Član 1.
Primjena Zakona o napuštenim stanovima ("Službeni list RBiH", br. 6/92, 8/92, 16/92, 13/94, 9/95 i 3/95), Uredbe o korišćenju napuštenih stanova ("Narodni list HZHB", broj 13/93) i propisa donesenih prema tim propisima, kao i drugih propisa koji uređuju pitanje napuštenih stanova donesenih u periodu između 30. aprila 1991. godine i stupanja na snagu ovog zakona, a koji su primjenjivani na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija) prestaju danom stupanja na snagu ovog zakona. Od dana stupanja na snagu ovog zakona, organi vlasti Federacije i druga tijela u Federaciji, prestaju sa preduzimanjem novih radnji kojima se stanovi proglašavaju . Nadležni organi iz stava 2. ovog člana rješavaju o pravima nosilaca stanarskog prava da stupe u posjed njihovih stanova koji su proglašeni privremeno, odnosno trajno napuštenim, i pravima privremenih korisnika napuštenih stanova.
Član 2.
Svi upravni, sudski i drugi akti doneseni na osnovu propisa navedenih u stavu 1. člana 1. ovog zakona kojima je nosiocu stanarskog prava prestalo stanarsko pravo oglašavaju se ništavim. Svi upravni, sudski i drugi akti doneseni na osnovu propisa navedenih u stavu 1. člana 1. ovog zakona kojima je dodijeljen stan na privremeno korišćenje ostaju na snazi dok se ne ponište u skladu sa ovim zakonom. Osoba koja je u stan uselila na osnovu akta čije je važenje isteklo, smatrat će se privremenim korisnikom.
Član 2a.
Odredbe ovog zakona se takođe primjenjuju na ugovore o zamjeni stana, gdje je zamjena stana izvršena u periodu od 1. aprila 1992. do 7. februara 1998. godine u skladu sa Zakonom o preuzimanju Zakona o stambenim odnosima ("Službene novine Federacije BiH", br. 11/98, 38/98, 12/99 i 19/99, u daljem tekstu: ZOSO). U slučaju kada su stranke koje su zaključile ugovor o zamjeni podnijele zahtjev za povrat stana prije isteka roka iz člana 5., nadležni organ rješava o zahtjevu u skladu sa ovim zakonom. U slučaju kada se stranke izjasne da ostaju pri zamjeni, nadležni organ u svakoj općini će ugovor o zamjeni smatrati važećim i izvršiće obnovu ugovora o korištenju u skladu sa članom 18c. stav 2. tačka 4. ovog zakona. U slučaju kada stranke koje su zaključile ugovor o zamjeni nisu podnijele zahtjev za povrat stana prije isteka roka iz člana 5., nadležni organ u svakoj općini će izvršiti obnovu ugovora o korištenju u skladu sa članom 18c. stav 2. tačka 4. ovog zakona. U slučaju kada je samo jedna stranka koja je zaključila ugovor o zamjeni podnijela zahtjev za povrat prije isteka roka iz člana 5., nadležni organ će o zahtjevu pismenim putem obavijestiti nadležni organ općine na čijoj teritoriji se nalazi zamijenjeni stan za koji zahtjev nije podnesen. Po prijemu obavijesti i ovaj nadležni organ će smatrati da je zahtjev za povrat stana koji je u njegovoj nadležnosti podnesen prije isteka roka iz člana 5., i o zahtjevu će odlučiti u skladu sa zakonom. U slučaju spora o valjanosti ugovora o zamjeni, nadležni organ će u skladu sa odredbama Zakona o upravnom postupku ("Službene novine Federacije BiH, br. 2/98 i 43/99) kojima se rješavaju prethodna pitanja, postupak prekinuti i uputiti stranke da pokrenu postupak pred nadležnim sudom. Izuzetno od odredbi Zakona o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", broj 42/98), teret dokazivanja je na stranki koja tvrdi da je po osnovu ugovora o zamjeni pravo na stan stekla na dobrovoljan način i u skladu sa zakonom. U slučaju gdje se jedan od zamijenjenih stanova nalazi na teritoriji neke od država nastalih od bivše SFRJ, teret dokazivanja je na stranki koja tvrdi da zamjena nije izvršena na dobrovoljan način i u skladu sa zakonom, u cilju uspostavljanja pravnog statusa prije izvršene zamjene. Izuzetno, u slučaju spora o valjanosti ugovora o zamjeni kada je prije 29. decembra 2001. godine nadležni organ donio rješenje o vraćanju stana koje nije izvršeno, nadležni organ će po službenoj dužnosti odgoditi izvršenje do donošenja pravosnažne sudske odluke, pod uslovom da zainteresirana strana pruži dokaz o pokretanju postupka kod nadležnog suda.
Član 3.
