Aktio

Zakon o parničnom postupku FBiH

Verzija 0

Izvorni tekst
Objavljeno
03. 11. 1998.
Stupila na snagu
11. 11. 1998.
Glasilo
Sl. novine FBiH 42/1998
Broj članova
498 članova

Algoritamski rekonstruisano - nije zvanični prečišćeni tekst.

Član 1.

Ovim zakonom se određuju pravila postupka na osnovu kojih općinski sudovi, kantonalno-županijski sudovi i Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Vrhovni sud Federacije) raspravljaju i odlučuju u sporovima iz osobnih i porodičnih odnosa, iz radnih odnosa, te iz imovinskih i drugih građansko-pravnih odnosa fizičkih i pravnih osoba. Odredbe ovog zakona mogu primjenjivati i drugi sudovi, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.

Član 2.

U parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku.

Član 3.

Stranke mogu slobodno raspolagati zahtjevima koje su stavile tokom postupka. One se mogu odreći svog zahtjeva, priznati zahtjev protivnika i nagoditi se. Sud neće uvažiti raspolaganja stranaka koja su protivne s prisilnim propisima i pravilima morala društva.

Član 4.

Sud odlučuje o tužbenom zahtjevu, u pravilu, na osnovu usmene, neposredne i javne rasprave.

Član 5.

Sud će svakoj stranci dati mogućnost da se izjasni o zahtjevima i navodima protivne stranke. Samo kad je to ovim zakonom određeno, sud je ovlašten odlučiti o zahtjevu o kome protivnoj stranci nije bila dana mogućnost izjašnjavanja.

Član 6.

Parnični postupak vodi se na bosanskom jeziku ili hrvatskom jeziku, a službeno pismo je latinica.

Član 7.

Sud je dužan potpuno i istinito utvrditi sporne činjenice o kojima ovisi osnovanost zahtjeva. Stranke su dužne iznijeti sve činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Sud je ovlašten izvesti i dokaze koje stranke nisu predložile, ako su ti dokazi značajni za odlučivanje. Sud je ovlašten utvrditi i činjenice što ih stranke nisu iznijele, ako iz rezultata rasprave i dokazivanja proizlazi da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati (član 3. stav 2), ali svoju odluku ne može zasnivati na činjenicama o kojima strankama nije dana mogućnost da se izjasne.

Član 8.

Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svojem uvjerenju na osnovu savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, a i na osnovu rezultata cjelokupnog postupka.

Član 9.

Stranke su dužne pred sudom govoriti istinu i savjesno se koristiti pravima koja su im priznata ovim zakonom.

Član 10.

Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 11.

Stranku koja se iz neznanja ne koristi pravima što joj pripadaju prema ovom zakonu, sud će upozoriti koje parnične radnje može poduzeti.

Član 12.

Kad odluka suda zavisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugi nadležni organ (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drukčije određeno. Odluka suda o prethodnom pitanju ima pravno djelovanje samo u parnici u kojoj je to pitanje riješeno. U parničnom postupku sud je u pogledu postojanja krivičnog djela i krivične odgovornosti učinitelja vezan za pravosnažnu presudu krivičnog suda kojom se optuženik oglašava krivim.

Član 13.

U parničnom postupku sudovi sude kao sudija pojedinac i u vijeću, a u sjednici svih sudija kada je to zakonom određeno. Ako ovim zakonom nije drukčije određeno, sudija pojedinac u rješavanju stvari iz svoje nadležnosti ima sva prava i dužnosti koje pripadaju predsjedniku vijeća i vijeću.

Član 14.

Ako za pojedine radnje nije zakonom određen oblik u kome se mogu poduzeti, stranke poduzimaju parnične radnje pismeno izvan ročišta ili usmeno na ročištu.

Član 15.

II - NADLEŽNOST I SASTAV SUDA 1. Zajedničke odredbe Poslije prijema tužbe, sud ocjenjuje, je li nadležan i u kojem je sastavu nadležan. Ocjenjivanje nadležnosti obavlja se na osnovu navoda u tužbi i na osnovu činjenica koje su sudu poznate. Ako se u toku postupka promijene okolnosti na kojima je zasnovana nadležnost suda, ili ako tužitelj smanji tužbeni zahtjev, sud koji je bio nadležan u vrijeme podnošenja tužbe ostaje i dalje nadležan i ako bi zbog tih promjena bio nadležan drugi sud.

Član 16.

Sud u toku cijelog postupka, po službenoj dužnosti, pazi da li rješavanje spora spada u sudsku nadležnost. Kad sud u toku postupka utvrdi da za rješavanje spora nije nadležan sud nego koji drugi domaći organ, oglasit će se nenadležnim, ukinuti provedene radnje u postupku i odbaciti tužbu. Kad sud u toku postupka utvrdi da za rješavanje spora nije nadležan sud u Bosni i Hercegovini, po službenoj dužnosti proglasit će se nenadležnim, ukinut će provedene radnje u postupku i odbaciti tužbu, osim u slučajevima u kojima nadležnost suda u Bosni i Hercegovini zavisi o pristanku tuženika, a tuženik je dao svoj pristanak.

Član 17.

Svaki sud tokom cijelog postupka, po službenoj dužnosti, pazi na svoju stvarnu nadležnost. Ako je već održano pripremno ročište, ili ako ono nije održano zato što se tuženik na prvom ročištu za glavnu raspravu upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, viši sud prvog stepena ne može se ni u povodu prigovora ni po službenoj dužnosti oglasiti stvarno nenadležnim za predmete iz nadležnosti nižeg suda prvog stepena. Protiv rješenja višeg suda prvog stepena kojim se oglasio stvarno nadležnim te protiv rješenja kojim se taj sud oglasio stvarno nenadležnim i predmet ustupio nižem sudu prvog stepena nije dopuštena žalba.

Član 18.

Kad sudsko vijeće tokom postupka ili predsjednik vijeća na pripremnom ročištu, po službenoj dužnosti ili u povodu prigovora stranaka, utvrdi da je riječ o sporu koji treba da sudi sudija pojedinac istog suda, odlučit će da se postupak nastavi pred sudijom pojedincem i to po mogućnosti pred predsjednikom tog vijeća, kao sudijom pojedincem. Sudija pojedinac vezan je za odluku kojom mu se predmet ustupa u nadležnost. U slučaju iz stava 1. ovog člana vijeće može, prema stanju postupka, odlučiti da predmet ne ustupi sudiji pojedincu, već da ono samo provede postupak. Protiv te odluke vijeća nije dopuštena žalba. Odredbe st. 1. i 2. ovog člana primjenjivat će se i kad se tokom postupka pred vijećem promijene okolnosti ili tužitelj smanji tužbeni zahtjev, tako da bi spor trebao da sudi sudija pojedinac. Ako je vijeće donijelo odluku o sporu koji je trebalo da sudi sudija pojedinac, ta se odluka ne može pobijati zbog toga što odluku o sporu nije donio sudija pojedinac. Kad sudija pojedinac u toku postupka, po službenoj dužnosti ili u povodu prigovora stranaka, nađe da je za suđenje nadležno vijeće istog suda, donijet će rješenje kojim će odlučiti da se postupak nastavlja pred vijećem. Protiv ovog rješenja sudije pojedinca nije dopuštena žalba.

Član 19.

Do donošenja odluke o glavnoj stvari sud će rješenjem obustaviti parnični postupak ako utvrdi da bi postupak trebalo provesti po pravilima izvanparničnog postupka. Postupak će se nakon pravosnažnosti rješenja nastaviti po pravilima izvanparničnog postupka pred nadležnim sudom. Radnje što ih je proveo parnični sud (uviđaj, vještačenje, saslušavanje svjedoka i dr.) te odluke koje je donio taj sud, nisu bez važnosti samo zato što su poduzete u parničnom postupku.

Član 20.

Sud se može, u povodu prigovora tuženika, proglasiti mjesno nenadležnim, ako je prigovor podnesen najkasnije na pripremnom ročištu ili, ako to ročište nije održano, do upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari na prvom ročištu za glavnu raspravu. Sud se može proglasiti, po službenoj dužnosti, mjesno nenadležnim samo kad postoji isključiva mjesna nadležnost nekoga drugog suda, ali najkasnije na pripremnom ročištu ili, ako to ročište nije održano, do upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari na prvom ročištu za glavnu raspravu.

Član 21.

Nakon pravosnažnosti rješenja kojim se sud oglasio nenadležnim (čl. 16. i 20), sud će ustupiti predmet nadležnom sudu. Prije nego što ustupi predmet nadležnom sudu, sud će, prema potrebi, zatražiti obavijesti od tužitelja. Sud kome je predmet ustupljen kao nadležnom nastavit će postupak kao da je kod njega bio pokrenut. Ako je odluka o nenadležnosti bila donesena na glavnoj raspravi, sud kome je predmet ustupljen zakazat će glavnu raspravu i postupiti kao da se rasprava drži pred izmijenjenim vijećem (član 295. stav 3). Ako je odluka o nenadležnosti bila donesena na pripremnom ročištu, neće se zakazati novo pripremno ročište ako predsjednik vijeća smatra da ono nije potrebno s obzirom na radnje poduzete na prijašnjem pripremnom ročištu. Parnične radnje nenadležnog suda ( uviđaj, vještačenje, saslušavanje svjedoka i dr.) nisu bez važnosti samo zato što ih je poduzeo nenadležni sud.

Član 22.

Ako sud kome je predmet ustupljen kao nadležnom smatra da je nadležan sud koji mu je predmet ustupio ili koji drugi sud, dostavit će predmet sudu koji treba riješiti taj sukob nadležnosti, osim ako nađe da mu je predmet ustupljen zbog očite pogreške, a trebalo je da bude ustupljen kojem drugom sudu, u kom će slučaju predmet ustupiti drugom sudu i o tome obavijestiti sud koji mu je predmet ustupio. Kad je u povodu žalbe protiv odluke prvostepenog suda kojom se on oglasio mjesno nenadležnim odluku donio drugostepeni sud, za tu je odluku vezan u vezi s nadležnošću i sud kome je predmet ustupljen, ako je drugostepeni sud koji je odluku donio nadležan za rješavanje sukoba nadležnosti između tih sudova. Odluka drugostepenog suda o stvarnoj nenadležnosti prvostepenog suda vezuje svaki sud kome se kasnije isti predmet ustupi, ako je drugostepeni sud nadležan za rješavanje sukoba nadležnosti između tih sudova.

Član 23.

Sukob nadležnosti između općinskih sudova istog kantona-županije rješava kantonalni-županijski sud. Sukob nadležnosti između općinskog suda i kantonalnog-županijskog suda s područja istog kantona-županije rješava Vrhovni sud Federacije. Sukob nadležnosti između općinskih sudova s područja dva ili više kantona-županija rješava Vrhovni sud Federacije. Sukob nadležnosti između općinskog suda kantona-županije s kantonalnim-županijskim sudom drugog kantona-županije, kao i sukob nadležnosti kantonalnih-županijskih sudova rješava Vrhovni sud Federacije. Sukob nadležnosti Vrhovnog suda Federacije i općinskog odnosno kantonalnog-županijskog suda rješava Vrhovni sud Federacije na općoj sjednici.

Član 24.

O sukobu nadležnosti može se odlučiti i kad se stranke prije toga ne izjasne o nadležnosti. Dok se ne riješi sukob nadležnosti, sud kome je predmet ustupljen dužan je poduzimati one radnje u postupku za koje postoji opasnost od odgode. Protiv rješenja kojim se odlučuje o sukobu nadležnosti nije dopuštena žalba.

Član 25.

Svaki sud obavlja radnje u postupku na svom području, ali ako postoji opasnost od odgode, sud će poduzeti izvršenje pojedinih radnji i na području drugog suda. O tome će se prethodno obavijestiti sud na čijem će se području poduzeti radnja.

Član 26.

U pogledu nadležnosti sudova u Federaciji Bosne i Hercegovine ( u daljem tekstu: Federacija ) za suđenje strancima koji uživaju pravo imuniteta u Bosni i Hercegovini i za suđenje stranim državama i međunarodnim organizacijama važe pravila međunarodnog prava. U slučaju sumnje o postojanju i opsegu prava imuniteta objašnjenje daje Federalno ministarstvo pravde.

Član 27.

2. Nadležnost sudova u sporovima s međunarodnim elementom Sud u Federaciji nadležan je za suđenje kad je njegova nadležnost u sporu s međunarodnim elementom izričito određena zakonom Bosne i Hercegovine ili zakonom Federacije, odnosno međunarodnim ugovorom. Ako u zakonu ili međunarodnom ugovoru nema izričite odredbe o nadležnosti suda u Federaciji za određenu vrstu sporova, sud u Federaciji nadležan je za suđenje u toj vrsti sporova i kad njegova nadležnost proizlazi iz odredaba ovog zakona o mjesnoj nadležnosti.

Član 28.

3. Stvarna nadležnost a) Opća odredba U parničnom postupku sudovi sude u granicama svoje stvarne nadležnosti određene ovim ili drugim zakonom Federacije , odnosno zakonom kantona-županije.

Član 29.

b) Utvrđivanje vrijednosti spora Kad je za utvrđivanje stvarne nadležnosti, sastava suda, prava na izjavljivanje revizije i u drugim slučajevima predviđenim u ovom zakonu mjerodavna vrijednost predmeta spora, kao vrijednost predmeta spora uzima se u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva. Kamate, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja ne uzimaju se u obzir ako ne čine glavni zahtjev.

Član 30.

Ako se zahtjev odnosi na buduća davanja koja se ponavljaju, vrijednost predmeta spora računa se po njihovu zbroju, ali najviše do iznosa koji odgovara zbroju davanja za vrijeme od pet godina.

Član 31.

Ako jedna tužba protiv istog tuženika obuhvaća više zahtjeva koji se zasnivaju na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, nadležnost se određuje po zbroju vrijednosti svih zahtjeva. Ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova, ili su istaknuti protiv više tuženika, nadležnost se određuje prema vrijednosti svakoga pojedinog zahtjeva.

Član 32.

Kad se spor vodi o postojanju najamnog ili zakupnog odnosa, ili iz odnosa korištenja stana odnosno poslovnih prostorija, vrijednost se računa prema jednogodišnjoj najamnini, odnosno zakupnini, osim ako je riječ o najamnom ili zakupnom odnosu zaključenom na kraće vrijeme.

Član 33.

Ako se tužbom zahtijeva samo davanje osiguranja za stanovito potraživanje ili ustanovljenje založnog prava, vrijednost predmeta spora određuje se prema iznosu potraživanja koje treba osigurati, a ako predmet zaloga ima manju vrijednost od potraživanja koje treba osigurati, kao vrijednost predmeta spora uzet će se vrijednost predmeta zaloga.

Član 34.

Ako se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, ali tužitelj u tužbi navede da pristaje da umjesto udovoljenja tom zahtjevu primi određenu novčanu svotu, kao vrijednost predmeta spora uzet će se ta svota. U drugim slučajevima, kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio. Ako je u slučaju iz stava 2. ovog člana tužitelj vrijednost predmeta spora suviše visoko ili suviše nisko naznačio, tako da se postavlja pitanje stvarne nadležnosti sastava suda ili prava na izjavljivanje revizije, sud će najkasnije na pripremnom ročištu, a ako pripremno ročište nije održano, onda na glavnoj raspravi prije početka rasprave o glavnoj stvari, brzo i na prikladan način provjeriti tačnost naznačene vrijednosti.

Član 35.

Ako novčani iznos nije izra�en u konvertibilnoj marki, već u drugoj valuti, vrijednost predmeta spora se utvrđuje u konvertibilnoj marki, po srednjem kursu odnosne valute i njemačke marke koji je utvrdila nadležna finansijska organizacija u vrijeme podnošenja tužbe.

Član 36.

4. Sastav suda Sudija pojedinac sudi sporove o imovinsko-pravnim zahtjevima, ako vrijednost predmeta spora ne premašuje 20.000 KM. U postupku stranke se mogu sporazumjeti da imovinsko-pravne i radne sporove sudi sudija pojedinac, bez obzira na vrijednost predmeta spora. Sudija pojedinac sudi sporove zbog smetanja posjeda. Sudija pojedinac provodi postupak i donosi odluku u predmetima pravne pomoći.

Član 37.

Sudsko vijeće je sastavljeno od trojice sudija. Kad odlučuje o reviziji i zahtjevu za zaštitu zakonitosti sudovi sude u vijeću sastavljenom od pet sudija, ako zakonom nije drukčije određeno.

Član 38.

5. Mjesna nadležnost a) Opća mjesna nadležnost Ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost kojega drugog suda, za suđenje je nadležan sud koji je opće mjesno nadležan za tuženika. U slučajevima predviđenim u ovom zakonu, za suđenje je, osim suda opće mjesne nadležnosti, nadležan i drugi određeni sud.

Član 39.

Za suđenje je opće mjesno nadležan sud na čijem području tuženik ima prebivalište. Ako tuženik nema prebivalište ni u Federaciji niti u kojoj drugoj državi, opće mjesno je nadležan sud na čijem području tuženik ima boravište. Ako tuženik, pored prebivališta ima i boravište u kojem drugom mjestu, a prema okolnostima može se pretpostaviti da će tu duže vrijeme boraviti, opće mjesno je nadležan i sud boravišta tuženika.

Član 40.

Za suđenje u sporovima protiv Federacije, kantona-županije, grada i općine, opće mjesno je nadležan sud na čijem se području nalazi sjedište njihovog zakonodavnog tijela odnosno vijeća. Za suđenje u sporovima protiv ostalih pravnih osoba, opće mjesno je nadležan sud na čijem se području nalazi njihovo sjedište. U slučaju sumnje, sjedištem će se smatrati mjesto u kojem se nalaze njihovi organi upravljanja.

Član 41.

Za suđenje u sporovima protiv državljanina Federacije i Bosne i Hercegovine, koji stalno živi u inozemstvu, kamo je upućen na službu ili na rad od državnog organa ili pravne osobe, opće mjesno je nadležan sud njegovog posljednjeg prebivališta u Federaciji.

Član 42.

b) Posebna mjesna nadležnost Nadležnost za suparničare Ako je jednom tužbom tuženo više osoba u svojstvu materijalnih suparničara, a za njih ne postoji mjesna nadležnost istog suda, nadležan je sud koji je mjesno nadležan za jednog od tuženika, a ako među njima ima glavnih i sporednih obveznika, sud koji je mjesno nadležan za koga od glavnih obveznika.

Član 43.

Nadležnost u sporovima za zakonsko uzdržavanje Za suđenje u sporovima za zakonsko uzdržavanje, ako je tužitelj osoba koja traži uzdržavanje, nadležan je pored suda opće mjesne nadležnosti i sud na čijem području tužitelj ima prebivalište odnosno boravište. Ako je u sporovima za zakonsko uzdržavanje s međunarodnim elementom sud u Federaciji nadležan zato što tužitelj ima prebivalište u Federaciji, mjesno je nadležan sud na čijem području tužitelj ima prebivalište. Ako nadležnost suda u Federaciji u sporovima o zakonskom uzdržavanju postoji zato što tuženik ima imovinu u Federaciji iz koje se može naplatiti uzdržavanje, mjesno je nadležan sud na čijem se području nalazi ta imovina.

Član 44.

Nadležnost u sporovima za naknadu štete Za suđenje u sporovima o izvanugovornoj odgovornosti za štetu, osim suda opće mjesne nadležnosti, nadležan je i sud na čijem je području štetna radnja počinjena ili sud na čijem je području štetna posljedica nastupila. Ako je šteta nastala zbog smrti ili teške tjelesne ozljede, nadležan je, pored suda iz stava 1. ovog člana i sud na čijem području tužitelj ima prebivalište, odnosno boravište. Odredbe st. 1. i 2. ovog člana primjenjivat će se i u sporovima protiv društava za osiguranje, radi naknade štete trećim osobama na osnovu propisa o neposrednoj odgovornosti društava osiguranja, a odredba stava 1. ovog člana i u sporovima o regresnim zahtjevima po osnovi naknade štete protiv regresnih dužnika.

Član 45.

Nadležnost u sporovima radi zaštite prava na osnovu jamstva proizvođača Za suđenje u sporovima za zaštitu prava na osnovu pismenog jamstva protiv proizvođača koji je jamstvo dao nadležan je, osim suda opće mjesne nadležnosti za tuženika, i sud opće mjesne nadležnosti za prodavača koji je pri prodaji stvari uručio kupcu pismeno jamstvo proizvodača.

Član 46.

Nadležnost u bračnim sporovima Za suđenje u sporovima radi utvrđivanja postojanja ili nepostojanja braka, poništaja braka ili rastave braka (bračni sporovi) nadležan je, pored suda opće mjesne nadležnosti i sud na čijem su području bračni drugovi imali posljednje zajedničko prebivalište. Ako je u bračnim sporovima sud u Federaciji nadležan zato što su bračni drugovi imali posljednje zajedničko prebivalište u Federaciji, odnosno zato što tužitelj ima prebivalište u Federaciji, mjesno je nadležan sud na čijem su području bračni drugovi imali posljednje zajedničko prebivalište, odnosno sud na čijem području tužitelj ima prebivalište.

Član 47.

Ako je u sporovima o imovinskim odnosima bračnih drugova sud u Federaciji nadležan zato što se imovina bračnih drugova nalazi u Federaciji ili zato što tužitelj u vrijeme podnošenja tužbe ima prebivalište ili boravište u Federaciji, mjesno je nadležan sud na čijem području tužitelj ima prebivalište ili boravište u vrijeme podnošenja tužbe.

Član 48.

Nadležnost u sporovima o utvrđivanju ili osporavanju očinstva ili materinstva U sporovima radi utvrđivanja ili osporavanja očinstva ili materinstva, dijete može podići tužbu bilo pred sudom opće mjesne nadležnosti bilo pred sudom na čijem području ima prebivalište odnosno boravište. Ako je u sporovima radi utvrđivanja ili osporavanja očinstva ili materinstva sud u Federaciji nadležan zato što tužitelj ima prebivalište u Federaciji, mjesno je nadležan sud na čijem području tužitelj ima prebivalište.

Član 49.

Nadležnost u sporovima o nekretninama i zbog smetanja posjeda Za suđenje u sporovima o pravu vlasništva i o drugim stvarnim pravima na nekretninama, u sporovima zbog smetanja posjeda na nekretnini, te u sporovima iz zakupnih ili najamnih odnosa na nekretnini, ili iz ugovora o korištenju stana ili poslovnih prostorija, isključivo je nadležan sud na čijem se području nalazi nekretnina. Ako nekretnina leži na području više sudova, nadležan je svaki od tih sudova. Za sporove zbog smetanja posjeda na pokretnim stvarima nadležan je, pored suda opće mjesne nadležnosti, i sud na čijem se području dogodilo smetanje.

Član 50.

Nadležnost u sporovima o zrakoplovu i brodu Kad je za suđenje u sporovima o pravu vlasništva i drugim stvarnim pravima na zrakoplovima, odnosno brodovima, kao i sporovima iz zakupnih odnosa na zrakoplovu i brodu, nadležan sud u Federaciji, isključivo je mjesno nadležan sud na čijem se području vodi registar u koji je zrakoplov, odnosno brod, upisan. Kad je za suđenje u sporovima zbog smetanja posjeda na brodovima, odnosno zrakoplovima iz stava 1. ovog člana nadležan sud u Federaciji, mjesno je nadležan, pored suda na čijem se području vodi registar u koji je brod odnosno zrakoplov upisan, i sud na čijem se području dogodilo smetanje.

Član 51.

Nadležnost za osobe koje nemaju opću mjesnu nadležnost u Federaciji Tužba o imovinskopravnim zahtjevima protiv osobe koja nema opću mjesnu nadležnost u Federaciji, može se podnijeti svakome sudu u Federaciji na čijem se području nalazi kakva imovina te osobe ili predmet koji se tužbom traži. Ako nadležnost suda u Federaciji postoji zato što je obaveza nastala za vrijeme boravka tuženika u Federaciji, mjesno je nadležan sud na čijem je području obaveza nastala. U sporovima protiv osobe koja u Federaciji nema opću mjesnu nadležnost, za obaveze koje treba ispuniti u Federaciji, tužba se može podnijeti sudu na čijem području tu obavezu treba ispuniti.

Član 52.

Nadležnost po mjestu u kome se nalazi poslovna jedinica pravne osobe Za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, ako spor proizlazi iz pravnog odnosa te jedinice, pored suda opće mjesne nadležnosti, nadležan je i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi.

Član 53.

Nadležnost po mjestu gdje se nalazi zastupstvo strane osobe u Federaciji U sporovima protiv fizičke ili pravne osobe koja ima sjedište u inozemstvu u pogledu obaveza koje su zasnovane u Federaciji ili im se u njoj ima udovoljiti, tužba se može podnijeti sudu u Federaciji na čijem se području nalazi njezino stalno zastupstvo za Bosnu i Hercegovinu, odnosno Federaciju ili sjedište organa kome je povjereno da obavlja njezine poslove.

Član 54.

Nadležnost za sporove iz odnosa s vojnim jedinicama U sporovima protiv Federacije iz odnosa s vojnim jedinicama isključivo je nadležan sud na čijem se području nalazi sjedište komande vojne jedinice.

Član 55.

Nadležnost u sporovima iz nasljednopravnih odnosa Dok ostavinski postupak nije pravomoćno završen, za suđenje u sporovima iz nasljednopravnih odnosa, te u sporovima o potraživanjima vjerovnika prema ostavitelju, pored suda opće mjesne nadležnosti, mjesno je nadležan i sud na čijem se području nalazi sud koji provodi ostavinski postupak.

Član 56.

Nadležnost za sporove u izvršnom i stečajnom postupku Za suđenje u sporovima koji nastaju u toku i u povodu sudskog ili administrativnog izvršnog postupka odnosno u toku i u povodu stečajnog postupka, mjesno je isključivo nadležan sud na čijem se području nalazi sud koji provodi izvršni ili stečajni postupak odnosno sud na čijem se području provodi administrativno izvršenje.

Član 57.

Nadležnost po mjestu plaćanja Za suđenje u sporovima imatelja mjenice ili čeka protiv potpisnika, nadležan je, pored suda opće mjesne nadležnosti, i sud mjesta plaćanja.

Član 58.

Nadležnost u sporovima iz radnih odnosa Ako je u sporu iz radnog odnosa tužitelj radnik, za suđenje je nadležan, pored suda koji je opće mjesno nadležan za tuženika, i sud na čijem se području rad obavlja ili se obavljao, odnosno sud na čijem bi se području rad morao obavljati, te sud na čijem je području zasnovan radni odnos.

Član 59.

c) Određivanje mjesne nadležnosti od višeg suda Ako nadležni sud zbog izuzeća sudaca ne može postupati, obavijestit će o tome neposredno viši sud, koji će odrediti da u tom predmetu postupa drugi stvarno nadležni sud s njegova područja.

Član 60.

Kantonalni-županijski sud može na prijedlog stranke ili nadležnog općinskog suda odrediti da u pojedinom predmetu postupa drugi stvarno nadležan općinski sud s njegovog područja, ako je očito da će se tako lakše provesti postupak ili ako za to postoje drugi razlozi. Vrhovni sud Federacije, može, na prijedlog stranke ili nadležnog suda, odrediti da u pojedinom predmetu postupa stvarno nadležan sud u drugom kantonu-županiji ako je očito da će se tako lakše provesti postupak ili ako za to postoje drugi važni razlozi.

Član 61.

Ako je za suđenje nadležan sud u Federaciji, ali se prema odredbama ovog zakona ne može utvrditi koji je sud mjesno nadležan, Vrhovni sud Federacije će, na prijedlog stranke, odrediti koji će stvarno nadležan sud biti mjesno nadležan.

Član 62.

d) Sporazum o mjesnoj nadležnosti Ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost nekog suda, stranke se mogu sporazumjeti da im u prvom stepenu sudi sud koji nije mjesno nadležan, uz uvjet da je taj sud stvarno nadležan. Ako je zakonom određeno da su za suđenje u određenom sporu mjesno nadležna dva ili više sudova u Federaciji, stranke se mogu sporazumjeti da im u prvom stepenu sudi jedan od tih sudova ili neki drugi stvarno nadležni sud. Taj sporazum važi samo ako je pismeno sastavljen i ako se tiče određenog spora ili više sporova koji svi proistječu iz određenog pravnog odnosa. Ispravu o sporazumu tužitelj mora priložiti uz tužbu. Ako tužba nije podnesena sudu na koji upućuje sporazum o mjesnoj nadležnosti tuženi može zahtijevati da se predmet ustupi tom sudu. Zahtjev iz prethodnog stava tuženi mora podnijeti prije upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari, uz prilaganje isprave o sporazumu. Odredbe st. 5. i 6. ovog člana primjenjivat će se u skladu i kada se sud na koji upućuje sporazum o mjesnoj nadležnosti oglasio nenadležnim stoga što isprava o sporazumu nije bila priložena uz tužbu.

Član 63.

III - I Z U Z E Ć E Sudija ne može suditi: 1) ako je sam stranka, zakonski zastupnik ili punomoćnik stranke, ako je sa strankom u odnosu suovlaštenika, suobveznika ili regresnog obveznika ili ako je u istom predmetu saslušan ili predložen kao svjedok ili vještak; 2) ako mu je stranka ili zakonski zastupnik ili punomoćnik stranke srodnik po krvi u pravoj liniji do bilo kojeg stepena, a u pobočnoj liniji do četvrtog stepena ili mu je bračni drug ili srodnik po tazbini do drugog stepena, bez obzira na to je li brak prestao ili nije; 3) ako je staratelj, usvojitelj ili usvojenik stranke, njenog zakonskog zastupnika ili punomoćnika; 4) ako je u istom predmetu sudjelovao u donošenju odluke nižeg suda ili drugog organa; 5) ako postoje druge okolnosti koje dovode u sumnju njegovu nepristranost. Odredba tačke 4. prethodnog stava ne primjenjuju se kada se o pravnom lijeku odlučuje u sjednici svih sudija.

Član 64.

Sudija čim sazna da postoji koji od razloga za izuzeće iz člana 63. tač. 1. do 4. ovog zakona, dužan je prekinuti svaki rad na tom predmetu i o tome obavijestiti predsjednika suda, koji će mu odrediti zamjenika. Ako je riječ o izuzeću predsjednika suda, on će odrediti sebi zamjenika iz reda sudija tog suda, a ako to nije moguće, postupit će prema članu 59. ovog zakona. Ako sudija smatra da postoje druge okolnosti koje dovode u sumnju njegovu nepristranost ( član 63. tačka 5), obavijestit će o tome predsjednika suda, koji će odlučiti o izuzeću. Do donošenja rješenja predsjednika suda, sudac može poduzimati samo one radnje za koje postoji opasnost od odgode.

Član 65.

Izuzeće mogu tražiti i stranke. Stranka je dužna podnijeti zahtjev za izuzeće sudije čim sazna da postoji razlog za izuzeće, a najkasnije do završetka rasprave pred prvostepenim sudom, a ako nije bilo rasprave - do donošenja odluke. Zahtjev za izuzeće sudije višeg suda stranka može staviti u pravnom lijeku ili odgovoru na pravni lijek, a ako se pred višim sudom održava rasprava - onda do završetka rasprave. Stranka je dužna u zahtjevu navesti okolnosti na kojima zasniva svoj zahtjev za izuzeće.

Član 66.

O zahtjevu stranke za izuzeće suca odlučuje predsjednik suda. Ako stranka traži izuzeće predsjednika suda, odluku o izuzeću donosi predsjednik neposredno višeg suda. O zahtjevu stranaka za izuzeće predsjednika Vrhovnog suda Federacije, odlučuje opća sjednica tog suda. Prije donošenja rješenja o izuzeću uzet će se izjava od suca čije se izuzeće traži, a prema potrebi obavit će se i drugi izviđaj. Protiv rješenja kojim se zahtjev za izuzeće prihvaća nije dopuštena žalba, a protiv rješenja kojim se zahtjev odbija nije dopuštena posebna žalba.

Član 67.

Kad sudija sazna da je stavljen zahtjev za njegovo izuzeće, dužan je odmah obustaviti svaki rad na tom predmetu, a ako je u pitanju izuzeće iz člana 63. tačke 6. ovog zakona, može, do donošenja rješenja o zahtjevu za izuzeće poduzimati samo one radnje za koje postoji opasnost od odgode.

Član 68.

Odredbe ovog zakona o izuzeću sudija, primjenjivat će se na odgovarajući način i na zapisničare. O izuzeću zapisničara odlučuje predsjednik vijeća, odnosno vijeće.

Član 69.

IV - STRANKE I NJIHOVI ZAKONSKI ZASTUPNICI Stranka u postupku može biti svaka fizička i pravna osoba. Posebnim propisima određuje se ko može biti stranka u postupku osim fizičkih i pravnih osoba. Parnični sud može, iznimno, s pravnim djelovanjem u određenoj parnici, priznati svojstvo stranke i onim oblicima udruživanja koji nemaju stranačku sposobnost prema odredbama st. 1. i 2. ovog člana, ako utvrdi da, s obzirom na predmet spora, u suštini udovoljavaju bitnim uvjetima za sticanje stranačke sposobnosti, a naročito ako raspolažu imovinom na kojoj se može provesti izvršenje. Protiv rješenja iz stava 3. ovog člana kojim se priznaje svojstvo stranke u parnici nije dopuštena posebna žalba.

