Član 1.
Primjena Zakona o napuštenim stanovima ("Službeni list RBiH", br. 6/92, 8/92, 16/92, 13/94, 9/95 i 3/95), Uredbe o korišćenju napuštenih stanova ("Narodni list HZHB", broj 13/93) i propisa donesenih prema tim propisima, kao i drugih propisa koji uređuju pitanje napuštenih stanova donesenih u periodu između 30. aprila 1991. godine i stupanja na snagu ovog zakona, a koji su primjenjivani na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija) prestaju danom stupanja na snagu ovog zakona. Od dana stupanja na snagu ovog zakona, organi vlasti Federacije i druga tijela u Federaciji, prestaju sa preduzimanjem novih radnji kojima se stanovi proglašavaju napuštenim. Nadležni organi iz stava 2. ovog člana o pravima nosilaca stanarskog prava na povratak u stanove koji su proglašeni privremeno odnosno trajno napuštenim i privremenih korisnika napuštenog stana, o daljem korišćenju tog stana rješavat će na osnovu odredaba ovog zakona i Zakona o preuzimanju Zakona o stambenim odnosima (u daljem tekstu: ZOSO).
Član 2.
Svi upravni, sudski i drugi akti doneseni na osnovu propisa navedenih u stavu 1. člana 1. ovog zakona kojima je nosiocu stanarskog prava prestalo stanarsko pravo oglašavaju se ništavim. Svi upravni, sudski i drugi akti doneseni na osnovu propisa navedenih u stavu 1. člana 1. ovog zakona kojima je dodijeljen stan na privremeno korišćenje ostaju na snazi dok se ne ponište u skladu sa ovim zakonom. Osoba koja je u stan uselila na osnovu akta čije je važenje isteklo, smatrat će se privremenim korisnikom.
Član 3.
stav 3. ovog zakona neće se primjenjivati na takve osobe. Svi upravni, sudski i drugi akti, te akti davaoca stana na korišćenje doneseni na osnovu propisa navedenih u stavu 1. člana 1. ovog zakona kojima je stan dodijeljen na korišćenje novom nosiocu stanarskog prava, kao i ugovori koji su zaključeni na osnovu ovih akata, ostaju na snazi ukoliko se ne ponište u skladu sa ovim zakonom. Član 3. Nosilac stanarskog prava na stanu koji je proglašen napuštenim ili član njegovog porodičnog domaćinstva kao što je utvrđeno članom 6. ZOSO (u daljem tekstu: nosilac stanarskog prava) ima pravo na povratak u skladu sa Aneksom VII Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini. Stav 1. ovog člana primjenjuje se samo na nosioce stanarskog prava koji imaju pravo da se vrate u svoje domove prema članu 1. Aneksa VII Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini. Osobe koje su napustile svoje stanove nakon 30. aprila 1991. godine smatraju se izbjeglicama i raseljenim licima prema Aneksu VII, osim ako se dokaže da su stanove napustili iz razloga koji su potpuno nevezani za sukob. Privremenom korisniku stana kojem je u skladu sa odredbama ovog zakona naloženo iseljenje iz stana, a čije stambene potrebe nisu riješene na drugi način, organ uprave na čijoj je teritoriji imao zadnje prebivalište odnosno boravište će u roku koji je određen aktom za njegovo iseljenje osigurati smještaj u skladu sa Zakonom o stambenim odnosima. Privremeni korisnik dužan je iseliti iz stana u roku iz člana 7. ovog zakona. U roku od 30 dana od dana donošenja rješenja iz člana 6. ovog zakona, koje se odnosi na stan u kojem stanuje novi nosilac stanarskog prava na osnovu akta davaoca stana na korišćenje, odnosno ugovora (u daljem tekstu: sadašnji korisnik) davalac stana na korišćenje će predmet uputiti nadležnom kantonalnom-županijskom organu uprave, koji će donijeti odluku o dodjeli drugog stana sadašnjem korisniku ili nosiocu stanarskog prava, u roku od 30 dana od dana dostavljanja predmeta. Ukoliko nadležni kantonalni-županijski organ odluči da će se nosiocu stanarskog prava dodijeliti drugi stan, odluka će se donijeti u skladu sa kriterijima koji moraju biti usaglašeni sa članom 1. Aneksa VII Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, u skladu sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i njenim Protokolima, kao i Zakonom o stambenim odnosima. Ove kriterije će utvrditi Federalno ministarstvo prostornog uređenja i okoliša, u konsultaciji sa organizacijama nadležnim za provođenje standarda navedenih u ovom stavu. U svim slučajevima u kojima sadašnji korisnik ostane u stanu, sva zatečena pokretna imovina nosioca stanarskog prava mora mu biti vraćena na njegov zahtjev. Neispunjavanje obaveza predviđenih ovim članom, od strane nadležnih kantonalnih-županijskih organa, odnosno davaoca stana na korišćenje, kao i neprihvatanje stana od strane sadašnjeg nosioca stanarskog prava, ni u kom slučaju neće dovesti do odgode prava nosioca stanarskog prava da stupi u posjed stana.