stav 3. ovog zakona neće se primjenjivati na takve osobe. Svi upravni, sudski i drugi akti, te akti davaoca stana na korišćenje doneseni na osnovu propisa navedenih u stavu 1. člana 1. ovog zakona kojima je stan dodijeljen na korišćenje novom nosiocu stanarskog prava, kao i ugovori koji su zaključeni na osnovu ovih akata, ostaju na snazi ukoliko se ne ponište u skladu sa ovim zakonom. Član 3. Privremeni korisnik stana kojem je u skladu sa odredbama ovog zakona naloženo iseljenje iz stana i na kojeg se odnosi član 7a., član 11., odnosno član 11a. ovog zakona, obavezan je iz stana koji je koristio iseliti u roku od 15 dana od dana dostavljanja rješenja iz člana 6. ovog zakona kojim se potvrđuje pravo nosioca stanarskog prava na stan. Privremenom korisniku stana kojem je u skladu sa odredbama ovog zakona naloženo iseljenje iz stana, a koji u skladu sa ovim zakonom ima pravo na alternativni smještaj, organ uprave obezbjeđuje smještaj u kantonu na čijoj je teritoriji imao posljednje boravište. Privremeni korisnik dužan je iseliti iz stana u roku iz člana 7. ovog zakona. Standard za obezbjeđenje alternativnog smještaja je jedna ili više prostorija, koje korisnika obezbjeđuju od elementarnih nepogoda i štite njegovo pokućstvo od oštećenja, sa najmanje 5m2 po osobi. Takav smještaj mogu činiti i poslovni prostor ili prostorije u sustanarstvu. U slučaju da nadležni organ na teritoriji na kojoj je privremeni korisnik imao posljednje boravište nema moguć- nosti da obezbijedi alternativni smještaj, drugi nadležni organi, uključujući općinske organe, društva i preduzeća u državnom vlasništvu, kao i kantonalni i federalni organi, dužni su u svrhu obezbjeđenja alternativnog smještaja u skladu sa ovim zakonom, staviti na raspolaganje drugi smještaj koji imaju. Izuzetno, ukoliko su stan ili kuća privremenog korisnika u kojoj je živio na dan 30. aprila 1991. godine neuseljivi ili useljeni, nadležni organ za obezbjeđenje alternativnog smještaja na pismeni zahtjev privremenog korisnika koji čeka na obnovu, odnosno ispražnjenje stana ili kuće koju je koristio na dan 30. aprila 1991. godine, je organ nadležan za obezbjeđenje alternativnog smještaja u općini na čijoj se teritoriji nalazi stan ili kuća u kojoj je privremeni korisnik živio 30. aprila 1991. godine. Standard za obezbjeđenje alternativnog smještaja je jedna ili više prostorija, koje korisnika obezbjeđuju od elementarnih nepogoda i štite njegovo pokućstvo od oštećenja, sa najmanje 5 m2 po osobi. Takav smještaj mogu činiti i poslovni prostor ili prostorije u sustanarstvu. U slučaju da nadležni organ na teritoriji na kojoj je privremeni korisnik imao posljednje boravište nema mogućnosti da obezbijedi alternativni smještaj, drugi nadležni organi, uključujući općinske organe, društva i preduzeća u državnom vlasništvu, kao i kantonalni i federalni organi, dužni su u svrhu obezbjeđenja alternativnog smještaja u skladu sa ovim zakonom, staviti na raspolaganje drugi smještaj koji imaju. Izuzetno, ukoliko su stan ili kuća privremenog korisnika u kojoj je živio na dan 30. aprila 1991. godine neuseljivi ili useljeni, nadležni organ za obezbjeđenje alternativnog smještaja na pismeni zahtjev privremenog korisnika koji čeka na obnovu, odnosno ispražnjenje stana ili kuće koju je koristio na dan 30. aprila 1991. godine, je organ nadležan za obezbjeđenje alternativnog smještaja u općini na čijoj se teritoriji nalazi stan ili kuća u kojoj je privremeni korisnik živio 30. aprila 1991. godine. Privremenom korisniku stana kojem je u skladu sa odredbama ovog zakona naloženo iseljenje iz stana, a čije stambene potrebe nisu riješene na drugi način, organ uprave na čijoj je teritoriji imao zadnje prebivalište odnosno boravište će u roku koji je određen aktom za njegovo iseljenje osigurati smještaj u skladu sa Zakonom o stambenim odnosima. Privremeni korisnik dužan je iseliti iz stana u roku iz člana 7. ovog zakona. U roku od 30 dana od dana donošenja rješenja iz člana 6. ovog zakona, koje se odnosi na stan u kojem stanuje novi nosilac stanarskog prava na osnovu akta davaoca stana na korišćenje, odnosno ugovora (u daljem tekstu: sadašnji korisnik) davalac stana na korišćenje će predmet uputiti nadležnom kantonalnom-županijskom organu uprave, koji će donijeti odluku o dodjeli drugog stana sadašnjem korisniku ili nosiocu stanarskog prava, u roku od 30 dana od dana dostavljanja predmeta. Ukoliko nadležni kantonalni-županijski organ odluči da će se nosiocu stanarskog prava dodijeliti drugi stan, odluka će se donijeti u skladu sa kriterijima koji moraju biti usaglašeni sa članom 1. Aneksa VII Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, u skladu sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i njenim Protokolima, kao i Zakonom o stambenim odnosima. Ove kriterije će utvrditi Federalno ministarstvo prostornog uređenja i okoliša, u konsultaciji sa organizacijama nadležnim za provođenje standarda navedenih u ovom stavu. U svim slučajevima u kojima sadašnji korisnik ostane u stanu, sva zatečena pokretna imovina nosioca stanarskog prava mora mu biti vraćena na njegov zahtjev. Neispunjavanje obaveza predviđenih ovim članom, od strane nadležnih kantonalnih-županijskih organa, odnosno davaoca stana na korišćenje, kao i neprihvatanje stana od strane sadašnjeg nosioca stanarskog prava, ni u kom slučaju neće dovesti do odgode prava nosioca stanarskog prava da stupi u posjed stana.
Član 4.
II - POSTUPAK ZA VRAĆANJE STANA U POSJED I PRAVA NOSIOCA STANARSKOG PRAVA Nosilac stanarskog prava iz člana 3. stav 1. ovog zakona ima pravo tražiti vraćanje stana u posjed. Zahtjev za vraćanje stana u posjed podnosi se općinskom organu uprave nadležnom za stambene poslove, ako zakonom kantona-županije nije drugačije određeno. Zahtjev se podnosi pismeno, uz potpis nosioca stanarskog prava ili usmeno, lično ili putem punomoćnika. Zahtjev treba da sadrži: 1. podatke o stanu; 2. dokaze da je podnosilac zahtjeva nosilac stanarskog prava odnosno član njegovog porodičnog domaćinstva; 3. datum kad se nosilac stanarskog prava namjerava vratiti u stan, ali ne kasnije od godinu dana nakon podnošenja zahtjeva i 4. podatke o boravištu nosioca stanarskog prava i članova njegovog porodičnog domaćinstva u vrijeme podnošenja zahtjeva.
Član 5.