Član 70.

Kad su ombudsmen Federacije Ustavom Federacije i nadležni tužitelj zakonom ovlašteni da pokrenu parnični postupak, oni mogu poduzimati radnje u postupku potrebne za ostvarivanje ovih ovlaštenja.

Član 71.

Stranka koja je potpuno poslovno sposobna može sama obavljati radnje u postupku (parnična sposobnost). Punoljetna osoba kojoj je djelomično ograničena poslovna sposobnost parnično je sposobna u granicama svoje poslovne sposobnosti. Maloljetnik koji nije stekao potpunu poslovnu sposobnost parnično je sposoban u granicama u kojima mu se priznaje poslovna sposobnost.

Član 72.

Stranku koja nema parničnu sposobnost zastupa njezin zakonski zastupnik. Zakonski zastupnik određuje se zakonom ili aktom nadležnoga državnog organa donesenim na osnovu zakona.

Član 73.

Zakonski zastupnik može u ime stranke poduzimati sve radnje u postupku, ali ako je za podnošenje ili povlačenje tužbe, za priznanje odnosno za odricanje od tužbenog zahtjeva, za zaključenje nagodbe ili za poduzimanje drugih radnji u postupku, u posebnim propisima određeno da zastupnik mora imati poseba ovlaštenja, on može te radnje poduzimati samo ako ima takva ovlaštenja. Osoba koja se pojavljuje kao zakonski zastupnik dužna je na zahtjev suda dokazati da je zakonski zastupnik. Kad je za poduzimanje određenih radnji u postupku potrebno posebno ovlaštenje, zakonski zastupnik dužan je dokazati da ima takvo ovlaštenje. Kad sud ustanovi da zakonski zastupnik osobe pod starateljstvom ne pokazuje potrebnu pažnju u zastupanju, obavijestit će o tome organ starateljstva. Ako bi zbog propuštanja zastupnika mogla nastati šteta za osobu pod starateljstvom, sud će zastati s postupkom i predložiti da se odredi drugi zakonski zastupnik.

Član 74.

U toku cijelog postupka sud će, po službenoj dužnosti, paziti može li osoba koja se pojavljuje kao stranka biti stranka u postupku i je li parnično sposobna, zastupa li parnično nesposobnu stranku njezin zakonski zastupnik i ima li zakonski zastupnik posebna ovlaštenja kad su ona potrebna.

Član 75.

Kad sud utvrdi da osoba koja se pojavljuje kao stranka ne može biti stranka u postupku, a taj se nedostatak može otkloniti, pozvat će tužitelja da izvrši potrebne ispravke u tužbi ili će poduzeti druge mjere da bi se postupak mogao nastaviti s osobom koja može biti stranka u postupku. Isto tako, kad sud utvrdi da stranka nema zakonskog zastupnika ili da zakonski zastupnik nema pravna ovlaštenja kad su ona potrebna, zatražit će da nadležni organ starateljstva postavi staratelja parnično nesposobnoj osobi odnosno pozvat će zakonskog zastupnika da pribavi posebna ovlaštenja ili će poduzeti druge mjere koje su potrebne da bi parnično nesposobna strana bila pravilno zastupana. Sud može odrediti stranci rok za otklanjanje nedostataka iz st. 1. i 2. ovog člana. Dok se ne otklone ti nedostaci, mogu se u postupku poduzimati samo one radnje zbog čijeg bi odgađanja mogle nastati štetne posljedice za stranku. Ako se navedeni nedostaci ne mogu otkloniti ili ako određeni rok bezuspješno protekne, sud će rješenjem ukinuti radnje provedene u postupku ako su zahvaćene tim nedostacima i odbaciti tužbu ako su nedostaci takve prirode da sprječavaju daljnje vođenje parnice. Protiv rješenja kojim se naređuju mjere za otklanjanje nedostataka nije dopuštena žalba.

Član 76.

Ako se tokom postupka pred prvostepenim sudom pokaže da bi redovan postupak oko postavljanja zakonskog zastupnika tuženiku trajao dugo, tako da bi zbog toga za jednu ili obje stranke mogle nastati štetne posljedice, sud će tuženiku postaviti privremenog zastupnika. Uz uvjet iz stava 1. ovog člana, sud će postaviti tuženiku privremenog zastupnika osobito u ovim slučajevima: 1) ako tuženik nije parnično sposoban, a nema zakonskog zastupnika; 2) ako postoje protivni interesi tuženika i njegova zakonskog zastupnika; 3) ako obje stranke imaju istoga zakonskog zastupnika; 4) ako je boravište tuženika nepoznato, a tuženik nema punomoćnika, 5) ako se tuženik ili njegov zakonski zastupnik, koji nemaju punomoćnika u Federaciji nalaze u inozemstvu, a dostava se nije mogla obaviti. O postavljanju privremenog zastupnika sud će bez odgađanja obavijestiti organ starateljstva, a i stranke kad je to moguće.

Član 77.

Privremeni zastupnik ima u postupku za koji je postavljen sva prava i dužnosti zakonskog zastupnika. Ta prava i dužnosti privremeni zastupnik obavlja sve dok se tuženik ili njegov punomoćnik ne pojavi pred sudom, odnosno dok organ starateljstva ne obavijesti sud da je postavio staratelja.

Član 78.

Ako je privremeni zastupnik postavljen tuženiku iz razloga navedenih u članu 76. stav 2. tač. 4. i 5. ovog zakona, sud će izdati oglas koji će objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH", službenom glasilu kantona-županije i na oglasnoj ploči suda, a prema potrebi i na drugi prikladan način.

Član 79.

Parnična sposobnost državljanina Federacije procjenjuje se po zakonu Federacije, odnosno kantona-županije koji je mjerodavan za utvrđivanje njegove poslovne sposobnosti. Državljanin Federacije koji nije parnično sposoban po zakonu kantona-županije koji je mjerodavan za procjenjivanje njegove poslovne sposobnosti, a parnično je sposoban po zakonu kantona-županije pred čijim se sudom provodi postupak, može sam poduzimati radnje u postupku. Njegov zakonski zastupnik može poduzimati radnje u postupku samo dok taj državljanin ne izjavi da sam poduzima vođenje parnice. Parnična sposobnost državljanina Republike Srpske u postupku pred sudovima Federacije, procjenjuje se po zakonu Republike Srpske.

Član 80.

V - PUNOMOĆNICI Stranke mogu poduzimati radnje u postupku osobno ili preko punomoćnika, ali sud može pozvati stranku koja ima punomoćnika da se pred sudom imenito izjasni o činjenicama koje treba utvrditi u parnici. Stranka koju zastupa punomoćnik može uvijek doći pred sud i davati izjave pored svog punomoćnika.

Član 81.

Punomoćnik može biti svaka osoba koja je potpuno poslovno sposobna, osim osoba koje se bave nadripisarstvom. Ako se kao punomoćnik pojavi osoba koja se bavi nadripisarstvom, sud će takvoj osobi uskratiti daljnje zastupanje i o tome odmah obavijestiti stranku. Žalba protiv rješenja o uskraćivanju zastupanja ne zadržava izvršenje rješenja. Ako sud utvrdi da punomoćnik koji nije advokat nije sposoban obavljati tu dužnost, on će upozoriti stranku na štetne posljedice koje mogu nastati zbog nepravilnog zastupanja.

Član 82.

Radnje u postupku što ih punomoćnik poduzima u granicama punomoći imaju isto pravno djelovanje kao da ih je poduzela sama stranka.

Član 83.

Stranka može izmijeniti ili opozvati izjavu svog punomoćnika na ročištu na kome je ta izjava dana. Ako je punomoćnik priznao koju činjenicu na ročištu na kojem stranka nije bila prisutna ili je koju činjenicu priznao u podnesku, a stranka to priznanje kasnije izmijeni ili opozove, sud će cijeniti obje izjave prema članu 204 . stavu 2. ovog zakona.

Član 84.

Opseg punomoći određuje stranka. Stranka može ovlastiti punomoćnika da poduzima samo određene radnje ili da poduzima sve radnje u postupku.

Član 85.

Ako je stranka izdala advokatu punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći, advokat je ovlašten na osnovu takve punomoći: 1 ) obavljati sve radnje u postupku, a imenito podnijeti tužbu, povući je, priznati tužbeni zahtjev ili se odreći tužbenog zahtjeva, zaključiti nagodbu, podnijeti pravni lijek i odreći se ili odustati od njega, te zahtijevati izdavanje privremenih mjera osiguranja; 2) stavljati zahtjev za izvršenje ili osiguranje i poduzimati potrebne radnje u postupku, u povodu takvog zahtjeva; 3) od protivne stranke primiti dosuđene troškove; 4) punomoć prenijeti na drugog advokata ili ovlastiti drugog advokata na poduzimanje samo pojedinih radnji u postupku. Za podnošenje prijedloga za ponavljanje postupka advokatu je potrebna posebna punomoć, ako je od pravomoćnosti odluke proteklo više od šest mjeseci. Advokata može zamjenjivati advokatski pripravnik koji je kod njega zaposlen, i to samo pred sudom prvog stepena.

Član 86.

Ako stranka u punomoći nije pobliže odredila ovlaštenja punomoćnika, punomoćnik koji nije advokat može, na osnovu takve punomoći, obavljati sve radnje u postupku, ali mu je uvijek potrebno izričito ovlaštenje za povlačenje tužbe, za priznanje ili za odricanje od tužbenog zahtjeva, za zaključenje nagodbe, za odricanje ili odustanak od pravnog lijeka i za prenošenje punomoći na drugu osobu te za podnošenje vanrednih pravnih lijekova.

Član 87.

Stranka izdaje punomoć pismeno ili usmeno na zapisnik kod suda. Stranka koja nije pismena ili nije u stanju potpisati se stavit će na pismenu punomoć umjesto potpisa otisak kažiprsta. Ako se u tom slučaju punomoć izdaje osobi koja nije advokat, potrebna je prisutnost dvojice svjedoka koji će se potpisati na punomoći. Ako posumnja u istinitost pismene punomoći, sud može rješenjem odrediti da se podnese ovjerena punomoć. Protiv tog rješenja nije dopuštena žalba.

Član 88.

Punomoćnik je dužan pri prvoj radnji u postupku podnijeti punomoć. Sud može dopustiti da radnje u postupku za stranku privremeno obavi osoba koja nije podnijela punomoć, ali će istodobno narediti toj osobi da naknadno u određenom roku podnese punomoć ili odobrenje stranke za obavljanje parnične radnje. Dok ne protekne rok za podnošenje punomoći, sud će odgoditi donošenje odluke. Ako taj rok bezuspješno protekne, sud će nastaviti postupak, ne uzimajući u obzir radnje što ih je obavila osoba bez punomoći. Sud je dužan tokom cijelog postupka paziti je li osoba koja se pojavljuje kao punomoćnik ovlaštena za zastupanje. Ako sud utvrdi da osoba koja se pojavljuje kao punomoćnik nije ovlaštena za zastupanje, ukinut će parnične radnje što ih je ta osoba poduzela ako te radnje nije stranka naknadno odobrila.

Član 89.

Stranka može punomoć u svako vrijeme opozvati, a punomoćnik je može u svako vrijeme otkazati. Opozivanje odnosno otkaz punomoći mora se saopćiti sudu pred kojim se vodi postupak pismeno ili usmeno na zapisnik. Opozivanje odnosno otkaz punomoći važi za protivnu stranku od trenutka kad joj je saopćen. Poslije otkaza punomoći punomoćnik je dužan još mjesec dana obavljati radnje za osobu koja mu je izdala punomoć ako je potrebno da od nje otkloni kakvu štetu koja bi u to vrijeme mogla nastati.

Član 90.

Ako je punomoćniku data ovlast da može obavljati sve radnje u postupku, a stranka, odnosno njezin zakonski zastupnik umre ili postane poslovno nesposoban, ili ako zakonski zastupnik bude razriješen dužnosti, punomoćnik je ovlašten i nadalje poduzimati radnje u postupku, ali nasljednik odnosno novi zakonski zastupnik može opozvati punomoć. U slučajevima navedenim u stavu 1. ovog člana punomoćniku koji nije advokat uvijek prestaju ovlaštenja koje se u punomoći moraju izričito navesti ( član 86 ).

Član 91.

Prestankom pravne osobe prestaje i punomoć koju je ona izdala. U slučaju stečaja punomoć koju je izdao stečajni dužnik prestaje kad prema važećim propisima nastupe pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka. Iznimno od odredaba st. 1. i 2. ovog člana, punomoćnik je dužan još mjesec dana obavljati radnje u postupku ako je potrebno da od stranke otkloni štetu.

Član 92.

VI - JEZIK U POSTUPKU Stranke i drugi sudionici u postupku imaju pravo pri sudjelovanju na ročištima i pri usmenom poduzimanju drugih procesnih radnji pred sudom upotrebljavati svoj jezik. Ako se postupak ne vodi na jeziku stranke odnosno drugih sudionika u postupku, sud je dužan osigurati usmeno prevođenje na njihov jezik onoga što se na ročištu iznosi, te usmeno prevođenje isprava koje se na ročištu koriste radi dokazivanja. Stranke i drugi sudionici u postupku poučit će se o pravu da usmeni postupak pred sudom prate na svom jeziku uz pomoć tumača. One se mogu odreći prava na prevođenje, ako izjave da znaju jezik na kojem se vodi postupak. U zapisniku će se zabilježiti da im je data pouka, te unijeti izjave stranaka odnosno sudionika u vezi s datom poukom. Prevođenje obavljaju (prevoditelji) tumači. Troškovi prevođenja padaju na teret sredstava suda.

Član 93.

Pozivi, odluke i druga sudska pismena upućuju se strankama i drugim sudionicima u postupku na jeziku koji je u službenoj upotrebi u sudu, suglasno odredbi člana 6. ovog zakona.

Član 94.

Stranke i drugi sudionici u postupku upućuju sudu svoje tužbe, žalbe i druge podneske na jeziku koji je u službenoj upotrebi u sudu.

Član 95.

VII - PODNESCI Tužba, odgovor na tužbu, pravni lijekovi i druge izjave, prijedlozi i saopćenja koji se daju izvan rasprave podnose se pismeno (podnesci). Uvjet pismene forme ispunjavaju i podnesci upućeni brzojavom. Ovakvi podnesci se smatraju potpisanim, ako je u njima označen pošiljatelj. Podnesci moraju biti razumljivi i moraju sadržavati sve ono što je potrebno da bi se u vezi s njima moglo postupiti. Naročito trebaju sadržati: oznaku suda, ime, zanimanje i prebivalište odnosno boravište stranaka, njihovih zakonskih zastupnika i punomoćnika, ako ih imaju, predmet spora, sadržaj izjave i potpis podnositelja. Ako izjava sadrži kakav zahtjev, stranka treba da u podnesku navede činjenice na kojima zasniva zahtjev i dokaze kad je to potrebno. Izjava koja se daje podneskom može se, umjesto podneskom, dati usmeno na zapisnik kod parničnog suda.

Član 96.

Podnesci koje treba dostaviti protivnoj stranci predaju se sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku. Tako treba postupiti i kad se uz podnesak podnosu prilozi. Ako je na protivnoj strani više osoba koje imaju zajedničkoga zakonskog zastupnika ili punomoćnika, mogu se, za sve te osobe podnesci i prilozi predavati u jednom primjerku.

Član 97.

Isprave koje se prilažu podnesku podnose se u izvorniku ili u prijepisu. Ako stranka priloži ispravu u izvorniku, sud će takvu ispravu zadržati, a protivnoj stranci dopustiti da je razgleda. Kad prestane potreba da se takva isprava drži u sudu, vratit će se podnositelju na njegov zahtjev, ali sud može tražiti od podnositelja da spisima priloži prijepis isprave. Ako je isprava priložena u prijepisu, sud će na zahtjev protivne stranke pozvati podnositelja da podnese sudu ispravu u izvorniku, a protivnoj stranci dopustiti da je pregleda. Kad je to potrebno, sud će odrediti rok u kojem se isprava ima predati odnosno pregledati. Protiv tih rješenja nije dopuštena žalba.

Član 98.

Ako je podnesak nerazumljiv ili ne sadrži sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti, sud će podnositelja poučiti i pomoći mu da podnesak ispravi odnosno dopuni i u tu svrhu može ga pozvati u sud ili mu vratiti podnesak radi ispravka. Kad sud vrati podnesak podnositelju radi ispravka ili dopune, odredit će rok za ponovno podnošenje podneska. Ako podnesak vezan za rok bude ispravljen odnosno dopunjen i predan sudu u roku određenom za dopunu ili ispravak, smatrat će se da je podnesen sudu onog dana kad je prvi put bio podnesen. Smatrat će se da je podnesak povučen ako ne bude vraćen sudu u određenom roku, a ako bude vraćen bez ispravka odnosno dopune, odbacit će se. Ako rokovi ili prilozi nisu podneseni u dostatnom broju primjeraka, sud će pozvati podnositelja da ih u određenom roku podnese. Ako podnositelj ne postupi po tom nalogu, sud će podnesak odbaciti. Iznimno, sud može odrediti da se podnesci i prilozi prepišu na trošak stranke.

Član 99.

Novčanom kaznom do 300 konvertibilnih maraka sud će kazniti osobu koja u podnesku vrijeđa sud, stranku ili drugog sudionika u postupku. Izrečena kazna prema stavu 1. ovog člana ne utječe na izricanje kazne za krivično djelo. Ako osoba koja je novčano kažnjena ne plati tu kaznu u određenom roku, ona će se zamijeniti zatvorom, čije trajanje odmjerava sud razmjerno visini izrečene kazne, ali koji ne može biti duži od deset dana. Odredba stava 3. ovog člana primijenit će se u svim slučajevima kad sud u skladu s ovim zakonom izriče novčanu kaznu (čl. 229, 236, 296. i 298).

Član 100.

VIII - ROKOVI I ROČIŠTA 1. Rokovi Ako rokovi nisu određeni zakonom, određuje ih sud s obzirom na okolnosti slučaja. Rok koji sud odredi može se produžiti na prijedlog zainteresirane osobe ako za to postoje opravdani razlozi. Prijedlog za produženje roka mora se podnijeti prije proteka roka čije se produženje traži. Protiv rješenja o produljenju roka nije dopuštena žalba.

Član 101.

Rokovi se računaju na dane, mjesece i godine. Ako je rok određen na dane, u rok se ne uračunava dan kad je dostava ili saopćenje obavljeno odnosno dan u koji pada događaj otkad treba računati trajanje roka, već se za početak roka uzima prvi idući dan. Rokovi određeni na mjesece odnosno na godine završavaju se protekom onog dana posljednjeg mjeseca odnosno godine koji po svom broju odgovara danu kad je rok otpočeo. Ako nema tog dana u posljednjem mjesecu, rok se završava posljednjeg dana tog mjeseca. Ako posljednji dan roka pada na državni praznik, ili u nedjelju ili u koji drugi dan kad sud ne radi, rok istječe protekom prvoga idućeg radnog dana.

Član 102.

Kad je podnesak vezan za rok, smatra se da je podnesen u roku ako je prije nego što rok protekne predan nadležnom sudu. Ako je podnesak upućen preko pošte preporučenom pošiljkom ili telegrafski, dan predaje pošti smatra se danom predaje sudu kojemu je upućen. Ako je podnesak upućen telegrafski, a ne sadrži sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti, smatrat će se da je dan u roku ako uredan podnesak naknadno bude predat sudu ili bude upućen sudu preporučenom pošiljkom u roku od tri dana od dana predaje brzojava pošti. Za osobe koje se nalaze na obaveznoj vojnoj službi u vojsci Federacije dan predaje podneska vojnoj jedinici odnosno vojnoj ustanovi ili štabu smatra se danom predaje sudu. Odredba stava 4. ovog člana odnosi se i na ostale osobe koje se nalaze u službi u vojnim jedinicama odnosno vojnim ustanovama ili štabovima vojske Federacije u mjestima u kojima ne postoji redovna pošta. Za osobe lišene slobode dan predaje podneska upravi zatvora, odnosno ustanove i za izvršenje krivičnih i prekršajnih sankcija, smatra se danom predaje sudu. Ako je podnesak koji je vezan za rok predan ili upućen nenadležnom sudu prije proteka roka, a stigne nadležnom sudu nakon proteka roka, smatrat će se da je na vrijeme podnesen ako se njegovo podnošenje nenadležnom sudu može pripisati neznanju ili očitoj pogrešci podnositelja. Odredbe st. 1. do 7. ovog člana primjenjuju se i na rok u kojem se prema posebnim propisima mora podići tužba, te i na rok zastare potraživanja ili kakva drugog prava.

Član 103.

2. Ročišta Ročište određuje sud kad je to zakonom propisano ili kad to zahtijevaju potrebe postupka. Protiv rješenja o određivanju ročišta nije dopuštena žalba. Sud će na ročište blagovremeno pozvati stranke i ostale osobe čija se prisutnost smatra potrebnom. Uz poziv će se stranci dostaviti podnesak koji je dao povod za određivanje ročišta, a u pozivu će se naznačiti mjesto, prostorija i vrijeme održavanja ročišta. Ako se uz poziv ne dostavlja podnesak, u pozivu će se navesti stranke, predmet spora te radnja koja će se na ročištu obaviti. Sud će u pozivu osobito upozoriti na zakonske posljedice izostanka s ročišta.

Član 104.

Ročište se, u pravilu, održava u sudskoj zgradi. Sud može odlučiti da se ročište održi izvan sudske zgrade kad ustanovi da je to nužno ili da će se na taj način uštedjeti u vremenu ili u troškovima postupka. Protiv takvog rješenja nije dopuštena žalba.

Član 105.

Sud može ročište odgoditi kad je to potrebno radi izvođenja dokaza ili kad za to postoje drugi opravdani razlozi. Kad se ročište odgodi, sud će po mogućnosti prisutnima odmah saopćiti mjesto i vrijeme novog ročišta. Protiv rješenja o odgodi ročišta nije dopuštena žalba.

Član 106.

3. Povrat u prijašnje stanje Ako stranka propusti ročište ili rok za poduzimanje kakve radnje u postupku i zbog toga izgubi pravo na poduzimanje te radnje, sud će toj stranci na njezin prijedlog dopustiti da naknadno obavi tu radnju (povrat u prijašnje stanje) ako ocijeni da postoje opravdani razlozi za propuštanje. Kad se dopusti povrat u prijašnje stanje, parnica se vraća u ono stanje u kojem se nalazila prije propuštanja i ukidaju se sve odluke koje je sud zbog propuštanja donio.

Član 107.

Prijedlog za povrat u prijašnje stanje podnosi se sudu kod kojega je trebalo obaviti propuštenu radnju. Prijedlog se mora podnijeti u roku od petnaest dana, računajući od dana kad je prestao razlog koji je uzrokovao propuštanje, a ako je stranka tek kasnije saznala za propuštanje - od dana kad je za to saznala. Nakon proteka tri mjeseca od dana propuštanja ne može se tražiti povrat u prijašnje stanje. Ako se povrat u prijašnje stanje predlaže zbog propuštanja roka, predlagatelj je dužan istodobno s podnošenjem prijedloga obaviti i propuštenu radnju.

Član 108.

Ne može se zahtijevati povrat u prijašnje stanje ako je propušten rok za stavljanje prijedloga da se dopusti povrat u prijašnje stanje ili ako je propušteno ročište određeno u povodu prijedloga za povrat u prijašnje stanje.

Član 109.

Prijedlog za povrat u prijašnje stanje, u pravilu, ne utječe na tok parnice, ali sud može odlučiti da se postupak prekine do pravosnažnosti rješenja o prijedlogu. Ako je sud donio odluku da se postupak prekine, a pred višim je sudom u toku postupak u povodu žalbe, obavijestit će se viši sud o toj odluci.

Član 110.

Neblagovremene i nedopuštene prijedloge za povrat u prijašnje stanje odbacit će predsjednik vijeća rješenjem. U vezi s prijedlogom za povrat u prijašnje stanje sud će zakazati ročište, osim ako su činjenice na kojima se prijedlog zasniva općepoznate.

Član 111.

Protiv rješenja kojim se prihvaća prijedlog za povrat u prijašnje stanje nije dopuštena žalba, osim ako je prijedlog prihvaćen protivno članu 108. ovog zakona ili prijedlog koji je neblagovremeno podnesen.

Član 112.

IX - ZAPISNICI Zapisnik se sastavlja o radnjama poduzetim na ročištu. Zapisnik se sastavlja i o važnijim izjavama ili saopćenjima koje stranke ili drugi sudionici daju izvan ročišta. O manje važnim izjavama ili saopćenjima neće se sastavljati zapisnik, nego će se samo staviti službena bilješka u spisu. Zapisnik piše zapisničar.

Član 113.

U zapisnik se unosi: naziv i sastav suda, mjesto gdje se obavlja radnja, dan i sat kad se oba vlja radnja, naznaka predmeta spora i imena prisutnih stranaka odnosno trećih osoba i njihovih zakonskih zastupnika odnosno punomoćnika. Zapisnik treba da sadrži bitne podatke o sadržaju poduzete radnje. U zapisnik o glavnoj raspravi, osobito će se unijeti: je li rasprava bila javna ili je javnost bila isključena, sadržaj izjava stranaka, njihovi prijedlozi, dokazi koje su ponudile, dokazi koji su izvedeni, uz navođenje sadržaja iskaza svjedoka i vještaka te odluke suda donesene na ročištu, odnosno, nakon zaključenja glavne rasprave.

Član 114.

Zapisnik se mora voditi uredno, u njemu se ne smije ništa brisati, dodati ili mijenjati. Prekrižena mjesta moraju ostati čitljiva.

Član 115.

Zapisnik se sastavlja tako da predsjednik vijeća kazuje glasno zapisničaru što će unijeti u zapisnik. Stranke imaju pravo pročitati zapisnik ili zahtijevati da im se pročita te staviti svoje prigovore na sadržaj zapisnika. To pravo imaju i druge osobe čija je izjava unesena u zapisnik, ali samo u vezi s onim dijelom zapisnika koji sadrži njihovu izjavu. lspravci ili dodaci u pogledu sadržaja zapisnika koje treba provesti u povodu prigovora stranaka ili drugih osoba ili po službenoj dužnosti unijet će se na kraju zapisnika. Na zahtjev tih osoba unijet će se i prigovori koji nisu prihvaćeni.

Član 116.

Zapisnik potpisuju predsjednik vijeća, zapisničar, stranke, odnosno njihovi zakonski zastupnici ili punomoćnici i tumač. Svjedok i vještak potpisuju svoj iskaz na zapisniku kad se oni saslušavaju pred zamoljenim sucem ili predsjednikom vijeća. Nepismena osoba ili osoba koja se ne može potpisati stavit će na zapisnik otisak kažiprsta, a zapisničar će ispod otiska upisati njezino ime i prezime. Ako se koja stranka, njezin zakonski zastupnik ili punomoćnik, svjedok ili vještak udalji prije potpisivanja zapisnika ili ne želi potpisati zapisnik, zabilježit će se to u zapisnik i navesti razlog koji je iznesen.

Član 117.

O vijećanju i glasanju sastavlja se poseban zapisnik. Ako je kod višeg suda u postupku u vezi s pravnim lijekom odluka donesena jednoglasno, neće se sastaviti zapisnik, nego će se na izvorniku odluke staviti bilješka o vijećanju i glasanju. Zapisnik o vijećanju i glasanju sadrži tok glasanja i odluku koja je donesena. Odvojena mišljenja priključuju se zapisniku o vijećanju i glasanju ako nisu unesena u sam zapisnik. Zapisnik potpisuju svi članovi vijeća i zapisničar. Zapisnik o vijećanju i glasanju zatvorit će se u poseban omot. Taj zapisnik može razgledati samo viši sud kad rješava o pravnom lijeku i u tom slučaju zapisnik će se ponovno zatvoriti u poseban omot i na omotu naznačiti da je zapisnik razgledan. Bilješku o glasanju potpisuju svi članovi vijeća.

Član 118.

X - DONOŠENJE ODLUKE Sud donosi odluke u obliku presude ili rješenja. O tužbenom zahtjevu sud odlučuje presudom, a u postupku zbog smetanja posjeda rješenjem. Kad ne odlučuje presudom, sud odlučuje rješenjem. U postupku izdavanja platnog naloga rješenje kojim se prihvaća tužbeni zahtjev donosi se u obliku platnog naloga. Odluka o troškovima u presudi smatra se rješenjem.

Član 119.

Odluke vijeća donose se nakon vijećanja glasanjem. U prostoriji u kojoj se vijeća i glasa mogu biti prisutni samo članovi vijeća i zapisničar. Kad treba donijeti odluku o jednostavnijim pitanjima, vijeće može odluku donijeti i u samom zasjedanju.

Član 120.

Predsjednik vijeća rukovodi vijećanjem i glasanjem i glasa posljednji. On se brine da se o svim pitanjima svestrano i potpuno raspravlja. Za svaku odluku vijeća potrebna je većina glasova. Članovi vijeća ne mogu odbiti da glasaju o pitanjima koja postavi predsjednik vijeća. Član vijeća koji je pri glasanju o kojem ranijem pitanju ostao u manjini ne može se suzdržati od glasanja o pitanju o kojem se ima kasnije odlučiti. Ako se u vezi s pojedinim pitanjima o kojima se odlučuje glasovi podijele na više različitih mišljenja, tako da nijedno od njih nema većinu, razdvojit će se pitanja i glasanje će se ponavljati sve dok se ne postigne većina. Ako se u pogledu visine novčane svote ili količine glasovi podijele na više od dva mišljenja, ponovno će se raspravljati o razlozima za svako mišljenje; pa ako se i nakon toga ne može postići većina, glasovi dati za najveću novčanu svotu ili količinu dodat će se glasovima datim za najbližu manju novčanu svotu ili količinu dok se ne postigne većina.

Član 121.

Prije odlučivanja o glavnoj stvari sud odlučuje je li potrebno dopuniti postupak te o drugim prethodnim pitanjima. Ako pri rješavanju o glavnoj stvari treba odlučiti o više zahtjeva, glasat će se o svakom zahtjevu posebno.

Član 122.

XI - DOSTAVA PISMENA I RAZMATRANJE SPISA 1. Način dostave pismena Pismena se dostavljaju, u pravilu, preko pošte, a mogu se dostavljati preko određenog radnika suda, preko nadležne službe općine ili neposredno u sudu.

Član 123.

Dostava državnim organima i pravnim osobama obavlja se predajom pismena osobi ovlaštenoj za primanje pismena ili radniku koji se zatekne u uredu, odnosno poslovnoj prostoriji. Dostava pravnoj osobi može se obaviti i putem njene poslovne jedinice, ako spor proizlazi iz pravnog odnosa te jedinice. Kad pismeno treba dostaviti tužitelju ili pravobranitelju ili ombudsmenu, dostava se obavlja predajom pismena njegovoj pisarnici, odnosno službi za primanje pismena. Danom dostave smatra se dan predaje pismena pisarnici, odnosno ovlaštenoj službi. Dostava prema odredbama st. 1. i 2. ovog člana obavlja se i kad su stranke, navedene u tom stavu, za svog punomoćnika odredile osobu koja je njihov radnik.

Član 124.

Vojnim osobama, radnicima policije, radnicima kopnenog, riječnog, pomorskog i zračnog prometa poziv se dostavlja preko njihove komande, odnosno neposrednog starješine, a prema potrebi, mogu im se na taj način dostavljati i ostala pismena.

Član 125.

Kad dostavu treba obaviti osobama ili ustanovama u inozemstvu ili strancima koji uživaju pravo imuniteta, dostava će se obaviti diplomatskim putem, ako u međunarodnom ugovoru ili u ovom zakonu nije što drugo određeno. Ako se dostava pismena ima obaviti državljanima Bosne i Hercegovine u inostranstvu, to se može učiniti preko nadležnog konzularnog odnosno diplomatskog predstavništva Bosne i Hercegovine u toj državi putem organa uprave nadležnog za inozemne poslove Bosne i Hercegovine.

Član 126.

Dostava pravnoj osobi koja ima sjedište u inozemstvu, može se obaviti i putem njenog zastupništva, odnosno predstavništva u Federaciji.

Član 127.

Osobama lišenim slobode dostava se obavlja preko uprave zatvora, odnosno uprave ustanove za izvršenje krivičnih i prekršajnih sankcija.

Član 128.

Kad stranka ima zakonskog zastupnika odnosno punomoćnika, dostava se obavlja zakonskom zastupniku odnosno punomoćniku, ako u ovom zakonu nije što drugo određeno. Ako stranka ima više zakonskih zastupnika odnosno punomoćnika, dovoljno je dostavu obaviti jednom od njih.

Član 129.

Dostava advokatu kao punomoćniku može se obaviti i predajom pismena njegovom namješteniku u advokatskom uredu.

Član 130.