Član 4.
II - POSTUPAK ZA VRAĆANJE STANA U POSJED I PRAVA NOSIOCA STANARSKOG PRAVA Nosilac stanarskog prava iz člana 3. stav 1. ovog zakona ima pravo tražiti vraćanje stana u posjed. Zahtjev za vraćanje stana u posjed podnosi se općinskom organu uprave nadležnom za stambene poslove, ako zakonom kantona-županije nije drugačije određeno. Zahtjev se podnosi pismeno, uz potpis nosioca stanarskog prava ili usmeno, lično ili putem punomoćnika. Zahtjev treba da sadrži: 1. podatke o stanu; 2. dokaze da je podnosilac zahtjeva nosilac stanarskog prava odnosno član njegovog porodičnog domaćinstva; 3. datum kad se nosilac stanarskog prava namjerava vratiti u stan, ali ne kasnije od godinu dana nakon podnošenja zahtjeva i 4. podatke o boravištu nosioca stanarskog prava i članova njegovog porodičnog domaćinstva u vrijeme podnošenja zahtjeva.
Član 5.
Zahtjev za vraćanje stana u posjed mora se podnijeti u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona. Ukoliko nosilac stanarskog prava ne podnese zahtjev u roku iz prethodnog stava prestaje mu stanarsko pravo.
Član 6.
Po prijemu zahtjeva za vraćanje stana nosiocu stanarskog prava, nadležni organ će rješenjem odlučiti o zahtjevu u roku od 30 dana od dana prijema zahtjeva.
Član 7.
Rješenje iz prethodnog člana kojim se udovoljava zahtjevu nosioca stanarskog prava sadrži: 1. odluku kojom se potvrđuje da je podnosilac zahtjeva nosilac stanarskog prava; 2. odluku o vraćanju stana u posjed nosiocu stanarskog prava ukoliko stan koristi privremeni korisnik, ukoliko je stan neuseljen ili se koristi bez pravnog osnova; 3. odluku o prestanku prava privremenog korišćenja stana ukoliko se u stanu nalazi privremeni korisnik; 4. rok za iseljenje privremenog korisnika odnosno druge osobe koja se nalazi u posjedu stana; 5. odluku o tome da li privremeni korisnik stana ima pravo na smještaj u skladu sa Zakonom o stambenim odnosima. Rok za iseljenje iz stava 1. tačka 4. ovog člana ne može biti kraći od 90 dana od dana donošenja rješenja niti duži od dana namjeravanja povratka nosioca stanarskog prava, a dan namjeravanog povratka ne može biti prije isteka 90 dana od dana podnošenja zahtjeva osim ukoliko se ne primjenjuje kraći rok. U izuzetnim okolnostima, rok iz stava 2. ovog člana može biti produžen do godinu dana, ako općina ili davalac stana na korišćenje koji su nadležni za osiguranje drugog smještaja, u skladu sa članom 3. ovog zakona pruže kantonalnom-županijskom organu uprave nadležnom za stambena pitanja detaljnu dokumentaciju vezanu za njihova nastojanja da osiguraju drugi smještaj i nakon što kantonalni-županijski organ utvrdi da postoji dokumentovani nedostatak raspoloživog stambenog prostora uz saglasnost Ureda Visokog predstavnika. U svakom pojedinačnom slučaju moraju biti ispunjeni standardi Evropske konvencije o ljudskim pravima i njenih Protokola, a nosilac stanarskog prava mora biti obaviješten o odluci o produženju roka i osnovu za produženje 30 dana prije isteka roka.