Zahtjev za vraćanje stana u posjed mora se podnijeti u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona. Ukoliko nosilac stanarskog prava ne podnese zahtjev u roku iz prethodnog stava prestaje mu stanarsko pravo.
Član 6.
Po prijemu zahtjeva za vraćanje stana nosiocu stanarskog prava, nadležni organ će rješenjem odlučiti o zahtjevu u roku od 30 dana od dana prijema zahtjeva. Zahtjev će biti rješavan hronološkim redosljedom kojim je zahtjev primljen, ukoliko drugačije nije propisano zakonom. Nadležni organ neće odbiti zahtjev po osnovu odredaba iz ZOSO, osim ako se radi o osobama koje se ne smatraju članovima porodičnog domaćinstva iz člana 6. ZOSO. Nadležni organ neće odbiti zahtjev ni po osnovu stranog državljanstva koje je podnosilac zahtjeva stekao nakon 30. aprila 1991. godine. Nadležni organ neće odbiti zahtjev po osnovu odredaba iz ZOSO, osim ako se radi o osobama koje se ne smatraju članovima porodičnog domaćinstva iz člana 6. ZOSO. Nadležni organ neće odbiti zahtjev ni po osnovu stranog državljanstva koje je podnosilac zahtjeva stekao nakon 30. aprila 1991. godine.
Član 7.
Rješenje iz prethodnog člana kojim se udovoljava zahtjevu nosioca stanarskog prava sadrži: 1. odluku kojom se potvrđuje da je podnosilac zahtjeva nosilac stanarskog prava u skladu sa članom 3. stav 1. ovog zakona; 2. odluku o vraćanju stana u posjed nosiocu stanarskog prava ukoliko stan koristi privremeni korisnik, ukoliko je stan neuseljen ili se koristi bez pravnog osnova; 3. odluku o prestanku prava privremenog korišćenja stana ukoliko se u stanu nalazi privremeni korisnik; 4. rok za iseljenje privremenog korisnika odnosno druge osobe koja se nalazi u posjedu stana; 5. odluku o tome da li privremeni korisnik stana ima pravo na smještaj u skladu sa Zakonom o stambenim odnosima.
Član 7a.
Rok za iseljenje iz stana u skladu sa članom 7. stav 1. tačka 5. ovog zakona je 15 dana od dana dostavljanja rješenja. Privremeni korisnik nema pravo na alternativni smještaj u skladu sa članom 7. stav 1. tačka 6. ovog zakona osim ukoliko je sadašnji korisnik privremeni korisnik u skladu sa članom 2. stav 3. ovog zakona, i: 1. nije višestruki korisnik kao što je definisano u čl. 11. i 11a. ovog zakona; i 2. u periodu od 30. aprila 1991. do 4. aprila 1998. je napustio stan ili nekretninu koja se nalazi na teritoriji Bosne i Hercegovine; i a) stan ili nekretnina koju je napustio je useljena, a privremeni korisnik ili član njegovog porodičnog domaćinstva iz 1991. godine je podnio zahtjev za povrat stana nadležnom upravnom organu, sudu ili Komisiji u skladu sa svim rokovima predviđenim zakonom, ili zahtjev za povrat nekretnine u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ove odredbe i čeka na donošenje rješenja, odnosno odluke po tom zahtjevu; ili b) za napušteni stan ili nekretninu rješenje po zahtjevu za povrat, odnosno odluka Komisije je donesena, a privremeni korisnik ili član njegovog porodičnog domaćinstva iz 1991. godine je u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ove odredbe, odnosno od dana sticanja zakonske mogućnosti na podnošenje zahtjeva, podnio zahtjev za izvršenje rješenja/ odluke, zavisno koji datum je kasniji; ili c) napušteni stan ili nekretnina su oštećeni ili uništeni, a privremeni korisnik ili član njegovog porodičnog domaćinstva iz 1991. je podnio zahtjev za povratak i obnovu ili čeka na pomoć za obnovu. U slučaju kada sadašnji korisnik ispunjava uslove iz stava 1. ovog člana, rok za iseljenje iz stana ne može biti duži od 90 dana od dana dostavljanja rješenja. Ukoliko privremeni korisnik prestane da ispunjava uslove iz ovog stava, a rješenje sa rokom od 90 dana je već doneseno, nadležni organ bez odlaganja, po službenoj dužnosti donosi novo rješenje o iseljenju sa rokom za iseljenje od 15 dana od dana dostavljanja rješenja, kao i zaključak o izvršenju. U izuzetnim okolnostima, rok iz stava 2. ovog člana može biti produžen do godinu dana, ako općina ili davalac stana na korištenje koji su nadležni za osiguranje alternativnog smještaja, u skladu sa članom 3. ovog zakona pruže kantonalnom organu uprave nadležnom za stambene poslove detaljnu dokumentaciju vezanu za njihova nastojanja da osiguraju alternativni smještaj i nakon što kantonalni organ utvrdi da postoji dokumentovani nedostatak raspoloživog stambenog prostora uz saglasnost Ureda Visokog predstavnika. U svakom pojedinačnom slučaju moraju biti ispunjeni standardi Evropske konvencije o ljudskim pravima i njenih Protokola, a nosilac stanarskog prava mora biti obaviješten o odluci o produženju roka i osnovu za produženje 30 dana prije isteka roka. Sadašnji korisnik je dužan dokazati da udovoljava svim uslovima za dodjelu alternativnog smještaja u skladu sa ovim zakonom, uključujući broj podnesenog zahtjeva za povrat, odnosno broj rješenja o povratu imovine u kojoj je živio 1991. godine. Ukoliko privremeni korisnik nije u mogućnosti dokazati da ispunjava uslove, nadležni organ postupa u skladu sa Zakonom o upravnom postupku u cilju utvrđivanja činjeničnog stanja.
Član 7b.