Dostava se obavlja radnim danom, i to danju, u stanu ili na radnom mjestu osobe kojoj se dostava ima obaviti ili u sudu kad se ta osoba tamo zatekne. Dostava se može obaviti i u drugo vrijeme i na drugom mjestu, po pristanku osobe kojoj se dostava ima obaviti ili na osnovu posebne odluke suda koju je dostavljač dužan na zahtjev pokazati. Odredba da se dostava obavlja samo radnim danom ne važi za dostavu poštom.

Član 131.

Ako se osoba kojoj se pismeno ima dostaviti ne zatekne u svom stanu, dostava se obavlja predajom pismena kome od njezinih odraslih članova domaćinstva, koji je dužan primiti pismeno. Ako se oni ne zateknu u stanu, pismeno će se predati kućepazitelju ili susjedu, ako oni na to pristanu. Ako se dostava obavlja na radnom mjestu osobe kojoj se pismeno ima dostaviti, a ta se osoba tu ne zatekne, dostava se može obaviti osobi koja na istom mjestu radi, ako ona pristane da primi pismeno. Predaja pismena drugoj osobi nije dopuštena ako ona sudjeluje u parnici kao protivnik osobe kojoj se dostava ima obaviti.

Član 132.

Tužba, platni nalog, vanredni pravni lijek, presuda i rješenje protiv kojih je dopuštena posebna žalba dostavit će se osobno stranci odnosno njezinu zakonskom zastupniku odnosno punomoćniku. Ostala pismena dostavit će se osobno kad je to ovim zakonom izričito određeno ili kad sud smatra da je zbog priloženih isprava u izvorniku ili iz kojeg drugog razloga potrebna veća opreznost. Ako se osoba kojoj se pismeno mora osobno dostaviti ne zatekne tamo gdje se dostava ima obaviti, dostavljač će se obavijestiti kad bi i na kojem mjestu mogao tu osobu zateći i ostaviti joj kod jedne od osoba navedenih u članu 131. st. 1. i 2. ovog zakona pismenu obavijest da radi primanja pismena bude u određeni dan i sat u svom stanu odnosno na svome radnom mjestu. Ako i nakon toga dostavljač ne zatekne osobu kojoj se pismeno ima dostaviti, postupit će se prema odredbama člana 131. ovog zakona, i time se smatra da je dostava obavljena. Ako pismeno iz stava 1. ovog člana treba dostaviti državnim organima i pravnim osobama, dostava se obavlja prema odredbama člana 123. ovog zakona.

Član 133.

Ako se utvrdi da je osoba kojoj se pismeno ima dostaviti odsutna i da joj osobe navedene u članu 131. st. 1. i 2. ovog zakona ne mogu pismeno na vrijeme predati, vratit će se pismeno sudu uz naznaku gdje se odsutni nalazi.

Član 134.

2. Odbijanje prijema pismena Kad osoba kojoj je pismeno upućeno odnosno odrasli član njezina domaćinstva odnosno ovlaštena osoba ili radnik državnog organa i pravne osobe bez zakonitog razloga odbije da primi pismeno, dostavljač će ga ostaviti u stanu ili u prostorijama gdje ta osoba radi ili će pismeno pribiti (nalijepiti) na vrata stana ili prostorije. Na dostavnici će zabilježiti dan, sat i razlog odbijanja prijema, a i mjesto gdje je pismeno ostavljeno, i time se smatra da je dostava obavljena.

Član 135.

3. Promjena adrese Kad stranka ili njezin zakonski zastupnik do dostave drugostepene odluke kojom se postupak završava promijene adresu, dužni su o tome odmah obavijestiti sud. Ako oni to ne učine, a dostavljač ne može saznati u koje su se mjesto, odnosno stan odselili, sud će odrediti da se sve dalje dostave u parnici za tu stranku obavljaju stavljanjem pismena na oglasnu ploču suda. Dostava se smatra obavljenom nakon proteka osam dana od dana stavljanja pismena na oglasnu ploču suda. Kad punomoćnik, odnosno punomoćnik za primanje pismena do dostave drugostepene odluke kojom se postupak završava promijeni adresu, a ne obavijesti o tome sud, dostava će se obaviti kao da punomoćnik nije ni postavljen.

Član 136.

4. Punomoćnik za primanje pismena Stranku ili njenog zakonskog zastupnika koji se nalaze u inostranstvu, a nemaju punomoćnika u Federaciji, pozvat će sud da u primjerenom roku postave punomoćnika za primanje pismena u Federaciju. Ako stranka ili njen zakonski zastupnik ne postave takvog punomoćnika, sud će stranci na njezin trošak postaviti privremenog zastupnika ovlaštenog za primanje pismena i o tome obavijestiti stranku odnosno njezina zakonskog zastupnika.

Član 137.

Ako više osoba zajednički tuđe, a nemaju zajedničkoga zakonskog zastupnika odnosno punomoćnika, sud ih može pozvati da u određenom roku imenuju zajedničkog punomoćnika za primanje pismena. Istovremeno sud će obavijestiti tužitelje koga će od njih smatrati zajedničkim punomoćnikom za primanje pismena ako oni sami ne imenuju takva punomoćnika. Odredbe stava 1. ovog člana primjenjivat će se i kad je više osoba tuženo kao jedinstveni suparničari.

Član 138.

5. Utvrđivanje adrese Ako stranka ne može sama saznati adresu osobe kojoj pismeno treba dostaviti, sud će nastojati od nadležnog organa uprave ili na drugi način dobiti potrebne podatke.

Član 139.

6. Dostavnica Potvrdu o obavljenoj dostavi (dostavnicu) potpisuju primatelj i dostavljač. Primatelj će na dostavnici slovima sam napisati dan prijema. Ako je primatelj nepismen ili nije u stanju potpisati se, dostavljač će ispisati njegovo ime i prezime i slovima dan primitka te staviti napomenu zašto primatelj nije stavio svoj potpis. Ako primatelj odbije potpisati dostavnicu, dostavljač će to zabilježiti na dostavnici i ispisati slovima dan predaje i time se smatra da je dostava obavljena. Ako je dostava obavljena prema odredbi člana 132. stava 2. ovog zakona, na dostavnici će se pored potvrde o prijemu pismena naznačiti da je prethodila pismena obavijest. Kad je prema odredbama ovog zakona pismeno predano drugoj osobi, a ne onoj kojoj se pismeno imalo dostaviti, na dostavnici će dostavljač naznačiti odnos tih dviju osoba. Ako je na dostavnici netačno naznačen datum dostave, smatrat će se da je dostava obavljena onog dana kad je pismeno predato. Ako je dostavnica nestala, dostava se može dokazivati i na drugi način.

Član 140.

7. Razmatranje i prepisivanje spisa Stranke imaju pravo razmotriti i prepisivati spise parnice u kojoj sudjeluju. Ostalim osobama koje imaju opravdan interes može se dopustiti razmatranje i prepisivanje pojedinih spisa. Kad je postupak u toku, dozvolu daje predsjednik vijeća, a kad je postupak završen - predsjednik suda odnosno radnik u sudu koga on odredi.

Član 141.

XII - TROŠKOVI POSTUPKA 1. Parnični troškovi Parnične troškove čine izdaci učinjeni u toku ili u povodu postupka. Parnični troškovi obuhvaćaju i nagradu za rad advokata i drugih osoba kojima zakon priznaje pravo na nagradu.

Član 142.

Svaka stranka prethodno sama podmiruje troškove koje je uzrokovala svojim radnjama.

Član 143.

Kad stranka predloži izvođenje dokaza, dužna je po nalogu suda unaprijed položiti iznos potreban za podmirenje troškova koji će nastati u povodu izvođenja dokaza. Kad izvođenje dokaza predlože obje stranke, ili kad ga sud odredi po službenoj dužnosti, sud će odrediti da iznos potreban za podmirenje troškova polože obje stranke na jednake dijelove. Ako je sud odredio izvođenje dokaza po službenoj dužnosti, može odrediti da iznos položi samo jedna stranka. Sud će odustati od izvođenja dokaza ako iznos potreban za podmirenje troškova ne bude položen u roku što ga sud odredi. U tom će slučaju sud, s obzirom na sve okolnosti, po svojem uvjerenju cijeniti od kakve je važnosti što stranka nije u roku položila iznos potreban za podmirenje troškova. Iznimno od odredbe stava 3. ovog člana, ako sud po službenoj dužnosti odredi i izvođenje dokaza radi utvrđivanja činjenica u vezi s primjenom člana 3. stava 2. ovog zakona, a stranke ne polože određeni iznos, troškovi za izvođenje dokaza isplatit će se iz sredstava suda.

Član 144.

Stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci nadoknaditi troškove. Ako stranka djelomično uspije u parnici, sud može s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka podmiruje svoje troškove ili da jedna stranka nadoknadi drugoj razmjeran dio troškova. Sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje je protivna stranka imala, ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Prema rezultatu dokazivanja sud će odlučiti hoće li troškove iz člana 143. stava 4. ovog zakona podmirivati jedna ili obje stranke ili će ti troškovi pasti na teret sredstava suda.

Član 145.

Pri odlučivanju koji će se troškovi stranci nadoknaditi sud će uzeti u obzir samo troškove koji su bili potrebni radi vođenja parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti. Ako je propisana tarifa za nagrade advokata, ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi.

Član 146.

Stranka je dužna neovisno o ishodu parnice nadoknaditi protivnoj stranci troškove koje je uzrokovala svojom krivnjom ili slučajem koji se njoj dogodio.

Član 147.

Ako tuženik nije dao povod za tužbu i ako je u odgovoru na tužbu odnosno na pripremnom ročištu, a ako se ne održava pripremno ročište - onda na glavnoj raspravi, prije nego što se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, priznao tužbeni zahtjev, tužitelj će nadoknaditi tuženiku parnične troškove.

Član 148.

Tužitelj koji povuče tužbu dužan je protivnoj stranci nadoknaditi parnične troškove, osim ako je povlačenje tužbe uslijedilo nakon udovoljenja zahtjevu od tuženika. Stranka koja odustane od pravnog lijeka dužna je protivnoj stranci nadoknaditi troškove nastale u povodu pravnog lijeka.

Član 149.

Svaka stranka podmiruje svoje troškove ako je parnica završena sudskom nagodbom, a u nagodbi nije drukčije ugovoreno. Troškovi nagodbe koja je pokušana (član 304. ), ali nije uspjela, ulaze u parnične troškove.

Član 150.

Ako u izlučnoj parnici bude prihvaćen tužbeni zahtjev za izlučenje stvari, a sud utvrdi da je tuženik kao povjerilac u izvršnom postupku imao opravdanih razloga da smatra da ne postoje prava trećih osoba na tim stvarima, odredit će da svaka stranka podmiruje svoje troškove.

Član 151.

Suparničari podmiruju troškove na jednake dijelove. Ako postoji znatna razlika u pogledu njihova udjela u predmetu spora, sud će prema razmjeru tog udjela odrediti koliki će dio troškova nadoknaditi svaki od suparničara. Suparničari koji su solidarno odgovorni u glavnoj stvari odgovaraju solidarno i za troškove dosuđene protivnoj strani. Za troškove uzrokovane posebnim parničnim radnjama pojedinih suparničara ostali suparničari ne odgovaraju.

Član 152.

Kad nadležni tužitelj odnosno ombudsmen sudjeluje u postupku kao stranka, on ima pravo na naknadu troškova prema odredbama ovog zakona, ali ne i pravo na nagradu.

Član 153.

Odredbe o troškovima primjenjuju se i na stranke što ih zastupa pravobraniteljstvo. U tom slučaju troškovi postupka obuhvaćaju i iznos koji bi se stranci priznao na ime nagrade advokatu.

Član 154.

O naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja. Stranka je dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu. Zahtjev za naknadu troškova stranka je dužna staviti najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima, a ako je riječ o donošenju odluke bez prethodnog raspravljanja, stranka je dužna zahtjev za naknadu troškova staviti u prijedlogu o kojem sud treba odlučiti. O zahtjevu za naknadu troškova sud će odlučiti u presudi ili rješenju kojim se završava postupak pred tim sudom. U slučaju usmene objave presude ili rješenja kojim se naređuje naknada troškova sud može odlučiti da će iznos troškova odmjeriti u pismeno izrađenoj presudi, odnosno rješenju ako se rješenje ima dostaviti strankama. U toku postupka sud će posebnim rješenjem odlučiti o naknadi troškova samo kad pravo na naknadu troškova ne ovisi o odluci o glavnoj stvari. U slučaju iz člana 148. ovog zakona, ako povlačenje tužbe ili odustanak od pravnog lijeka nisu obavljeni na raspravi, zahtjev za naknadu troškova može se staviti u roku od petnaest dana nakon prijema obavijesti o odustanku, odnosno povlačenju tužbe.

Član 155.

U djelomičnoj presudi ili međupresudi sud može izreći da se odluka o troškovima ostavlja za kasniju presudu.

Član 156.

Kad sud odbaci ili odbije pravni lijek, odlučit će i o troškovima nastalim u postupku u povodu toga pravnog lijeka. Kad sud preinači odluku protiv koje je podnesen pravni lijek ili ukine tu odluku i odbaci tužbu, odlučit će o troškovima cijelog postupka. Kad se ukine odluka protiv koje je podnesen pravni lijek i predmet vrati na ponovno suđenje, ostavit će se da se o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odluči u konačnoj odluci. Sud može postupiti prema odredbi stava 3. ovog člana i kad odluku protiv koje je podnesen pravni lijek samo djelomično ukine.

Član 157.

Odluka o troškovima sadržana u presudi može se napadati samo žalbom na rješenje ako se istodobno ne napada i odluka o glavnoj stvari. Ako jedna stranka napada presudu samo u pogledu troškova, a druga u pogledu glavne stvari, viši sud će jednom odlukom odlučiti o oba pravna lijeka.

Član 158.

2. Troškovi u postupku za osiguranje dokaza Troškove postupka za osiguranje dokaza podmiruje stranka koja je podnijela prijedlog za osiguranje dokaza. Ona je dužna nadoknaditi i troškove protivnoj stranci odnosno postavljenom privremenom zastupniku. Te troškove stranka može naknadno ostvarivati kao dio parničnih troškova, prema uspjehu u parnici.

Član 159.

3. Oslobađanje od plaćanja troškova postupka Sud će osloboditi plaćanja troškova postupka stranku koja prema svome općem imovnom stanju ne može podmiriti te troškove bez štete za nužno uzdržavanje svoje i svoje porodice. Oslobađanje od plaćanja troškova postupka obuhvaća oslobađanje od plaćanja taksa i oslobađanje od polaganja predujma za troškove svjedoka, vještaka, uviđaja i sudskih oglasa. Sud može osloboditi stranku samo plaćanja taksa ako bi plaćanjem taksa bila znatno umanjena sredstva iz kojih se uzdržava stranka i članovi njene porodice. Pri donošenju odluke o oslobađanju od plaćanja troškova postupka sud će brižljivo ocijeniti sve okolnosti, a osobito će uzeti u obzir vrijednost predmeta spora, broj osoba koje stranka uzdržava i prihode koje imaju stranka i članovi njene porodice.

Član 160.

Odluku o oslobađanju od plaćanja troškova postupka donosi prvostepeni sud na prijedlog stranke. Stranka je dužna uz prijedlog podnijeti uvjerenje nadležnog organa uprave o imovnom stanju. Kad je to potrebno, i sam sud može, po službenoj dužnosti, pribaviti potrebne podatke i obavijesti o imovnom stanju stranke koja traži oslobađanje, a može o tome saslušati i protivnu stranku. Protiv rješenja suda kojim se prihvaća prijedlog stranke za oslobađanje od plaćanja troškova postupka nije dopuštena žalba.

Član 161.

Kad je stranka potpuno oslobođena plaćanja troškova postupka (član 159. stav 2), prvostepeni sud će na njezin zahtjev odrediti da je zastupa punomoćnik, ako je to nužno radi zaštite prava stranke. Stranka kojoj je postavljen punomoćnik oslobađa se plaćanja stvarnih izdataka i nagrade postavljenog punomoćnika. Za punomoćnika postavlja se advokat, ali ako u sjedištu suda nema dovoljno advokata, za punomoćnika se može postaviti i druga osoba s pravnom spremom, sposobna dati potrebnu pravnu pomoć. Punomoćnika iz reda advokata postavlja predsjednik suda pred kojim se vodi postupak prvog stepena. Postavljeni punomoćnik može iz opravdanih razloga tražiti da bude razriješen. O tome odlučuje izvan glavne rasprave predsjednik vijeća, a na raspravi vijeće. Protiv odluke suda kojom se punomoćnik razrješava nije dopuštena žalba. Protiv rješenja suda kojim se prihvaća zahtjev stranke o postavljenju punomoćnika nije dopuštena žalba.

Član 162.

Kad je stranka potpuno oslobođena plaćanja troškova postupka, iz sredstava suda isplatit će se predujam za troškove svjedoka, vještaka, uviđaja i izdavanja sudskog oglasa te stvarni izdaci postavljenog punomoćnika.

Član 163.

Rješenje o oslobađanju od plaćanja troškova postupka i o postavljanju punomoćnika prvostepeni sud može tokom postupka ukinuti ako utvrdi da je stranka u stanju podmirivati troškove postupka. Tom prilikom sud će riješiti hoće li stranka potpuno ili djelimično nadoknaditi i one troškove i takse od kojih je prije bila oslobođena te stvarne izdatke i nagradu postavljenog punomoćnika. U prvom redu imaju se nadoknaditi iznosi isplaćeni iz sredstava suda.

Član 164.

Takse i troškovi isplaćeni iz sredstava suda te stvarni izdaci i nagrada postavljenog punomoćnika, čine dio parničnih troškova. O naknadi tih troškova od strane protivnika stranke koja je oslobođena plaćanja troškova postupka sud će odlučiti prema odredbama o naknadi troškova. Takse i troškove isplaćene iz sredstava suda naplaćuje, prema službenoj dužnosti, prvostepeni sud od stranke koja je dužna nadoknaditi te troškove. Ako je protivnik stranke koja je oslobođena plaćanja troškova postupka dosuđeno da nadoknadi parnične troškove, a utvrdi se da on nije u stanju te troškove platiti, sud može naknadno odrediti da troškove iz stava 1. ovog člana plati u cijelosti ili djelimočno stranka koja je oslobođena plaćanja troškova postupka iz onoga što joj je dosuđeno. Time se ne dira u pravo te stranke da za ono što je platila traži naknadu od protivnika.

Član 165.

XIII - PRAVNA POMOĆ Sudovi u Federaciji su dužni jedan drugome davati pravnu pomoć u parničnom postupku. Ako zamoljeni sud nije nadležan da obavi radnju za koju je zamoljen, ustupit će molbu nadležnom sudu odnosno drugome državnom organu i o tome obavijestiti sud od koga je primio molbu, a ako mu nadležni sud odnosno državni organ nije poznat, vratit će molbu sudu koji je podnio molbu. Ako u jednom mjestu postoji više sudova stvarno nadležnih za davanje pravne pomoći, molba za davanje pravne pomoći može se podnijeti bilo kojem od tih sudova.

Član 166.

Sudovi će ukazivati pravnu pomoć inozemnim sudovima u slučajevima predviđenim međunarodnim ugovorom i kad postoji uzajamnost u ukazivanju pravne pomoći. U slučaju sumnje o postojanju uzajamnosti objašnjenje daje Federalno ministarstvo pravde. Sud će uskratiti pravnu pomoć inozemnom sudu ako se traži izvršenje radnje koja je protivna javnom poretku Bosne i Hercegovine odnosno Federacije. U takvom će slučaju sud nadležan za davanje pravne pomoći po službenoj dužnosti, dostaviti predmet Vrhovnom sudu Federacije, radi donošenja konačne odluke. Odredbe člana 165. st. 2. i 3. ovog zakona važe i za postupanje s molbom inostranog suda.

Član 167.

Sudovi ukazuju pravnu pomoć inostranim sudovima na način predviđen u domaćem zakonu. Radnja koja je predmet molbe inozemnog suda može se obaviti i na način koji zahtijeva inozemni sud, ako takav postupak nije protivan javnom poretku Bosne i Hercegovine, odnosno Federacije.

Član 168.

Ako međunarodnim ugovorom nije što drugo određeno, sudovi će uzimati u postupak molbe za pravnu pomoć inozemnih sudova samo ako su dostavljene diplomatskim putem i ako su molba i prilozi sastavljeni na jeziku u službenoj upotrebi u Federaciji, ili ako je priložen ovjereni prijevod na tom jeziku.

Član 169.

Ako međunarodnim ugovorom nije što drugo određeno, molbe sudova iz Federacije za pravnu pomoć dostavljaju se inozemnim sudovima diplomatskim putem preko organa uprave nadležnog za inozemne poslove Bosne i Hercegovine. Molbe i prilozi moraju biti sastavljeni na jeziku zamoljene države ili uz njih mora biti priložen njihov ovjereni prijevod na tom jeziku. D i o d r u g i TOK PARNIČNOG POSTUPKA A. Postupak pred prvostepenim sudom XIV - T U Ž B A 1.

Član 170.

Tužba i njen sadržaj Parnični postupak pokreće se tužbom.

Član 171.

Tužba treba sadržavati određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, činjenice na kojima tužitelj zasniva zahtjev, dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a i druge podatke koje mora imati svaki podnesak (član 95). Kad nadležnost, sastav suda ili pravo na izjavljivanje revizije ovisi o vrijednosti predmeta spora, a predmet tužbenog zahtijeva nije novčana svota, tužitelj je dužan u tužbi naznačiti vrijednost predmeta spora. Sud će po tužbi postupiti i kad tužitelj nije naveo pravni temelj tužbenog zahtjeva, a ako je tužitelj naveo pravni temelj, sud nije vezan za taj pravni osnov.

Član 172.

2. Tužba za utvrđenje Tužitelj može u tužbi tražiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost, odnosno neistinitost kakve isprave. Takva se tužba može podići kad je to posebnim propisima predviđeno, kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtijeva za radnju iz istog odnosa ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe. Ako odluka o sporu ovisi o tome postoji li ili ne postoji kakav pravni odnos koji je tokom parnice postao sporan, tužitelj može, pored postojećeg zahtjeva, istaknuti i tužbeni zahtjev da sud utvrdi da takav odnos postoji odnosno da ne postoji, ako je sud pred kojim parnica teče nadležan za takav zahtjev. Isticanje zahtjeva prema odredbi stava 3. ovog člana neće se smatrati preinakom tužbe.

Član 173.

3. Isticanje više tužbenih zahtjeva u jednoj tužbi U jednoj tužbi tužitelj može istaknuti više zahtjeva protiv istog tuženika kad su svi zahtjevi povezani istom činjeničnom i pravnom osnovom. Ako zahtjevi nisu povezani istom činjeničnom i pravnom osnovom, oni se mogu istaknuti u jednoj tužbi protiv istog tuženika samo kad je isti sud stvarno nadležan za svaki od tih zahtjeva i kad je za sve zahtjeve određena ista vrsta postupka. Tužitelj može u jednoj tužbi istaknuti dva ili više tužbenih zahtjeva koji su u međusobnoj vezi, i to tako što će tražiti da sud prihvati slijedeći od tih zahtjeva u slučaju da bude pravosnažno odbijen prema onome koji je u tužbi naveden prije njega. Zahtjevi se mogu, prema stavu 2. ovog člana, istaknuti u jednoj tužbi samo ako je sud stvarno nadležan za svaki od istaknutih zahtjeva i ako je za sve zahtjeve određena ista vrsta postupka. Ako o nekim od zahtjeva istaknutih u istoj tužbi treba da sudi vijeće, a o drugima sudija pojedinac istog suda, o svim zahtje-vima sudit će vijeće.

Član 174.

4. Protutužba Tuženik može do zaključenja glavne rasprave pred sudom podnijeti kod istog suda protutužbu, ako je zahtjev protutužbe u vezi s tužbenim zahtjevom, ili ako se ti zahtjevi mogu prebiti, ili ako se protutužbom traži utvrđenje kakva prava ili pravnog odnosa o čijem postojanju ili nepostojanju ovisi u cijelosti ili djelomično odluka o tužbenom zahtjevu. Protutužba se ne može podnijeti ako je za zahtjev iz protutužbe stvarno nadležan viši sud. Protutužba se može podnijeti i kad o zahtjevu iz protutužbe treba da sudi isti sud u drugom sastavu.

Član 175.

5. Preinaka tužbe Tužitelj može do zaključenja glavne rasprave preinačiti tužbu. Nakon dostave tužbe tuženiku, za preinaku tužbe potreban je pristanak tuženika, ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. Smatrat će se da postoji pristanak tuženika na preinaku tužbe ako se on upusti u raspravljanje o glavnoj stvari po preinačenoj tužbi, a nije se prije toga protivio preinaci. Ako je parnični sud za preinačenu tužbu stvarno nenadležan, dostavit će predmet nadležnom sudu, koji će ako se tuženik protivi preinaci riješiti je li preinaka dopuštena. Na način predviđen u stavu 4. ovog člana postupit će se i kad po preinačenoj tužbi treba da sudi isti sud u drugom sastavu ( član 18 ). Kad sud dopusti preinaku tužbe, dužan je ostaviti tuženiku vrijeme potrebno da se može pripremiti za raspravljanje po preinačenoj tužbi, ako za to nije imao dovoljno vremena. Na isti način sud će postupiti ako tuženik koji se ne protivi preinaci zatraži da mu se ostavi potrebno vrijeme radi pripremanja. Ako je tužba preinačena na ročištu na kojem tuženik nije prisutan, sud će odgoditi ročište i dostaviti tuženiku prijepis zapisnika s tog ročišta. Protiv rješenja kojim se prihvaća preinaka tužbe nije dopuštena posebna žalba.

Član 176.

Preinaka tužbe jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći. Ako tužitelj preinačuje tužbu tako da, zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, zahtijeva iz iste činjenične osnove drugi predmet ili novčanu svotu, tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti. Tužba nije preinačena ako je tužitelj promijenio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva ako je smanjio tužbeni zahtjev ili ako je promijenio, dopunio ili ispravio pojedine navode, tako da zbog toga tužbeni zahtjev nije promijenjen.

Član 177.

Tužitelj može sve do zaključenja glavne rasprave svoju tužbu preinačiti i tako da umjesto prvobitnog tuženika tu�i drugu osobu. Za preinaku tužbe prema stavu 1. ovog člana potreban je pristanak osobe koja treba da stupi u parnicu umjesto tuženika, a ako se tuženik već upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, potreban je i pristanak tuženika. Osoba koja stupa u parnicu umjesto tuženika mora primiti parnicu u onom stanju u kakvu se ona nalazi u trenutku kad u nju stupa.

Član 178.

6. Povlačenje tužbe Tužitelj može povući tužbu bez pristanka tuženika prije nego što se tuženik upusti u raspravljanje o glavnoj stvari. Tužba se može povući i kasnije, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane. Ako se tuženik u roku od 15 dana od dana obavijesti o povlačenju tužbe ne izjasni o tome, smatrat će se da je pristao na povlačenje. Povučena tužba smatra se kao da nije ni bila podnesena i može se ponovno podnijeti.

Član 179.

7. Postojanje parnice Parnica počinje teći dostavom tužbe tuženiku. U pogledu zahtjeva koji je stranka postavila tokom postupka parnica počinje teći od trenutka kad je o tom zahtjevu obaviještena protivna stranka. Dok parnica teče, ne može se u pogledu istog zahtjeva pokrenuti nova parnica među istim strankama, a ako takva parnica bude pokrenuta, sud će tužbu odbaciti. Sud će tokom cijelog postupka po službenoj dužnosti paziti teče li već druga parnica o istom zahtjevu među istim strankama pred sudom u Federaciji.

Član 180.

Ako koja od stranaka otuđi stvar ili pravo o kojem teče parnica, to ne sprječava da se parnica među istim strankama dovrši. Osoba koja je pribavila stvar ili pravo o kojem teče parnica može stupiti u parnicu umjesto tužitelja, odnosno tuženika, samo ako na to pristanu obje stranke.

Član 181.

XV - SUPARNIČARI Više osoba mogu jednom tužbom tužiti, odnosno biti tuženi (suparničari): 1) ako su u pogledu predmeta spora u pravnoj zajednici ili ako njihova prava odnosno obaveze proistječu iz iste činjenične i pravne osnove (materijani suparničari); 2) ako su predmet spora zahtjevi, odnosno obaveze iste vrste koji se zasnivaju na bitno istovrsnoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, te ako postoji stvarna i mjesna nadležnost istog suda za svaki zahtjev i za svakog tuženika (formalni suparničari); 3) ako je to drugim zakonom određeno. Do zaključenja glavne rasprave može, uz uvjete iz stava 1. ovog člana, uz tužitelja pristupiti novi tužitelj, ili tužba može biti proširena na novog tuženika s njegovim pristankom. Osoba koja pristupa tužbi, odnosno na koju se tužba proširuje mora primiti parnicu u onom stanju u kojem se ona nalazi kad ona u nju stupa.

Član 182.

Tužitelj može tužbom obuhvatiti dva ili više tuženika i tako što će tražiti da tužbeni zahtjev bude prihvaćen prema sljedećem tuženiku u slučaju da bude pravosnažno odbijen prema onome koji je u tužbi naveden prije njega. Na način predviđen u stavu 1. ovog člana može tužitelj tužbom obuhvatiti dva ili više tuženika samo ako prema svakom od njih ističe isti zahtjev ili ako prema pojedinim od njih ističe različite zahtjeve koji su u međusobnoj vezi, te ako je isti sud stvarno i mjesno nadležan za svaki od zahtjeva.

Član 183.

Osoba koja u cijelosti ili djelomično traži stvar ili pravo o kojem između drugih osoba već teče parnica, može pred sudom pred kojim ta parnica teče tužiti obje stranke jednom tužbom, sve dok se postupak pravomoćno ne završi.

Član 184.

Glavni dužnik i jamac mogu biti zajednički tuženi ako to nije u protivnosti sa sadržajem ugovora o jamstvu.

Član 185.

Svaki je suparničar u parnici samostalna stranka i njegove radnje ili propuštanja niti koriste niti štete drugim suparničarima.

Član 186.

Ako se prema zakonu ili zbog prirode pravnog odnosa spor može riješiti samo na jednak način prema svim suparničarima (jedinstveni suparničari), smatraju se oni kao jedna parnična stranka, tako da se u slučaju ako pojedini suparničari propuste koju parničnu radnju djelovanje parničnih radnji što su ih poduzeli drugi suparničari proteže i na one koji te radnje nisu poduzeli.

Član 187.

Ako rokovi za izvršenje određene parnične radnje za pojedine jedinstvene suparničare ističu u razno vrijeme, tu parničnu radnju može svaki suparničar poduzeti sve dok ma i za jednog od njih još teče rok za poduzimanje te radnje.

Član 188.

Svaki suparničar ima pravo podnositi prijedloge koji se tiču toka parnice.

Član 189.

XVI - SUDJELOVANJE TREĆIH OSOBA U PARNICI 1. Sudjelovanje ombudsmena Federacije Ombudsmen Federacije ima pravo umiješati se u parnicu koja je u toku kad u vršenju poslova iz svoje nadležnosti nađe da za to ima osnova, a radi zaštite ljudskog dostojanstva, odnosno ostvarivanja prava i sloboda građana zajamčenih Ustavom i instrumentima navedenim u Anexu Ustava Federacije. U slučaju kada se ombudsmen umiješa u parnicu koja teče, ima pravo da u granicama tužbenog zahtjeva predlaže da se utvrde i činjenice koje stranke nisu navele i izvedu dokazi koje stranke nisu predložile. Svoje sudjelovanje u parnici koja teče između stranaka ombudsmen prijavljuje podneskom sudu, pred kojim se vodi parnica među strankama. Sud je dužan omogućiti ombudsmenu sudjelovanje u parnici, i pozivati ga na sva ročišta i dostavljati mu sve odluke protiv kojih je dopušten pravni lijek.

Član 190.

2. Sudjelovanje umješača Osoba koja ima pravni interes da u parnici koja teče među drugim osobama jedna od stranaka uspije, može se pridružiti toj stranci. Umješač može stupiti u parnicu u toku cijelog postupka sve do pravosnažnosti odluke o tužbenom zahtjevu, te u toku postupka nastavljenog podnošenjem izvanrednoga pravnog lijeka. Izjavu o stupanju u parnicu umješač može dati na ročištu ili pismenim podneskom. Podnesak umješača dostavlja se objema parničnim strankama, a ako je izjava umješača data na ročištu, prijepis tog dijela zapisnika dostavit će se samo onoj stranci koja je s ročišta izostala.

Član 191.

Svaka stranka može osporiti umješaču pravo da sudjeluje u postupku i predložiti da se umješač odbije, a sud može i bez izjašnjenja stranaka odbiti sudjelovanje umješača ako utvrdi da ne postoji pravni interes umješača. Do pravosnažnosti rješenja kojim se odbija sudjelovanje umješača, umješač može sudjelovati u postupku i njegove parnične radnje ne mogu se isključiti. Protiv odluke suda kojom prihvaća sudjelovanje umješača nije dopuštena posebna žalba.

Član 192.