Član 8.
Nadležni organ dostavlja rješenje u roku od 5 dana od dana donošenja rješenja: 1. nosiocu stanarskog prava; 2. korisniku stana; 3. davaocu stana na korišćenje. Protiv rješenja može se uložiti žalba kantonalnom-županijskom ministarstvu nadležnom za stambene poslove u roku od 15 dana od dana prijema rješenja. Žalba ne zadržava izvršenje rješenja.
Član 9.
Predaja stana u posjed nosiocu stanarskog prava vrši se uz prisustvo službene osobe nadležnog organa. O predaji stana i imovine u njemu sačinjava se zapisnik koji, pored ostalog, treba da sadrži detaljan opis zatečenog stanja stana i stvari u njemu.
Član 10.
Postupak u predmetima po zahtjevu iz člana 4. ovog zakona smatra se hitnim.
Član 11.
Ukoliko osoba koja se nalazi u posjedu stana ne postupi dobrovoljno po rješenju kojim joj se nalaže iseljenje, nadležni organ uprave sprovešće prinudno izvršenje saglasno zakonu. Izvršenje se sprovodi na prijedlog nosioca stanarskog prava. 3., 4. i 5: "Izuzetno, po službenoj dužnosti ili na osnovu zahtjeva osobe koja ima pravni interes u postupku nadležni organ uprave će donijeti rješenje o prinudnom iseljenju odmah, u slučajevima gdje je sadašnji korisnik višestruki korisnik. Takva osoba ima pravo podnijeti žalbu protiv odluke, s tim što žalba ne odlaže izvršenje prinudnog iseljenja. Višestruki korisnik je,između ostalog, sadašnji korisnik koji koristi stan i koji: 1. je nosilac stanarskog prava na ili koristi više od jednog stana; ili 2. ima porodičnu kuću ili stan u privatnom vlasništvu u istom gradu,općini, odnosno mjestu gdje se nalazi stan, u slučajevima kada je kuća odnosno stan u privatnom vlasništvu dovoljno sačuvan da mu omogućava osnovne uslove za život (zaštitu od atmosferskih uticaja; vodovodne i sanitarne instalacije do odgovarajućeg nivoa; električnu energiju; grijanje; privatnost; i sigurnost imovine); ili 3. ima u posjedu kuću ili stan u kojem je živio na dan 30. aprila 1991. godine (u daljem tekstu: dom u kojem je živio 1991.); ili kada je član njegovog porodičnog domaćinstva u posjedu njegovog doma u kojem je živio 1991.; u slučajevima kada je njegov dom u kojem je živio 1991. dovoljno sačuvan da mu omogućava osnovne uslove za život; ili 4. već mu je nadležni organ obezbijedio alternativni smještaj; ili 5. ima člana svog porodičnog domaćinstva od 30. aprila 1991. godine koji ima smještaj u istom gradu,općini, odnosno mjestu; ili 6. ima zakonsko pravo da vrati u posjed svoj dom u kojem je živio 1991.; i dom u kojem je živio 1991. je dovoljno sačuvan da mu omogućava osnovne uslove za život, kao što je to opisano u ovom stavu; i omogućeno mu je da bezbjedno i dostojanstveno vrati u posjed svoj dom u kojem je živio 1991. U slučajevima kada je u skladu sa ovim zakonom podnešen zahtjev za povrat stana iz kojeg je iselio višestruki korisnik,a rješenje nije donešeno na datum iseljenja, nadležni organ će odmah donijeti odluku kojom će odlučiti o zahtjevu.