Član7a. Rok za iseljenje iz stana u skladu sa članom 7. stav 1. tačka 5. ovog zakona je 15 dana od dana dostavljanja rješenja. Privremeni korisnik nema pravo na alternativni smještaj u skladu sa članom 7. stav 1. tačka 6. ovog zakona osim ukoliko je sadašnji korisnik privremeni korisnik u skladu sa članom 2. stav 3. ovog zakona, i: 1. nije višestruki korisnik kao što je definisano u čl. 11. i 11 a. ovog zakona; i 2. u periodu od 30. aprila 1991. godine do 4. aprila 1998. godine je napustio stan ili nekretninu koja se nalazi na teritoriji Bosne i Hercegovine; i a) stan ili nekretnina koju je napustio je useljena, a privremeni korisnik ili član njegovog porodičnog domaćinstva iz 1991. godine je podnio zahtjev za povrat stana nadležnom upravnom organu, sudu ili Komisiji u skladu sa svim rokovima predviđenim zakonom, ili zahtjev za povrat nekretnine u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ove odredbe i čeka na donošenje rješenja, odnosno odluke po tom zahtjevu; ili b) za napušteni stan ili nekretninu rješenje po zahtjevu za povrat, odnosno odluka Komisije je donesena, a privremeni korisnik ili član njegovog porodičnog domaćinstva iz 1991. godine je u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ove odredbe, odnosno od dana sticanja zakonske mogućnosti na podnošenje zahtjeva, podnio zahtjev za izvršenje rješenja/ odluke, zavisno koji datum je kasniji; ili c) napušteni stan ili nekretnina su oštećeni ili uništeni, a privremeni korisnik ili član njegovog porodičnog domaćinstva iz 1991. godine je podnio zahtjev za povratak i obnovu ili čeka na pomoć za obnovu. U slučaju kada sadašnji korisnik ispunjava uslove iz stava 1. ovog člana, rok za iseljenje iz stana ne može biti duži od 90 dana od dana dostavljanja rješenja. Ukoliko privremeni korisnik prestane da ispunjava uslove iz ovog stava, a rješenje sa rokom od 90 dana je već doneseno, nadležni organ bez odlaganja, po službenoj dužnosti donosi novo rješenje o iseljenju sa rokom za iseljenje od 15 dana od dana dostavljanja rješenja, kao i zaključak o izvršenju. U izuzetnim okolnostima, rok iz stava 2. ovog člana može biti produžen do godinu dana, ako općina ili davalac stana na korištenje koji su nadležni za osiguranje alternativnog smještaja, u skladu sa članom 3. ovog zakona pruže kantonalnom organu uprave nadležnom za stambene poslove detaljnu dokumentaciju vezanu za njihova nastojanja da osiguraju alternativni smještaj i nakon što kantonalni organ utvrdi da postoji dokumentovani nedostatak raspoloživog stambenog prostora uz saglasnost Ureda Visokog predstavnika. U svakom pojedinačnom slučaju moraju biti ispunjeni standardi Evropske konvencije o ljudskim pravima i njenih Protokola, a nosilac stanarskog prava mora biti obaviješten o odluci o produženju roka i osnovu za produženje 30 dana prije isteka roka. Sadašnji korisnik je dužan dokazati da udovoljava svim uslovima za dodjelu alternativnog smještaja u skladu sa ovim zakonom, uključujući broj podnesenog zahtjeva za povrat, odnosno broj rješenja o povratu imovine u kojoj je živio 1991. godine. Ukoliko privremeni korisnik nije u mogućnosti dokazati da ispunjava uslove, nadležni organ postupa u skladu sa Zakonom o upravnom postupku u cilju utvrđivanja činjeničnog stanja.
Član 8.
Nadležni organ dostavlja rješenje u roku od 5 dana od dana donošenja rješenja: 1. nosiocu stanarskog prava; 2. korisniku stana; 3. davaocu stana na korišćenje. Protiv rješenja može se uložiti žalba kantonalnom-županijskom ministarstvu nadležnom za stambene poslove u roku od 15 dana od dana prijema rješenja. Žalba ne zadržava izvršenje rješenja. Ukoliko je žalbeni postupak pokrenut, nadležni organ zadržava kopije dokumentacije koja se odnosi na predmet, odnosno preduzima sve potrebne radnje da se osigura izvršenje rješenja bez obzira na pokretanje žalbenog postupka. Ukoliko o žalbi protiv rješenja kojim je udovoljeno zahtjevu nije odlučeno u roku utvrđenom u skladu sa Zakonom o upravnom postupku, prvostepeno rješenje i stanarsko pravo podnosioca zahtjeva se smatraju potvrđenim. U slučaju kada je kantonalno ministarstvo nadležno za stambene poslove poništilo rješenje prvostepenog organa, poništenje se smatra djelimičnim u skladu sa članom 236. stav 3. Zakona o upravnom postupku i odnosi se samo na dio u kome se odlučuje o pravu sadašnjeg korisnika ukoliko ne postoji osnov i za poništenje odluke o pravu podnosioca zahtjeva. Ukoliko nadležni organ potvrdi stanarsko pravo podnosioca zahtjeva, rok za iseljenje iz stana u skladu sa članom 7. stav 1. tačka 5. ovog zakona teče od dana dostavljanja prvostepenog rješenja koje je djelomično poništeno. Ukoliko je žalbeni postupak pokrenut, nadležni organ zadržava kopije dokumentacije koja se odnosi na predmet, odnosno preduzima sve potrebne radnje da se osigura izvršnje rješenja bez obzira na pokretanje žalbenog postupka. Ukoliko o žalbi protiv rješenja kojim je udovoljeno zahtjevu nije odlučeno u roku utvrđenom u skladu sa Zakonom o upravnom postupku, prvostepeno rješenje i stanarsko pravo podnosioca zahtjeva se smatraju potvrđenim. U slučaju kada je kantonalno ministarstvo nadležno za stambene poslove poništilo rješenje prvostepenog organa, poništenje se smatra djelimičnim u skladu sa članom 236. stav 3. Zakona o upravnom postupku i odnosi se samo na dio u kome se odlučuje o pravu sadašnjeg korisnika ukoliko ne postoji osnov i za poništenje odluke o pravu podnosioca zahtjeva. Ukoliko nadležni organ potvrdi stanarsko pravo podnosioca zahtjeva, rok za iseljenje iz stana u skladu sa članom 7. stav 1. tačka 5. ovog zakona teče od dana dostavljanja prvostepenog rješenja koje je djelimično poništeno.