Umješač mora primiti parnicu u onom stanju u kakvom se nalazi u trenutku kad se umješa u parnicu. U daljnjem toku parnice on je ovlašten stavljati prijedloge i poduzimati sve ostale parnične radnje u rokovima u kojima bi te radnje mogla poduzimati stranka kojoj se pridružio. Ako je umješač stupio u parnicu nakon pravosnažnosti odluke o tužbenom zahtjevu, ovlašten je podnijeti i izvanredni pravni lijek. Ako umješač podnese pravni lijek, primjerak njegova podneska dostavit će se i stranci kojoj se pridružio. Parnične radnje umješača imaju za stranku kojoj se pridružilo pravno djelovanje ako nisu u protivnosti s njezinim radnjama. Nakon pristanka obiju parničnih stranaka umješač može stupiti u parnicu kao stranka umjesto stranke kojoj se pridružio.

Član 193.

Ako pravno djelovanje presude treba da se odnosi i na umješača, on ima položaj jedinstvenog suparničara. Umješač s položajem jedinstvenog suparničara može podnijeti vanredni pravni lijek i u parnici u kojoj do nastupanja pravosnažnosti odluke o tužbenom zahtjevu nije sudjelovao kao umješač.

Član 194.

3. Imenovanje prethodnika Osoba koja je tužena kao imatelj kakve stvari ili korisnik kakva prava, a tvrdi da stvar ima ili pravo vrši u ime treće osobe, može najkasnije na pripremnom ročištu, a ako ono nije održano onda na glavnoj raspravi prije nego što se upusti u raspravljanje o glavnoj stvari, pozvati preko suda tu treću osobu (prethodnika) da umjesto nje stupi kao stranka u parnicu. Pristanak tužitelja da umjesto tuženika u parnicu stupi prethodnik potreban je samo ako tužitelj protiv tuženika ističe i takve zahtjeve koji ne ovise o tome da li tuženik u ime prethodnika drži stvar ili vrši pravo. Ako prethodnik koji je uredno pozvan ne dođe na ročište ili odbije stupiti u parnicu, tuženik se ne može protiviti da se upusti u parnicu.

Član 195.

4. Obavijest treće osobe o parnici Ako tužitelj ili tuženik treba treću osobu obavijestiti o otpočetoj parnici, da bi se time zasnovalo stanovito građanskopravno djelovanje, oni mogu, sve dok se parnica pravosnažno ne dovrši, to učiniti podneskom preko parničnog suda, u kojem će navesti razlog obavijesti i u kakvu se stanju nalazi parnica. Stranka koja je treću osobu obavijestila o parnici ne može zbog toga tražiti prekid otpočete parnice, produljenje rokova ili odgodu ročišta.

Član 196.

XVII - PREKID I MIROVANJE POSTUPKA 1. Prekid postupka Postupak se prekida: 1) kad stranka umre ili izgubi parničnu sposobnost, a nema punomoćnika u toj parnici; 2) kad zakonski zastupnik stranke umre ili prestane njegovo ovlaštenje za zastupanje, a stranka nema punomoćnika u toj parnici; 3) kad stranka koja je pravna osoba prestane postojati, odnosno kad nadležni organ pravomoćno odluči o zabrani rada; 4) kad nastupe pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka; 5) kad zbog rata ili drugih uzroka prestane rad u sudu; 6) kad je to drugim zakonom određeno.

Član 197.

Osim slučajeva posebno predviđenih u ovom zakonu prekid postupka sud će odrediti: 1) ako je odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju (član 12); 2) ako se stranka nalazi na području koje je zbog vanrednih događaja (poplava i sl.) odsječeno od suda. Sud može odrediti prekid postupka ako odluka o tužbenom zahtjevu ovisi o tome je li učinjen privredni prijestup ili je li učinjeno krivično djelo za koje se goni po službenoj dužnosti, ko je učinitelj i je li on odgovoran, a osobito kad se pojavi sumnja da je svjedok ili vještak dao lažan iskaz ili da je isprava upotrijebljena kao dokaz lažna.

Član 198.

Prekid postupka uzrokuje to da prestaju teći svi rokovi određeni za obavljanje parničnih radnji. Za vrijeme trajanja prekida postupka sud ne može poduzimati nikakve radnje u postupku, ali ako je prekid nastupio poslije zaključenja glavne rasprave, sud može na osnovu te rasprave donijeti odluku. Parnične radnje što ih je jedna stranka poduzela dok traje prekid postupka nemaju prema drugoj stranci nikakakvo pravno djelovanje. Njihovo djelovanje počinje tek nakon što postupak bude nastavljen.

Član 199.

Postupak koji je prekinut iz razloga navedenih u članu 196. tač. 1. do 4. ovog zakona nastavit će se kad nasljednik ili staratelj ostavštine, novi zakonski zastupnik, stečajni upravitelj ili pravni sljedbenici pravne osobe preuzmu postupak ili kad ih sud na prijedlog protivne strane pozove da to učine. Ako je sud prekinuo postupak iz razloga navedenih u članu 197. stavu 1. tački 1. i stavu 2. ovog zakona, postupak će se nastaviti kad se pravosnažno završi postupak pred sudom ili drugim nadležnim organom ili kad sud ustanovi da više ne postoje razlozi da se čeka na njegov završetak. U svim ostalim slučajevima prekinuti postupak nastavit će se na prijedlog stranke čim prestanu razlozi prekida. Rokovi koji su zbog prekida postupka prestali teći počinju za zainteresiranu stranku teći u cijelosti iznova od dana kad joj sud dostavi rješenje o nastavljanju postupka. Stranci koja nije stavila prijedlog za nastavljanje postupka, rješenje o nastavljanju postupka dostavlja se prema odredbama člana 132. ovog zakona.

Član 200.

2. Mirovanje postupka Mirovanje postupka nastupa ako se obje stranke prije zaključenja glavne rasprave o tome sporazumiju, ili kad obje stranke izostanu s pripremnog ročišta ili ročišta za glavnu raspravu, odnosno kad prisutne stranke na ročištu neće da raspravljaju, te i kad jedna stranka koja je uredno pozvana izostane, a druga predloži mirovanje, ili kad na ročište dođe samo tužitelj, pa ne predloži donošenje presude zbog izostanka. Kad su se stranke sporazumjele da postupak miruje, to mirovanje nastupa od dana kad stranke o tome obavijeste sud. Mirovanje postupka neće nastupiti ako obje stranke izostanu s ročišta za izvođenje dokaza pred predsjednikom vijeća ili zamoljenim sucem. U tom slučaju, ako su stranke uredno pozvane, ročište će se održati. Ako se u istom postupku ponovno udovolji uvjetima za mirovanje, smatrat će se da je tužba povučena.

Član 201.

U slučaju mirovanja postupka nastupaju iste pravne posljedice kao i pri prekidu postupka, osim što rokovi određeni zakonom ne prestaju teći. Postupak miruje dok jedna stranka ne predloži da se postupak nastavi. Takav prijedlog ne može se staviti prije nego što proteknu tri mjeseca od dana kad je nastupilo mirovanje postupka. Ako nijedna stranka u roku od četiri mjeseca od dana kad je nastupilo mirovanje postupka ne stavi prijedlog za nastavljanje postupka, smatra se da je tužba povučena. U rješenju kojim se utvrđuje mirovanje postupka naznačit će se od kojeg dana postupak miruje i upozorit će se stranke na pravne posljedice iz st. 1. do 3. ovog člana.

Član 202.

Ako je sud na ročištu odbio prijedlog za prekid postupka i odlučio da se postupak odmah nastavi, protiv tog rješenja nije dopuštena posebna žalba.

Član 203.

XVIII - DOKAZI I IZVOĐENJE DOKAZA 1. Opće odredbe Svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima zasniva svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

Član 204.

Dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke. Koji će se dokazi izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, rješava sud.

Član 205.

Ne treba dokazivati činjenice koje je stranka priznala pred sudom tokom parnice, ali sud može narediti da se dokazuju i takve činjenice ako smatra da stranka njihovim priznanjem ide za tim da raspolaže zahtjevom kojim ne može raspolagati (član 3. stav 2). Sud će, uzimajući u obzir sve okolnosti, prema svom uvjerenju ocijeniti hoće li uzeti za priznatu ili osporenu činjenicu koju je stranka najprije priznala, a onda potpuno ili djelomično porekla ili ograničila priznanje dodavanjem drugih činjenica. Činjenice čije postojanje zakon pretpostavlja ne treba dokazivati, ali se može dokazivati da te činjenice ne postoje, ako zakonom nije što drugo određeno. Ne treba dokazivati činjenice koje su općepoznate.

Član 206.

Ako sud na osnovu ocjene izvedenih dokaza (član 8) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

Član 207.

Ako se utvrdi da stranci pripada pravo na naknadu štete, na novčanu svotu ili na zamjenjive stvari, ali se visina svote odnosno količina stvari ne može utvrditi ili bi se mogla utvrditi samo s nesrazmjernim teškoćama, sud će o tome odlučiti prema slobodnoj ocjeni.

Član 208.

Dokazi na glavnoj raspravi izvode se pred vijećem, ali vijeće može iz važnih razloga odlučiti da se određeni dokazi izvedu pred predsjednikom vijeća ili sudijom zamoljenog suda (zamoljeni sudija). U tom slučaju zapisnici o izvedenim dokazima pročitat će se na glavnoj raspravi. Kad vijeće odluči da se kakav dokaz izvede pred zamoljenim sudijom, u zamolnici za izvođenje dokaza opisat će se stanje stvari prema toku glavne rasprave i posebno će se naznačiti o kojim okolnostima treba osobito voditi računa pri izvođenju dokaza. O ročištu za izvođenje dokaza pred predsjednikom vijeća ili pred zamoljenim sudijom obavijestit će se i stranke, ako nisu izjavile da neće pristupiti ročištu. Predsjednik vijeća ili zamoljeni sudija ima pri izvođenju dokaza sva ovlaštenja koja ima vijeće, odnosno predsjednik vijeća kad se dokazi izvode na glavnoj raspravi. Protiv rješenja suda kojim se izvođenje dokaza povjerava predsjedniku vijeća ili zamoljenom sudiji nije dopuštena posebna žalba.

Član 209.

Predsjednik vijeća ili zamoljeni sudija kome je povjereno izvođenje kakva dokaza ovlašten je izvesti i druge dokaze, ako smatra da je to svrsishodno.

Član 210.

Ako se prema okolnostima može pretpostaviti da se kakav dokaz neće moći izvesti ili da se neće moći izvesti u primjerenom roku, ili ako dokaz treba izvesti u inozemstvu, sud će u rješenju o izvođenju dokaza odrediti rok do kojeg će se čekati izvođenje dokaza. Kad određeni rok protekne, rasprava će se provesti bez obzira na to što određeni dokaz nije izveden.

Član 211.

2. Uviđaj Uviđaj se poduzima kad je za utvrđivanje kakve činjenice ili za razjašnjenje kakve okolnosti potrebno neposredno opažanje suda. Uviđaj se može obavljati i uz sudjelovanje vještaka.

Član 212.

Vijeće će ovlastiti predsjednika vijeća da obavi uviđaj ako se stvar koju treba razgledati ne može donijeti u sud ili bi njezino donošenje uzrokovalo znatne troškove, a vijeće smatra da nije nužno neposredno opažanje svih članova vijeća.

Član 213.

Ako treba razgledati stvar koja se nalazi kod jedne od stranaka, kod treće osobe, kod državnog organa ili kod pravne osobe kojoj je povjereno vršenje javnog ovlaštenja, na odgovarajući način će se primijeniti odredbe ovog zakona o pribavljanju isprava od ovih organa ili pravnih osoba (čl. 215. do 217).

Član 214.

3. Isprave Isprava koju je u propisanom obliku izdao državni organ u granicama svoje nadležnosti, te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna osoba u vršenju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom zasnovanim na zakonu (javna isprava) dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje. Istu dokaznu snagu imaju i druge isprave koje su posebnim propisima u pogledu dokazne snage izjednačene s javnim ispravama. Dopušteno je dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena. Ako sud posumnja u autentičnost isprave, može zatražiti da se o tome izjasni organ od kojega bi ona trebalo da potječe.

Član 215.

Ako međunarodnim ugovorom nije što drugo određeno, inozemne javne isprave koje su propisno ovjerene imaju, uz uvjet uzajamnosti, istu dokaznu snagu kao i domaće javne isprave.

Član 216.

Stranka je dužna sama podnijeti ispravu na koju se poziva za dokaz svojih navoda. Uz ispravu sastavljenu na stranom jeziku podnosi se i ovjereni prijevod. Ako se isprava nalazi kod državnog organa ili pravne osobe kojoj je povjereno vršenje javnog ovlaštenja, a sama stranka ne može isposlovati da se isprava preda ili pokaže, sud će po službenoj dužnosti pribaviti tu ispravu.

Član 217.

Kad se jedna stranka poziva na ispravu i tvrdi da se ona nalazi kod druge stranke, sud će tu stranku pozvati da podnese ispravu, ostavljajući joj za to određeni rok. Stranka ne može uskratiti podnošenje isprave ako se ona sama u parnici pozvala na tu ispravu za dokaz svojih navoda, ili ako je riječ o ispravi koju je po zakonu dužna predati ili pokazati, ili ako se isprava s obzirom na njezin sadržaj smatra zajedničkom za obje strane. U pogledu prava stranke da uskrati podnošenje drugih isprava na odgovarajući će se način primjenjivati odredbe čl. 220. i 221. ovog zakona. Kad stranka koja je pozvana da podnese ispravu poriče da se isprava kod nje nalazi, sud može radi utvrđivanja te činjenice izvoditi dokaze. Sud će, s obzirom na sve okolnosti, prema svom uvjerenju cijeniti od kakva je značenja što stranka koja drži ispravu neće postupiti po rješenju suda kojim joj se nalaže da podnese ispravu ili protivno uvjerenju suda poriče da se isprava kod nje nalazi. Protiv odluke suda iz stava 1. ovog člana nije dopuštena posebna žalba.

Član 218.

Trećoj osobi sud može narediti da podnese ispravu samo kad je ona po zakonu dužna pokazati ili je podnijeti ili kad je riječ o ispravi koja je po svojem sadržaju zajednička za tu osobu i stranku koja se poziva na ispravu. Prije nego što donese odluku kojom trećoj osobi naređuje da podnese ispravu, sud će pozvati treću osobu da se o tome izjasni. Kad treća osoba poriče svoju dužnost da podnese ispravu koja se kod nje nalazi, sud će riješiti je li treća osoba dužna podnijeti ispravu. Kad treća osoba poriče da se isprava nalazi kod nje, sud može radi utvrđivanja te činjenice izvoditi dokaze. Pravosnažno rješenje o dužnosti treće osobe da podnese ispravu može se izvršiti prema pravilima izvršnog postupka. Treća osoba ima pravo na naknadu troškova što ih je imala u vezi s podnošenjem isprava. Odredbe člana 230. ovog zakona na odgovarajući će se način primjenjivati i u tom slučaju.

Član 219.

4. Svjedoci Svaka osoba koja se poziva kao svjedok dužna je odazvati se pozivu, a ako ovim zakonom nije drukčije određeno, dužna je i svjedočiti. Kao svjedoci mogu se saslušati samo osobe koje su sposobne dati obavijesti o činjenicama koje se dokazuju.

Član 220.

Ne može se saslušati kao svjedok osoba koja bi svojim iskazom povrijedila dužnost čuvanja službene ili vojne tajne, dok je nadležni organ ne oslobodi te dužnosti.

Član 221.

Svjedok može uskratiti svjedočenje: 1) o onome što mu je stranka kao svom punomoćniku povjerila; 2) o onome o čemu se stranka ili druga osoba svjedoku kao vjerskom ispovjedniku ispovijedala; 3) o činjenicama što ih je svjedok saznao kao advokat, ljekar ili u obavljanju kakva drugog poziva ili kakve druge djelatnosti, ako postoji obaveza da se kao tajna čuva ono što se saznalo u obavljanju tog poziva ili djelatnosti. Predsjednik vijeća upozorit će te osobe da mogu uskratiti davanje iskaza.

Član 222.

Svjedok može uskratiti odgovor na pojedina pitanja ako za to postoje važni razlozi, a osobito ako bi svojim odgovorom na ta pitanja izložio teškoj sramoti, znatnoj imovinskoj šteti ili krivičnom gonjenju sebe ili svoje srodnike po krvi u pravoj liniji do bilo kojeg stupnja, a u pobočnoj liniji do trećeg stepena zaključno, svoga bračnog druga ili srodnike po tazbini do drugog stepena zaključno i onda kad je brak prestao te svog staratelja ili staranika, usvojitelja ili usvojenika. Predsjednik vijeća upozorit će svjedoka da može uskratiti davanje odgovora na postavljeno pitanje.

Član 223.

Svjedok ne može zbog opasnosti od kakve imovinske štete uskratiti svjedočenje o pravnim poslovima pri kojima je bio prisutan kao pozvani svjedok, o radnjama što ih je u pogledu spornog odnosa poduzeo kao pravni prethodnik ili zastupnik jedne od stranaka, o činjenicama koje se tiču imovinskih odnosa uvjetovanih obiteljskom ili bračnom vezom, o činjenicama koje se tiču rođenja , sklapanja braka ili smrti te kad je na osnovu posebnih propisa dužan podnijeti prijavu ili dati izjavu.

Član 224.

Opravdanost razloga za uskraćivanje svjedočenja ili odgovora na pojedina pitanja ocjenjuje sud pred kojim svjedok treba svjedočiti. Ako je potrebno, prije toga će se o tome saslušati stranka. Protiv rješenja suda iz stava 1. ovog člana stranke nemaju pravo na posebnu žalbu, a svjedok može to rješenje pobijati u žalbi protiv rješenja o novčanoj kazni ili o zatvoru zbog toga što je uskratio svjedočenje ili odgovor na pojedino pitanje.

Član 225.

Stranka koja predlaže da se određena osoba sasluša kao svjedok mora prije toga naznačiti o čemu ona treba svjedočiti i navesti njezino ime i prezime, zanimanje i boravište.

Član 226.

Svjedoci se pozivaju dostavom pismenog poziva u kojem se navodi prezime i ime i zanimanje pozvanoga, vrijeme i mjesto dolaska, predmet u vezi s kojim se poziva i naznaka da se poziva kao svjedok. U pozivu će se svjedok upozoriti na posljedice neopravdanog izostanka i na pravo na naknadu troškova. Svjedoci koji se zbog starosti, bolesti ili teških tjelesnih mahana ne mogu odazvati pozivu saslušat će se u svom stanu, odnosno prostorijama u kojima borave.

Član 227.

Svjedoci se saslušavaju pojedinačno i bez prisutnosti svjedoka koji će se kasnije saslušavati. Svjedok je dužan odgovore davati usmeno. Svjedok će se najprije opomenuti da je dužan govoriti istinu i da ne smije ništa prešutjeti, a nakon toga će se upozoriti na posljedice davanja lažnog iskaza. Zatim će se svjedok pitati za ime i prezime, ime oca, zanimanje, boravište, mjesto rođenja, godine života i njegov odnos sa strankom.

Član 228.

Poslije općih pitanja svjedok se poziva da iznese sve što mu je poznato o činjenicama o kojima treba svjedočiti, a nakon toga mu se mogu postavljati pitanja radi provjere, dopune ili razjašnjenja. Nije dopušteno postavljati pitanja u kojima je već sadržano kako bi trebalo odgovoriti. Svjedok će se uvijek pitati od kuda mu je poznato ono o čemu svjedoči. Svjedoci se mogu suočiti ako se njihovi iskazi ne slažu o važnim činjenicama. Suočeni će se o svakoj okolnosti u kojoj se ne slažu pojedinačno saslušati i njihov odgovor unijet će se u zapisnik.

Član 229.

Svjedok koji ne zna jezik na kome se vodi postupak saslušat će se preko tumača. Ako je svjedok gluh, postavljat će mu se pitanja pismeno, a ako je nijem pozvat će se da pismeno odgovara. Ako se saslušanje prije može obaviti na taj način, pozvat će se kao tumač osoba koja se sa svjedokom može sporazumjeti. Sud će tumača upozoriti na dužnost vjernog prenošenja pitanja koja se svjedoku postavljaju i izjava koje svjedok bude davao.

Član 230.

Ako svjedok koji je uredno pozvan ne dođe , a izostanak ne opravda ili se bez odobrenja ili opravdanog razloga udalji s mjesta gdje treba da bude saslušan, sud može narediti da se prisilno dovede i podmiri troškove dovođenja, a može ga i kazniti novčano do 500 konvertibilnih maraka. Ako svjedok dođe i nakon što je upozoren na posljedice uskrati svjedočenje ili odgovor na pojedino pitanje, a sud ocijeni da su razlozi uskraćivanja neopravdani, može ga kazniti novčano do 500 konvertibilnih maraka, a ako i poslije toga odbije da svjedoči, može ga zatvoriti. Zatvor traje sve dok svjedok ne pristane svjedočiti ili dok njegovo saslušanje ne postane nepotrebno, ali najdulje mjesec dana. Žalba protiv rješenja o novčanoj kazni ili o zatvoru ne zadržava izvršenje rješenja, osim ako se u toj žalbi pobija i odluka suda kojom nisu prihvaćeni razlozi svjedoka za uskraćivanje svjedočenja ili odgovora na pojedino pitanje. Sud će na zahtjev stranke odlučiti da je svjedok dužan nadoknaditi troškove što ih je uzrokovao svojim neopravdanim izostankom odnosno neopravdanim odbijanjem da svjedoči. Ako svjedok naknadno opravda svoj izostanak sud će opozvati svoje rješenje o kazni a može svjedoka sasvim ili djelomično osloboditi naknade troškova. Sud može opozvati svoje rješenje o kazni i kad svjedok naknadno pristane svjedočiti. Vojne osobe i radnici policije ne mogu se zatvoriti, ali će se o njihovu odbijanju da svjedoče izvijestiti njihova komanda radi kažnjavanja. Ako je potrebno da se te osobe radi svjedočenja prisilno dovedu, sud će se obratiti njihovom starješini koji će narediti da se one privedu sudu.

Član 231.

Svjedok ima pravo na naknadu putnih trošova i troškova za prehranu i prenoćište te na naknadu izmakle zarade. Svjedok treba zahtijevati naknadu odmah nakon saslušanja; inače gubi pravo na nju. Sud je dužan na to upozoriti svjedoka. U rješenju kojim se odmjeravaju troškovi svjedoka sud će odrediti da se određena svota isplati iz položenog predujma, a ako predujam nije položen, naredit će stranci da određenu svotu plati svjedoku u roku od osam dana. Žalba protiv tog rješenja ne zadržava izvršenje rješenja.

Član 232.

5. Vještaci Sud će izvesti dokaz vještačenjem kad je radi utvrđivanja ili razjašnjenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže.

Član 233.

Vještačenje obavljaju vještaci koje određuje parnični sud. Prije nego što odredi koje će osobe uzeti za vještake sud će o tome saslušati stranke. U hitnim slučajevima sud može odrediti vještaka iako prije toga stranke nisu saslušane. Parnični sud može ovlastiti predsjednika vijeća ili zamoljenog sudiju da oni odrede vještake ako je njima povjereno izvođenje dokaza vještačenjem. Umjesto određenog vještaka sud može uvijek odrediti drugog vještaka.

Član 234.

Vještačenje, u pravilu, obavlja jedan vještak; a kad sud ocijeni da je vještačenje složeno, može odrediti dva ili više vještaka. Vještaci se određuju, prvenstveno, iz reda imenovanih sudskih vještaka za određenu vrstu vještačenja. Vještačenje se može povjeriti i stručnoj ustanovi (bolnici, hemijskom laboratoriju, fakultetu i sl.). Ako postoje posebne ustanove za određene vrste vještačenja (vještačenje lažnog novca, rukopisa, daktiloskopsko vještačenje i sl.), takva vještačenja, a osobito složenija, povjerit će se, u prvom redu, tim ustanovama.

Član 235.

Određeni vještaci dužni su odazvati se pozivu suda i iznijeti svoj nalaz i mišljenje. Sud će vještaka, na njegov zahtjev, osloboditi dužnosti vještačenja iz razloga iz kojih svjedok može uskratiti svjedočenje ili odgovor na pojedino pitanje. Sud može vještaka, na njegov zahtjev, osloboditi dužnosti vještačenja i iz drugih opravdanih razloga. Oslobođenje od dužnosti vještačenja može tražiti i ovlašteni radnik organa ili organizacije u kojoj vještak radi.

Član 236.

Vještak može biti izuzet iz istih razloga iz kojih može biti izuzet sudija ili sudija porotnik, ali se za vještaka može uzeti i osoba koja je već bila saslušana kao svjedok. Stranka je dužna podnijeti zahtjev za izuzeće vještaka čim sazna da postoji razlog za izuzeće, a najkasnije prije početka izvođenja dokaza vještačenjem. Ako je sud prije određivanja vještaka saslušao stranku o osobi vještaka, stranka se dužna tom prilikom izjasniti o izuzeću. U zahtjevu za izuzeće vještaka stranka je dužna navesti okolnosti na kojima temelji svoj zahtjev za izuzeće. O zahtjevu za izuzeće odlučuje sud. Sudija zamoljenog suda i predsjednik vijeća odlučuju o izuzeću ako im je povjereno izvođenje dokaza vještačenjem. Protiv rješenja kojim se prihvaća zahtjev za izuzeće nije dopuštena žalba, a protiv rješenja kojim se zahtjev odbija nije dopuštena posebna žalba. Ako je stranka saznala za razlog izuzeća poslije obavljenog vještačenja i prigovara vještačenju iz tog razloga, sud će postupiti kao da je zahtjev za izuzeće stavljen prije obavljenog vještačenja.

Član 237.

Sud može kazniti novčano do 500 konvertibilnih maraka vještaka koji ne dođe na ročište iako je uredno pozvan, a izostanak ne opravda, a i vještaka koji bez opravdanog razloga odbije vještačiti. Rješenje o kazni sud može opozvati uz uvjete iz člana 229. stava 5. ovog zakona. Na zahtjev stranke sud može rješenjem narediti vještaku da nadoknadi troškove koje je uzrokovao svojim neopravdanim nedolaskom ili neopravdanim odbijanjem da vještači.

Član 238.

Vještak ima pravo na naknadu putnih troškova i troškova za prehranu i prenoćište, na naknadu izmakle zarade i troškova vještačenja te pravo na nagradu za obavljeno vještačenje. U pogledu naknade troškova i nagrade vještaka na odgovarajući način će se primjenjivati odredbe člana 230. st. 2. i 3. ovog zakona.

Član 239.

Vještaci se pozivaju dostavom pismenog poziva u kojem se navodi ime i prezime i zanimanje pozvanoga, vrijeme i mjesto dolaska, predmet u vezi s kojim se poziva i naznaka da se poziva kao vještak. U pozivu će se vještak upozoriti na posljedice neopravdanog izostanka i na pravo na naknadu troškova.

Član 240.

Prije početka vještačenja pozvat će se vještak da predmet vještačenja brižljivo razmotri, da tačno navede sve što opazi i nađe i da svoje mišljenje iznese savjesno i u skladu s pravilima nauke i vještine, a upozorit će se i na posljedice davanja lažnog iskaza. Nakon toga će se vještak pitati za ime i prezime, ime oca, zanimanje, boravište, mjesto rođenja, godine života i njegov odnos sa strankom.

Član 241.

Sud rukovodi vještačenjem, označuje vještaku predmet koji će se razgledati, postavlja mu pitanja i, prema potrebi, traži objašnjenja u vezi s danim nalazom i mišljenjem. Vještaku se mogu davati razjašnjenja, a može mu se dopustiti i razmatranje spisa. Na zahtjev vještaka mogu se izvoditi i novi dokazi da bi se utvrdile okolnosti koje su važne za stvaranje mišIjenja vještaka.

Član 242.

Sud će odrediti hoće li vještak iznijeti svoj nalaz i mišljenje samo usmeno na raspravi ili će ih podnijeti i pismeno prije rasprave. Sud će odrediti rok za pismeno podnošenje nalaza i mišljenja. Vještak mora uvijek obrazložiti svoje mišljenje. Sud će, po mogućnosti, dostaviti strankama pismeni nalaz i mišljenje prije ročišta na kojem će se o njima raspravljati.

Član 243.

Ako je određeno više vještaka, oni mogu podnijeti zajednički nalaz i mišljenje kad se u nalazu i mišljenju slažu. Ako se u nalazu i mišljenju ne slažu, svaki vještak posebno iznosi svoj nalaz i mišljenje. Ako se podaci vještaka o njihovu nalazu bitno razilaze, ili ako je nalaz jednog ili više vještaka nejasan, nepotpun ili u proturiječnosti sam sa sobom ili s izvedenim okolnostima, a ti se nedostaci ne mogu otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka, obnovit će se vještačenje s istim ili drugim vještacima. Ako u mišljenju jednog ili više vještaka ima proturječnosti ili nedostataka, ili se pojavi osnovana sumnja u pravilnost datog mišljenja, a ti se nedostaci ili sumnja ne mogu otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka, zatražit će se mišljenje drugih vještaka.

Član 244.

Protiv rješenja suda iz čl. 233, 234. i 243. ovog zakona nije dopuštena žalba.

Član 245.

Odredbe člana 233. člana 234. stava 2, čl. 235. do 239, člana 240. stava 2. i člana 244. ovog zakona na odgovarajući se način primjenjuju i na tumače.

Član 246.

6. Saslušanje stranaka Sporne činjenice važne za odluku sud može utvrđivati i saslušavanjem stranaka.

Član 247.

Ako se uvjerio da stranci odnosno osobi koja se ima saslušati za stranku nisu poznate sporne činjenice, ili ako saslušanje te stranke nije moguće, sud može odlučiti da se sasluša samo druga stranka. Isto tako, sud može odlučiti da se sasluša samo jedna stranka, ako druga stranka uskrati davanje iskaza ili se ne odazove pozivu suda.

Član 248.

Izvođenje dokaza saslušanjem stranaka preko predsjednika vijeća ili zamoljenog sudije dopušteno je samo ako stranka zbog neotklonjivih smetnji ne može osobno doći ili ako bi njezin dolazak uzrokovao nesrazmjerne troškove.

Član 249.

Za stranku koja nema parničnu sposobnost saslušat će se njezin zakonski zastupnik. Sud može odlučiti da se umjesto ili pored zakonskog zastupnika sasluša sama stranka, ako je njezino saslušanje moguće. Za pravnu osobu saslušat će se osoba koja je zakonom ili pravilima određena da je zastupa. Ako kao stranka u sporu sudjeluje na jednoj strani više osoba, sud će odlučiti hoće li se saslušati sve te osobe ili samo neke od njih.

Član 250.

Poziv na ročište na kojem će se izvoditi dokaz saslušanjem stranaka dostavit će se osobno strankama, odnosno osobi koja će se za stranku saslušati. U pozivu će se naznačiti da će se na ročištu izvoditi dokaz saslušanjem stranaka i da stranka koja ne dođe na ročište može biti saslušana u odsutnosti druge stranke.

Član 251.

Ne mogu se primijeniti nikakve prisilne mjere prema stranci koja se nije odazvala pozivu suda radi saslušanja niti se stranka može prisiliti na davanje iskaza. Sud će, s obzirom na sve okolnosti, ocijeniti od kakva je značenja što stranka nije došla na saslušanje ili što je uskratila iskaz.

Član 252.

Odredbe o izvođenju dokaza svjedocima primjenjivat će se i pri izvođenju dokaza saslušanjem stranaka, ako za saslušanje stranaka nije što drugo propisano.

Član 253.

XIX - OSIGURANJE DOKAZA Ako postoji opravdana bojazan da se dokaz neće moći izvesti ili da će njegovo kasnije izvođenje biti otežano, može se tokom, a i prije pokretanja parnice predložiti da se taj dokaz izvede. Osiguranje dokaza može se tražiti i nakon što odluka kojom se postupak završava postane pravomoćna, ako je to potrebno prije ili tokom postupka po vanrednim pravnim lijekovima.

Član 254.

Ako je prijedlog za osiguranje dokaza stavljen tokom parničnog postupka, za postupanje je nadležan sud pred kojim je postupak u toku. Kad se traži osiguranje dokaza prije pokretanja postupka te u hitnim slučajevima ako je postupak već u toku, nadležan je niži sud prvog stepena na čijem se području nalaze stvari koje treba razgledati odnosno sud na čijem području boravi osoba koju treba saslušati. O prijedlogu iz stava 1. ovog člana odlučuje predsjednik vijeća ili sudija pojedinac koji vodi postupak, a u slučajevima iz stava 2. ovog člana sudija pojedinac nadležnog suda.

Član 255.

U podnesku kojim traži osiguranje dokaza predlagač je dužan navesti činjenice koje se imaju dokazati, dokaze koje treba izvesti i razloge iz kojih smatra da se kasnije dokaz neće moći izvesti ili da će njegovo izvođenje biti otežano. U podnesku treba navesti ime i prezime protivnika, osim ako iz okolnosti proistječe da on nije poznat.

Član 256.