Član 12.
Nadležni organ može po službenoj dužnosti ili na zahtjev davaoca stana na korištenje pokrenuti postupak prestanka stanarskog prava pred nadležnim sudom u slučajevima kada je odluka donešena u skladu sa članom 7. i dostavljena nosiocu stanarskog prava u skladu sa zakonom, i kada: 1. sadašnji korisnik dobrovoljno iseli iz stana u roku navedenom u odluci, a nosilac stanarskog prava se bez opravdanog razloga ne useli u stan u roku od 90 dana od dana prijema pismene obavijesti od nadležnog organa da je stan iseljen; ili 2. se sadašnji korisnik ne iseli iz stana u roku koji je naveden u odluci, a nosilac stanarskog prava bez opravdanog razloga ne pokrene izvršni postupak u roku od 90 dana nakon isteka roka u kojem se sadašnji korisnik treba iseliti iz stana; ili 3. se sadašnji korisnik iselio iz stana nakon prinudnog izvršenja, a nosilac stanarskog prava se bez opravdanog razloga ne useli u iseljeni stan u roku od 90 dana od dana prijema pismene obavijesti od nadležnog organa da je stan iseljen; ili 4. je nosilac stanarskog prava primio pismenu obavijest da je stan iseljen i ne useli se u stan u roku od 90 dana nakon prestanka postojanja okolnosti koje prema ovom članu predstavljaju opravdan razlog. Smatra se da nosilac stanarskog prava ima opravdan razlog da ne otpočne sa korištenjem stana: 1. ako je tražio pokretanje izvršnog postupka, a druga strana se i dalje nalazi u posjedu stana; 2. ako nije bio u mogućnosti da se vrati u općinu u kojoj se nalazi stan zbog osnovanog straha da će biti progonjen; 3. ako je nosilac stanarskog prava pozvan u vojsku; 4. ako se nosilac stanarskog prava nalazi na liječenju zbog kojeg povratak u stan može u znatnoj mjeri biti rizičan za njegovo zdravlje; 5. ako je nosilac stanarskog prava osuđen i izdržava kaznu zatvora u tom periodu; 6. ako se prema nosiocu stanarskog prava izvršava određena mjera sigurnosti; 7. ako nosilac stanarskog prava i članovi njegovog domaćinstva privremeno borave u drugom mjestu u zemlji odnosno inostranstvu iz razloga navedenih u članu 48. stav 1. ZOSO; 8. ako je nadležni organ odbacio zahtjev nosioca stanarskog prava iz formalnih ili materijalnih razloga i ako je stan predmet neriješeng zahtjeva podnesenog Komisiji za imovinske zahtjeve raseljenih osoba i izbjeglica. 9. ako je stan oštećen ili uništen do te mjere da je neuseljiv. Nadležni organ će u odluci obavijesti podnosioca zahtjeva o njegovim obavezama prema ovom članu. U slučajevima iz prethodnog stava ovog člana, dok ti razlozi traju, nosiocu stanarskog prava neće biti poništeno pravo na korištenje stana.
Član 13.
Nakon prestanka stanarskog prava na osnovu čl. 5. i 12. ovog zakona, davalac stana na korišćenje može dodijeliti stan na korišćenje privremenom korisniku ili drugoj osobi u skladu sa odredbama ZOSO osim u slučajevima gdje važi član 18. (d). Ukoliko je stan dodijeljen drugoj osobi u skladu sa stavom 1. ovog člana, privremeni korisnik stana se mora iseliti u roku od 60 dana od dana kad mu je dostavljena konačna odluka kojom se stan dodjeljuje na korišćenje drugom korisniku stana.
Član 14.