Član 9.
Predaja stana u posjed nosiocu stanarskog prava vrši se uz prisustvo službene osobe nadležnog organa. O predaji stana i imovine u njemu sačinjava se zapisnik koji, pored ostalog, treba da sadrži detaljan opis zatečenog stanja stana i stvari u njemu. U slučaju kada zapisnik iz vremena kada je stan napušten ne postoji, nadležni organ vrši kontrolu stana u vrijeme donošenja rješenja iz člana 6. ovog zakona. Nadležni organ je u skladu sa svojim ovlastima dužan zatražiti pokretanje krivičnog postupka protiv sadašnjeg korisnika koji prilikom dobrovoljnog, odnosno prinudnog iseljenja, nezakonito otuđi imovinu ili stvari iz stana, odnosno koji stan svjesno ošteti. Nadležni organ je u rješenju dužan obavijestiti, odnosno upozoriti sadašnjeg korisnika o krivičnim sankcijama u skladu sa članom 7. stav l. tačka 7. ovog zakona. Nadležni organ u zapisniku navodi sve relevantne podatke, uključujući i podatke o stupanju u posjed stana, ispražnjenju ili pečaćenju stana, koje dostavlja u skladu sa uputstvom Federalnog ministarstva prostornog uređenja i okoliša. Na ovaj način dostavljeni i primljeni podaci se unose, obrađuju, dostavljaju i koriste samo na način i u svrhu provedbe imovinskih zakona u skladu sa Dejtonskim mirovnim sporazumom. U slučaju kada zapisnik iz vremena kada je stan napušten ne postoji, nadležni organ vrši kontrolu stana u vrijeme donošenja rješenja iz člana 6. ovog zakona. Nadležni organ je u skladu sa svojim ovlastima dužan zatražiti pokretanje krivičnog postupka protiv sadašnjeg korisnika koji prilikom dobrovoljnog, odnosno prinudnog iseljenja, nezakonito otuđi imovinu ili stvari iz stana, odnosno koji stan svjesno ošteti. Nadležni organ je u rješenju dužan obavijestiti, odnosno upozoriti sadašnjeg korisnika o krivičnim sankcijama u skladu sa članom 7. stav 1. tačka 7. ovog zakona. Nadležni organ u zapisniku navodi sve relevantne podatke, uključujući i podatke o stupanju u posjed stana, ispražnjenju ili pečaćenju stana, koje dostavlja u skladu sa uputstvom federalnog Ministarstva prostornog uređenja i okoliša. Na ovaj način dostavljeni i primljeni podaci se unose, obrađuju, dostavljaju i koriste samo na način i u svrhu provedbe imovinskih zakona u skladu sa Dejtonskim mirovnim sporazumom.
Član 10.
Postupak u predmetima po zahtjevu iz člana 4. ovog zakona smatra se hitnim.
Član 11.
Ukoliko osoba koja se nalazi u posjedu stana ne postupi dobrovoljno po rješenju kojim joj se nalaže iseljenje, nadležni organ uprave sprovešće prinudno izvršenje saglasno zakonu. Izvršenje se sprovodi na prijedlog nosioca stanarskog prava. 3., 4. i 5: "Izuzetno, po službenoj dužnosti ili na osnovu zahtjeva osobe koja ima pravni interes u postupku nadležni organ uprave će donijeti rješenje o prinudnom iseljenju odmah, u slučajevima gdje je sadašnji korisnik višestruki korisnik. Takva osoba ima pravo podnijeti žalbu protiv odluke, s tim što žalba ne odlaže izvršenje prinudnog iseljenja. Višestruki korisnik je, između ostalog, sadašnji korisnik koji koristi stan i koji: 1. je nosilac stanarskog prava na ili koristi više od jednog stana; ili 2. ima porodičnu kuću ili stan, u slučajevima kada je kuća, odnosno stan dovoljno sačuvan, odnosno takav može biti sa manjim popravkama, da mu omogućava osnovne uslove za život (osnovnu zaštitu od atmosferskih uticaja, pristup vodi i električnoj energiji, mogućnost grijanja, osnovnu privatnost i sigurnost imovine); ili 3. ima u posjedu kuću ili stan u kojemu je živio na dan 30. aprila 1991. godine (u daljnjem tekstu: dom u kojem je živio 1991. godine); ili kada je član njegovog porodičnog domaćinstva u posjedu njegovog doma u kojem je živio 1991. godine, u slučajevima kada je njegov dom u kojem je živio 1991. godine dovoljno sačuvan ili može sa manjim popravkama biti takav, da mu omogućava osnovne uslove za život; ili 4. već mu je nadležni organ obezbijedio alternativni smještaj; ili 5. ima člana svog porodičnog domaćinstva koji ima smještaj na teritoriji Federacije BiH, ili u istom mjestu ili općini na terito- riji Bosne i Hercegovine gdje je živio 1991. godine, ukoliko takav smještaj odgovara minimalnom standardu smještaja iz člana 3. stav 6. ovog zakona; ili 6. ima zakonsko pravo da vrati u posjed svoj dom u kojem je živio 1991. godine, i dom u kojem je živio 1991. godine je dovoljno sačuvan, ili može sa manjim popravkama biti takav da mu omogućava osnovne uslove za život, kao što je to opisano u ovom stavu, i omogućeno mu je da vrati u posjed svoj dom u kojem je živio 1991. godine; ili 7. čije su stambene potrebe zadovoljene na drugi način, u skladu sa članom 11a. ovoga zakona. Minimalni standard za alternativni smještaj iz člana 3. stav 6. ovog zakona primjenjuje se samo na tač. 4., 5. i 7. iz stava 4. ovog člana. U slučajevima kada je u skladu sa ovim zakonom podnešen zahtjev za povrat stana iz kojeg je iselio višestruki korisnik,a rješenje nije donešeno na datum iseljenja, nadležni organ će odmah donijeti odluku kojom će odlučiti o zahtjevu. U smislu ovog člana, pod pojmom "porodično domaćin- stvo" se smatraju svi članovi porodičnog domaćinstva na dan 30. april 1991. godine, a ukoliko nisu bili članovi porodičnog domaćinstva na dan 30. april 1991. godine, smatraju se i bračni drug, roditelj ili dijete, kao i druge osobe prijavljene da žive sa privremenim korisnikom.