Podnesak u kojem je stavljen prijedlog za osiguranje dokaza dostavit će se protivniku, ako je poznat. Ako postoji opasnost od odgode, sud će o prijedlogu odlučiti i bez prethodnog izjašnjenja protivnika. U rješenju kojim se prihvaća prijedlog sud će odrediti ročište za izvođenje dokaza, navest će činjenice o kojima će se izvoditi dokazi, te dokaze koji će se izvesti, a ako je potrebno, imenovat će i vještake. Ako protivniku nije prije bio dostavljen podnesak u kojem je stavljen prijedlog za osiguranje dokaza, on će mu se dostaviti zajedno s rješenjem suda kojim se prihvaća prijedlog za osiguranje dokaza. Protivniku koji je nepoznat ili je nepoznato njegovo boravište sud može radi sudjelovanja na ročištu za izvođenje dokaza postaviti privremenog zastupnika. O tom postavljanju nije potrebno izdati oglas. Sud može u hitnim slučajevima odrediti da izvođenje dokaza započne i prije nego što se rješenje kojim se prihvaća prijedlog za osiguranje dokaza dostavi protivniku. Protiv rješenja suda kojim se prihvaća prijedlog za osiguranje dokaza te protiv rješenja kojim se odlučuje da izvođenje dokaza započne prije nego što se rješenje dostavi protivniku, nije dopuštena žalba.

Član 257.

Ako su dokazi izvedeni prije nego što je postupak pokrenut, zapisnik o izvođenju dokaza čuvat će se kod suda pred kojim su dokazi izvedeni. Ako je postupak u toku, a osiguranje dokaza nije izveo sud koji vodi postupak, zapisnik će se dostaviti tome sudu.

Član 258.

XX - PRIPREMANJE GLAVNE RASPRAVE 1. Opće odredbe Nakon prijema tužbe obavljaju se pripreme za glavnu raspravu. Te pripreme obuhvaćaju prethodno ispitivanje tužbe, dostavu tužbe tuženiku na odgovor, održavanje pripremnog ročišta i zakazivanje glavne rasprave. Pripremanjem glavne rasprave rukovodi predsjednik vijeća. U toku pripremanja glavne rasprave stranke mogu upućivati podneske u kojima će navesti činjenice koje namjeravaju iznijeti na glavnoj raspravi te dokaze čije izvođenje namjeravaju predložiti.

Član 259.

U toku pripremanja glavne rasprave do ročišta za glavnu raspravu predsjednik vijeća ovlašten je da odlučuje: o stupanju prethodnika u parnicu, o sudjelovanju umješača, o osiguranju dokaza, o preinaci tužbe, o troškovima postupka u slučaju povlačenja tužbe, o prekidu ili mirovanju postupka, o privremenim mjerama osiguranja, o spajanju parnica, o razdvajanju postupka, o odredivanju sudskih rokova ili njihovu produženju, o zakazivanju ročišta ili njihovoj odgodi, o povratu u prijašnje stanje zbog propuštanja roka ili ročišta, o oslobođenju stranke od plaćanja troškova postupka, o osiguranju parničnih troškova, o polaganju predujma na ime troškova za poduzimanje pojedinih radnji u postupku, o postavljanju privremenog zastupnika, o dostavi sudskih pismena, o mjerama za ispravljanje podnesaka, o urednosti punomoći te o svim pitanjima koja se tiču upravljanja postupkom. Protiv odluka koje donosi predsjednik vijeća u toku pripremanja glavne rasprave, a koje se odnose na upravljanje postupkom, nije dopuštena žalba.

Član 260.

Predsjednik vijeća može u toku pripremanja glavne rasprave donijeti presudu na osnovu priznanja, presudu na osnovu odricanja i presudu zbog izostanka i primiti na zapisnik nagodbu stranaka.

Član 261.

2. Prethodno ispitivanje tužbe Nakon prethodnog ispitivanja tužbe predsjednik vijeća ovlašten je donositi rješenja iz člana 259. ovog zakona, ako nije riječ o pitanjima o kojima se po prirodi stvari ili prema odredbama ovog zakona odluka može donijeti tek u daljnjem toku postupka.

Član 262.

Kad utvrdi da je tužba nerazumljiva ili nepotpuna, ili da postoje nedostaci koji se tiču sposobnosti tužitelja ili tuženika da budu stranke u parnici, ili nedostaci u pogledu zakonskog zastupanja stranke, ili nedostaci koji se odnose na ovlaštenje zastupnika da pokrene parnicu kad je takvo ovlaštenje potrebno, predsjednik će vijeća radi otklanjanja tih nedostataka poduzeti potrebne mjere predviđene u ovom zakonu.

Član 263.

Nakon prethodnog ispitivanja tužbe predsjednik vijeća donosi rješenje kojim se tužba odbacuje ako utvrdi da rješavanje o tužbenom zahtjevu ne ide u sudsku nadležnost ili da je tužba podnesena nepravodobno, ako je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe. Predsjednik vijeća donosi i rješenje kojim se sud oglašava nenadležnim i predmet ustupa drugome sudu.

Član 264.

Ako smatra da nema dovoljno osnova za donošenje odluke o pitanju koje se postavilo u toku prethodnog ispitivanja tužbe, predsjednik vijeća ostavit će da o tom pitanju donese odluku nakon prijema odgovora na tužbu ili na pripremnom ročištu.

Član 265.

3. Pripremno ročište i odgovor na tužbu Ako predsjednik vijeća smatra da se na temelju tužbe može dalje postupati, zakazat će, u pravilu, pripremno ročište i narediti da se primjerak tužbe dostavi tuženiku. Pripremno ročište neće se zakazivati kad je za suđenje nadležan sudac pojedinac. Predsjednik vijeća može odmah zakazati ročište za glavnu raspravu ako smatra da s obzirom na navode u tužbi i na prirodu spora nije potrebno održavanje pripremnog ročišta.

Član 266.

Prije zakazivanja pripremnog ročišta predsjednik vijeća može zatražiti od tuženika da podnese odgovor na tužbu, ako bi zbog složenosti spora ili zbog većeg broja zahtjeva stavljenih u tužbi bilo svrsishodno da se tuženik pismeno izjasni o navodima u tužbi. Odgovor na tužbu podnosi se u roku koji odredi predsjednik vijeća, ali taj rok ne može biti duži od petnaest dana od dostave tužbe. Iznimno, s obzirom na osobite okolnosti slučaja, taj rok može biti i do 30 dana. Ako tuženik podnese odgovor na tužbu, predsjednik vijeća ocijenit će je li s obzirom na prijedloge i navode stranaka potrebno zakazati pripremno ročište ili se može zakazati odmah ročište za glavnu raspravu. Ako tuženik u određenom roku ne podnese odgovor na tužbu, predsjednik vijeća zakazat će pripremno ročište ili ročište za glavnu raspravu. Tuženik može pismeno odgovoriti na tužbu iako mu sud to nije naložio. Pošto primi odgovor na tužbu, predsjednik vijeća može donijeti sva rješenja koja može donositi u toku prethodnog ispitivanja tužbe.

Član 267.

Pripremno ročište treba odrediti tako da strankama ostane dovoljno vremena za pripremu, a najmanje osam dana od prijema poziva. U pozivu za pripremno ročište naložit će se strankama da na ročište donesu sve isprave koje im služe za dokaz, a i sve predmete koje treba razgledati u sudu. Ako je potrebno da se za pripremno ročište pribave spisi, isprave ili predmeti koji se nalaze kod suda ili kod kojega drugog državnog organa ili pravne osobe kojoj je povjereno vršenje javnog ovlaštenja, predsjednik vijeća naredit će da se ti predmeti odnosno isprave pravovremeno pribave.

Član 268.

Pripremno ročište počinje izlaganjem tužbe, a nakon toga tuženik iznosi svoj odgovor na tužbu. Kad bude potrebno, predsjednik vijeća zatražit će od stranaka razjašnjenje u vezi s njihovim navodima ili prijedlozima.

Član 269.

Na pripremnom ročištu najprije se raspravlja o pitanjima koja se odnose na smetnje za daljni tok postupka, bilo da je predsjednik vijeća nakon ispitivanja tužbe odgodio rješavanje tih pitanja bilo da su ona pokrenuta u odgovoru na tužbu ili na pripremnom ročištu. O tim se pitanjima mogu na pripremnom ročištu izvoditi dokazi kad je to potrebno. Osim rješenja koje je ovlašten da donosi nakon prethodnog ispitivanja tužbe na pripremnom ročištu, predsjednik vijeća donosi i rješenje o odbacivanju tužbe, ako utvrdi da o tužbenom zahtjevu već teče parnica, da je stvar pravomoćno presuđena, da je o predmetu spora sklopljena sudska nagodba, da se tužitelj u ranijoj parnici odrekao tužbenog zahtjeva, ili da ne postoji pravni interes tužitelja za podnošenje tužbe za utvrđenje. Ako predsjednik vijeća ne prihvati prigovor da postoji koja od smetnji za vođenje postupka iz stava 2. ovog člana, nastavit će se s raspravljanjem, a odluku o prigovoru donijet će vijeće posebno ili zajedno s odlukom o glavnoj stvari. Na pripremnom ročištu predsjednik vijeća ima u pogledu upravljanja postupkom sva ovlaštenja koja imaju predsjednik vijeća i vijeće na glavnoj raspravi.

Član 270.

Kad ustanovi da ne postoje smetnje za daljnje vođenje postupka, predsjednik će vijeća, prema rezultatima raspravljanja na pripremnom ročištu, odlučiti koji će se svjedoci i vještaci pozvati na glavnu raspravu i koji će se drugi dokazi pribaviti. O tome koji će se od tih dokaza izvesti odlučuje vijeće na glavnoj raspravi. Ako predsjednik vijeća ne prihvati prijedloge stranaka o dokazima, stranke mogu svoje prijedloge ponoviti na glavnoj raspravi.

Član 271.

Ako predsjednik vijeća smatra da je neke sporne činjenice potrebno utvrditi preko vještaka, a nijedna se stranka ne protivi da se obavi vještačenje, predsjednik vijeća imenovat će vještake, odlučiti o zahtjevima za izuzeće vještaka i pozvati jednu stranku ili obje stranke da polože svotu potrebnu za troškove vještaka. Imenovane vještake sud će obavijestiti o predmetu koji treba razgledati i pozvati ih da do glavne rasprave pripreme svoj nalaz i mišljenje . Ako je potrebno, predsjednik vijeća može, uz suglasnost stranaka, obaviti uviđaj izvan suda. Ako se taj uviđaj obavlja uz sudjelovanje vještaka, primijenit će se pri tome odredbe st. 1. i 2. ovog člana.

Član 272.

Ako na pripremno ročište ne dođe tužitelj ili ne dođe tuženik, a nema uvjeta za donošenje presude zbog izostanka, predsjednik vijeća raspravljat će s prisutnom strankom.

Član 273.

Na pripremnom ročištu predsjednik vijeća, u pravilu, saopćava strankama dan i sat kad će se održati glavna rasprava.

Član 274.

4. Zakazivanje ročišta za glavnu raspravu Ročište za glavnu raspravu zakazuje predsjednik vijeća. Uz poziv za glavnu raspravu tuženiku će se dostaviti tužba, ako mu već prije nije bila dostavljena. Predsjednik vijeća pozvat će na ročište stranke te svjedoke i vještake koje je na pripremnom ročištu odlučio pozvati na glavnu raspravu. Ako pripremno ročište nije održano, predsjednik vijeća odlučit će kojeg će od svjedoka što su ih stranke predložile pozvati, a stranke će upozoriti da mogu na ročište dovesti i druge svjedoke. Odredbe člana 267. ovog zakona primijenit će se i pri zakazivanju ročišta za glavnu raspravu.

Član 275.

XXI - GLAVNA RASPRAVA 1. Tok glavne rasprave Predsjednik vijeća otvara glavnu raspravu i objavljuje predmet raspravljanja. Nakon toga utvrđuje jesu li došle sve pozvane osobe, pa ako nisu, provjerava jesu li uredno pozvane i jesu li opravdale svoj izostanak.

Član 276.

Ako s prvog ročišta za glavnu raspravu izostane tužitelj, ili ako na to ročište ne dođe tuženik, a nema uvjeta za donošenje presude zbog izostanka, te kad s kojega kasnijeg ročišta izostane tužitelj ili tuženik, rasprava se može održati.

Član 277.

Ako stranka ili zakonski zastupnik stranke nije u stanju da se jasno i određeno izjasni o predmetu o kojemu se raspravlja, a nema punomoćnika, predsjednik vijeća upozorit će je na potrebu da uzme punomoćnika. Ako stranka ne može odmah uzeti punomoćnika, vijeće će na njezin prijedlog odgoditi ročište.

Član 278.

Ako nije prije toga održano pripremno ročište, prvo ročište za glavnu raspravu počinje izlaganjem tužbe, a nakon toga tuženik odgovara na navode tužbe. Ako je prije glavne rasprave održano pripremno ročište, predsjednik vijeća upoznat će vijeće s tokom i rezultatima toga ročišta. Stranke mogu dopuniti izlaganje predsjednika vijeća. U daljem toku rasprave raspravljat će se o prijedlozima stranaka i činjeničnim navodima kojima stranke obrazlažu svoje prijedloge odnosno pobijaju prijedloge protivnika, a i o dokazima ponuđenim s njihove strane, izvodit će se dokazi i raspravljati o rezultatima njihova izvođenja. Stranke mogu iznositi i svoja pravna shvaćanja koja se odnose na predmet spora. Kad je u ovom zakonu predviđeno da stranka može staviti određen prigovor ili prijedlog ili poduzeti kakvu drugu parničnu radnju dok se tuženik na glavnoj raspravi ne upusti u raspravljanje o glavnoj stvari, takav prigovor odnosno prijedlog tužitelj može staviti odnosno drugu parničnu radnju poduzeti dok ne završi izlaganje po tužbi, a tuženik dok ne završi svoj odgovor na tužbu.

Član 279.

Predsjednik vijeća će se postavljanjem pitanja i na drugi svrsishodan način brinuti da se u toku rasprave iznesu sve odlučne činjenice, da se dopune nepotpuni navodi stranaka o važnim činjenicama, da se označe ili dopune dokazna sredstva koja se odnose na navode stranaka i, uopće, da se daju sva razjašnjena potrebna da bi se utvrdilo činjenično stanje važno za odluku.

Član 280.

Svaka stranka treba u svojim izlaganjima iznijeti sve činjenice potrebne za obrazloženje svojih prijedloga ponuditi dokaze potrebne za utvrđivanje svojih navoda te izjasniti se o navodima i ponuđenim dokazima protivne stranke. Stranke mogu u toku cijele glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze. Stranke mogu i u toku glavne rasprave upućivati podneske u kojima će navesti činjenice koje namjeravaju iznijeti na ročištu, a i dokaze čije izvođenje namjeravaju predložiti.

Član 281.

Izvođenje dokaza određuje vijeće rješenjem u kojemu će se naznačiti sporna činjenica o kojoj treba izvesti dokaz i dokazno sredstvo. Predložene dokaze koje ne smatra važnim za odluku vijeće će odbiti i u rješenju naznačiti razlog odbijanja. Protiv rješenja kojim se određuje ili odbija izvođenje dokaza nije dopuštena posebna žalba. Sud nije u daljem toku parnice vezan za svoje prijašnje rješenje o izvođenju dokaza.

Član 282.

Ako stranka prigovori da rješavanje o tužbenom zahtjevu ne spada u sudsku nadležnost, da sud nije stvarno ili mjesno nadležan, da o istom zahtjevu već teče parnica, da je stvar pravomoćno presuđena, da je o predmetu spora sklopljena sudska nagodba, ili da se tužitelj pred sudom odrekao tužbenog zahtjeva, sud će riješiti hoće li o tim prigovorima raspravljati i odlučivati odvojeno od glavne stvari ili zajedno s njom. Ako sud ne prihvati prigovor iz stava 1. ovog člana o kojemu se raspravljalo zajedno s glavnom stvari, ili ako sud nakon odvojenog raspravljanja ne prihvati prigovor i odluči da se odmah nastavi glavna rasprava, rješenje o prigovoru unijet će se u odluku o glavnoj stvari. Protiv rješenja kojim se odbijaju prigovori stranaka nije dopuštena posebna žalba ako je vijeće odlučilo da se odmah nastavi raspravljanje o glavnoj stvari. Odredbe st. 1. do 3. ovog člana primijenit će se i kad sud po službenoj dužnosti odluči da odvojeno od glavne stvari raspravi o tome da li stvar spada u sudsku nadležnost, da li je sud stvarno nadležan, da li već teče parnica, da li je stvar već pravosnažno presuđena, da li se tužitelj pred sudom odrekao tužbenog zahtjeva, te da li je o predmetu spora sklopljena sudska nagodba.

Član 283.

Kad predsjednik vijeća završi saslušanje pojedinog svjedoka, vještaka ili stranke, članovi vijeća mogu toj osobi neposredno postavljati pitanja. Stranka i njezin zastupnik ili punomoćnik mogu po odobrenju predsjednika vijeća neposredno postavljati pitanja protivnoj stranci, svjedocima i vještacima. Predsjednik vijeća zabranit će stranci postavljanje određenih pitanja ili će zabraniti odgovor na postavljeno pitanje, ako je već u pitanju sadržano kako na njega treba odgovoriti ili ako se pitanje ne odnosi na predmet. Ako predsjednik vijeća zabrani postavljanje određenog pitanja ili davanje odgovora, stranka može zahtijevati da o tome odluči vijeće. Na zahtjev stranke u zapisnik će se unijeti pitanje koje je vijeće odbilo, a i pitanje na koje je zabranjen odgovor.

Član 284.

Saslušani svjedoci i vještaci ostaju u sudnici, ako ih predsjednik vijeća, nakon izjašnjenja stranaka, sasvim ne otpusti ili ne odredi da se privremeno udalje iz sudnice. Predsjednik vijeća može odrediti da se saslušani svjedoci kasnije ponovno pozovu i još jednom saslušaju u prisutnosti i ili odsutnosti svjedoka i vještaka.

Član 285.

Kad vijeće smatra da je predmet raspravljen tako da se može donijeti odluka, predsjednik vijeća saopćiti će da je glavna rasprava zaključena, i nakon toga će se vijeće povući na vijećanje i glasanje radi donošenja odluke. Vijeće može odlučiti da glavnu raspravu zaključi i kad je ostalo da se pribave stanoviti spisi koji sadrže dokaze potrebne za odlučivanje ili ako treba sačekati zapisnik o dokazima izvedenim od zamoljenog suca, a stranke odustanu od raspravljanja o tim dokazima ili vijeće smatra da to raspravljanje nije potrebno.

Član 286.

Vijeće može u toku vijećanja i glasanja odlučiti da se zaključena glavna rasprava ponovno otvori ako je to potrebno radi dopune postupka ili razjašnjenja pojedinih važnijih pitanja.

Član 287.

2. Javnost glavne rasprave Glavna je rasprava javna. Raspravi mogu biti prisutne samo punoljetne osobe. Osobe koje su prisutne raspravi ne smiju nositi oružje ili opasno oruđe. Odredba stava 3. ovog člana ne odnosi se na čuvare osoba koje sudjeluju u postupku.

Član 288.

Vijeće može isključiti javnost za cijelu glavnu raspravu ili jedan njezin dio ako to zahtijevaju interesi čuvanja službene, poslovne ili osobne tajne, interesi javnog reda ili razlozi morala. Vijeće može isključiti javnost i kada se mjerama za održavanje reda predviđenim u ovom zakonu ne bi moglo osigurati nesmetano održavanje rasprave.

Član 289.

Isključenje javnosti ne odnosi se na stranke, njihove zakonske zastupnike, punomoćnike i umješače. Vijeće može dopustiti da glavnoj raspravi na kojoj je javnost isključena budu prisutne pojedine službene osobe, a i naučni i javni radnici, ako je to od interesa za njihovu službu odnosno naučnu ili javnu djelatnost. Na zahtjev stranke vijeće može dopustiti da raspravi budu prisutne najviše dvije osobe koje ona označi. Predsjednik vijeća upozorit će osobe koje budu prisutne raspravi na kojoj je javnost isključena da su dužne kao tajnu čuvati sve ono što su na raspravi saznale i upozoriti ih na posljedice odavanja tajne.

Član 290.

O isključenju javnosti odlučuje vijeće rješenjem koje mora biti obrazloženo i javno objavljeno. Protiv rješenja o isključenju javnosti nije dopuštena posebna žalba.

Član 291.

Odredbe o javnosti na glavnoj raspravi na odgovarajući način će se primjenjivati i na pripremnom ročištu, na ročištu izvan glavne rasprave pred predsjednikom vijeća te na ročištu pred zamoljenim sudijom.

Član 292.

3. Rukovođenje glavnom raspravom Predsjednik vijeća rukovodi glavnom raspravom, ispituje stranke, izvodi dokaze, daje riječ članovima vijeća, strankama, njihovim zakonskim zastupnicima i punomoćnicima te objavljuje odluke vijeća. Dužnost je predsjednika vijeća da se brine da se o predmetu spora svestrano raspravlja, ali da se zbog toga postupak ne odugovlači, tako da se rasprava po mogućnosti dovrši na jednom ročištu. Ako se osoba koja sudjeluje na raspravi protivi kakvoj mjeri predsjednika vijeća koja se odnosi na rukovođenje raspravom ili kakvu pitanju koje je postavio predsjednik vijeća, član vijeća ili druga osoba koja sudjeluje u postupku, o takvu protivljenju odlučuje vijeće. Sud nije vezan za svoje rješenje koje se odnosi na rukovođenje raspravom. Protiv rješenja koja se odnose na rukovođenje raspravom nije dopuštena posebna žalba.

Član 293.

Izvan ročišta za glavnu raspravu predsjednik vijeća donosi rješenje o ispravljanju podneska, o postavljenju privremenog zastupnika, o urednosti punomoći, o polaganju predujma na ime troškova za poduzimanje pojedinih radnji u postupku, o oslobođenju od plaćanja troškova postupka, o osiguranju parničnih troškova, o dostavi sudskih pismena, o osiguranju dokaza, o privremenim mjerama osiguranja, o prekidu i mirovanju postupka, o troškovima postupka u slučaju povlačenja tužbe, o zakazivanju ročišta i njihovoj odgodi, o spajanju parnica, te i o određivanju rokova i njihovom produživanju. Predsjednik vijeća isto je tako ovlašten da, nakon što primi zapisnik o izvođenju dokaza pred zamoljenim sudijom, odredi da se obave potrebni ispravci ili dopune. Izvan ročišta za glavnu raspravu predsjednik vijeća ovlašten je da u povodu izjave tuženika, odnosno tužitelja, date pismeno ili na zapisnik kod parničnog suda, donese presudu na osnovu priznanja, odnosno presudu na osnovu odricanja, te i da primi na zapisnik sudsku nagodbu.

Član 294.

Ako pred istim sudom teče više parnica između istih osoba ili u kojima je ista osoba protivnik raznih tužitelja ili raznih tuženika, sve se te parnice mogu rješenjem vijeća spojiti radi zajedničkog raspravljanja, ako bi se time ubrzalo raspravljanje ili smanjili troškovi. Za sve spojene parnice sud može donijeti zajedničku presudu. Vijeće može odrediti da se radi zajedničkog raspravljanja pred njim spoji više parnica i onda kad je za koju od njih nadležan sudac pojedinac istog suda. Vijeće može odrediti da se odvojeno raspravlja o pojedinim zahtjevima u istoj tužbi i nakon završetka odvojenog rasprav-ljanja može donijeti posebne odluke o tim zahtjevima.

Član 295.

Kad vijeće odluči da se odgodi ročište za glavnu raspravu, predsjednik vijeća brinut će se da se za iduće ročište pribave svi dokazi čije je izvođenje određeno za to ročište i da se obave druge pripreme kako bi se rasprava mogla završiti na tom ročištu. Protiv rješenja suda kojim se odgađa ročište ili se odbijaju prijedlozi stranaka o odgodi ročišta, nije dopuštena žalba.

Član 296.

Ako se ročište odgodi, novo ročište održat će se po mogućnosti, pred istim vijećem. Ako se novo ročište drži pred istim vijećem, glavna će se rasprava nastaviti i predsjednik će vijeća ukratko izložiti tok prijašnjih ročišta, ali u tom slučaju vijeće može odlučiti da rasprava počne iznova. Ako se ročište drži pred izmijenjenim vijećem, glavna rasprava mora početi iznova, ali vijeće može, nakon što se stranke o tome izjasne, odlučiti da se ponovno ne saslušavaju svjedoci i vještaci i da se ne obavlja nov uviđaj, već da se pročitaju zapisnici o izvođenju tih dokaza, na koji način će postupiti i kada je izveden dokaz saslušanjem stranaka u smislu člana 248. ovog zakona.

Član 297.

Sud u toku postupka može kazniti novčanom kaznom do 500 konvertibilnih maraka stranku, zakonskog zastupnika, punomoćnika ili umješača koji su svojim parničnim radnjama te�e zloupotrijebili prava priznata ovim zakonom.

Član 298.

4. Održavanje reda na glavnoj raspravi Dužnost predsjednika vijeća je da se u toku glavne rasprave brine o održavanju reda u sudnici i o dostojanstvu suda.

Član 299.

Ako osoba koja sudjeluje u postupku ili osoba koja je kao slušatelj prisutna raspravi, vrijeđa sud ili druge sudionike u postupku, ometa rad ili se ne pokorava naredbama predsjednika vijeća za održavanje reda, predsjednik vijeća opomenut će je. Ako opomena bude bezuspješna, vijeće može opomenutu osobu udaljiti iz sudnice ili kazniti novčanom kaznom do 500 konvertibilnih maraka, a može je i udaljiti i kazniti novčanom kaznom. Ako stranka bude udaljena iz sudnice, ročište će se održati i bez njezine prisutnosti . Ako iz sudnice bude udaljen punomoćnik, vijeće će na zahtjev stranke odgoditi ročište, a ako stranka nije prisutna ročištu, vijeće će uvijek odgoditi ročište i obavijestiti stranku da je njezin punomoćnik udaljen s ročišta zbog narušavanja reda. Kad sud kazni novčanom kaznom ili udalji iz sudnice advokata ili advokatskog pripravnika kao punomoćnika, obavijestit će o tome advokatsku komoru. Žalba protiv rješenja o novčanoj kazni ili udaljenju iz sudnice ne zadržava izvršenje rješenja.

Član 300.

Ako osoba koja zamjenjuje nadležnog tužitelja, pravobranitelja ili ombudsmena narušava red, predsjednik vijeća obavijestit će o tome tužitelja, pravobranitelja, odnosno ombudsmena, a vijeće može odgoditi ročište i od nadležnog tužitelja, pravobranitelja odnosno ombudsmena zatražiti da odredi drugu osobu za sudjelovanje u parnici.

Član 301.

Ovlaštenja koja za održavanje reda na glavnoj raspravi imaju predsjednik vijeća i vijeće, pripadaju predsjedniku vijeća i na pripremnom ročištu i na ročištu izvan glavne rasprave, a i zamoljenom sudiji.

Član 302.

XXII - SUDSKA NAGODBA Stranke mogu u toku cijelog postupka pred parničnim sudom prvog stepena zaključiti nagodbu o predmetu spora (sudska nagodba). Nagodba se može odnositi na cijeli tužbeni zahtjev ili na jedan njegov dio. Sud će u toku postupka upozoriti stranke na mogućnost sudske nagodbe i pomoći im da zaključe nagodbu. Pred sudom se ne može zaključiti nagodba (član 3. stav 2) u pogledu zahtjeva kojima stranke ne mogu raspolagati. Kad sud donese rješenje kojim ne dopušta nagodbu stranaka, zastat će s postupkom dok to rješenje ne postane pravosnažno.

Član 303.

Sporazum stranaka o nagodbi unosi se u zapisnik. Nagodba je zaključena kad stranke nakon pročitanog zapisnika o nagodbi potpišu zapisnik. Strankama će se na njihov zahtjev izdati ovjeren prijepis zapisnika u koji je unesena nagodba.

Član 304.

Sud će u toku cijelog postupka po službenoj dužnosti paziti vodi li se parnica o predmetu o kojemu je ranije bila zaključena sudska nagodba; i ako utvrdi da se parnica vodi o predmetu o kojemu je već zaključena sudska nagodba, odbacit će tužbu.

Član 305.

Osoba koja namjerava podići tužbu može preko nižeg suda prvog stepena na čijem području protivna strana ima prebivalište pokušati da postigne nagodbu. Sud kojemu je takav prijedlog upućen pozvat će protivnu stranu i upoznati je s prijedlogom o nagodbi. Troškove tog postupka podmiruje podnositelj prijedloga.

Član 306.

XXIII - PRESUDA 1. Opće odredbe Presudom sud odlučuje o zahtjevu koji se tiče glavne stvari i sporednih traženja. Ako postoji više zahtjeva, sud će o svim tim zahtjevima, u pravilu, odlučiti jednom presudom. Ako je više parnica spojeno radi zajedničkog raspravljanja, a za konačnu odluku sazrela je samo jedna parnica, može se donijeti presuda samo za tu parnicu.

Član 307.

Sud može naložiti tuženiku da obavi određenu radnju samo ako je ona dospjela do zaključenja glavne rasprave. Ako sud prihvati zahtjev za uzdržavanje, može obavezati tuženika i na radnje koje nisu dospjele. Presuda kojom se tuženik obavezuje da preda ili preuzme stvari date u najam ili zakup može se donijeti i prije prestanka tih odnosa.

Član 308.

Ako je tužitelj u tužbi tražio da mu se dosudi stanovita stvar, a istovremeno je u tužbi ili do zaključenja glavne rasprave izjavio da je voljan umjesto stvari primiti određenu novčanu svotu, sud će, ako prihvati tužbeni zahtjev, izreći u presudi da se tuženik može osloboditi davanja stvari ako plati tu novčanu svotu.

Član 309.

Kad se stranci u presudi nalaže izvršenje kakve radnje, odredit će se i rok u kojemu je tu radnju dužna izvršiti. Ako posebnim propisima nije drukčije određeno, rok za izvršenje radnje jest petnaest dana, ali za radnje koje se ne sastoje u novčanom davanju sud može odrediti duži rok. U mjeničnim i čekovnim sporovima taj je rok osam dana. Rok za izvršenje radnje počinje teći prvog dana nakon dostave prijepisa presude stranci kojoj je naloženo izvršenje.

Član 310.

2. Djelomična presuda Ako su od više tužbenih zahtjeva, zbog priznanja ili na osnovu raspravljanja samo neki sazreli za konačnu odluku ili ako je samo dio jednog zahtjeva sazrio za konačnu odluku, sud može o sazrelim zahtjevima odnosno dijelu zahtjeva zaključiti raspravu i donijeti presudu (djelomična presuda). Djelomičnu presudu sud može donijeti i kad je podnesena protutužba, ako je za odluku sazrio samo zahtjev tužbe ili zahtjev protutužbe. Pri ocjeni pitanja hoće li donijeti djelomičnu presudu sud će osobito uzeti u obzir veličinu zahtjeva ili dijela zahtjeva koji je sazrio za odluku. Što se tiče pravnih lijekova i izvršenja, djelomična presuda smatra se samostalnom presudom.

Član 311.

3. Međupresuda Ako je tuženik osporio i osnovu tužbenog zahtjeva i iznos tužbenog zahtjeva, a u pogledu osnova stvar je sazrela za donošenje odluke, sud može iz razloga svrsishodnosti donijeti najprije presudu samo o osnovi tužbenog zahtjeva (međupresuda). Do pravosnažnosti međupresude sud će zastati s raspravljanjem o iznosu tužbenog zahtjeva.

Član 312.

4. Presuda na osnovu priznanja Ako tuženik do zaključenja glavne rasprave prizna tužbeni zahtjev, sud će bez daljeg raspravljanja donijeti presudu kojom prihvaća tužbeni zahtjev (presuda na osnovu priznanja). Sud neće donijeti presudu na osnovu priznanja i kad je udovoljeno potrebnim uvjetima, ako nađe da je riječ o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati (član 3. stav 2). Donošenje presude na osnovu priznanja odgodit će se ako je potrebno da se o okolnostima iz stava 2. ovog člana prije toga pribave obavijesti. Priznanje tužbenog zahtjeva, na ročištu ili u pismenom podnesku, tuženik može i bez pristanka tužitelja opozvati do donošenja presude.

Član 313.

5. Presuda na osnovu odricanja Ako se tužitelj do zaključenja glavne rasprave odrekne tužbenog zahtjeva, sud će bez daljeg raspravljanja donijeti presudu kojom odbija tužbeni zahtjev (presuda na osnovu odricanja). Za odricanje od tužbenog zahtjeva nije potreban pristanak tuženika. Sud neće donijeti presudu na osnovu odricanja i kad je udovoljeno potrebnim uvjetima, ako utvrdi da je riječ o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati (član 3. stav 2). Donošenje presude na osnovu odricanja odgodit će se, ako je potrebno da se o okolnostima iz stava 3. ovog člana prethodno pribave potrebne obavijesti. Tužitelj može, na ročištu ili u pisanom podnesku i bez pristanka tuženika, opozvati odricanje od tužbenog zahtjeva, do donošenja presude.