III - PODNOŠENJE ZAHTJEVA KOMISIJI ZA IMOVINSKE ZAHTJEVE RASELJENIH OSOBA I IZBJEGLICA Stranka na koju se odnosi odluka iz člana 7. ovog zakona može u svako vrijeme pokrenuti postupak pred Komisijom za imovinske zahtjeve raseljenih osoba i izbjeglica (Opći okvirni mirovni sporazum, Aneks VII, u daljem tekstu: Komisija). U slučaju da je takav postupak pokrenut, svi drugi postupci koji se vode pred nadležnim organima uključujući i postupak izvršenja odluke, prekinut će se do donošenja konačne odluke Komisije ali samo u slučajevima u kojima je nadležni organ odbacio ili odbio zahtjev podnosioca zahtjeva iz formalnih ili materijalnih razloga i u kojima je Imovinska komisija zatražila obustavu. Odluke Komisije su pravosnažne i obavezujuće. U pogledu određivanja prava i obaveza stranke iz stava 1. ovog člana, odluka Komisije ima istu snagu kao i odluka bilo kojeg nadležnog organa donesena u saglasnosti sa ovim zakonom.
Član 15.
IV - OTKUP STANA KOJI JE PROGLAŠEN NAPUŠTENIM Nosilac stanarskog prava kojem je u periodu od 30. aprila 1991. godine do dana stupanja na snagu ovog zakona, dat otkaz ugovora o korišćenju stana, na osnovu propisa iz člana 1. ovog zakona i člana 47. Zakona o stambenim odnosima, a kojem je u skladu sa ovim zakonom vraćen stan, ima pravo otkupiti stan u smislu Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo. Pravo otkupa nosilac stanarskog prava stiče nakon korišćenja stana u trajanju od najmanje 6 mjeseci. Nosilac stanarskog prava isti stan ne može otuđiti u roku od 5 godina od dana upisa prava vlasništva o čemu se unosi zabilježba u zemljišne knjige ili odgovarajuće registre o pravima na nekretnine. Zabrana otkupa stana sadašnjem nosiocu stanarskog prava traje do isteka roka za podnošenje zahtjeva za povrat stana od strane ranijeg nosioca stanarskog prava, odnosno do okončanja postupka u smislu ovog zakona.
Član 16.
V - ZAVRŠNE ODREDBE Ugovor o korišćenju stana koji je u skladu sa propisima iz člana 1. stav 1. ovog zakona proglašavan napuštenim, kao i drugi akti o dodjeli stana na korišćenje, a koji su zaključeni odnosno doneseni nakon 07. februara 1998. godine, ništavi su. Odredba iz stava 1. ovog člana odnosi se i na ugovore o korišćenju stana zaključene prije 07. februara 1998. godine a po njima nije izvršeno useljenje u stan. Osoba koja na osnovu ugovora odnosno akta iz stava 1. ovog člana koristi stan smatrat će se bespravnim korisnikom stana.
Član 17.
Federalni ministar prostornog uređenja i okoliša donijet će uputstvo o primjeni člana 4. ovog zakona u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.
Član 18.
Postupak za vraćanje stana u posjed nosiocu stanarskog prava utvrđen ovim zakonom provodit će se u skladu sa Zakonom o upravnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", broj 2/98) ako ovim zakonom nije drugačije određeno.
Član 18a.
(a): "Član 18. (a) Osoba čije je stanarsko pravo prestalo prema članu 2. ovog zakona, a koja je uložila svoja osobna sredstva na ime neophodnih troškova u stanu, ima pravo povratiti ta sredstva od bivšeg nosioca stanarskog prava prema važećem Zakonu o obligacionim odnosima ("Službeni list SFRJ", br. 29/78 i 39/85 i "Službeni list RBiH", br. 2/92, 13/93 i 13/94). Postupak povrata sredstava prema važećem Zakonu o obligacionim odnosima može započeti od dana kada je prethodni nosilac stanarskog prava vratio stan u posjed.
Član 19.
Ovaj zakon stupa na snagu narednog dana od dana njegovog objavljivanja u "Službenim novinama Federacije BiH".