Član 11a.
Privremeni korisnik čije su stambene potrebe zadovoljene na drugi način, između ostalog je: 1. privremeni korisnik koji je dobrovoljno prodao nekretninu u kojoj je živio na dan 30. aprila 1991. godine; ili 2. privremeni korisnik koji je dobrovoljno zamijenio nekretninu ili stan u kojem je živio na dan 30. aprila 1991. godine, u čijem je posjedu ili ih je prenio na treće lice; ili 3. privremeni korisnik koji je odbio alternativni smještaj koji mu je ponuđen u pismenoj formi od strane nadležnog organa, ili je odbio pomoć za obnovu njegovog doma od 30. aprila 1991. godine. Nadležni organ obavještava privremenog korisnika o posljedicama odbijanja alternativnog smještaja, odnosno pomoći za obnovu; ili 4. privremeni korisnik koji boravi u istoj općini kao i 1991. godine, osim ukoliko može pružiti dokaze da se ne može vratiti u svoj dom od 1991. godine; ili 5. privremeni korisnik koji je bio podstanar 1991. godine; ili 6. privremeni korisnik koji ima na raspolaganju dovoljno sredstava, uključujući primanja kojima može sam sebi obezbijediti smještaj. Kao dovoljna sredstva koja su na raspolaganju smatra se iznos od jedne četvrtine vrijednosti potrošačke korpe utvrđene od strane nadležnog organa za statistiku, pomnožen sa brojem članova porodičnog domaćinstva, plus 200 KM (konvertibilnih maraka) na ime troškova stanovanja; ili 7. privremeni korisnik kojem je nosilac stanarskog prava obezbijedio smještaj u svojstvu podstanara u najmanjem trajanju od šest mjeseci u istom kantonu, osim ako se privremeni korisnik pismeno saglasio sa ponuđenim smještajem od strane nosioca stanarskog prava u bilo kojoj općini. Standardi smještaja su utvrđeni u članu 3. stav 6. ovog zakona, ili 8. privremeni korisnik koji je u periodu između 30. aprila 1991. i 4. aprila 1998. godine napustio stan ili nekretninu u kojoj je boravio na teritoriji Bosne i Hercegovine za koju je podnio zahtjev za povrat, a naknadno zahtjev povukao; ili 9. privremeni korisnik kome je nakon 6. aprila 1992. godine dodijeljeno zemljište u državnom, odnosno bivšem društvenom vlasništvu, u periodu od najduže 150 dana od dana dodjele izvršene u skladu sa izuzećem izdatim od strane Ureda Visokog predstavnika u skladu sa Odlukom Visokog predstavnika o zabrani dodjele zemljišta u društvenom vlasništvu, osim ukoliko se istog nije odrekao u roku od 60 dana od dana odobrene dodjele, odnosno od dana stupanja na snagu ovog zakona, zavisno koji datum je kasniji; ili 10. privremeni korisnik kojem je nakon 6. aprila 1992. godine dodijeljeno zemljište u državnom, odnosno bivšem društvenom vlasništvu, a do izdavanja izuzeća od strane Ureda Visokog predstavnika u skladu sa Odlukom Visokog predstavnika o zabrani dodjele zemljišta u društvenom vlasništvu, osim ukoliko se u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona te dodjele nije odrekao; ili 11. privremeni korisnik koji je dobio kredit, građevinski materijal ili bilo koju drugu vrstu pomoći za građenje ili novčane pomoći u periodu od 150 dana od dana dobijanja pomoći ili dana dobijanja prvog obroka novčane pomoći, ukoliko se ove pomoći nije odrekao u roku od 60 dana od dana dobijanja pomoći, odnosno u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona, zavisno koji datum je kasniji. U smislu tač. 9. do 11. iz stava 1. ovog člana, nadležni organ obaviještava privremenog korisnika o posljedicama neodricanja od dodjeljenog zemljišta, odnosno pomoći u građevinskom materijalu ili novčane pomoći. U smislu ovog člana, pod pojmom "privremeni korisnik" smatraju se svi članovi porodičnog domaćinstva definisani u članu 11. stav 6. ovog zakona
Član 12.