Član 314.

6. Presuda zbog izostanka Kad tuženik ne dođe na pripremno ročište do njegova zaključenja, ili na prvo ročište za glavnu raspravu ako pripremno ročište nije održano, ili ako dođe na ta ročišta, ali neće da se upusti u raspravljanje ili se udalji s ročišta, a ne ospori tužbeni zahtjev, donijet će se presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog izostanka), ako je udovoljeno ovim uvjetima: 1) ako je tuženik bio uredno pozvan; 2) ako tužitelj predloži donošenje presude zbog izostanka; 3) ako tuženik nije podneskom osporio tužbeni zahtjev 4) ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi 5) ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate; 6) ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da dođe na ročište. Neće se donijeti presuda zbog izostanka i kad je udovoljeno uvjetima iz stava 1. ovog člana ako sud nađe da je riječ o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati. Donošenje presude zbog izostanka odgodit će se ako je potrebno da se o okolnostima iz stava 2. ovog člana prije toga pribave obavijesti. Ako iz činjenica navedenih u tužbi ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva, a tužba na ročištu nije preinačena, sud će donijeti presudu kojom se tužbeni zahtjev odbija. Donošenje presude zbog izostanka može se odgoditi i ako nema dokaza da je tuženik uredno pozvan, a nesumnjivo je da mu je poziv upućen. U tom slučaju predsjednik vijeća odredit će rok, koji ne može biti duži od trideset dana za dostavu u zemlji, odnosno duži od šest mjeseci za dostavu u inozemstvu, da se izvidi je li tuženik uredno pozvan. Ako se u tom roku utvrdi da je tuženik bio uredno pozvan, predsjednik vijeća donijet će presudu zbog izostanka. Protiv odluke suda kojom se odbija prijedlog tužitelja da se donese presuda zbog izostanka dopuštena je posebna žalba. U slučajevima predviđenim u st. 3. i 5. ovog člana, presudu zbog izostanka sud može donijeti bez izjašnjenja stranaka.

Član 315.

7. Pravosnažnost presude Presuda koja se više ne može pobijati žalbom postaje pravosnažna ako je njome odlučeno o zahtjevu tužbe ili protutužbe. Sud tokom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi je li stvar pravosnažno presuđena , i ako utvrdi da je parnica pokrenuta o zahtjevu o kojemu je već pravosnažno odlučeno, odbacit će tužbu. Ako je u presudi odlučeno o potraživanju koje je tuženik istakao prigovorom radi prebijanja, odluka o postojanju ili nepostojanju toga potraživanja postaje pravosnažna.

Član 316.

Sud je vezan za svoju presudu čim je objavljena, a ako presuda nije objavljena, čim je otpravljena. Prema strankama presuda ima djelovanje tek od dana kad im je dostavljena.

Član 317.

8. Donošenje i objava presude Presuda se donosi u ime Federacije Bosne i Hercegovine. Kad se glavna rasprava održava pred vijećem, presudu donose predsjednik vijeća i članovi vijeća koji su sudjelovali na ročištu na kojem je glavna rasprava zaključena. Odmah nakon zaključenja glavne rasprave, sud donosi presudu koju objavljuje predsjednik vijeća. U složenijim predmetima sud može odgoditi donošenje presude za osam dana od dana zaključenja glavne rasprave. U takvom slučaju presuda se neće objaviti,već se prijepis presude dostaviti strankama. U slučaju iz člana 285. stava 2. ovog zakona, presuda će se donijeti najkasnije u roku od osam dana od dana prijema spisa odnosno zapisnika. Ta se presuda neće objavljivati.

Član 318.

Kad se presuda objavljuje, predsjednik vijeća javno će pročitati izreku i saopćiti ukratko razloge presude. Pri objavi presude može se saopćiti da je sud odlučio da se o odmjeravanju troškova naknadno odluči. U takvu slučaju odmjeravanje troškova obavlja predsjednik vijeća, a odluka se unosi u pismeni sastav presude. Ako je javnost na glavnoj raspravi bila isključena, izreka presude uvijek će se javno pročitati, a sud će odlučiti hoće li se i koliko isključiti javnost pri objavi razloga presude. Svi prisutni saslušat će čitanje izreke presude stojeći.

Član 319.

9. Pismena izrada i dostava presude Presuda se mora pismeno izraditi u roku od osam dana od donošenja. Izvornik presude potpisuje predsjednik vijeća. Strankama se dostavlja ovjeren prijepis presude s uputom o pravu na izjavljivanje pravnog lijeka protiv presude.

Član 320.

Pismeno izrađena presuda mora imati uvod, izreku i obrazloženje. Uvod presude sadrži: naznaku da se presuda izriče u ime Federacije Bosne i Hercegovine, naziv suda, ime i prezime predsjednika i članova vijeća, ime i prezime i prebivalište odnosno boravište stranaka, njihovih zastupnika i punomoćnika, kratku oznaku predmeta spora, dan zaključenja glavne rasprave, naznaku stranaka, njihovih zastupnika i punomoćnika koji su toj raspravi bili prisutni , te dan kad je presuda donesena. Izreka presude sadrži odluku suda o prihvaćanju ili odbijanju pojedinih zahtjeva koji se tiču glavne stvari i sporednih traženja te odluku o postojanju ili nepostojanju potraživanja istaknutog radi prebijanja (član 315. stav 3). U obrazloženju sud će izložiti: zahtjeve stranaka i njihove navode o činjenicama na kojima se ti zahtjevi zasnivaju, dokaze, a i propise na kojima je sud zasnovao presudu. U obrazloženju presude zbog izostanka, presude na temelju priznanja ili presude na osnovu odricanja, iznijet će se samo razlozi koji opravdavaju donošenje takvih presuda.

Član 321.

10. Dopunska presuda Ako je sud propustio da odluči o svim zahtjevima o kojima se mora odlučiti presudom, ili je propustio da odluči o dijelu zahtjeva, stranka može u roku od petnaest dana od prijema presude predložiti parničnom sudu da se presuda dopuni. Nepravovremeni ili neosnovani prijedlog za dopunu presude odbacit će odnosno odbiti predsjednik vijeća bez održavanja ročišta.

Član 322.

Kad predsjednik vijeća nađe da je prijedlog za dopunu presude osnovan, zakazat će glavnu raspravu pred vijećem radi donošenja presude o zahtjevu koji nije riješen (dopunska presuda). Dopunska presuda može se donijeti i bez ponovnog otvaranja glavne rasprave ako tu presudu donosi isto vijeće koje je donijelo i prvobitnu presudu, a zahtjev u pogledu kojega se traži dopuna dovoljno je raspravljen. Ako vijeće ustanovi da je prijedlog za donošenje dopunske presude nepravovremen ili neosnovan, odbacit će odnosno odbiti prijedlog rješenjem. Ako se prijedlog za dopunu presude odnosi samo na troškove postupka, odluku o prijedlogu donosi predsjednik vijeća bez održavanja ročišta.

Član 323.

Ako je uz prijedlog za dopunu presude podnesena i žalba protiv presude, prvostepeni sud zastat će s dostavom te žalbe drugostepenom sudu dok se ne donese odluka o prijedlogu za dopunu presude i dok ne protekne rok za žalbu protiv te odluke. Ako protiv odluke o dopuni presude bude podnesena žalba, ta žalba zajedno sa žalbom protiv prvobitne presude dostavit će se drugostepenom sudu. Ako se prvostepena presuda pobija žalbom samo zato što prvostepeni sud nije presudom odlučio o svim zahtjevima stranaka koji su predmet parnice, žalba će se smatrati prijedlogom stranke da se donese dopunska presuda.

Član 324.

11. Ispravljanje presude Pogreške u imenima i brojevima, i druge očite pogreške u pisanju i računanju, nedostatke u obliku i nesuglasnost prijepisa presude s izvornikom ispravit će predsjednik vijeća u svako doba. Ispravljanje će se obaviti posebnim rješenjem i unijeti na kraju izvornika, a strankama će se dostaviti prijepis rješenja. Ako između izvornika i prijepisa presude postoji nesuglasnost u pogledu kakve odluke sadržane u izreci presude, stran-kama će se dostaviti ispravljeni prijepis presude s naznakom da se tim prijepisom presude zamjenjuje prijašnji prijepis presude. U takvom slučaju rok za izjavljivanje pravnog lijeka u pogledu ispravljenog dijela presude teče od dana dostave ispravljenog prijepisa presude. O ispravljanju presude sud može odlučiti bez saslušanja stranaka.

Član 325.

XXIV - RJEŠENJE Sva rješenja koja se donose na ročištu objavljuje predsjednik vijeća. Rješenje koje je na ročištu objavljeno dostavit će se strankama u ovjerenom prijepisu samo ako je protiv toga rješenja dopuštena posebna žalba, ili ako se na osnovu rješenja može odmah tražiti izvršenje ili ako to zahtijeva upravljanje parnicom. Sud je vezan za svoja rješenja ako se ona ne odnose na upravljanje parnicom ili ako ovim zakonom nije što drugo određeno. Kad se rješenje ne dostavlja pismeno, ono prema strankama ima učinak čim je objavljeno.

Član 326.

Rješenja koja sud donosi izvan ročišta saopćavaju se strankama dostavom ovjerenog prijepisa rješenja. Ako se rješenjem odbija prijedlog jedne stranke bez prethodnog saslušanja protivne stranke, toj se stranci rješenje neće dostaviti.

Član 327.

Rješenje mora biti obrazloženo ako se njime odbija prijedlog stranke ili ako se njime rješava o prijedlozima stranaka koji su među sobom u opreci, a može biti obrazloženo i u drugim slučajevima kad je to potrebno. Pismeni sastav rješenja treba sadržavati uvijek uvod i izreku, a obrazloženje samo ako prema stavu 1. ovog člana rješenje mora biti obrazloženo.

Član 328.

Pravosnažna rješenja o kaznama izrečenim prema odredbama ovog zakona izvršavaju se po službenoj dužnosti.

Član 329.

Odredbe člana. 309., člana 316. stava 2, člana 317. stava 2, člana 318. stava 2. i čl.319. do 324. ovog zakona, na odgovarajući način će se primjenjivati i na rješenja. B. Postupak po pravnim lijekovima XXV - REDOVNI PRAVNI LIJEKOVI 1.

Član 330.

Žalba protiv presude a) Pravo na žalbu Protiv presude donesene u prvom stepenu stranke mogu podnijeti žalbu u roku od petnaest dana od dana dostave prijepisa presude, ako u ovom zakonu nije određen drugi rok. U mjeničnim i čekovnim sporovima taj je rok osam dana. Pravovremeno podnesena žalba sprječava da presuda postane pravomoćna u dijelu koji se pobija žalbom. O žalbi protiv presude odlučuje drugostepeni sud.

Član 331.

Stranka se može odreći prava na žalbu od trenutka kad je presuda objavljena, a ako presuda nije objavljena, onda od trenutka kad joj prijepis presude bude dostavljen. Do donošenja odluke drugostepenog suda stranka može odustati od već podnesene žalbe. Odricanje ili odustanak od žalbe ne može se opozvati.

Član 332.

b) Sadržaj žalbe 1) označenje presude protiv koje se izjavljuje žalba; 2) izjavu da se presuda pobija u cijelini ili u određenom dijelu; 3) razlog žalbe; 4) potpis podnositelja žalbe.

Član 333.

Ako se na osnovu podataka iz žalbe ne može utvrditi koja se presuda pobija ili ako žalba nije potpisana (nepotpuna žalba), prvostepenski sud će rješenjem protiv kojega nije dopuštena žalba pozvati žalitelja da u određenom roku dopuni ili ispravi žalbu podneskom ili na zapisnik kod toga suda. Ako žalitelj u određenom roku ne postupi po traženju suda, sud će rješenjem odbaciti žalbu kao nepotpunu. Ako žalba po svojem sadržaju ima drugih nedostataka, prvostepeni će sud žalbu dostaviti drugostepenom sudu ne pozivajući žalitelja da je dopuni, odnosno ispravi.

Član 334.

U žalbi se mogu iznositi nove činjenice i predlagati novi dokazi. Pozivajući se na nove činjenice, žalitelj je dužan navesti dokaze kojima bi se te činjenice utvrdile, a predlažući nove dokaze, dužan je navesti činjenice koje tim dokazima treba utvrditi. Žalitelj koji nije učinio vjerovatnim da je iz opravdanih razloga propustio da u prvostepenom postupku položi iznos potreban za podmirenje troškova povodom izvođenja predlo-"enog dokaza ( član 143. stav 3 ) ne može u žalbi predložiti da se taj dokaz izvede. Prigovor radi prebijanja koji nije iznesen pred prvostepenim sudom ne može se iznositi u žalbi. Ako su zbog iznošenja novih činjenica i predlaganja novih dokaza uzrokovani troškovi u postupku u povodu žalbe, te će troškove neovisno o ishodu spora podmirivati ona stranka koja je iznijela nove činjenice, odnosno predložila nove dokaze.

Član 335.

c) Razlozi zbog kojih se presuda može pobijati Presuda se može pobijati: 1) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka; 2) zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja; 3) zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Presuda zbog izostanka ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Presuda na osnovu priznanja i presuda na osnovu odricanja mogu se pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka ili zbog toga što je izjava o priznanju odnosno o odricanju data u zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare.

Član 336.

Bitna povreda odredaba parničnog postupka postoji ako sud u toku postupka nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu ovog zakona, a to je bilo ili je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude. Bitna povreda odredaba parničnog postupka uvijek postoji: 1) ako je sud bio nepropisno sastavljen ili ako je u donošenju presude sudjelovao sudija koji nije sudjelovao na glavnoj raspravi; 2) ako je u donošenju presude sudjelovao sudac ili sudac porotnik koji se po zakonu mora izuzeti (član 63. stav 1. tač. 1. do 4.) odnosno koji je rješenjem suda bio izuzet; 3) ako je odlučeno o zahtjevu u sporu koji ne ide u sudsku nadležnost (član 16); 4) ako je sud odlučio o tužbenom zahtjevu za koji je stvarno nadležan drugi sud ili ako je povodom prigovora stranaka nepravilno odlučio da je mjesno nadležan, a stranka se zbog toga "ali; 5) ako je protivno odredbama ovog zakona sud utemeljio svoju odluku na nedopuštenim raspolaganjima stranaka; 6) ako je protivno odredbama ovog zakona sud donio presudu zbog izostanka, presudu na osnovu priznanja ili presudu na osnovu odricanja; 7) ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom; 8) ako je protivno odredbama ovog zakona sud odbio zahtjev stranke da se u postupku služi svojim jezikom i pismom i da prati tok postupka na svom jeziku, a stranka se zbog toga "ali; 9) ako je sud donio presudu bez glavne rasprave, a bio je dužan održati glavnu raspravu; 10) ako je u postupku kao tužitelj ili tuženik sudjelovala osoba koja ne može biti stranka u postupku, ili ako stranku koja je pravna osoba nije zastupala ovlaštena osoba ili ako parnično nesposobnu stranku nije zastupao zakonski zastupnik, ili ako zakonski zastupnik odnosno punomoćnik stranke nije imao potrebna ovlaštenja za vođenje parnice ili za pojedine radnje u postupku, ako vođenje parnice odnosno obavljanje pojedinih radnji u postupku nije bilo naknadno odobreno; 11) ako je odlučeno o zahtjevu o kome već teče parnica, ili o kojemu je već prije pravomoćno presuđeno, ili od koga se tužitelj već odrekao, ili o kojem je već zaključena sudska nagodba; 12) ako je protivno zakonu bila isključena javnost na glavnoj raspravi; 13) ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito ako je izreka presude nerazumljiva, ako proturječi sama sebi ili razlozima presude, ili ako presuda nema uopće razloga, ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, ili su ti razlozi nejasni ili proturiječni, ili ako o odlučnim činjenicama postoji proturiječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

Član 337.

Pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje postoji kad je sud kakvu odlučnu činjenicu pogrešno utvrdio odnosno kad je nije utvrdio. Nepotpuno utvrđeno činjenično stanje postoji i kad na to upozoravaju nove činjenice ili novi dokazi.

Član 338.

Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio.

Član 339.

d) Postupak po žalbi Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostepenu presudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

Član 340.

Nepravovremenu, nepotpunu ili nedopuštenu žalbu odbacit će rješenjem predsjednik vijeća prvostepenog suda bez održavanja ročišta. Žalba je nepravovremena ako je podnesena nakon proteka zakonskog roka za njezino podnošenje. Žalba je nedopuštena ako je žalbu podnijela osoba koja nije ovlaštena za podnošenje žalbe, ili osoba koja se odrekla ili je odustala od žalbe, ili ako osoba koja je podnijela žalbu nema pravnog interesa za podnošenje žalbe.

Član 341.

Primjerak pravovremene, potpune i dopuštene žalbe dostavit će prvostepeni sud protivnoj stranci koja može u roku od osam dana od prijema podnijeti tome sudu odgovor na žalbu. Primjerak odgovora na žalbu dostavit će prvostepeni sud žalitelju. Nepravovremeno podnesen odgovor na žalbu neće se odbaciti, već će se dostaviti drugostepenom sudu koji će ga uzeti u obzir ako je to još moguće.

Član 342.

Nakon prijema odgovora na žalbu ili nakon proteka roka za odgovor na žalbu predsjednik vijeća će žalbu i odgovor na žalbu, ako je podnesen, sa svim spisima dostaviti drugostepenom sudu. Ako žalitelj tvrdi da su u prvostepenom postupku povrijeđene odredbe parničnog postupka predsjednik vijeća prvostepenog suda dat će objašnjenje u povodu navoda žalbe koji se tiču tih povreda, a prema potrebi će provesti i izviđaje da provjeri istinitost tih navoda u žalbi.

Član 343.

Kad spisi po žalbi stignu drugostepenom sudu, predsjednik žalbenog vijeća određuje sudiju izvjestitelja. Sudija izvjestitelj može, prema potrebi, od prvostepenog suda pribaviti izvještaj o povredama odredaba postupka i zatražiti da se radi utvrđivanja tih povreda provedu izviđaji.

Član 344.

Drugostepeni sud odlučuje o žalbi u pravilu, bez rasprave. Kad vijeće drugostepenog suda nađe da je radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja potrebno da se pred drugostepenim sudom ponove već izvedeni dokazi, zakazat će raspravu pred drugostepenim sudom.

Član 345.

Na raspravu se pozivaju stranke odnosno njihovi zakonski zastupnici ili punomoćnici, a i oni svjedoci i vještaci za koje sud odluči da se saslušaju. Ako sa rasprave izostane jedna stranka ili obje stranke, sud će raspravljati o žalbi i donijeti odluku uzimajući u obzir osobito ono što je izneseno u žalbi i u odgovoru na žalbu. Rasprava pred drugostepenim sudom počinje izvještajem izvjestitelja, koji izlaže stanje stvari ne dajući svoje mišljenje o osnovanosti žalbe. Nakon toga pročitat će se presuda ili dio presude na koji se odnosi žalba, a prema potrebi i zapisnik o glavnoj raspravi pred prvostepenim sudom. Zatim će žalitelj obrazložiti svoju žalbu, a protivna stranka odgovor na žalbu. Stranka može na raspravi iznositi činjenice i predlagati dokaze koje nije iznijela odnosno predložila u žalbi, ali ne može isticati prigovor prebijanja koji nije istaknut pred prvostepenim sudom.

Član 346.

Ako u čl. 344. i 345. ovog zakona nije što drugo određeno, odredbe o glavnoj raspravi pred prvostepenim sudom na odgovarajući način se primjenjuju i na raspravu pred drugostepenim sudom.

Član 347.

e) Granice ispitivanja prvostepene presude Drugostepeni sud ispituje prvostepenu presudu u onom dijelu u kojemu se pobija žalbom; a ako se iz žalbe ne vidi u kojem se dijelu presuda pobija, drugostepeni sud uzet će da se presuda pobija u dijelu u kojemu stranka nije uspjela u sporu. Drugostepeni sud ispituje prvostepenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 336. stava 2. ovog zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Na prekoračenje tužbenog zahtjeva drugostepeni sud pazi samo na zahtjev stranke.

Član 348.

f) Odluke drugostepenog suda o žalbi Drugostepeni sud može u sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave odbaciti žalbu kao nepravovremenu, nepotpunu ili kao nedopuštenu, odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostepenu presudu, ukinuti tu presudu i uputiti predmet prvostepenom sudu na ponovno suđenje, ukinuti prvostepenu presudu i odbaciti tužbu ili preinačiti prvostepenu presudu. Drugostepeni sud može ukinuti presudu i kad stranka traži njezinu preinaku, a može preinačiti presudu iako stranka traži da se ona ukine.

Član 349.

Nepravovremenu, nepotpunu ili nedopuštenu žalbu odbacit će drugostepeni sud rješenjem, ako to nije učinio prvostepeni sud.

Član 350.

Drugostepeni sud će presudom odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostepenu presudu kad ustanovi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

Član 351.

Drugostepeni sud će rješenjem ukinuti prvostepenu presudu ako utvrdi da postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka i vratiti predmet istom prvostepenom sudu ili će ga ustupiti nadležnome prvostepenom sudu radi održavanja nove glavne rasprave. U tom će rješenju drugostepeni sud odlučiti i koje se provedene radnje, zahvaćene bitnom povredom odredaba parničnog postupka, ukidaju. Ako su u postupku pred prvostepenim sudom povrijeđene odredbe iz člana 336. stava 2. tač. 3. i 11. ovog zakona, drugostepeni sud će ukinuti prvostepenu presudu i odbaciti tužbu. Ako su u postupku pred prvostepenim sudom povrijeđene odredbe iz člana 336. stava 2. tačke 10. ovog zakona, drugostepeni sud će, s obzirom na prirodu povrede, ukinuti prvostepenu presudu i vratiti predmet nadležnom prvostepenom sudu ili će ukinuti prvostepenu presudu i odbaciti tužbu.

Član 352.

Drugostepeni sud će rješenjem ukinuti presudu prvostepenog suda i vratiti predmet tom sudu na ponovno suđenje ako smatra da radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja treba održati novu glavnu raspravu pred prvostepenim sudom, osim ako je odlučio da sam održi raspravu. Tako će drugostepeni sud postupiti i kad stranka nije pobijala presudu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ako se pri rješavanju o žalbi pojavi opravdana sumnja da su činjenice na kojima je zasnovana prvostepena presuda pravilno utvrđene. Ako drugostepeni sud u sjednici vijeća ili na raspravi ustanovi da radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja treba utvrditi nove činjenice ili izvesti nove dokaze ukinut će prvostepenu presudu i vratiti predmet prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

Član 353.

Kad drugostepeni sud ukine presudu prvostepenog suda i vrati predmet istom sudu na ponovno suđenje, može narediti da se nova glavna rasprava održi pred drugim vijećem.

Član 354.

Ako utvrdi da je prvostepenom presudom prekoračen tužbeni zahtjev, drugostepeni sud će, prema prirodi prekoračenja tužbenog zahtjeva, rješenjem ukinuti presudu prvostepenog suda i predmet vratiti na ponovno suđenje tom sudu odnosno presudom preinačiti pobijanu odluku.

Član 355.

Drugostepeni sud će presudom preinačiti prvostepenu presudu: 1) ako je na osnovu rasprave utvrdio drugačije činjenično stanje nego što je ono u prvostepenoj presudi; 2) ako je prvostepeni sud pogrešno ocijenio isprave ili posredno izvedene dokaze, a odluka je prvostepenog suda zasnovana isključivo na tim dokazima; 3) ako je prvostepeni sud iz činjenica što ih je utvrdio izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica, a na tim je činjenicama zasnovana presuda; 4) ako smatra da je činjenično stanje u prvostepenoj presudi pravilno utvrđeno, ali da je prvostepeni sud pogrešno primijenio materijalno pravo.

Član 356.

Drugostepeni sud ne može preinačiti presudu na štetu stranke koja se žalila ako je samo ona podnijela žalbu.

Član 357.

U obrazloženju presude odnosno rješenja drugostepeni sud treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti. Kad se prvostepena presuda ukida zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, treba u obrazloženju navesti koje su odredbe povrijeđene i u čemu se povrede sastoje. Ako se prvostepena presuda ukida i predmet vraća prvostepenom sudu na ponovno suđenje radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja, navest će se u čemu se sastoje nedostaci u utvrđivanju činjeničnog stanja, odnosno zašto su nove činjenice i dokazi važni i od utjecaja za donošenje pravilne odluke.

Član 358.

Drugostepeni sud vratit će sve spise sudu prvog stepena s dovoljnim brojem ovjerenih prijepisa svoje odluke, radi predaje strankama i drugim zainteresiranim osobama.

Član 359.

Prvostepeni sud dužan je izvesti sve parnične radnje i raspraviti sva sporna pitanja na koja je upozorio drugostepeni sud u svom rješenju. Na novoj glavnoj raspravi stranke mogu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze. Ako presuda bude ukinuta zato što je presudu donio nenadležni sud, nova rasprava pred prvostepenim sudom održat će se prema odredbama koje važe za održavanje glavne rasprave u slučaju kad se promijeni vijeće.

Član 360.

2. Žalba protiv rješenja Protiv rješenja prvostepenog suda dopuštena je žalba ako u ovom zakonu nije određeno da žalba nije dopuštena. Ako ovaj zakon izričito određuje da posebna žalba nije dopuštena, rješenje prvostepenog suda može se pobijati samo u žalbi protiv konačne odluke.

Član 361.

Pravovremeno podnesena žalba zadržava izvršenje rješenja, ako ovim zakonom nije drukčije propisano. Rješenje protiv kojega nije dopuštena posebna žalba može se odmah izvršiti.

Član 362.

Rješavajući o žalbi drugostepeni sud može: 1) odbaciti žalbu kao nepravovremenu, nepotpunu ili nedopuštenu; 2) odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi rješenje prvoste-penog suda; 3) uvažiti žalbu i rješenje preinačiti ili ukinuti te prema potrebi predmet vratiti na ponovan postupak.

Član 363.

U postupku po žalbi protiv rješenja na odgovarajući način će se primjenjivati odredbe koje važe za žalbu protiv presude, osim odredaba o odgovoru na žalbu i o održavanju rasprave pred drugostepenim sudom.

Član 364.

XXVI - VANREDNI PRAVNI LIJEKOVI 1. Revizija Protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu, ako je u sporu primjenjen materijalni zakon Bosne i Hercegovine ili Federacije, odnosno međunarodni ugovor stranke mogu izjaviti reviziju u roku od 30 dana od dana dostave prijepisa presude. Revizija nije dopuštena u imovinsko-pravnim i radnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu, na predaju stvari ili izvršenje kakve druge radnje, ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 15.000 KM. Revizija nije dopuštena u imovinsko-pravnim i radnim sporovima u kojima se tužbeni zathjev ne odnosi na potraživanje u novcu, predaju stvari ili izvršenje kakve druge radnje, ako vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naveo ne prelazi 15.000 KM. Revizija nije dopuštena u sporovima iz porodičnih odnosa i sporovima zakonskog izdržavanja.

Član 365.

O reviziji odlučuje Vrhovni sud Federacije.

Član 366.

Podnesena revizija ne zadržava izvršenje pravosnažne presude protiv koje je izjavljena.

Član 367.

Revizija se može izjaviti: 1 ) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 336. stava 2. ovog zakona, osim ako se povreda odnosi na odredbe tač. 1., 4,. 6.,7., 9., 11. i 12. stava 2. člana 336. ovog zakona u dijelu kojim je odlučeno o zahtjevu o kojem već teče parnica; 2) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 336. stava 1. ovog zakona koja je učinjena u postupku pred drugostepenim sudom; 3) zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Zbog prekoračenja tužbenog zahtjeva revizija se može izjaviti samo ako je ta povreda učinjena tek u postupku pred drugostepenim sudom. Revizija se ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Protiv presude donesene u drugom stepenu kojom se potvrđuje presuda na osnovu priznanja, revizija se može izjaviti samo iz razloga iz stava 1. tač. 1. i 2. i stava 2. ovog člana.

Član 368.

Revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojemu se ona pobija revizijom i u granicama razloga navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz člana 336. stava 2. tačke 10. ovog zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

Član 369.

Stranke mogu u reviziji iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se revizija može izjaviti.

Član 370.

Revizija se podnosi sudu koji je izrekao prvostepenu presudu u dovoljnom broju primjeraka za sud, protivnu stranku i federalnog tužitelja.

Član 371.

Nepravovremenu, nepotpunu ili nedopuštenu reviziju odbacit će rješenjem predsjednik vijeća prvostepenog suda, bez održavanja ročišta. Revizija je nedopuštena ako ju je izjavila osoba koja nije ovlaštena na podnošenje revizije, ili osoba koja je odustala od revizije, ili ako osoba koja je izjavila reviziju nema pravni interes za podnošenje revizije ili ako je revizija izjavljena protiv presude protiv koje se po zakonu ne može podnijeti.

Član 372.

Primjerak pravovremene, potpune i dopuštene revizije predsjednik vijeća prvostepenog suda dostavit će protivnoj stranci i federalnom tužitelju. Federalnom tužitelju dostavit će se, zajedno s revizijom, i prijepis presude protiv koje je revizija izjavljena. U roku od 8 dana od dana dostave revizije protivna stranka može podnijeti sudu odgovor na reviziju. Nakon prijema odgovora na reviziju ili nakon proteka roka za odgovor predsjednik vijeća prvostepenog suda dostavit će reviziju i odgovor na reviziju, ako je podnesen, sa svim spisima, revizijskom sudu preko drugostepenog suda.

Član 373.

O reviziji revizijski sud odlučuje bez rasprave.

Član 374.

Nepravovremenu, nepotpunu ili nedopuštenu reviziju odbacit će revizijski sud rješenjem ako to, u granicama svojih ovlaštenja, nije učinio prvostepeni sud.

Član 375.

Revizijski sud će presudom odbiti reviziju kao neosnovanu ako utvrdi da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a ni razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

Član 376.

Kad odbije reviziju, Vrhovni sud Federacije može se umjesto posebnog obrazloženja pozvati u izreci presude na razloge iz prvostepene ili drugostepene presude. Revizijski sud ne mora obrazložiti svoju odluku, ako odbije reviziju zbog toga što smatra da ne postoje povrede odredaba parničnog postupka koje revident ističe.

Član 377.

Ako utvrdi da postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 336. st.1. i 2. ovog zakona zbog koje se revizija može izjaviti, osim povreda određenih u st. 2. i 3. ovog člana, revizijski će sud rješenjem ukinuti u cijelosti ili djelomično presudu drugostepenog i prvostepenog suda ili samo presudu drugostepenog suda i predmet vratiti na ponovno suđenje istom ili drugom vijeću prvostepenog i drugostepenog suda odnosno drugom nadležnom sudu. Ako je u postupku pred prvostepenim ili drugostepenim sudom učinjena povreda iz člana 336. st. 2. tač. 3. i 11. ovog zakona, osim ako je odlučeno o zahtjevu o kojemu već teče parnica, revizijski sud će ukinuti rješenjem donesene odluke i odbaciti tužbu. Ako je u postupku pred prvostepenim ili drugostepenim sudom učinjena povreda iz člana 336. stav 2. tačke 10. ovog zakona, revizijski sud će s obzirom na prirodu povrede, postupiti prema odredbama st. 1. ili 2. ovog člana.

Član 378.

Ako revizijski sud utvrdi da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno, presudom će prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu presudu. Ako revizijski sud ustanovi da je zbog pogrešne primjene materijalnog prava činjenično stanje nepotpuno utvrđeno i da zbog toga nema uvjeta za preinaku pobijane presude, rješenjem će prihvatiti reviziju, ukinuti u cijelosti ili djelomično presudu prvostepenog i drugostepenog suda ili samo presudu drugostepenog suda i predmet vratiti na ponovno suđenje istom ili drugom vijeću prvostepenog odnosno drugostepenog suda.

Član 379.

Ako utvrdi da je pravosnažnom presudom donesenom u drugom stepenu prekoračen tužbeni zahtjev, revizijski sud će, prema prirodi prekoračenja tužbenog zahtjeva, rješenjem ukinuti presudu drugostepenog suda i predmet vratiti na ponovno suđenje drugostepenom sudu, odnosno presudom preinačiti pobijanu presudu.

Član 380.

Odluka revizijskog suda dostavlja se prvostepenim sudu preko drugostupenog suda.

Član 381.

Ako u glavi XXVI ovog zakona nije što drugo određeno, u postupku povodom revizije, shodno će se primjenjivati odredbe ovog zakona o žalbi protiv presude, osim odredaba o održavanju rasprave pred drugostepenim sudom.

Član 382.

Stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostepenog suda kojim je postupak pravosnažno završen. Revizija protiv rješenja iz stava 1. ovog člana nije dopuštena u sporovima u kojima ne bi bila dopuštena revizija protiv pravosnažne presude ( član 364. st. 2. i 3). Revizija je uvijek dopuštena protiv rješenja drugostepenog suda kojim se podnesena žalba odbacuje, odnosno kojim se potvrđuje rješenje prvostepenog suda o odbacivanju revizije. Revizija nije dopuštena protiv odluke o naknadi parničnih troškova. U postupku u povodu revizije protiv rješenja na odgovarajući način će se primjenjivati odredbe ovog zakona o reviziji protiv presude.

