovog zakona podnijeti samo u pogledu pravomoćnih presuda za krivična djela izvršena nakon 1. srpnja 1977. godine.
Član 543.
(1) Predmete primljene u rad kod sudova do stupanja na snagu ovog zakona u kojima će doći do izmjene u pravnoj ocjeni krivičnog djela ili do izmjene stvarne nadležnosti suda dovršit će ti sudovi. (2) Ako viši sud nakon stupanja na snagu ovog zakona ukine odluku nižeg suda, predmet će ustupiti nadležnom sudu.
Član 544.
Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje primjena propisa o krivičnom postupku o pitanjima koja su uređena ovim zakonom koji su se primjenjivali na teritoriju Federacije do dana stupanja na snagu ovog zakona.
Član 545.
Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenim novinama Federacije BiH".