Nadležni organ može u skladu sa ovim zakonom dodijeliti stan na privremeno korištenje kao alternativni smještaj privremenom korisniku u slučajevima kada je odluka donesena u skladu sa članom 6. i dostavljena nosiocu stanarskog prava u skladu sa zakonom, i kada: 1. sadašnji korisnik dobrovoljno iseli iz stana u roku navedenom u odluci, a nosilac stanarskog prava, član njegovog porodičnog domaćinstva iz 1991. godine, ili ovlašteni zastupnik ne preuzme ključ od stana u roku od 30 dana od dana prijema pismene obavjesti od nadležnog organa da je stan iseljen; ili 2. sadašnji korisnik se iselio iz stana nakon prinudnog izvršenja, a nosilac stanarskog prava, član njegovog porodičnog domaćinstva iz 1991. godine ili ovlašteni zastupnik ne preuzme ključeve od iseljenog stana u roku od 30 dana od dana prijema pismene obavjesti od nadležnog organa da je stan iseljen. U slučaju da sadašnji korisnik ne napusti stan u roku koji je naveden u rješenju, a nosilac stanarskog prava propusti podnijeti zahtjev za izvršenje u roku od 30 dana nakon što je istekao rok za iseljenje sadašnjeg korisnika, nadležni organ po službenoj dužnosti vrši prinudno iseljenje sadašnjeg korisnika koji nema pravo na alternativni smještaj u skladu sa ovim zakonom. Nadležni organ može stan privremeno dodijeliti na korištenje sadašnjem korisniku koji ima pravo na alternativni smještaj u skladu sa ovim zakonom, ili drugom privremenom korisniku koji ima pravo na alternativni smještaj u skladu sa ovim zakonom i Zakonom o prestanku primjene Zakona o napuštenim nekretninama u vlasništvu građana ("Službene novine Federacije BiH", br. 11/98, 29/98, 27/99, 43/99 i 37/01). Nadležni organ u zaključku o izvršenju rješenja ili obavještenju da je stan ispražnjen i zapečaćen, obavještava podnosioca zahtjeva o njegovoj obavezi da preuzme ključeve od stana, odnosno o mogućnosti da prema ovom članu stan može biti korišten kao alternativni smještaj. Od trenutka kada nosilac stanarskog prava, član njegovog porodičnog domaćinstva iz 1991. godine, odnosno ovlašteni zastupnik preuzme ključeve od stana, na stanarsko pravo se primjenjuju odredbe ZOSO izuzev člana 44. stav 1. tačka 6., člana 47. i člana 49.
Član 12a.
Nadležni organ je obavezan stan iz člana 12. ovog zakona, a prema kriterijima iz člana 3. stav 6. ovog zakona, dodijeliti na privremeno korištenje u skladu sa članom 18d. ovog zakona osobi koja: 1. ima pravo na alternativni smještaj u skladu sa čl. 7a., 11. i 11a. ovog zakona; i 2. trenutno je privremeni korisnik stana ili nekretnine; i 3. obavezna je napustiti stan ili nekretninu prema rješenju donesenom po zahtjevu za povrat u skladu sa ovim zakonom, ili Zakonom o prestanku primjene Zakona o napuštenim nekretninama u vlasništvu građana, odnosno prema odluci Komisije koja je podnesena na izvršenje. Privremeno rješenje neće biti produženo ukoliko nosilac stanarskog prava, član njegovog porodičnog domaćinstva iz 1991. godine ili ovlašteni zastupnik zahtijevaju preuzimanje ključeva od stana. Nadležni organ će privremenog korisnika iseliti odmah po isteku perioda od 6 mjeseci i uručiti ključeve od stana nosiocu stanarskog prava, članu njegovog porodičnog domaćinstva ili ovlaštenom zastupniku. Ukoliko je kod suda pokrenut postupak oduzimanja stanarskog prava, a odluka nije pravosnažna, postupak se prekida. Nadležni organ šalje obavijest nosiocu stanarskog prava da on, ili član njegovog porodičnog domaćinstva iz 1991. godine ili ovlašteni zastupnik može preuzeti ključeve i stupiti u posjed stana. Ukoliko nosilac stanarskog prava, član njegovog porodičnog domaćinstva iz 1991. godine ili ovlašteni zastupnik ne preuzmu ključeve od stana prije isteka roka navedenog u članu 18d. ovog zakona, raspolaganje stanom će se urediti u skladu sa članom 13. ovog zakona.
Član 12b.
Član l2a. Nadležni organ je obavezan stan iz člana 12. ovog zakona, a prema kriterijima iz člana 3. stav 6. ovog zakona, dodijeliti na privremeno korištenje u skladu sa članom 18d. ovog zakona osobi koja: 1. ima pravo na alternativni smještaj u skladu sa čl. 7a., 11. i 11 a. ovog zakona; i 2. trenutno je privremeni korisnik stana ili nekretnine; i 3. obavezna je napustiti stan ili nekretninu prema rješenju donesenom po zahtjevu za povrat u skladu sa ovim zakonom, ili Zakonom o prestanku primjene Zakona o napuštenim nekretninama u vlasništvu građana, odnosno prema odluci Komisije koja je podnesena na izvršenje. Privremeno rješenje neće biti produženo ukoliko nosilac stanarskog prava, član njegovog porodičnog domaćinstva iz 1991. godine ili ovlašteni zastupnik zahtijevaju preuzimanje ključeva od stana. Nadležni organ će privremenog korisnika iseliti odmah po isteku perioda od 6 mjeseci i uručiti ključeve od stana nosiocu stanarskog prava, članu njegovog porodičnog domaćinstva ili ovlaštenom zastupniku. Ukoliko je kod suda pokrenut postupak oduzimanja stanarskog prava, a odluka nije pravosnažna, postupak se prekida. Nadležni organ šalje obavijest nosiocu stanarskog prava da on, ili član njegovog porodičnog domaćinstva iz 1991. godine ili ovlašteni zastupnik može preuzeti ključeve i stupiti u posjed stana. Ukoliko nosilac stanarskog prava, član njegovog porodičnog domaćinstva iz 1991. godine ili ovlašteni zastupnik ne preuzmu ključeve od stana prije isteka roka navedenog u članu 18d. ovog zakona, raspolaganje stanom će se urediti u skladu sa članom 13. ovog zakona.
Član 13.
Nakon prestanka stanarskog prava na osnovu člana 5., kao i stanarskog prava za kojeg je zahtjev za povrat stana odbijen, odbačen, odnosno povučen, davalac stana na korištenje može raspolagati stanom nakon proteka roka iz člana 18d. ovog zakona do čijeg isteka su takvi stanovi pod upravom organa nadležnog za stambene poslove. Vraćanje stanova pod upravom organa nadležnog za stambene poslove davaocu stana na korištenje nakon proteka roka iz člana 18d. ovog zakona, uredit će se upustvom Federal- nog ministarstva prostornog uređenja i okoliša. Svaka dodjela stana suprotna odredbi iz stava 1. ovog člana i člana 18d. ovog zakona, ništavna je.