Član 383.

2. Zahtjev za zaštitu zakonitosti Protiv pravosnažne sudske odluke nadležni tužitelj može podići zahtjev za zaštitu zakonitosti u roku od tri mjeseca, ako protiv te odluke nije dopuštena revizija. Federalni tužitelj može podići zahtjev za zaštitu zakonitosti u slučajevima iz člana 3. stav 2. ovog zakona i u slučaju kada je revizija dopuštena. Kantonalni-županijski tužitelj može podići zahtjev za zaštitu zakonitosti kada je u sporu primijenjen materijalni zakon kantona-županije ili međunarodni ugovor koji je zaključio kanton-županija. Rok za podizanje zakona za zaštitu zakonitosti iz stava 1. ovog člana računa se: 1. protiv odluke donesene u prvom stepenu protiv koje nije podnesena žalba - od dana kada se ta odluka više nije mogla pobijati; 2. protiv odluke donesene u drugom stepenu protiv koje nije izjavljena revizija - od dana kada je ta odluka dostavljena onoj stranci kojoj je kasnije dostavljena. Protiv odluke iz stava 1. ovog člana donesene u drugom stepenu protiv koje su stranke izjavile reviziju nadležni tužitelj može podići zahtjev za zaštitu zakonitosti samo u roku od 30 dana od dana kada mu je dostavljena revizija one stranke čija mu je revizija ranije dostavljena. Zahtjev za zaštitu zakonitosti nije dopušten protiv odluke suda donesene u povodu revizije ili zahtjeva za zaštitu zakonitosti.

Član 384.

O zahtjevu za zaštitu zakonitosti federalnog tužitelja odlučuje Vrhovni sud Federacije. O zahtjevu za zaštitu zakonitosti kantonalno-županijskog tužitelja odlučuje nadležni kantonalni -županijski sud u vijeću sastavljenom od pet sudija. Ako nadležni kantonalni-županijski sud ne može osigurati vijeće iz stava 2. ovog člana o zahtjevu za zaštitu zakonitosti kantonalno-županijskog tužitelja odlučuje taj sud u sjednici svih sudija.

Član 385.

Zahtjev za zaštitu zakonitosti se može podići : 1. zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz člana 336. st. 1. i 2. ovog zakona, osim ako je prvostepeni sud donio presudu bez glavne rasprave, a bio je dužan održati glavnu raspravu, ako je odlučeno o zahtjevu o kojem već teče parnica ili ako je protivno zakonu bila isključena javnost na glavnoj raspravi; 2. zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Zahtjev za zaštitu zakonitosti ne može se podići zbog prekoračenja tužbenog zahtjeva niti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Član 386.

Prema odredbi člana 377. stava 1. ovog zakona Vrhovni sud Federacije postupit će i kad utvrdi da postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 336. stava 1. ovog zakona, koja je učinjena u postupku pred prvostepenim sudom.

Član 387.

Ako su protiv iste odluke podneseni i revizija i zahtjev za zaštitu zakonitosti, Vrhovni sud Federacije odlučit će o tim pravnim lijekovima jednom odlukom.

Član 388.

O sjednici na kojoj će sud odlučiti o zahtjevu za zaštitu zakonitosti obavijestit će se nadležni tužitelj.

Član 389.

Kad rješava o zahtjevu za zaštitu zakonitosti, sud će se ograničiti samo na ispitivanje povreda koje nadležni tužitelj ističe u svom zahtjevu.

Član 390.

Ako u ovom poglavlju nije što drugo određeno, u postupku povodom zahtjeva za zaštitu zakonitosti, shodno će se primjenjivati odredbe ovog zakona koje se odnose na reviziju.

Član 391.

3. Ponavljanje postupka Postupak koji je odlukom suda pravosnažno završen može se na prijedlog stranke ponoviti: 1) ako je pri donošenju odluke sudjelovao sudija odnosno sudija porotnik koji je po zakonu morao biti izuzet (član 63. stav 1. tač. 1. do 4), odnosno koji je rješenjem suda bio izuzet; 2) ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, nije bila data mogućnost da raspravlja pred sudom; 3) ako je u postupku kao tužitelj ili tuženik sudjelovala osoba koja ne može biti stranka u postupku, ili ako stranku koja je pravna osoba nije zastupala ovlaštena osoba, ili ako parnično nesposobnu stranku nije zastupao zakonski zastupnik, ili ako zakonski zastupnik odnosno punomoćnik stranke nije imao potrebna ovlaštenja za vođenje parnice, ili za pojedine radnje u postupku, ako vođenje parnice, odnosno obavljanje pojedinih radnji u postupku nije bilo naknadno odobreno; 4) ako se odluka suda zasniva na lažnom iskazu svjedoka ili vještaka; 5) ako se odluka suda zasniva na ispravi koja je krivotvorena ili u kojoj je ovjeren neistinit sadržaj; 6) ako je do odluke suda došlo zbog krivičnog djela sudije, odnosno sudije porotnika, zakonskog zastupnika ili punomoćnika stranke, protivne stranke ili koje treće osobe; 7) ako stranka stekne mogućnost da upotrijebi pravosnažnu odluku suda koja je ranije među istim strankama donesena o istom zahtjevu; 8) ako se odluka suda zasniva na nekom prethodnom pitanju, a nadležni sud ili organ je to pitanje kasnije riješio u bitnim tačkama drukčije; 9) ako se odluka suda zasniva na drugoj odluci suda ili na odluci kojeg drugog organa, a ta odluka bude pravosnažno preinačena, ukinuta odnosno poništena; 10) ako stranka sazna za nove činjenice ili nađe ili stekne mogućnost da upotrijebi nove dokaze na osnovu kojih je za stranku mogla biti donesena povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku.

Član 392.

Iz razloga navedenih u članu 391. tač. 1. do 3. ovog zakona, ne može se zahtijevati ponavljanje postupka, ako je taj razlog bio bez uspjeha iznesen u prijašnjem postupku. Zbog okolnosti navedenih u članu 391. tač.1, 7, 8, 9. i 10. ovog zakona, ponavljanje postupka može se dopustiti samo ako stranka bez svoje krivnje nije mogla te okolnosti iznijeti prije nego što je prijašnji postupak završen pravosnažnom sudskom odlukom.

Član 393.

Prijedlog za ponavljanje postupka podnosi se u roku od 30 dana, i to: 1) u slučaju iz člana 391. tačke 1. ovog zakona - od dana kad je stranka saznala za taj razlog; 2) u slučaju iz člana 391. tačke 2. ovog zakona - od dana kad je odluka dostavljena stranci; 3) u slučaju iz člana 391. tačke 3. ovog zakona, ako je u postupku kao tužitelj ili tuženik sudjelovala osoba koja ne može biti stranka u postupku - od dana kad je odluka dostavljena toj osobi; ako stranku koja je pravna osoba nije zastupala ovlaštena osoba ili ako parnično nesposobnu stranku nije zastupao zakonski zastupnik - od dana kad je odluka dostavljena stranci odnosno njezinu zakonskom zastupniku, ako zakonski zastupnik odnosno punomoćnik stranke nije imao potrebno ovlaštenje za vođenje parnice ili za pojedine radnje u postupku - od dana kad je stranka saznala za taj razlog; 4) u slučajevima iz člana 391. tač. 4. do 6. ovog zakona - od dana kad je stranka saznala za pravosnažnu presudu u krivičnom postupku; a ako se krivični postupak ne može provesti - onda od dana kad je saznala za obustavu tog postupka ili za okolnosti zbog kojih se postupak ne može pokrenuti; 5) u slučajevima iz člana 391. tač. 7, 8. i 9. ovog zakona - od dana kad je stranka mogla upotrijebiti pravosnažnu odluku koja je razlog za ponavljanje postupka; 6) u slučaju iz člana 391. tačke 10. ovog zakona - od dana kad je stranka mogla iznijeti sudu nove činjenice odnosno nova dokazna sredstva. Ako bi rok određen u stavu 1. ovog člana počeo teći prije nego što je odluka postala pravosnažna , taj će se rok računati od pravosnažnosti odluke ako protiv nje nije bio izjavljen pravni lijek odnosno od dostave pravosnažne odluke višeg suda izrečene u posljednjem stepenu. Nakon što protekne rok od pet godina od dana kad je odluka postala pravosnažna prijedlog za ponavljanje postupka ne može se podnijeti, osim ako se ponavljanje traži iz razloga navedenih u članu 391. tač. 2. i 3. ovog zakona.

Član 394.

Prijedlog za ponavljanje postupka podnosi se uvijek sudu koji je donio odluku u prvom stepenu. U prijedlogu se posebno moraju navesti zakonska osnova po kojoj se traži ponavljanje, okolnosti iz kojih proizlazi da je prijedlog podnesen u zakonskom roku i dokazi kojima se potkrepljuju navodi predlagača.

Član 395.

Nepravovremene, nepotpune ili nedopuštene prijedloge za ponavljanje postupka odbacit će rješenjem predsjednik vijeća bez održavanja ročišta. Ako predsjednik vijeća ne odbaci prijedlog, dostavit će primjerak prijedloga protivnoj stranci koja ima pravo da u roku od petnaest dana odgovori na prijedlog. Kad sudu stigne odgovor na prijedlog ili kad protekne rok za davanje odgovora, predsjednik vijeća odredit će ročište za raspravljanje o prijedlogu. Ako se ponavljanje postupka zahtijeva iz razloga navedenog u članu 391. tački 9. ovog zakona, predsjednik vijeća može raspravljanje o prijedlogu za ponavljanje postupka spojiti s raspravljanjem o glavnoj stvari.

Član 396.

Ročište za raspravljanje o prijedlogu za ponavljanje postupka drži se pred predsjednikom vijeća prvostepenog suda, osim ako raspravljanje o prijedlogu nije spojeno s raspravljanjem o glavnoj stvari.

Član 397.

Nakon održanog ročišta za raspravljanje o prijedlogu predsjednik vijeća prvostepenog suda donosi odluku o prijedlogu, osim ako se razlog za ponavljanje postupka odnosi isključivo na postupak pred višim sudom . U rješenju kojim se dopušta ponavljanje postupka izreći će se da se ukida odluka donesena u prijašnjem postupku. Predsjednik vijeća odredit će glavnu raspravu tek nakon pravosnažnosti rješenja kojim se dopušta ponavljanje postupka, ali u tom rješenju može odlučiti da se odmah otpočne raspravljanje o glavnoj stvari. Na novoj glavnoj raspravi stranke mogu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze. Protiv rješenja kojim se dopušta ponavljanje postupka nije dopuštena posebna žalba ako je predsjednik vijeća odlučio da se odmah otpočne raspravljanje o glavnoj stvari. Ako je predsjednik vijeća dopustio ponavljanje postupka i odlučio da se odmah raspravlja o glavnoj stvari, ili ako se o prijedlogu za ponavljanje postupka raspravljalo zajedno s glavnom stvari, rješenje kojim se dopušta ponavljanje postupka i ukida odluka donesena u prijašnjem postupku unosi se u odluku o glavnoj stvari.

Član 398.

Ako se razlog za ponavljanje postupka odnosi isključivo na postupak pred višim sudom, predsjednik vijeća prvostepenog suda nakon održanog ročišta za raspravljanje o prijedlogu za ponavljanje postupka dostavit će predmet tom višem sudu radi donošenja odluke. Kad predmet stigne višem sudu, predsjednik vijeća postupit će prema odredbama člana 346. ovog zakona. O prijedlogu za ponavljanje postupka viši sud odlučuje bez rasprave. Kad viši sud ustanovi da je opravdan prijedlog za ponavljanje postupka i da nije potrebno da se održi nova glavna rasprava, ukinut će svoju odluku, a i odluku višeg suda ako takva postoji, i donijeti novu odluku o glavnoj stvari.

Član 399.

Protiv pravosnažnih drugostepenih rješenja donesenih u povodu prijedloga za ponavljanje postupka revizija nije dopuštena.

Član 400.

4. Odnos između prijedloga za ponavljanje postupka i drugih vanrednih pravnih lijekova Ako u roku za izjavljivanje revizije stranka podnese prijedlog za ponavljanje postupka samo iz razloga iz kojih se može izjaviti i revizija, smatrat će se da je stranka izjavila reviziju. Ako stranka izjavi reviziju iz razloga iz člana 336. stava 2. tačke 11. ovog zakona i istovremeno ili nakon toga podnese prijedlog za ponavljanje postupka iz bilo kojeg razloga člana 391. ovog zakona, sud će prekinuti postupak u povodu prijedloga za ponavljanje postupka do završetka postupka po reviziji. Ako stranka izjavi reviziju iz bilo kojeg razloga, osim iz razloga iz člana 336. stava 2. tačke 11. ovog zakona, i istodobno ili nakon toga podnese prijedlog za ponavljanje postupka iz razloga iz člana 391. tač. 4. do 6. ovog zakona koji su potkrijepljeni pravosnažnom presudom donesenom u krivičnom postupku, sud će prekinuti postupak po reviziji do završetka postupka u povodu prijedloga za ponavljanje postupka. U svima ostalim slučajevima u kojima stranka izjavi reviziju i istovremeno ili nakon toga podnese prijedlog za ponavljanje postupka sud će odlučiti koji će postupak nastaviti, a koji prekinuti, uzimajući u obzir sve okolnosti, a osobito razloge zbog kojih su oba pravna lijeka podnesena i dokaze, koje su stranke predložile.

Član 401.

Odredbe člana 400. st. 1. i 3. ovog zakona primijenit će se i kad je stranka najprije podnijela prijedlog za ponavljanje postupka, a nakon toga izjavila reviziju. U svima ostalim slučajevima u kojima stranka podnese prijedlog za ponavljanje postupka i nakon toga izjavi reviziju sud će, u pravilu, prekinuti postupak po reviziji do završetka postupka u povodu prijedloga za ponavljanje postupka, osim ako ustanovi da postoje ozbiljni razlozi da postupi drukčije.

Član 402.

Rješenje iz člana 400. ovog zakona donosi predsjednik vijeća prvostepenog suda ako prijedlog za ponavljanje postupka stigne prvostepenom sudu prije nego što je predmet u povodu revizije upućen revizijskom sudu. Ako prijedlog za ponavljanje postupka stigne pošto je predmet u povodu revizije upućen revizijskom sudu, rješenje iz člana 400. ovog zakona donosi revizijski sud. Rješenje iz člana 400. ovog zakona donosi predsjednik vijeća prvostepenog suda, osim ako je predmet, u vrijeme kad revizija stigne prvostepenim sudu, u povodu prijedloga za ponavljanje postupka upućen višem sudu radi donošenja odluke,u kojem slučaju rješenje donosi viši sud. Protiv rješenja suda iz st. 1. i 2. ovog člana nije dopuštena žalba.

Član 403.

Odredbe čl. 400. do 402. ovog zakona, shodno će se primjenjivati i kad nadležni tužitelj podigne zahtjev za zaštitu zakonitosti, a stranka prije, istovremeno ili poslije toga podnese prijedlog za ponavljanje postupka.

Član 404.

D i o t r e ć i POSEBNI POSTUPCI XXVII - POSTUPAK U PARNICAMA IZ PORODIČNIH ODNOSA Ako u ovoj glavi ne postoje posebne odredbe, u parnicama iz porodičnih odnosa primjenjivat će se ostale odredbe ovog zakona.

Član 405.

Parnični postupak radi utvrđivanja postojanja ili nepostojanja braka, poništenja braka ili razvoda braka (bračni sporovi) pokreće se tužbom. Ako oba bračna druga suglasno zahtijevaju razvod braka, parnični postupak pokreće se zajedničkim prijedlogom za razvod braka, odnosno zahtjevom za sporazumni razvod braka.

Član 406.

Po prijemu tužbe, odnosno zajedničkog prijedloga za razvod braka, ako bračni drugovi imaju zajedničku maloljetnu ili usvojenu djecu ili djecu nad kojom je produženo roditeljsko pravo, sud će zatražiti od nadležnog tijela da pokuša mirenje bračnih drugova i dostavit će mu primjerak tužbe. Do okončanja ovog postupka sud će zastati s postupkom po tužbi, odnosno zajedničkom prijedlogu.

Član 407.

Pravo na tužbu u bračnom sporu ne zastarijeva niti je ograničeno drugim rokovima i uvjetima ako ovim zakonom nije drukčije određeno. Pravo na tužbu za poništenje braka i za razvod braka ne prelazi na nasljednike bračnih drugova, ali nasljednici bračnog druga koji je podnio tužbu, mogu nastaviti već započeti postupak radi utvrđivanja da je postojala osnova za poništenje, odnosno razvod braka isticana do trenutka smrti tužitelja.

Član 408.

Ako tužbu u bračnom sporu podnosi punomoćnik stranke, u punomoći se mora izričito navesti kakvu će tužbu punomoćnik podnijeti i iz kojih razloga.

Član 409.

U postupku u bračnim sporovima isključena je javnost.

Član 410.

Činjenice na kojima stranka zasniva svoj zahtjev u bračnom sporu sud može utvrđivati i kad te činjenice nisu među strankama sporne, osim ako se zahtijeva sporazumni razvod braka. Sud je u toku cijelog postupka dužan nastojati da dođe do izmirenja bračnih drugova.

Član 411.

U bračnim sporovima ne može se izreći presuda zbog izostanka niti presuda na osnovu priznanja, odnosno odricanja.

Član 412.

U parnicama za razvod braka tužitelj može tužbu povući do zaključenja glavne rasprave bez pristanka tuženog, a s pristankom tuženog dok postupak nije pravosnažno završen. Zajednički prijedlog za razvod braka i zahtjev za sporazumni razvod braka mogu bračni drugovi povući dok postupak nije pravosnažno završen. U slučajevima iz st. 1. i 2. ovog člana, ako je povlačenje tužbe, odnosno zajedničkog prijedloga i zahtjeva za sporazumni razvod braka uslijedilo nakon donošenja prvostepene presude, prvostepeni sud će rješenjem utvrditi da je presuda bez pravnog djelovanja i da se postupak obustavlja. Ovako će sud postupiti i kad je od zahtjeva za sporazumni razvod braka odustao samo jedan od bračnih drugova. Na način iz stava 3. ovog člana sud će postupiti i u slučaju smrti bračnog druga, čim se ne dira u pravo nasljednika da nastave postupak u smislu člana 407. stav 2. ovog zakona. U bračnim sporovima odricanje od tužbenog zahtjeva ima isto pravno djelovanje kao i povlačenje tužbe.

Član 413.

Presudom kojom se utvrđuje da brak ne postoji, ili se brak poništava, ili da se brak razvodi, sud će odlučiti i o zaštiti, odgoju i izdržavanju zajedničke djece, kao i o izdržavanju bračnog druga, ako je on to zahtijevao.

Član 414.

Ako se u bračnom sporu rješava i o zaštiti, odgoju i izdržavanju djece, organ starateljstva sudjeluje u tom postupku radi zaštite interesa djece. U postupku iz stava 1. ovog člana organ starateljstva stavit će prijedlog o zaštiti, odgoju i izdržavanju djece, a ovlašten je da u granicama tog prijedloga iznosi i činjenice koje stranke nisu navele i predlaže da se izvedu potrebni dokazi, da ulaže pravna sredstva i poduzima druge parnične radnje. Sud koji rješava bračni spor obavijestit će organ starateljstva o postupku radi zaštite, odgoja i izdržavanja djece i pozivati ga na sva ročišta, kao i dostavljati mu sve odluke donesene u tom postupku.

Član 415.

U toku postupka u bračnim sporovima sud može, po službenoj dužnosti, rješenjem odrediti privremene mjere radi davanja izdržavanja zajedničkoj maloljetnoj djeci, kao i za njihov smještaj. Privremene mjere iz stava 1. ovog člana sud može odrediti i u korist bračnog druga po njegovom prijedlogu. Žalba protiv rješenja iz st. 1. i 2. ovog člana ne zadržava izvršenje rješenja.

Član 416.

Presuda kojom se brak razvodi na osnovu sporazuma bračnih drugova može se pobijati zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog toga što je pristanak za razvod braka na osnovu sporazuma dat u zabludi ili pod utjecajem sile ili prevare, kao i u slučaju ako za donošenje presude nije bilo uvjeta određenih ovim zakonom.

Član 417.

Ako je pravosnažnom presudom utvrđeno da brak ne postoji, ili ako je brak poništen ili je razveden, ne može se, povodom prijedloga za ponavljanje postupka, zahtjeva za zaštitu zakonitosti ili prijedloga za povraćaj u pređašnje stanje izmijeniti pravosnažna presuda u dijelu o prestanku braka, bez obzira je li koja od stranaka zaključila novi brak.

Član 418.

Postupak u sporovima za utvrđivanje, odnosno osporavanje očinstva i materinstva pokreće se tužbom. Stranke u sporu za utvrđivanje očinstva su osobe čije se očinstvo utvrđuje, dijete i majka djeteta. Stranke u sporu o osporavanju očinstva je osoba koja se po zakonu smatra ocem djeteta, dijete i majka djeteta. Kad treća osoba osporava očinstvo osobi koja je dijete priznala za svoje, stranke u sporu su osoba koja osporava očinstvo, osoba čije se očinstvo osporava, dijete i majka djeteta.

Član 419.

Ako tužbom za utvrđivanje odnosa za osporavanje očinstva nisu kao tužitelj ili kao tuženi obuhvaćene sve stranke u sporu, sud će pozvati tužitelja da dopuni tužbu tako što će navesti i stranku koja tužbom nije obuhvaćena. Ako tužitelj u roku koji je sud odredio ne postupi na način iz stava 1. ovog člana, tužba će se odbaciti.

Član 420.

Stranke koje podnose tužbu radi utvrđivanja odnosno osporavanja očinstva, odnosno protiv kojih je upravljen tužbeni zahtjev jedinstveni su suparničari. Ako je tužbu za utvrđivanje odnosno osporavanje očinstva podnijela ovlaštena osoba u zakonskom roku, tužbi se, kao suparničar, može pridružiti i osoba kojoj je istekao rok za podnošenje tužbe.

Član 421.

Ako dijete i roditelj koji po zakonu zastupa dijete zajedno podnose tužbu za utvrđivanje ili osporavanje očinstva, odnosno ako su tuženi istom tužbom, taj će roditelj zastupati dijete i u parnici, ali organ starateljstva može djetetu postaviti posebnog staratelja, ako između djeteta i roditelja u toj parnici postoje protivni interesi. Ako su dijete i roditelj koji po zakonu zastupa dijete, u parnici u protivnim stranačkim ulogama tužitelja i tuženog, organ starateljstva postavit će djetetu posebnog staratelja.

Član 422.

U postupku u sporovima radi utvrđivanja odnosno osporavanja očinstva i materinstva isključena je javnost. U sporovima za utvrđivanje ili osporavanje očinstva ili materinstva ne može se donijeti presuda zbog izostanka niti na osnovu priznanja, odnosno odricanja. U parnicama za utvrđivanje ili osporavanje očinstva ili materinstva odricanje od tužbenog zahtjeva ima isto pravno djelovanje kao i povlačenje tužbe.

Član 423.

U postupku za utvrđivanje odnosno osporavanje očinstva ili materinstva, sud može po službenoj dužnosti odrediti privremene mjere radi zaštite smještaja i izdržavanja djece. Žalba protiv rješenja o privremenoj mjeri ne zadržava izvršenje rješenja.

Član 424.

Sud će po službenoj dužnosti odlučiti o izdržavanju djece kada odlučuje o povjeravanju djece na zaštitu i odgoj jednom od roditelja ili nekoj drugoj fizičkoj ili pravnoj osobi.

Član 425.

XXVIII - POSTUPAK U PARNICAMA IZ RADNIH ODNOSA Ako u ovoj glavi ne postoje posebne odredbe, u parnicama iz radnih odnosa primjenjivat će se ostale odredbe ovog zakona.

Član 426.

U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.

Član 427.

U toku postupka sud može i po službenoj dužnosti odrediti privremene mjere koje se primjenjuju u izvršnom postupku radi sprječavanja nasilnog postupanja ili radi otklanjanja nenado-knadive štete. Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba.

Član 428.

Sud će u presudi kojom nalaže izvršenje kakve radnje odrediti rok od osam dana za njezino izvršenje.

Član 429.

Rok za podnošenje žalbe na presudu odnosno rješenje iz radnih odnosa je osam dana.

Član 430.

XXIX - POSTUPAK U PARNICAMA ZBOG SMETANJA POSJEDA Ako u ovoj glavi ne postoje posebne odredbe, u parnicama zbog smetanja posjeda primjenjivat će se ostale odredbe ovog zakona.

Član 431.

Pri određivanju rokova i ročišta po tužbama zbog smetanja posjeda sud će uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja prema prirodi svakoga pojedinog slučaja.

Član 432.

Raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničit će se samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

Član 433.

U toku postupka sud može po službenoj dužnosti i bez saslušanja protivne stranke odrediti privremene mjere koje se primjenjuju u izvršnom postupku radi otklanjanja hitne opasnosti protipravnog oštećenja ili sprječavanja nasilja ili otklanjanja nenadoknadive štete. Protiv toga rješenja nije dopuštena posebna žalba.

Član 434.

Rok za udovoljenje dužnostima koje su naložene strankama sud će odrediti prema okolnostima pojedinog slučaja. Rok za podnošenje žalbe jest osam dana. Iz važnih razloga sud može odlučiti da žalba ne zadržava izvršenje rješenja. Protiv rješenja donesenih u parnicama zbog smetanja posjeda revizija nije dopuštena.

Član 435.

Tužitelj gubi pravo da u izvršnom postupku zahtijeva izvršenje rješenja kojim se tuženiku po tužbi zbog smetanja posjeda nalaže izvršenje određene radnje, ako nije zahtijevao izvršenje u roku od 30 dana nakon proteka roka koji je rješenjem određen za izvršenje te radnje.

Član 436.

Ponavljanje pravosnažno završenog postupka zbog smetanja posjeda dopušteno je samo iz razloga predviđenih u članu 391. tač. 2. i 3 ovog zakona, i to samo u roku od 30 dana od pravosnažnosti rješenja o smetanju posjeda.

Član 437.

XXX - IZDAVANJE PLATNOG NALOGA Kad se tužbeni zahtjev odnosi na dospjelo potraživanje u novcu, a to se potraživanje dokazuje vjerodostojnom ispravom priloženoj tužbi u izvorniku ili ovjerenom prijepisu, sud će izdati nalog tuženiku da udovolji tužbenom zahtjevu (platni nalog). Kao vjerodostojne isprave smatraju se posebno: 1) javne isprave; 2) privatne isprave na kojima je potpis obaveznika ovjerio organ nadležan za ovjeru; 3) mjenice i čekovi s protestom i povratnim računima ako su oni potrebni za zasnivanje zahtjeva; 4) izvaci iz ovjerenih poslovnih knjiga; 5) fakture; 6) isprave koje prema posebnim propisima imaju značenje javnih isprava. Platni nalog izdat će sud iako tužitelj u tužbi nije predložio izdavanje platnog naloga, a udovoljeno je svim uvjetima za izdavanje platnog naloga. Kad se na osnovu vjerodostojne isprave može zahtijevati izvršenje po zakonu kojim je uređen izvršni postupak, sud će izdati platni nalog samo ako tužitelj učini vjerovatnim postojanje pravnog interesa za izdavanje platnog naloga. Ako tužitelj ne učini vjerovatnim postojanje pravnog interesa za izdavanje platnog naloga, sud će tužbu odbaciti.

Član 438.

Kad se tužbeni zahtjev odnosi na dospjelo potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 800 KM, sud će izdati platni nalog protiv tuženika iako tužbi nisu priložene vjerodostojne isprave, ali je u tužbi iznesena osnova i visina dugovanja i naznačeni dokazi na osnovu kojih se može utvrditi istinitost tužbenih navoda. Platni nalog iz stava 1. ovog člana može se izdati samo protiv glavnog dužnika.

Član 439.

Platni nalog izdaje predsjednik vijeća, bez održavanja ročišta. U platnom nalogu sud će izreći da je tuženik dužan u roku od osam dana, a u mjeničnim i čekovnim sporovima u roku od tri dana, nakon primitka platnog naloga udovljiti zahtjevu tužbe zajedno s troškovima koje je sud odmjerio ili u istom roku podići prigovore protiv platnog naloga. U platnom nalogu sud će tuženika upozoriti da će odbaciti nepravovremeno podnesene prigovore. Platni nalog dostavlja se objema strankama. Tuženiku se uz platni nalog dostavlja i primjerak tužbe s prilozima.

Član 440.

Ako sud ne prihvati prijedlog za izdavanje platnog naloga, nastavit će postupak po tužbi. Protiv rješenja suda kojim se ne prihvaća prijedlog za izdavanje platnog naloga nije dopuštena žalba.

Član 441.

Platni nalog tuženik može pobijati samo prigovorom. Ako se platni nalog pobija jedino u pogledu odluke o troškovima, ta se odluka može pobijati samo žalbom protiv rješenja. U dijelu u kojemu nije napadnut prigovorom, platni nalog postaje pravosnažan.

Član 442.

Nepravovremene, nepotpune ili nedopuštene prigovore odbacit će predsjednik vijeća, bez održavanja ročišta. Ako su prigovori podneseni pravovremeno, predsjednik vijeća ocijenit će je li potrebno da zakaže pripremno ročište ili može odmah odrediti ročište za glavnu raspravu. U toku pripremnog ročišta i glavne rasprave stranke mogu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze, a tuženik može isticati i nove prigovore u vezi s pobijanim dijelom platnog naloga. U odluci o glavnoj stvari sud će odlučiti da li se platni nalog u cijelosti ili djelomično održava na snazi ili se ukida.

Član 443.

Ako tuženik prigovori da nisu postojale zakonske osnove za izdavanje platnog naloga (čl. 437. i 438), ili da postoje smetnje za dalji tok postupka, sud će najprije odlučiti o tom prigovoru. Ako ustanovi da je takav prigovor osnovan, ukinut će rješenjem platni nalog i nakon pravosnažnosti rješenja otpočeti raspra-vljanje o glavnoj stvari kad takvom raspravljanju ima mjesta. Ako sud ne prihvati taj prigovor, prijeći će na raspravljanje o glavnoj stvari, a rješenje suda unijet će se u odluku o glavnoj stvari. Ako u povodu prigovora nedospjelosti sud ustanovi da je zahtjev tužbe dospio nakon izdavanja platnog naloga, ali prije zaključenja glavne rasprave, sud će presudom ukinuti platni nalog i odlučiti o tužbenom zahtjevu (član 307. stav 1).

Član 444.

Tuženik može istaći prigovor mjesne nenadležnosti samo u prigovoru protiv platnog naloga.

Član 445.

Ako se sud nakon izdavanja platnog naloga oglasi stvarno nenadležnim, ukinut će platni nalog i nakon pravosnažnosti rješenja o nenadležnosti ustupiti predmet nadležnom sudu. Ako sud nakon izdavanja platnog naloga utvrdi da je mjesno nenadležan, neće ukinuti platni nalog, nego će nalozi pravosnažnosti rješenja kojim se oglasio nenadležnim ustupiti predmet nadležnom sudu.

Član 446.

Kad sud u slučajevima predviđenim ovim zakonom donese rješenje kojim se odbacuje tužba, ukinut će i platni nalog.

Član 447.

Tužitelj može povući tužbu bez pristanka tuženika samo do podnošenja prigovora. Ako se tužba povuče, sud će rješenjem ukinuti platni nalog. Ako tuženik do zaključenja glavne rasprave odustane od svih podnesenih prigovora, platni nalog ostaje na snazi.

Član 448.

XXXI - POSTUPAK U SPOROVIMA MALE VRIJEDNOSTI Ako u ovoj glavi ne postoje posebne odredbe, u postupku u sporovima male vrijednosti primjenjivat će se ostale odredbe ovog zakona.

Član 449.

Sporovi male vrijednosti, prema odredbama ove glave, jesu sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.000 KM. Sporovima male vrijednosti smatraju se i sporovi u kojima se tužbeni zahtjev ne odnosi na potraživanje u novcu, a tužitelj je u tužbi naveo da pristaje da umjesto udovoljenja određenom zahtjevu primi određeni novčani iznos koji ne prelazi svotu iz stava 1. ovog člana (član 34. stav 1). Sporovima male vrijednosti smatraju se i sporovi u kojima predmet tužbenog zahtjeva nije novčana svota, već predaja pokretne stvari čija vrijednost, koju je tužitelj u tužbi naveo, ne prelazi svotu iz stava 1. ovog člana (član 34. stav 2).

Član 450.

Ne smatraju se sporovima male vrijednosti, prema odredbama ove glave, sporovi o nekretninama, sporovi iz radnih odnosa i sporovi zbog smetanja posjeda.

Član 451.

Postupak u sporovima male vrijednosti provodit će se i u povodu prigovora protiv platnog naloga, ako vrijednost osporenog dijela platnog naloga ne prelazi svotu od 1.000 KM.

Član 452.

Postupak u sporovima male vrijednosti provodi se pred ničim sudovima prvog stepena, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.

Član 453.

U postupku u sporovima male vrijednosti dopuštena je posebna žalba samo protiv rješenja kojim se završava postupak. Ostala rješenja protiv kojih je po ovom zakonu dopuštena žalba mogu se pobijati samo žalbom protiv odluke kojom se postupak završava. Rješenja iz stava 2. ovog člana ne dostavljaju se strankama, već se objavljuju na ročištu i unose u pismeni sastav odluke.

Član 454.

U postupku u sporovima male vrijednosti zapisnik o glavnoj raspravi, osim podataka iz člana 112. stava 1. ovog zakona, sadrži: 1) izjave stranaka od bitnog značenja, a posebno one kojima se, u cijelosti ili djelomično, priznaje tužbeni zahtjev, ili se odriče od tužbenog zahtjeva ili od žalbe, ili se preinačava ili povlači tužba; 2) bitni sadržaj izvedenih dokaza; 3) odluke protiv kojih je dopuštena žalba i koje su objavljene na glavnoj raspravi; 4) jesu li stranke bile prisutne objavi presude i, ako su bile prisutne, da su poučene uz koje uvjete mogu podnijeti žalbu.

Član 455.

Ako tužitelj preinači tužbeni zahtjev tako da vrijednost predmeta spora prelazi svotu od 1.000 KM, postupak će se dovršiti prema odredbama ovog zakona o redovnom postupku. Ako tužitelj do zaključenja glavne rasprave koja se vodi prema odredbama ovog zakona o redovnom postupku smanji tužbeni zahtjev tako da više ne prelazi svotu od 1.000 KM dalji postupak provest će se prema odredbama ovog zakona o postupku u sporovima male vrijednosti.

Član 456.

Ako tužitelj ne dođe na prvo ročište za glavnu raspravu, a obje stranke su uredno pozvane, smatrat će se da je povukao tužbu, osim ako se tuženi na tom ročištu ne upusti u raspravljanje. Ako s kojeg kasnijeg ročišta izostanu obje stranke, smatrat će se da je tužitelj povukao tužbu. U postupku u sporovima male vrijednosti ne primjenjuju se odredbe ovog zakona o mirovanju postupka. U pozivu za glavnu raspravu navest će se, među ostalim, da će se smatrati da je tužitelj povukao tužbu ako ne dođe na prvo ročište za glavnu raspravu, da se u postupku u sporovima male vrijednosti ne primjenjuju odredbe o mirovanju postupka i da u tom postupku stranke trebaju sve činjenice i dokaze iznijeti do zaključenja glavne rasprave, jer se u žalbi protiv presude ne mogu iznositi nove činjenice ni predlagati novi dokazi, te da se odluka može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Član 457.

Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti objavljuje se odmah nakon zaključenja glavne rasprave. Prijepis presude uvijek se dostavlja stranci koja nije bila prisutna objavi, a stranci koja je bila prisutna objavi samo na njezin zahtjev. Taj zahtjev stranka može postaviti najkasnije na ročištu na kojemu se presuda objavljuje. Pri objavi presude sud je dužan poučiti prisutne stranke o uvjetima uz koje mogu podnijeti žalbu (član 455).

Član 458.

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 336. stava 2. ovog zakona i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U postupku u povodu žalbe u sporovima male vrijednosti ne primjenjuju se odredbe člana 352. ovog zakona. Protiv prvostepene presude odnosno rješenja iz stava 1. ovog člana, stranke mogu podnijeti žalbu u roku od osam dana. Rok za žalbu računa se od dana objave presude odnosno rješenja, a ako je presuda odnosno rješenje dostavljeno stranci, rok se računa od dana dostave. U postupku u sporovima male vrijednosti, rok iz člana 308. stava 2. i člana 321. stava 1. ovog zakona je osam dana.

Član 459.

XXXII - POSTUPAK PRED ARBITRAŽOM Stranke se mogu sporazumjeti da rješavanje spora o pravima kojima slobodno raspolažu povjere arbitraži.

Član 460.

Ugovor o arbitraži može se sklopiti u pogledu određenog spora i u pogledu budućih sporova koji mogu proizići iz određenog pravnog odnosa. Ugovor o arbitraži pravovaljan je samo ako je sklopljen u pismenom obliku. Ugovor o arbitraži sklopljen je u pismenom obliku i kada je sklopljen razmjenom pisma, brzojava, telexa ili drugih telekomunikacijskih sredstava koja omogućuju pisani dokaz o sklopljenom ugovoru. Ugovor o arbitraži sklopljen je u pisanom obliku i kada je sklopljen razmjenom tužbe u kojoj tužitelj navodi postojanje tog ugovora i odgovora na tužbu u kojem tuženi to ne osporava. Ugovor o arbitraži može se dokazivati samo ispravama.

Član 461.

Ugovor o arbitraži pravovaljano je sklopljen i kad je odredba od nadležnosti arbitraže sadržana u općim uvjetima za sklapanje pravnog posla.

Član 462.

Broj arbitara arbitraže mora biti neparan. Ako ugovorom stranaka nije određen broj arbitara, svaka stranka postavlja po jednog arbitra, a oni biraju predsjednika. Arbitri arbitraže iz člana 1. ovog zakona mogu biti birani samo za predsjednika arbitraže.

Član 463.

Ako su stranke za rješavanje određenog spora ugovorile nadležnost arbitraže, sud kojem je podnesena tužba u istom sporu i među istim strankama na prigovor tuženika oglasit će se nenadležnim, ukinuti provedene radnje u postupku i odbaciti tužbu. Prigovor iz stava 1. ovog člana tuženik može staviti najkasnije na pripremnom ročištu, a ako se pripremno ročište ne održava, onda na glavnoj raspravi prije nego što se upusti o raspravljanju u glavnoj stvari.

Član 464.

Stranku koja na osnovu ugovora o arbitraži treba da postavi arbitra može pozvati protivna stranka da u roku od 15 dana obavi to postavljenje i da je o tome obavijesti. Poziv prema stavu 1. ovog člana, pravovaljan je samo ako je stranka koja ga upućuje postavila svog arbitra i o tome obavijestila protivnu stranku. Kad na osnovu ugovora o arbitraži postavljanje arbitra treba obaviti treća osoba, svaka stranka može uputiti poziv iz stava 2. ovog člana toj osobi. Osoba koja je pozvana da postavi arbitra arbitraže vezana je za postavljenje koje je obavljeno čim je to postavljenje saopćeno protivniku, odnosno jednoj od stranaka.

Član 465.

Ako arbitar arbitraže ne bude na vrijeme postavljen, a iz ugovora ne proizlazi što drugo, arbitra će na prijedlog stranke postaviti sud. Ako se arbitri ne mogu složiti o izboru predsjednika, a iz ugovora ne proizlazi što drugo, predsjednika će na prijedlog svakog arbitra ili stranke, postaviti sud. Za postavljenje arbitra, odnosno predsjednika arbitraže, nadležan je sud koji bi za spor bio nadležan u prvom stepenu da nije sklopljen ugovor o arbitraži. Protiv rješenja suda nije dopuštena žalba. Stranka koja se ne želi koristiti ovlaštenjem iz stava 1. ili stava 2. ovog člana može tužbom zahtijevati da sud nadležan za postavljenje proglasi prestanak važenja ugovora o arbitraži.

Član 466.

Osim slučaja iz člana 465. ovog zakona svaka stranka može tužbom zahtijevati da sud proglasi prestanak važenja ugovora o arbitraži: 1) ako se stranke ne mogu složiti o izboru arbitara koje one zajednički trebaju postaviti; 2) ako osoba koja je u samom ugovoru o arbitraži postavljena za arbitra arbitraže neće ili ne može obavljati tu dužnost. O zahtjevu odlučuje sud predviđen u članu 465. stav 3. ovog zakona. Na ročište za raspravljanje po zahtjevu sud će pozvati stranke, ali sud može odluku donijeti i kad stranke kada su uredno pozvane nisu došle.

Član 467.

Arbitar arbitraže dužan je da se izuzme kad postoje razlozi za izuzeće iz člana 63. ovog zakona. Iz istih razloga mogu stranke zahtijevati izuzeće arbitra arbitraže. Stranka koja je sama ili zajedno s protivnom strankom postavila arbitra može zahtijevati njegovo izuzeće samo ako je razlog za izuzeće nastao ili je stranka za njega saznala nakon što je arbitar postavljen. Ako se stranke nisu drukčije sporazumjele o izuzeću odlučuje sud predviđen u članu 465. stavu 3. ovog zakona.

Član 468.

Ako se stranke nisu drukčije sporazumjele, arbitri će odrediti postupak pred arbitražom.

Član 469.

Prema svjedocima, strankama i drugim osobama koje sudjeluju u postupku, arbitraža ne može upotrijebiti prisilna sredstva niti izricati kazne. Arbitraža može zatražiti od suda mjesno nadležnog za davanje pravne pomoći da izvede pojedine dokaze koje sam ne može izvesti. Na postupak za izvođenje dokaza primijenit će se odredbe ovog zakona o izvođenju dokaza pred zamoljenim sudom.

Član 470.

Arbitraža može donijeti presudu po pravičnosti, samo ako su joj stranke dale takva ovlaštenja.

Član 471.

Kad se arbitraža sastoji od više od jednog arbitra, presuda se donosi većinom glasova, ako u ugovoru o arbitraži nije drukčije određeno. Ako se ne može postići potrebna većina glasova, arbitraža je dužna o tome obavijestiti stranke. Ako se za slučaj iz stava 2. ovog člana stranke nisu drukčije sporazumjele, svaka od stranaka može tužbom zahtijevati da sud predviđen u članu 465. stav 3. ovog zakona, izrekne prestanak važenja ugovora o arbitraži.

Član 472.

Presuda arbitraže mora biti obrazložena, ako stranke nisu što drugo ugovorile. Izvornik presude i sve prijepise potpisuju svi arbitri. Presuda važi i kad koji arbitar uskrati da je potpiše, ako je presudu potpisala većina arbitara i na presudi utvrdila to uskraćivanje potpisa. Strankama se ostavljaju prijepisi presude preko suda predviđenog u članu 465. stav 3. ovog zakona.

Član 473.

Izvornik presude i potvrde o obavljenoj dostavi čuvaju se kod suda predviđenog u članu 465. stav 3. ovog zakona.

Član 474.

Presuda arbitraže ima prema strankama snagu pravosnažne presude, ako ugovorom nije predviđena mogućnost pobijanja presude pred arbitražom višeg stepena. Na zahtjev stranke sud predviđen u članu 465. stav 3. ovog zakona stavit će na prijepisu presude potvrdu o pravosnažnosti i izvršnosti.

Član 475.

Presuda arbitraže može se poništiti po tužbi stranke. Za rješavanje o tužbi nadležan je sud predviđen u članu 465. stav 3. ovog zakona.

Član 476.

Poništaj presude arbitraže može se zahtijevati: 1) ako uopće nije sklopljen ugovor o arbitraži ili ako taj ugovor nije pravovaljan; 2) ako je u pogledu sastava arbitraže ili u vezi s odlučivanjem povrijeđena koja odredba ovog zakona ili ugovora o arbitraži; 3) ako presuda nije obrazložena prema članu 472. stavu 1. ovog zakona ili ako izvornik i prijepisi presude nisu potpisani na način određen u članu 472. stav 2. ovog zakona. 4) ako je arbitraža prekoračila granicu svog zadatka; 5) ako je izreka presude nerazumljiva ili je sama sebi proturiječna; 6) ako je presuda arbitraže u protivnosti s Ustavom Bosne i Hercegovine i Ustavom Federacije i 7) ako postoji koji od razloga za ponavljanje postupka iz člana 391. ovog zakona.

Član 477.

Tužba za poništaj presude arbitraže može se podnijeti nadležnom sudu u roku od 30 dana. Ako se poništaj presude zahtijeva iz razloga navedenih u članu 476. tač. 1. do 6. ovog zakona, rok za tužbu se računa od dana kada je presuda dostavljena stranci, a ako je stranka za razlog saznala kasnije, rok se računa od dana saznanja. U pogledu računanja roka kad se poništaj zahtijeva iz razloga navedenog u članu 476. tačka 7. ovog zakona, primjenjivat će se odgovarajuće odredbe člana 393. st. 1. i 2. ovog zakona. Nakon proteka jedne godine od pravosnažnosti presude arbitraže ne može se zahtijevati poništaj te presude.

Član 478.

Stranke se ne mogu sporazumno odreći primjene odredbe člana 467. st. 1. i 2., člana 472. st. 2. i 3. i člana 475. do 477. ovog zakona.

Član 479.

XXXIII - POSTUPAK U PRIVREDNIM SPOROVIMA 1. Područje primjene U postupku u privrednim sporovima primjenjivat će se odredbe ovog zakona, ako u odredbama ove glave nije što drugo određeno.

Član 480.

Pravila o postupku u privrednim sporovima primjenjuju se: 1) u sporovima u kojima su stranke Federacija, kanton-županija, grad, općine, poduzeća i druge pravne osobe; 2) u sporovima koji se odnose na brodove i na plovidbu na moru i na unutrašnjim vodama, te u sporovima na koje se primjenjuje plovidbeno pravo (plovidbeni sporovi), osim sporova u prijevozu putnika.

Član 481.

Pravila o postupku u privrednim sporovima primjenjuju se i u sporovima koji proizlaze iz međusobnih privrednih odnosa imatelja radnji i drugih pojedinaca koji u obliku registriranog zanimanja obavljaju neku privrednu djelatnost, odnosno iz međusobnih privrednih odnosa tih osoba i pravnih osoba iz člana 480. tačke 1. ovog zakona.

Član 482.

Pravila o postupku u privrednim sporovima primjenjuju se i u sporovima između osoba iz člana 480. tačke 1. ovog zakona i inozemnih fizičkih i pravnih osoba koji proizlaze iz njihovih međusobnih privrednih odnosa, te i u takvim međusobnim sporovima inozemnih fizičkih ili pravnih osoba.

Član 483.

Pravila o postupku u privrednim sporovima primjenjivat će se i kad u sporu, uz osobe iz člana 480. tačke 1. i člana 481. ovog zakona, kao materijalni suparničari sudjeluju i druge fizičke ili pravne osobe.

Član 484.

2. Nadležnost i sastav suda U sporovima radi utvrđivanja postojanja ili nepostojanja ugovora, radi izvršenja ili raskidanja ugovora, kao i u sporovima radi naknade štete zbog neizvršenja ugovora, osim suda opće mjesne nadležnosti, mjesno je nadležan i sud mjesta gdje je prema sporazumu stranaka tuženik dužan izvršiti ugovor.

Član 485.

U postupku u privrednim sporovima sudac pojedinac sudi ako vrijednost predmeta spora ne prelazi 30.000 KM i u sporovima za plaćanje kamata, bez obzira na vrijednost spora. U toku postupka stranke se mogu sporazumjeti da privredne sporove sudi sudija pojedinac, bez obzira na vrijednost predmeta spora. Sudija pojedinac provodi postupak i donosi odluke u predmetima pravne pomoći i osiguranja dokaza.

Član 486.

3. Pripremanje glavne rasprave U postupku u privrednim sporovima uvijek će se tužba dostaviti tuženiku na odgovor. Nakon prijema odgovora na tužbu ili nakon proteka roka za odgovor na tužbu, predsjednik vijeća odlučit će hoće li zakazati pripremno ročište ili ročište za glavnu raspravu. Pripremno ročište zakazat će se samo ako bi to, s obzirom na složenost predmeta i druge okolnosti, pridonijelo bržem ili jeftinijem rješavanju spora. U hitnim slučajevima predsjednik vijeća može odmah nakon prethodnog ispitivanja tužbe zakazati pripremno ročište ili ročište za glavnu raspravu. Protiv te odluke predsjednika vijeća nije dopuštena žalba. Predsjednik vijeća ovlašten je da u hitnim slučajevima ročište zakaže telefonom ili brzojavom, odnosno telefaksom.

Član 487.

Kad nakon prijema odgovora na tužbu predsjednik vijeća utvrdi da među strankama nije sporno činjenično stanje i da ne postoje druge smetnje za donošenje odluke, može, bez zakazivanja ročišta, donijeti odluku o sporu.

Član 488.

4. Pravni lijekovi U postupku u privrednim sporovima u žalbi se mogu iznositi nove činjenice i predlagati novi dokazi samo ako žalitelj učini vjerovatnim da ih bez svoje krivnje nije mogao iznijeti, odnosno predložiti do zaključenja glavne rasprave. Predsjednik vijeća prvostepenog suda će, prema potrebi, sam ili na zahtjev sudije izvjestitelja drugostepenog suda, provesti uviđaj radi provjere istinitosti navoda žalitelja.

Član 489.

Revizija u privrednim sporovima nije dopuštena ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 25.000 KM.

Član 490.

5. Ostale odredbe Ako obje stranke sporazumno predlože da se ročište odgodi da bi pokušale nagodbu, sud će uvažiti taj prijedlog i odmah obavijestiti stranke o danu i satu kad će se održati novo ročište.

Član 491.

U postupku u privrednim sporovima neće se primjenjivati odredbe ovog zakona o mirovanju postupka. Ako s pripremnog ročišta ili prvog ročišta za glavnu raspravu ili s nekoga kasnijeg ročišta izostanu obje stranke, sud će ročište odgoditi, a ako ni na novo ročište ne dođu obje stranke, smatrat će se da je tužitelj povukao tužbu.

Član 492.

U postupku u privrednim sporovima važe ovi rokovi: 1) rok od 30 dana za podnošenje prijedloga za povrat u prijašnje stanje iz člana 107. stava 3. ovog zakona; 2) rok od osam dana za žalbu protiv presude odnosno rješenja, a rok od tri dana za podnošenje odgovora na žalbu. 3) rok od osam dana za izvršenje radnje, a za radnje koje se ne sastoje u novčanom davanju, sud može odrediti duži rok.

Član 493.

U postupku u privrednim sporovima stranke ne mogu izvan ročišta davati izjave usmeno na zapisnik kod suda. Isprava na osnovu koje se izdaje platni nalog prema članu 437. ovog zakona ne mora biti priložena u izvorniku ili u ovjerenom prijepisu. Dovoljno je ako je prijepis takve isprave ovjerio ovlašteni organ pravne osobe. U postupku u privrednim sporovima neće se primjenjivati odredbe člana 438. ovog zakona.

Član 494.

U postupku u privrednim sporovima, sporovi male vrijednosti jesu sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 5.000 KM. Sporovima male vrijednosti smatraju se i sporovi u kojima se tužbeni zahtjev ne odnosi na potraživanje u novcu, a tužitelj je u tužbi naveo da pristaje da umjesto udovoljenju određenom zahtjevu primi određeni novčani iznos koji ne prelazi svotu iz stava 1. ovog člana. Sporovima male vrijednosti smatraju se i sporovi u kojima predmet tužbenog zahtjeva nije novčana svota, već predaja pokretne stvari čija vrijednost, koju je tužitelj u tužbi naveo, ne prelazi svotu iz stava 1. ovog člana. U postupku u sporovima male vrijednosti u privrednim sporovima tužba se ne dostavlja tuženiku na odgovor.

Član 495.

D i o četvrti XXXIV - PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE Ako je prije stupanja na snagu ovog zakona donesena prvostepena odluka kojom se postupak pred prvostepenim sudom završava, dalji postupak provest će se prema dosadašnjim propisima. Ako nakon stupanja na snagu ovog zakona bude ukinuta prvostepena odluka iz stava 1. ovog člana, dalji postupak provest će se prema ovom zakonu. O reviziji izjavljenoj protiv pravosnažne odluke drugostepenog suda u postupku koji je pokrenut prije stupanja na snagu ovog zakona, rješavat će se po pravilima parničnog postupka koja su važila do dana stupanja na snagu ovog zakona.

Član 496.

Do donošenja posebnog zakona, sudovi će u parničnom postupku primjenjivati odredbe čl. 46. do 68, čl. 79. do 85. i čl. 86. do 101. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima ("Službeni list SFRJ", br. 43/82 i 72/82), preuzetog Uredbom sa zakonskom snagom ("Službeni list RBiH", broj 2/92). U odredbama članova navedenih u prethodnom stavu riječi: "Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija", zamjenjuju se riječima: "Bosna i Hercegovina" u odgovarajućem padežu.

Član 497.

Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaju se primjenjivati odredbe propisa o parničnom postupku koji su se primjenjivali na teritoriji Federacije do dana stupanja na snagu ovog zakona, kao i odredbe čl. 60., čl. 68. do 79, čl. 134. do 140. i član 259. Porodičnog zakona ("Službeni list SR BiH", br. 21/79 i 42/89).

Član 498.

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenim novinama Federacije BiH".

Sudska praksa po ovom zakonu

573 odluka iz 98 članova

Sentence iz baze sudskapraksa.pravosudje.ba koje citiraju članove ovog zakona. Klik otvara odluku.

Član 36460 odluka
Član 1037 odluka

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

AP-1054/14

Odluka o meritumu u predmetu AP-1054/14 (B. B.). Povreda: Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje). Nema povrede: Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine); Član 6. EK i član II/3.e) Usta…

2016

Ishod: Odluka o meritumu

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

AP-933/15

Odluka o meritumu u predmetu AP-933/15 (S. H.). Povreda: Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje). Ključne riječi: 6.1.1.1. - Građanski postupak; 6.1.10. - pravično suđenje - razuman rok.

2016

Ishod: Odluka o meritumu

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

AP-4736/15

Odluka o meritumu u predmetu AP-4736/15 (Z. K.). Povreda: Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje). Ključne riječi: 6.1.1.1. - Građanski postupak; 6.1.10. - pravično suđenje - razuman rok.

2016

Ishod: Odluka o meritumu

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

AP-1030/11

Odluka o meritumu u predmetu AP-1030/11 (JKP „Vodovod i kanalizacija“ Tuzla). Povreda: Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje). Nema povrede: Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje); Član 1…

2014

Ishod: Odluka o meritumu

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

AP-2477/11

Odluka o meritumu u predmetu AP-2477/11 (A. M. iz Stijene). Povreda: Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje). Nema povrede: Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje); Član 8. EK i član II/3.f…

2014

Ishod: Odluka o meritumu

+ još 32 odluke

Član 1513 odluka

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

AP-384/21

Odluka o meritumu u predmetu AP-384/21 (E.H.). Povreda: Član 10. EK i član II/3.h) Ustava BiH (Sloboda izražavanja). Ključne riječi: Proporcionalnost; Kleveta; 10.1.1. - Sloboda izražavanja; Internet.

2024

Ishod: Odluka o meritumu

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

AP-4340/20

Odluka o meritumu u predmetu AP-4340/20 ("Sine Qua Non" d.o.o. Agencija za zastupanje i zaštitu autorskih prava). Nema povrede: Član 8. EK i član II/3.f) Ustava BiH (Pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života). Ključne riječi: 6.1.1…

2022

Ishod: Odluka o meritumu

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

AP-2231/19

Odluka o meritumu u predmetu AP-2231/19 (Radio televizija Federacije Bosne i Hercegovine). Nema povrede: Član 10. EK i član II/3.h) Ustava BiH (Sloboda izražavanja). Ključne riječi: Kleveta; Građanski postupak; Miješanje; Nematerijalna šte…

2021

Ishod: Odluka o meritumu

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

AP-1440/19

Odluka o meritumu u predmetu AP-1440/19 (S. H.). Nema povrede: Član 10. EK i član II/3.h) Ustava BiH (Sloboda izražavanja); Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje); Član 8. EK i član II/3.f) Ustava BiH (Pravo na po…

2021

Ishod: Odluka o meritumu

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

AP-229/19

Odluka o meritumu u predmetu AP-229/19 (A. S.). Nema povrede: Član 10. EK i član II/3.h) Ustava BiH (Sloboda izražavanja); Član 9. EK i član II/3.g) Ustava BiH (Sloboda mišljenja, savjesti i vjeroispovijesti). Ključne riječi: 10. - Član 10…

2020

Ishod: Odluka o meritumu

+ još 8 odluka

Član 5510 odluka

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

AP-1103/08

Odluka o meritumu u predmetu AP-1103/08 (N. P.). Povreda: Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje). Ključne riječi: Upravni spor; Penzija; 6.1.10. - pravično suđenje - razuman rok; 6.1.1.4. - Upravni postupak.

2010

Ishod: Odluka o meritumu

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

AP-1257/08

Odluka o meritumu u predmetu AP-1257/08 («Intersport» d.o.o. Mostar). Povreda: Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje). Nema povrede: Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek); Član 1. Protokola 1 uz EK i čla…

2010

Ishod: Odluka o meritumu

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

AP-2721/07

Odluka o meritumu u predmetu AP-2721/07 (U. K.). Povreda: Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje). Nema povrede: Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine); Član 6. EK i član II/3.e) Usta…

2010

Ishod: Odluka o meritumu

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

AP-2063/07

Odluka o meritumu u predmetu AP-2063/07 (M. T.). Povreda: Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje). Ključne riječi: 6.1.10. - pravično suđenje - razuman rok; 6.1.1.4. - Upravni postupak; Penzija.

2010

Ishod: Odluka o meritumu

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

AP-983/07

Odluka o meritumu u predmetu AP-983/07 (V. V.). Povreda: Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje). Ključne riječi: 6.1.10. - pravično suđenje - razuman rok; Povrat stana; 6.1.1.4. - Upravni postupak; D16.4.12. - Pok…

2009

Ishod: Odluka o meritumu

+ još 5 odluka

Član 837 odluka
Član 3746 odluka
Član 3776 odluka

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

AP-3872/10

Odluka o meritumu u predmetu AP-3872/10 (M. M.). Povreda: Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje). Ključne riječi: 6.1.18. - pravično suđenje – obrazložena presuda; 6.1.1.1. - Građanski postupak; Naknada štete.

2014

Ishod: Odluka o meritumu

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

AP-1981/08

Odluka o meritumu u predmetu AP-1981/08 (M. M.). Povreda: Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje). Nema povrede: Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje). Ključne riječi: 6.1.3. - Pristup su…

2011

Ishod: Odluka o meritumu

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

AP-2506/07

Odluka o meritumu u predmetu AP-2506/07 (MMR d.o.o. Gračanica). Nema povrede: Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine); Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje). Ključne riječi: D18.3.m.…

2010

Ishod: Odluka o meritumu

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

AP-2558/05

Odluka o meritumu u predmetu AP-2558/05 (M. T.). Povreda: Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje). Nema povrede: Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek); Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskrim…

2007

Ishod: Odluka o meritumu

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

AP-1293/05

Odluka o meritumu u predmetu AP-1293/05 (Industrijsko poduzeće «Krivaja» d.d. Zavidovići). Povreda: Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje). Ključne riječi: 6.1.17. - pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje …

2006

Ishod: Odluka o meritumu

+ još 1 odluka

Član 65 odluka
Član 3755 odluka
Član 3765 odluka

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

AP-639/08

Odluka o meritumu u predmetu AP-639/08 (M. T.). Nema povrede: Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje). Ključne riječi: 6.1.17. - pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost); Materijalna…

2010

Ishod: Odluka o meritumu

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

AP-3390/06

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3390/06 (L. B.). Nema povrede: Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje). Ključne riječi: 6.1.17. - pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost); D18.3.…

2009

Ishod: Odluka o dopustivosti

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

AP-2582/06

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2582/06 (H. Š.). Nema povrede: Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje); Član 8. EK i član II/3.f) Ustava BiH (Pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života). Ključne riječi: …

2008

Ishod: Odluka o dopustivosti

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

AP-2781/07

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2781/07 (DOO «Elvis»). Nema povrede: Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine); Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje). Ključne riječi: D18.4. - Očig…

2008

Ishod: Odluka o dopustivosti

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

AP-2257/06

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2257/06 (F. D.). Nema povrede: Član 8. EK i član II/3.f) Ustava BiH (Pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života). Ključne riječi: D18.4. - Očigledno (prima facie) neosnovana; 8.1.10. - Miješanje u…

2007

Ishod: Odluka o dopustivosti

Član 4565 odluka
Član 604 odluke
Član 1434 odluke
Član 143c4 odluke
Član 83 odluke
Član 1443 odluke
Član 2033 odluke
Član 3363 odluke
Član 3683 odluke
Član 3713 odluke
Član 3783 odluke
Član 3913 odluke
Član 3993 odluke
Član 4583 odluke
Član 22 odluke
Član 132 odluke
Član 432 odluke
Član 502 odluke
Član 992 odluke
Član 1482 odluke
Član 1712 odluke
Član 1722 odluke
Član 1782 odluke
Član 3142 odluke
Član 3472 odluke
Član 3822 odluke
Član 3862 odluke
Član 3932 odluke
Član 3942 odluke
Član 4342 odluke
Član 141 odluka
Član 161 odluka
Član 171 odluka
Član 291 odluka
Član 301 odluka
Član 371 odluka
Član 391 odluka
Član 421 odluka
Član 561 odluka
Član 731 odluka
Član 821 odluka
Član 851 odluka
Član 861 odluka
Član 981 odluka
Član 1151 odluka
Član 1231 odluka
Član 1251 odluka
Član 1321 odluka
Član 1381 odluka
Član 1451 odluka
Član 1731 odluka
Član 1771 odluka
Član 1811 odluka
Član 1861 odluka
Član 2001 odluka
Član 2091 odluka
Član 2101 odluka
Član 2151 odluka
Član 2391 odluka
Član 2481 odluka
Član 2491 odluka
Član 3051 odluka
Član 3151 odluka
Član 3241 odluka
Član 3251 odluka
Član 3301 odluka
Član 3401 odluka
Član 3521 odluka
Član 3551 odluka
Član 3571 odluka
Član 3621 odluka
Član 3671 odluka
Član 3691 odluka
Član 3831 odluka
Član 3901 odluka
Član 4261 odluka
Član 4461 odluka
Član 4481 odluka
Član 4491 odluka
Član 4591 odluka
Član 4811 odluka
Član 4921 odluka
Član 4951 odluka
Član 4961 odluka
Član 4971 odluka
Član 5531 odluka
Član 5831 odluka
Član 7161 odluka
Općenite reference na ovaj zakon (308)

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

AP-193/22

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-193/22 (Federacija Bosne i Hercegovine). Nema povrede: Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje). Ključne riječi: D18.4. - Očigledno (prima facie) neosnovana; Radni spor; Troškovi …

2025

Ishod: Odluka o dopustivosti

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

AP-4267/20

Odluka o meritumu u predmetu AP-4267/20 (I. M. i drugi). Nema povrede: Član 8. EK i član II/3.f) Ustava BiH (Pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života); Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje); Član 14. EK …

2022

Ishod: Odluka o meritumu

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

AP-5850/18

Odluka o meritumu u predmetu AP-5850/18 (H. Š.). Povreda: Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje). Nema povrede: Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije); Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k…

2020

Ishod: Odluka o meritumu

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

AP-3127/17

Odluka o meritumu u predmetu AP-3127/17 (D. P.). Nema povrede: Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje). Ključne riječi: Prekid postupka; Vlasničko-pravni odnosi; Upravni spor; 6.1.1.4. - Upravni postupak; Povrat st…

2019

Ishod: Odluka o meritumu

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

AP-5303/15

Odluka o meritumu u predmetu AP-5303/15 (J. P.). Nema povrede: Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine); Član 8. EK i član II/3.f) Ustava BiH (Pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života); Član 6. EK i čl…

2018

Ishod: Odluka o meritumu

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

AP-4326/15

Odluka o meritumu u predmetu AP-4326/15 (A. M.). Povreda: Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje). Ključne riječi: Isplata duga; 6.1.1.1. - Građanski postupak; 6.1.10. - pravično suđenje - razuman rok; Obligaciono-…

2017

Ishod: Odluka o meritumu

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

AP-1588/16

Odluka o meritumu u predmetu AP-1588/16 (M. B.). Povreda: Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje). Ključne riječi: Izvršenje; 6.1.1.3. - Izvršni postupak; 6.1.10. - pravično suđenje - razuman rok.

2017

Ishod: Odluka o meritumu

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

AP-1587/16

Odluka o meritumu u predmetu AP-1587/16 (F. M.). Nema povrede: Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje). Ključne riječi: Izvršenje; 6.1.1.3. - Izvršni postupak; 6.1.10. - pravično suđenje - razuman rok.

2017

Ishod: Odluka o meritumu

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

AP-4270/16

Odluka o meritumu u predmetu AP-4270/16 (S. Š.). Nema povrede: Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje). Ključne riječi: Prava iz radnog odnosa; 6.1.1.1. - Građanski postupak; Radni spor; 6.1.10. - pravično suđenje …

2016

Ishod: Odluka o meritumu

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

AP-901/16

Odluka o meritumu u predmetu AP-901/16 (S.P). Povreda: Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje). Ključne riječi: 6.1.1.1. - Građanski postupak; Bračna stečevina; 6.1.10. - pravično suđenje - razuman rok.

2016

Ishod: Odluka o meritumu

+ još 298

Sve verzije zakona

  1. Verzija 1 · 02. 02. 1999. · Službene novine 3/1999
  2. Verzija 0 · 03. 11. 1998. · Službene novine 42/1998