Član 14.
III - PODNOŠENJE ZAHTJEVA KOMISIJI ZA IMOVINSKE ZAHTJEVE RASELJENIH OSOBA I IZBJEGLICA Stranka na koju se odnosi odluka iz člana 7. ovog zakona može u svako vrijeme pokrenuti postupak pred Komisijom . U slučaju da je takav postupak pokrenut, svi drugi postupci koji se vode pred nadležnim organima uključujući i postupak izvršenja odluke, prekinut će se do donošenja konačne odluke Komisije ali samo u slučajevima u kojima je nadležni organ odbacio ili odbio zahtjev podnosioca zahtjeva iz formalnih ili materijalnih razloga i u kojima je Imovinska komisija zatražila obustavu. Odluke Komisije su pravosnažne i obavezujuće. U pogledu određivanja prava i obaveza stranke iz stava 1. ovog člana, odluka Komisije ima istu snagu kao i odluka bilo kojeg nadležnog organa donesena u saglasnosti sa ovim zakonom.
Član 15.
IV - OTKUP STANA KOJI JE PROGLAŠEN NAPUŠTENIM Nosilac stanarskog prava kojem je u periodu od 30. aprila 1991. godine do dana stupanja na snagu ovog zakona, dat otkaz ugovora o korišćenju stana, na osnovu propisa iz člana 1. ovog zakona i člana 47. Zakona o stambenim odnosima, a kojem je u skladu sa ovim zakonom vraćen stan, ima pravo otkupiti stan u smislu Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo. Pravo otkupa nosilac stanarskog prava stiče nakon korišćenja stana u trajanju od najmanje 6 mjeseci. Nosilac stanarskog prava isti stan ne može otuđiti u roku od 5 godina od dana upisa prava vlasništva o čemu se unosi zabilježba u zemljišne knjige ili odgovarajuće registre o pravima na nekretnine. Zabrana otkupa stana sadašnjem nosiocu stanarskog prava traje do isteka roka za podnošenje zahtjeva za povrat stana od strane ranijeg nosioca stanarskog prava, odnosno do okončanja postupka u smislu ovog zakona.
Član 16.
V - ZAVRŠNE ODREDBE Ugovor o korišćenju stana koji je u skladu sa propisima iz člana 1. stav 1. ovog zakona proglašavan napuštenim, kao i drugi akti o dodjeli stana na korišćenje, a koji su zaključeni odnosno doneseni nakon 07. februara 1998. godine, ništavi su. Odredba iz stava 1. ovog člana odnosi se i na ugovore o korišćenju stana zaključene prije 07. februara 1998. godine a po njima nije izvršeno useljenje u stan. Osoba koja na osnovu ugovora odnosno akta iz stava 1. ovog člana koristi stan smatrat će se bespravnim korisnikom stana.
Član 17.
Federalni ministar prostornog uređenja i okoliša donijet će uputstvo o primjeni člana 4. ovog zakona u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.
Član 18.
Postupak za vraćanje stana u posjed nosiocu stanarskog prava utvrđen ovim zakonom provodit će se u skladu sa Zakonom o upravnom postupku (" ako ovim zakonom nije drugačije određeno.
Član 18a.
(a): "Član 18. (a) U slučaju kada je sud odredio naknadu sredstava osobi iz stava 1., nosilac stanarskog prava može u skladu sa Zakonom o obligacionim odnosima namirenje tih sredstava zahtijevati od nadležnog organa ili davaoca stana na korištenje. Nadležni organ je odgovoran za sva oštećenja stana od trenutka kada je stan napušten od strane nosioca stanarskog prava do trenutka njegovog vraćanja u posjed nosiocu stanarskog prava ili članu njegovog porodičnog domaćinstva iz 1991. godine u skladu sa ovim zakonom. Sve popravke od strane nosioca stanarskog prava ili člana njegovog porodičnog domaćinstva iz 1991. godine da stan vrati u stanje prije njegovog napuštanja, smatrat će se kao "sredstva kojima je nosilac stanarskog prava otklonio ratnu štetu" u svrhu otkupa stana u skladu sa Zakonom o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Službene novine Federacije BiH", br. 27/97, 11/98, 22/99,27/99, 7/00 i 32/01). U slučaju kada je sud odredio naknadu sredstava osobi iz stava 1., nosilac stanarskog prava može u skladu sa Zakonom o obligacionim odnosima namirenje tih sredstava zahtijevati od nadležnog organa ili davaoca stana na korištenje. Nadležni organ je odgovoran za sva oštećenja stana od trenutka kada je stan napušten od strane nosioca stanarskog prava do trenutka njegovog vraćanja u posjed nosiocu stanarskog prava ili članu njegovog porodičnog domaćinstva iz 1991. godine u skladu sa ovim zakonom. Sve popravke od strane nosioca stanarskog prava ili člana njegovog porodičnog domaćinstva iz 1991. godine da stan vrati u stanje prije njegovog napuštanja, smatrat će se kao "sredstva kojima je nosilac stanarskog prava otklonio ratnu štetu" u svrhu otkupa stana u skladu sa Zakonom o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Službene novine" Federacije BiH, br. 27/97, 11/98, 22/99, 27/99, 7/00 i 32/01). Osoba čije je stanarsko pravo prestalo prema članu 2. ovog zakona, a koja je uložila svoja osobna sredstva na ime neophodnih troškova u stanu, ima pravo povratiti ta sredstva od bivšeg nosioca stanarskog prava prema važećem Zakonu o obligacionim odnosima ("Službeni list SFRJ", br. 29/78 i 39/85 i "Službeni list RBiH", br. 2/92, 13/93 i 13/94). Postupak povrata sredstava prema važećem Zakonu o obligacionim odnosima može započeti od dana kada je prethodni nosilac stanarskog prava vratio stan u posjed.
Član 19.
Ovaj zakon stupa na snagu narednog dana od dana njegovog objavljivanja u "Službenim novinama Federacije BiH".